Nacional otkriva kako je Mladen Šimunac, s kojim je bivša ministrica Gabrijela Žalac dogovarala nabavu spornog, preplaćenog softvera, pomagao Josipi Rimac i njezinoj ekipi iz afere Pašnjaci kako bi promijenili uredbu kojom se uređuje zakup državnog zemljišta

“Uistinu, svim svojim emocijama i donekle razumom, iskazujem duboku zahvalnost glede ulaska u eminentno društvo. Vjerujem da ću svojim djelovanjem opravdati ovaj divan poziv”. Sadržaj je to jedne od poruka koje je Mladen Šimunac 16. siječnja 2019. napisao u zatvorenoj grupi osoba bliskih tadašnjoj ministrici regionalnog razvoja i fondova EU-a Gabrijeli Žalac. Nedugo prije toga Žalac ga je uvrstila u tu grupu i pozvala na zajedničku privatnu večeru.

Nacional posjeduje ekstenzivnu prepisku koja otkriva da se Šimunac u to vrijeme već dulje nalazio u probranom i povjerljivom društvu tada u Plenkovićevom HDZ-u itekako utjecajnih ministrice Gabrijele Žalac i Josipe Rimac, tada državne tajnice u Ministarstvu uprave.

Ekstenzivna dokumentacija iz predmeta koji su u međuvremenu pokrenuti protiv njih dviju, a i samog Šimunca, otkriva da je Šimunac imao intrigantne uloge u objema aferama.

Naime, u javnosti je prošlo gotovo nezapaženo da Mladen Šimunac nije samo čovjek zbog kojeg je bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac namještala natječaj u aferi Softver i organizirala mu prezentaciju softvera u Uredu premijera Andreja Plenkovića, zbog čega se s ministricom našao u optužnici koju je podigao Ured europskog javnog tužitelja u Zagrebu, nego se spominje i u optužnici koju je USKOK podigao protiv Josipe Rimac u aferi Pašnjaci.

Iako Šimunac nije među osumnjičenima, iz te optužnice može se vidjeti da je pomagao Josipi Rimac tako što je tijekom postupka e-savjetovanja trebao poslati primjedbe na nacrt uredbe kojom se regulira zakup pašnjaka, a koju je Josipa Rimac uz pomoć Ružice Njavro, tajnice kabineta i glavne savjetnice ministrice poljoprivrede Marije Vučković, planirala promijeniti kako bi pogodovala tvrtki u vlasništvu poduzetnika Ante Sladića i Josipa Ravlića.

Istražitelji USKOK–a detektirali su da se Josipa Rimac sastala s Mladenom Šimuncem, kao i da se njegovo ime spominjalo u komunikaciji s optuženim poduzetnicima Antom Sladićem i Josipom Ravlićem, a također se njegovo ime nalazi u transkriptima u posjedu Nacionala, i to u komunikaciji Josipa Ravlića sa Zoranom Grgićem, tadašnjim dekanom Agronomskog fakulteta u Zagrebu koji je davao “stručnu podlogu” za potrebe izmjene Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, kako se službeno zove uredba koju su protagonisti afere Pašnjaci željeli promijeniti. Izmjene su trebale ići u pravcu toga da se ukinu ograničenja najveće površine zemljišta koja se može dati jednoj osobi u zakup, kao i da se broj potrebnih uvjetnih grla stoke po hektaru krškog pašnjaka s 0,3 smanji na 0,1 grlo te da se prilikom produljenja ugovora izostavi obveza zakupnika o dostavi uvjerenja o broju uvjetnih grla iz Jedinstvenog registra domaćih životinja.

Nacional je već podrobno opisao kako je u tom procesu ključnu ulogu imao tadašnji dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu Zoran Grgić, koji je trebao uvjeriti ministricu poljoprivrede Mariju Vučković u opravdanost navedenih izmjena, no kad te izmjene nisu prošle na nadležnom povjerenstvu, protagonisti afere dogovorili su se da će slati što veći broj primjedbi tijekom postupka e-savjetovanja u kojem sve zainteresirane osobe mogu davati svoje prijedloge i komentare na nacrt uredbe. Kako proizlazi iz optužnice, dio tih primjedbi trebao je pripremiti upravo dekan Grgić, i to u ime Agronomskog fakulteta u Zagrebu. No Josipa Rimac, Ružica Njavro, Ante Sladić i Josip Ravlić dogovorili su se da će osigurati i treće osobe koje će davati komentare u skladu s njihovim potrebama, s obzirom na to da se veći broj istih komentara ne bi mogao ignorirati. Među tim “trećim osobama” bio je i Mladen Šimunac, glavni protagonist afere Softver.

