Početkom studenog predstavljen je nacrt prijedloga zakona o tržištu kapitala, kojim se u hrvatsko zakonodavstvo uvodi europska direktiva o tržištu financijskih instrumenata, tzv. MIFID II propis, s ciljem dodatnog povećanja transparentnosti i zaštite ulagača.

Taj zakon dosad se mijenjao sedam puta, prvenstveno radi usklađivanja s pravnom stečevinom EU-a. Kako bi se zbog njegovih brojnih prethodnih izmjena izbjegla nepreglednost, pristupilo se izradi novog prijedloga zakona o tržištu kapitala, navodi Ministarstvo financija u obrazloženju tog prijedloga.
Zakon bi trebao stupiti na snagu 3. siječnja iduće godine, dok će nekoliko stavaka članka 368., kojima se propisuje prikupljanje i dostupnost javno objavljenih podataka, stupiti na snagu 3. rujna 2019. godine.
“Ovim prijedlogom zakona osigurava se daljnje uređenje/usklađenje hrvatskog tržišta kapitala s pravnom stečevinom EU i europskim standardima. Naime, pravno područje tržišta kapitala u EU vrlo je dinamično i podložno čestim promjenama, tako da je navedeno usklađivanje odredbi prijedloga zakona s prethodno navedenim propisima, kao i podzakonskih akata koje će temeljem istoga uslijediti, očekivano”, navodi Ministarstvo.
MIFID II propisom EU zakonodavci žele popuniti neke “rupe” prijašnje, MIFID I direktive, kaže Nina Bach, direktorica konzultantske tvrtke Bach Logic.
Kako navodi, MIFID II nije usamljen zakonodavni akt koji će riješiti sve probleme tržišta kapitala Europske unije, već je dio  puno općenitije MIFIR uredbe, koja na snagu stupa 3. siječnja 2018.
“Ta je uredba trebala na snagu stupiti još 3. siječnja ove godine, no zbog njezine sveobuhvatnosti i, samim time, nepripremljenosti igrača na tržištu kapitala, bila je prolongirana. I, sada nam kuca na vrata”, kaže Bach.
Osvrnuvši se na novosti koje uvodi MIFI/R/D II okvir, ističe da se ponajviše radi o većoj transparentnosti, izvješćivanju i zaštiti ulagača.

Nova pravila igre

“Direktiva propisuje nova pravila igre za izuzetno široko područje tržišta kapitala: od mjesta trgovanja, investicijskih društava, središnje druge ugovorne strane do distributera investicijskih proizvoda. Investicijska društva moraju izvještavati o svim sklopljenim transakcijama, i onim izvršenim na uređenom tržištu, kao i onim tzv. OTC transakcijama. I to, za sve financijske instrumente kojima se trguje na tržištima EU, bez obzira na vrstu, dakle dionice, obveznice, certifikate, ETF-ove, strukturirane financijske proizvode, izvedenice…”, navodi Bach.
Razlog zašto se na taj način mijenjaju propisi za financijska tržišta je omogućiti lakše vrednovanje financijskih instrumenata i učinkovito formiranje cijena, i na taj način zaštititi ulagače, a time i vratiti njihovo povjerenje u tržište kapitala.
“Češće izvještavanje klijenata, prezentiranje svih uključenih troškova investicijskog ulaganja, osiguravanje najpovoljnijeg  izvršenja za klijenta, evidencija komunikacije i čuvanje poslovne dokumentacije… sve te mjere uvode se ili su sada postrožene, u svrhu veće zaštite ulagača”, ističe Bach.
Kao primjer navodi da će prilikom pružanja savjeta o investicijskim proizvodima ili prodaje investicijskog proizvoda malom ulagaču, prodavač – privatni bankar, investicijski ili financijski savjetnik, tržišni posrednik – morati imati odgovarajuću razinu znanja i stručnosti vezano uz proizvode koje nudi.
Nadalje, zbog postroženih zahtjeva vezano uz telefonsku i elektroničku komunikaciju te pritom balansiranje između zahtjeva MIFID II s jedne strane, a nove Uredbe o zaštiti osobnih podataka s druge strane, industrija predviđa da će mnogi preusmjeravati klijente na svoje e-trgovinske sustave.
Među ostalim, MIFID II propisuje organizacijske odgovornosti uprave i upravljačkih tijela investicijskih društava, kao i da investicijski subjekti iz trećih zemalja na tržištima kapitala EU-a moraju osnovati podružnicu.
Uređeni su prava i obveze sudionika na tržištu kapitala, posebno u području zabrane trgovanja na temelju povlaštenih informacija, nezakonitog objavljivanja povlaštenih informacija i manipuliranja tržištem.
Ujedno, uvodi se ograničenje trgovanja robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama i izvedenicama na emisijske izvedenice, kao i sankcije za njihovo nepoštivanje.
Uvedeni su i veći regulatorni zahtjevi, s obzirom na razvoj tehnologije i tržišne infrastrukture, a vezano za nove trgovinske platforme, visokofrekventno i algoritamsko trgovanje.
Propisane su veće obveze za izvješćivanjem Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire (ESMA), a postrožene su i mjere te sankcije koje mogu biti poduzete protiv pravnih i fizičkih sudionika na tržištu kapitala.

Promjene koštaju – financijsku industriju

“Nova regulacija imat će veliki utjecaj i na tržišta izvan Europe. Nova pravila vezana uz investicijska istraživanja zadaju glavobolju kako europskim investicijskim savjetnicima, tako i onima s druge strane Atlantika. Naime, za njihova istraživanja europski klijenti – investicijska društva sada će morati izdvojiti znatna sredstva. A to znači da će i mnoga investicijska društva prestati koristiti investicijska istraživanja”, napominje Nina Bach.
Najveći trošak prilagodbe, inače, odnosi se na ispunjavanje zahtjeva za izvještavanjem o transakcijama i transparentnosti.
Prije otprilike godinu dana procjenjivalo se da će prilagodba novoj regulativi europska investicijska društva koštati 2,5 milijardi eura. No, nedavno su njemački bankari upozorili da su samo njihove banke izdvojile više od milijardu eura na prilagodbu.
“U svakom slučaju, promjene nam stižu. I koštaju – financijsku industriju”, zaključuje Nina Bach.
Roman Rinkovec, član uprave investicijskog društva Credos smatra da nadolazeće zakonske promjene neće donijeti koristi ni investitorima ni investicijskim društvima.
“Nažalost, ako govorimo isključivo o tržištu kapitala u Hrvatskoj, nadolazeće promjene investitorima neće donijeti baš nikakve koristi, a o investicijskim društvima, ali i o samim izdavateljima da i ne govorim…. Uistinu je već smiješno ponavljati koliko je na našem tržištu malo kvalitetnih izdanja, koliko je slab promet, koliko je malo investitora… U takvim okolnostima uvođenje dodatnih obveza s jedne strane, a s druge propuštanje donošenja bilo kakvih konkretnijih mjera koje bi išle u smjeru poticanja razvoja tržišta, jednostavno nema smisla”, zaključuje Rinkovec.