Afion „Treći bilbil“ (Aquarius Records/Spona): Studiozno iščitavanje glazbene baštine

Iako je gotovo uopće nema u hrvatskim medijima, hrvatska world music – ili po naški etno – grupa Afion jedna je od najuspješnijih hrvatskih grupa tog glazbenog žanra. Novim albumom „Treći bilbil“ dokazali su svoj seriozni studijski pristup glazbi koju izvode spajajući glazbu i napjeve sa svih strana svijeta, pazeći pritom na dikciju i rifove, rime i ritmove, harme i stihove. Iako temeljno orijentiran na makedonski folklor, Afion je na ovom albumu posegnuo za ritmovima i napjevima sjevera Europe, Pakistana i Indije, Bosne i Bugarske, Bliskog istoka i Roma, pa i Australije, s obzirom na ljubav prema jednoj od najpoznatijih australskih world music grupa Dead Can Dance. Na ovom albumu novu ulogu dobila je električna gitara, dok se jedan od najboljih hrvatskih perkusionista Nenad Kovačić poigrao udaraljkama poput tambaka, dafa, udu druma, bendira i calabasha, dajući im posebnu ulogu u svakoj od devet pjesama s albuma. Posebna pažnja posvećena spajanju raznih melodija, napjeva i načina pjevanja doista zaslužuje duboki naklon i upravo taj studiozni pristup čini ovaj album odličnim i velikim, i to u svjetskim okvirima. Pritom ne treba zaboraviti da Afion iza sebe ima već preko 500 nastupa širom svijeta pa tako i po najpoznatijim svjetskim Open Air festivalima, kao i festivalima world music glazbe, što će ovaj novi album zasigurno dodatno potaknuti i grunuti ih u prvi plan. Svakako valja pohvaliti i zahtjevnu produkciju albuma koju je savršeno odradio Sven Pavlović s ostatkom benda. Vrhunsko ostvarenje i jedan od najboljih albuma ovogodišnje hrvatske produkcije, bez obzira na specifičan glazbeni žanr koji je Afion ovim albumom učinio toliko pristupačnim i bliskim. Aktualnu postavu Afiona, koja je snimila ovaj odličan album, čine: pjevačica Lidija Dokuzović koja je još jednom dokazala da je najbolja hrvatska pjevačica i interpretatorica tradicionalnih pjesama, Josip Mazić na basu, Aleksandar Jovevski na kavalu, Danijel Maoduš na gitarama i Nenad Kovačić, maestralan i na perkusijama i kao prateći vokal.

TTI-21 „Camp-non camp“ (vlastito online izdanje): Sjetan i melankoličan dreampop

Riječ je o drugom izdanju ove zagrebačke shoegaze, dreampop grupe koja temelji svoj glazbeni izraz spore dinamike na sanjivu vokalu i naglašenom sintesajzeru. Bez ikakve dvojbe inspiraciju su dobili slušajući grupe poput Cigaretes after sex ili nama bliže beogradske grupe Bitipatibi, kao i hrvatskog projekta Luul. Svejedno, Milan Savić svojim glasom, gitarom i sintesajzerom te Stig Helmer na basu ipak su uspjeli stvoriti karakterističan zvuk koji samo pripada tom žanru, bez nekog većeg primjetnog kopiranja glazbe i pjesama spomenutih grupa. Vrlo ugodan i topao glas, odnosno šapat, uz pripadajuću downtempo glazbu i tekstove ispunjene sjetom i melankolijom, tvore od TTI-21 respektabilnu grupu koja se ovim EP-jem uspela u gornji dom dobrih novih bendova čiju glazbu treba poslušati i nastup doživjeti. Uz bolju produkciju, koju bi Savić trebao prepustiti nekom drugom, ovo bi mogao biti doista odličan materijal. Maštovito i uhu ugodno, bez nekih većih zamjerki. Štoviše, preslušani EP poziva na novo preslušavanje i uživanje u pjesmama.

Abergaz „Igre preživljavanja“ (vlastito online izdanje): Na rubu preživljavanja

Kraljevi lo-fi Oi! punka zagrebački Abergaz, predvođen Sonjom Hranjec, upisao je još jedan album u svoju bogatu diskografiju. Abergaz ponovo nudi sirove Oi! punk pjesme, izrazito prljave lo-fi produkcije, koje može voljeti samo čistokrvni panker. I to pripit. Međutim, činjenica je da se potencijal nazire – prije svega u tekstovima Sonje Hranjec, a donekle i u aranžmanima – iako na prvu svih 13 pjesama, unatoč neskrivenoj energiji, zvuči prilično nemaštovito. Štoviše, s obzirom i na loše pjevanje, bilo bi pametnije da Hranjec čita svoje pjesme uz glazbenu podlogu nekog drugog autora. Kada bi ozbiljno pristupili glazbi koju stvaraju, možda bi od ovog albuma nešto i bilo. Ovako ispada ponajprije kao njihova interna zabava bazirana na punku i otkačenim tekstovima. Loše, a moglo bi biti dobro.