Mladen Šimunac je drugoosumnjičen u optužnici Ureda europskog javnog tužitelja protiv Gabrijele Žalac u aferi softver, a njegovo se ime spominje i u aferi Pašnjaci s Josipom Rimac. FOTO: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Kako stoji u optužnici, 18. svibnja 2020. od 19:05:18 do 19:08:53 Josipa Rimac kontaktirala je Ružicu Njavro te je upitala je li počelo e-savjetovanje, a ona joj je na to odgovorila da je počelo tog dana i traje pet dana, ali da joj je zaboravila javiti. Josipa Rimac nakon toga se na području Zagreba sastala s Antom Sladićem, a potom kontaktirala Mladena Šimunca i dostavila mu fotografiju dokumenta naziva “Primjedbe obrazloženje uredba šumsko zemljište.pdf” te su se dogovorili da Mladen Šimunac te podatke iskoristi i objavi kao podlogu i argument komentara na uredbu.

Nakon toga Josipa Rimac kontaktirala je ponovno Antu Sladića i proslijedila mu poruke koje je prije toga dobila od Mladena Šimunca:

“Nek nako napiše članak”, “Odvrtit ćemo ga na AgroBiz.hr i ProjektKrš.com”, “To vidi jako puno ljudi”, “Ne treba biti dugačak”, “Objavit ćemo ga odma”, “Stavit na sve kanale”, “A posebno će ga vidit u Min.P”.

Josipa Rimac javila je Mladenu Šimuncu da će mu to složiti već sutra te se s Antom Sladićem dogovorila da će sljedećeg dana sjesti sa Zoranom Grgićem i napisati par rečenica.

USKOK je zaključio kako je iz toga vidljivo da je Josipa Rimac, osim dogovora da Zoran Grgić u ime Agronomskog fakulteta pošalje komentare na nacrt uredbe koji idu u prilog željenim izmjenama, kao i da to isto učine Ante Sladić i Josip Ravlić, pokušala osigurati i da treće osobe stave takve primjedbe, odnosno, da se o takvim primjedbama piše na portalima koji se bave tom problematikom isključivo kako bi se olakšalo njihovo prihvaćanje u postupku e-savjetovanja.

Iz oduzetih mobitela USKOK je detektirao da je Zoran Grgić 20. svibnja 2020. u 7:02 poslao Josipi Rimac i Josipu Ravliću e-mail s naslovom “primjedbe na uredbu”, u kojemu je navedeno da je to prvi dio primjedbi koje se mogu distribuirati dalje i kako je danas zadnji dan, a on će dodatno dati primjedbe u ime fakulteta, kao i da je potrebno naći još ljudi koji će u e-savjetovanju stavljati iste takve primjedbe, ali malo drugačije upakirane te da će on napraviti još nekoliko verzija primjedbi u tom pravcu. Iako je aktivno surađivao s grupom Josipe Rimac, Grgić nije među optuženima u toj aferi.

Josipa Rimac zatim se sastala s Mladenom Šimuncem i o tome izvijestila Antu Sladića te mu napomenula da je zadnji dan za slanje primjedbi. Zatim je kontaktirala i Josipa Ravlića i dostavila mu fotografiju e-savjetovanja Ministarstva poljoprivrede te mu prenijela da su pomaknuli rok, a Anti Ravliću je napisala da je Ružica Njavro “napravila frku i produžila savjetovanje do petka u 10”.

Nacional je došao u posjed dijela transkripata poruka koje su protagonisti ove afere razmjenjivali putem WhatsAppa, a iz kojih se vidi da je 20. svibnja 2020. godine u 8:41 Zoran Grgić poslao Josipu Ravliću sljedeću poruku:

“Poslan mail s oko 20 primjedbi, na slanje dalje”

Ravlić mu odgovara: “Ok prof” i “Samo šaljite”.

