300.000 Verschiedene Krawalle „Peter Paradox“ (Dallas Records): Laibach kakav je nekad bio

Neue Slowenische Kunst, umjetnički pokret rođen 1984. u Ljubljani, i dalje živi kroz razne oblike umjetnosti. Osim grupe Laibach, najpoznatijeg pripadnika NSK-a, tu je još i vizualni odjel IRWIN, kazalište Sestre Scipion Nasice, kao i Odsjek čiste i primijenjene filozofije koji od početka vodi i promovira Peter Mlakar. Upravo je on osnovao eksperimentalnu elektroničku grupu 300.000 Verschiedene Krawalle te 1994. objavio album „Peter Paracelsus“ čiji stil su sami nazvali „satanic techno“. Krajem prošle godine ta je grupa objavila drugi album „Peter Paradox“. Valja znati da je Peter Mlakar slovenski filozof, pjesnik, pisac, publicist i performer te autor drame „Odilo“ o Odilu Globočniku, austrijskom nacističkom zločincu slovenskih korijena, koju je na scenu 2018. postavio avangardni umjetnik Dragan Živadinov. Pjesme odnosno filozofska razmišljanja kroz suvremenu elektroničku glazbu pjeva tj. izgovara sam Mlakar, dok glazbu i produkciju radi Iztok Turk. Ukratko, „Peter Paradox“ je mješavina elektroničke glazbe, industriala, rocka, gothic rocka i techna, koja na momente podsjeća na Laibach kakav je nekada bio. Mračno, plesno, moćno i mistično. Album sadrži devet skladbi, a tekstovi su napisani na slovenskom, engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku. I koliko god sve djeluje vrlo mračno, pjesma „S+C“ je klupski plesni hit, a cijeli album nostalgičan pogled unatrag 30-ak godina, kada bi takvo diskografsko ostvarenje izazivalo veliku pažnju javnosti i medija. Danas bi ipak trebalo ponuditi nešto novo i drugačije ako se želi ponoviti značaj NSK-a.

Putokazi „Meandar“ (Dallas Records): Album kojem nedostaje drskosti

Impresivna je karijera hrvatske vokalne skupine Putokazi iz Rijeke, koja je prisutna na sceni 36 godina tijekom kojih su objavili 14 albuma, uključujući i najnoviji „Meandar“. Spiritus Movens Putokaza je Miranda Đaković koja ih vodi svih 36 godina otkad je kroz Putokaze prošlo preko 400 pjevačica i pjevača. Novo diskografsko ostvarenje nastalo je suradnjom s vrhunskim riječkim gitaristom i multiinstrumentalistom Zoranom Majstorovićem te već provjerenim dugogodišnjim suradnikom i producentom Putokaza, slovenskim glazbenim producentom Iztokom Turkom. I ponovo su Putokazi pokazali da su jedinstvena skupina koja se poigrava glazbenim motivima, najčešće se držeći autohtonih istarskih i kvarnerskih napjeva i melodija suvremeno zapakiranih, na njima svojstven način. Po svemu sudeći, upravo su se kroz taj pristup pronašli s Majstorovićem koji je 16 pjesama, koliko ih je na albumu, oplemenio nekima od brojnih žičanih instrumenata koje svira, poput arapske lutnje, ukulelea, mandoline, bisernice, akustične i električne gitare ili pak udaraljki poput glockenspiela. I ponovo je tu prisutan jaz između eksperimentalnog i svima dopadljivog glazbenog izraza koji se osjeti tijekom cijelog albuma. Kao i uvijek do sada, nedostaje taj jedan hrabar iskorak koji će Putokaze odmaknuti od njihove dosadašnje publike, ali bez sumnje približiti ih novoj publici koja traži i očekuje nešto drugačije. Uostalom, i sami su skloni tom glazbenom eksperimentiranju, ali s nepotrebnom zadrškom. Dobar album kojem nedostaje malo više drskosti, a koju je svojim sudjelovanjem nadoknadio Majstorović.

Ivan Pešut „Timeline“ (Croatia Records): Impresivan instrumentalni album

Ivan Pešut dugogodišnji je studijski gitarist koji je tijekom karijere surađivao s brojnim hrvatskim glazbenicima pa mu stoga nije bilo teško veliki dio njih pozvati da mu gostuju na albumu: Branimir Gazdik, Jan Ivelić, Dušan Kranjc i Janko Novoselić za bubnjevima, Luka Veselinović na basu, Lenart Krečić i Saša Nestorović na saksofonu, Boris Popov na perkusijama, Zvjezdan Ružić i Kristian Terzić na klavijaturama te Alba Nacinovich, Nika Turković i Matea Butković kao vokali na “Tears of Pandora” i “Favour Returned”. Kako se Pešut do sada evidentno nije uspio izraziti svojom gitarističkom virtuoznošću, shvatio je da mu jedino preostaje autorski album na kojem će pokazati tko je, što je i što zna. I bome je pokazao. Impresivno sviranje električne gitare i aranžmani koji se protežu od funk jazz rock fuzije do ambijentalnih izleta, predstavljaju ga kao vrhunskog skladatelja, ali prije svega gitarista. Kao što je Prince virtuoznim sviranjem gitare svoj karakteristični funk učinio još posebnijim, tako na neki način Pešut nastavlja taj put u kojem je gitara moćna i žestoka, ali u funkciji funk ritma. Štoviše, The New Power Generation platio bi Pešuta suhim zlatom jer se od mnogobrojnih gitarista širom svijeta upravo on možda i najviše približio tom specifičnom zvuku Princeove gitare, ali i vještine. Impresivan instrumentalni album koji predstavlja Ivana Pešuta u najboljem mogućem svjetlu, ali i poziva brojne skladatelje da ga uzmu za suradnika.