Slovenski kantautor Zoran Predin nastupit će 6. ožujka u Off ciklusu Zagrebačke filharmonije, na koncertu nazvanom „Počasni krug“ u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, kada će izvesti presjek svoje karijere u novom, filharmonijskom ruhu. Predin je tim povodom dao kratak intervju Nacionalu.

NACIONAL: Sa Zagrebačkom filharmonijom održat ćete koncert u Lisinskom, kako će izgledati „Počasni krug“ koji najavljujete?

Odabrao sam osamnaest pjesama u kojima je glazba u prvom planu. Pojedine poznate pjesme u novim aranžmanima Brune Urlića i Ive Popeskića dobile su grandiozne boje, iz ritmova se diže nova atmosfera, iz melodija zrače intenzivnije emocije. Dinamika simfonijskog instrumentarija je zapanjujuća, u rasponu od prvih kapi ljetne kiše do grandiozne oluje koja ruši sve pred sobom. Svaka kompozicija u sebi nosi različite elemente svjetske etno glazbe, koji se podudaraju s bazičnom atmosferom pojedinih tekstova.

NACIONAL: Hoće li ovo biti vaš prvi koncert uz Filharmoniju, kako se osjećate? To je sigurno posebno iskustvo…

Da. Takav koncert osjećam kao veliku čast i priznanje svom kantautorskom opusu. Osjećam se kao pobjednik, koji jedini ima pravo na počasni krug. Nakon prvih proba uvjeren sam da će to biti kulminacija mojih glazbenih dostignuća.

NACIONAL: Lisinski je posljednjih godina postao mjesto koncerata zaista raznovrsnih glazbenika, a Filharmonija se Off ciklusom približila mladima. Kako vi o tome razmišljate?

Glazba nema granica. Volim i slušam skoro sve žanrove. I volim hrabre eksperimente, koji donose ekskluzivne i originalne rezultate. Spremnost Filharmonije da sjedne u isti čamac s različitim autorima i s njima plovi po različitim žanrovima, samo pokazuje da nas spaja ista ljubav prema glazbi.

NACIONAL: Zašto vi volite glazbu, kako se osjećate na pozornici?

Glazba je moja glavna duhovna hrana. Ona je smisao moga života. Sve što radim, radim za ona dva sata na bini. Tada sam živ i osmišljen.

NACIONAL: U Lisinskom ste nedavno obilježili važnu obljetnicu – 40 godina karijere, što vam ta velika brojka znači? Čega se najradije sjetite iz četiriju desetljeća glazbe?

Druženja s kolegama i upoznavanja različitih glazbenih žanrova u koje su me njihove muzike uvele. Po količini prijateljstava i suradnji s najvećima, smatram se bogatim i razmaženim. Novi val s Lačnim Franzom, šansona s Arsenom i „Tragovi u sjeti“ s Matijom, gipsy swing s Boškom Petrovićem i Damirom Kukuruzovićem, samo su vrh glazbene gore kojom lutam kroz muziku.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi, što sljedeće pripremate?

Izlazak dvostrukog živog LP-ja i CD-a Lačnog Franza s izborom pjesama iz svih dosadašnjih albuma, s naslovom „Tu smo – vaši smo!“, pa slijedi srpski prijevod moje druge knjige „Glavom kroz zid“, u izdanju Izdavačke kuće Vulkan, serija koncerata „Zoran pjeva Arsena“ po cijeloj regiji, nastavak snimanja filma „Prasovan“ u režiji Slobodana Maksimovića i kvalitetno druženje s prijateljima.