Zoran Grgić zatim piše dvije poruke: “Dodat ću još, vi nađite ljude koji će po točkama ubacivati primjedbe” i “Još ću dodati neke varijante primjedbi”.

Ravlić ga zatim pita: “Jeste li poslali sestri”

Pod “sestrom” mislio je, naravno, na Josipu Rimac.

Grgić mu odgovara: “Da, ona je kod mene u pola 11”.

Ravlić mu zatim daje upute: “Pišite da južno od Gračaca do Dubrovnika 1 krava 10 ha je normalno, jer to su trajni krški pašnjaci i treba minimalno 10 godina popraviti pašnjak ispašom krava ovaca i koza.”

Grgić mu na to, oslovljavajući ga nadimkom Jozo, odgovara: “Nešto i ti piši jozo”

“I ja pišem”, rekao mu je na to Josip Ravlić.

Grgić potom nastavlja: “Ti tako stavi, ja ću drugačije upakirati.”

Potom se njih dvojica oko 12 sati dogovaraju za susret nešto kasnije tog dana. U jednom trenutku Ravlić mu piše: “Pripremite mi putovnicu jer moramo dobiti pozitivno pismo za Mađarsku.”

Grgić odgovara s “Ok”, a zatim u 19:37 šalje Ravliću poruku: “Moj prijedlog” i u drugoj poruci sliku svog prijedloga te mu postavlja pitanje: “Gdje su drugi prijedlozi?”

Sljedećeg dana, 21. svibnja, u 10:12 Ravlić ponovno piše Grgiću:

“Jutro prof pošaljite mi foto putovnic”

Nekoliko sati kasnije, u 17:34, u drugoj poruci dostavlja mu e-mail adresu “[email protected]” te dodatno piše: “Za agrobiz”.

Iako je ovdje riječ tek o svojevrsnoj “epizodi” u kojoj se spominje ime Mladena Šimunca, iz navedenih poruka evidentno je da je Šimunac trebao u dogovoru s Josipom Rimac odraditi da se na portalu Agrobiz objavi tekst koji bi potkrijepio zahtjeve za izmjenom uredbe, kao i da je na zamolbu Josipe Rimac i u dogovoru s Josipom Ravlićem sadržaj te objave pripremio tadašnji dekan Agronomskog fakulteta Zoran Grgić.

Dijelovi optužnice protiv Josipe Rimac otkrivaju, dakle, da je Mladen Šimunac definitivno bio “navezan” i na nju i na njezinu ekipu, jednako kao i na Gabrijelu Žalac.

Mladen Šimunac rođen je 1969. godine u Splitu, inženjer je poljoprivrede i član uprave u trgovačkom društvu Micro projekt d.o.o. za koje je sam rekao da je konzultantska firma, a ne programerska.

S Gabrijelom Žalac bio je toliko često u kontaktu i kod nje na sastancima da su, kako je navedeno u optužnici Ureda europskog javnog tužitelja, ostale zabilježene i njegove fotografije iz Ministarstva. Primjerice, Darija Planinić, tajnica Gabrijele Žalac, 19. listopada 2017. poslala je Šimuncu e-mail s njegovom fotografijom snimljenom na hodniku Ministarstva.

Šimunac se nalazi i na fotografijama s proslave 40. rođendana Gabrijele Žalac koji se održao 4. veljače 2019. godine u restoranu Šarm u Heinzelovoj ulici u Zagrebu. Te fotografije istražiteljima je predala svjedokinja Tina Markuš, djelatnica Ministarstva.

U istom restoranu Gabrijela Žalac i Mladen Šimunac bili su i 19. veljače, a tada su na druženje pozvali i Josipu Rimac. Naime, Mladen Šimunac poslao je Josipi Rimac poruku:

“Kaže GZ da dođeš hitno u Šarm.”

Uz poruku joj je poslao i fotografiju Gabrijele Žalac i Tomislava Petrica, koji je također kasnije optužen u aferi Softver.

Nekoliko dana prije toga, 12. veljače, Gabrijela Žalac poslala je Šimuncu pozdrave to jest “Pusu iz Dubaija”, a on joj je odgovorio:

“Odmaraj se kraljice… U RH je sve pod kontrolom…”

Gabrijela Žalac uključila je Šimunca i u grupu svojih bliskih prijatelja, među kojima su bile i neke istaknute osobe iz društvenog života, to jest urednici pojedinih medija. Tako je 16. siječnja 2019. Gabrijela Žalac putem aplikacije Viber pitala članove grupe: “Ekipa bi li imali što protiv da Mladena poveden na večeru s nama?“ a kasnije navečer Mladen Šimunac piše istoj toj grupi: “Uistinu, svim svojim emocijama i donekle razumom, iskazujem duboku zahvalnost glede ulaska u eminentno društvo. Vjerujem da ću svojim djelovanjem opravdati ovaj divan poziv.”

Zabilježeno je i da je Josipa Rimac još 2. svibnja 2018. pitala Gabrijelu Žalac:

“Di te večeras kupimo Ante i ja… Tko je sve u onoj grupi?” a Gabrijela Žalac joj je odgovorila:

“Andrea… Jasna… Klarić… Urednik Poslovnog… Ti… Ja.. Mladen Šimunac… Ante… Moja Ana Odak.”

Osim toga, Gabrijela Žalac otvoreno je s Josipom Rimac komunicirala vezano uz natječaj za nabavu softvera PLUR koji je prvi put raspisan još 2017., ali ga je tada Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave poništila zbog žalbe tvrtke KING ICT. U toj korespondenciji one spominju i inicijale AP. Gabrijela Žalac u jednom trenutku izražava nezadovoljstvo što je osoba inicijala AP dozvolila takvu odluku DKOM-a pa piše: “Već je on odmah rekao… Ali sam ja ljuta što je on dozvolio ovo.. Jebote Josipa…Bezveze.”

Tu su prepisku prije dva mjeseca objavili portal Telegram i Jutarnji list pa se otvorilo pitanje je li AP zapravo Andrej Plenković.

Upravo je premijeru Plenkoviću Mladen Šimunac 27. travnja 2017. u Vladi prezentirao program PLUR.

Europski istražitelji posebno su indikativnim smatrali to što se Mladen Šimunac u svom slobodnom iznošenju obrane posebno pozivao upravo na taj sastanak u Vladi RH i iznosio okolnosti te prezentacije u Uredu premijera te su zaključili da je upravo on Gabrijeli Žalac sugerirao da se održi ta prezentacija kod premijera. Međutim, u drugom dijelu optužnice naveli su da Šimunac nije precizirao tko ga je zvao i dogovorio tu prezentaciju.

Opisujući kako je izgledala prezentacija, Šimunac je, između ostalog, rekao:

“Čovjek se diže, Premijer, Predsjednik diže se i pruža mi ruku i kaže: ‘Gospodine Šimunac, moram vam nešto reći. Ovo je prvi put otkad sam ja predsjednik Vlade RH da je u ovu vladu netko doša nešto donit, a ne da nešto žica. Vi ste prvi koji je donio vrijednost ovoj vladi.”

Mladen Šimunac u svojoj je obrani naveo da Gabrijelu Žalac poznaje još otkad je bila pripravnica u Vukovarsko-srijemskoj županiji, ali je tvrdio i da nisu bili u nešto posebno dobrim odnosima. No iz onog što se događalo proizlazi da je Mladen Šimunac, kao član uprava tvrtki Razvojna platforma i Micro projekt, bio angažiran i na nekim poslovima za Agenciju za razvoj Vukovarsko-srijemske županije (HRAST) kojoj je na čelu bila upravo Gabrijela Žalac.

U optužnici europskog tužitelja navodi se da je 16,23 milijuna kuna vrijednim ugovorom za nabavu precijenjenog spornog programa SPUR, a što je posljedica dogovora Gabrijele Žalac i Mladena Šimunca koji su na tome radili još od 2017., Europskoj uniji i Državnom proračunu RH nanesena šteta od najmanje 10,3 milijuna kuna odnosno 1,36 milijuna eura bez PDV-a. Od toga je, kako su naveli, šteta za financijske interese EU-a iznosila 8,2 milijuna kuna (1,09 milijuna eura), a za proračun RH 2,09 milijuna kuna (277 tisuća eura). Šimunac je prema prijedlogu optužnice dužan u državni proračun vratiti 2,1 milijun kuna odnosno oko 278 tisuća eura.