Kandidat na listi SDP-a za Europski parlament Bojan Glavašević kampanju provodi na biciklu, vozeći više od 1500 kilometara od Bruxellesa do Zagreba, a s puta je dao i intervju za Nacional

Bojan Glavašević, šesti na listi SDP-a za Europski parlament, osmislio je najzanimljiviju predizbornu kampanju za Europski parlament u Hrvatskoj: provodi je vozeći bicikl više od 1500 kilometara od Bruxellesa do Zagreba. S tog puta, negdje iz Njemačke, dao je intervju Nacionalu u kojem je iznio dojmove s bicikliranja, objasnio politička stajališta i planove s kojima kani nastupiti u EP-u, ali i iznio oštru kritiku nekih od sadašnjih dvanaestero hrvatskih zastupnika u parlamentu Europske unije, u kojem se kreira veliki dio zakona koji utječu i na hrvatsku svakodnevicu.

Bojan Glavašević rođen je u 1984. u Vukovaru. S majkom i bakom je 1991. došao u Zagreb, kamo su se sklonili pred ratnim razaranjima. U Vukovaru je ostao njegov otac Siniša, čestiti novinar Radija Vukovar kojega su nakon okupacije grada ubili na Ovčari. Bojan je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao lingvistiku i sociologiju, a 2009. zaposlio se kao znanstveni novak na Odsjeku za lingvistiku. U politiku je ušao 2012. Bio je pročelnik ureda i pomoćnik ministra branitelja Predraga Matića Freda. Dvije godine kasnije jedna njegova ni po čemu sporna izjava bila je iskorištena kao povod za podizanje prosvjedničkog šatora ratnih veterana pred zgradom Ministarstva branitelja, kada su prosvjednici, kolokvijalno prozvani „šatorašima“, uz potporu HDZ-a optuživali vukovarskoga ratnog heroja Freda Matića i Bojana Glavaševića, ratnu žrtvu, za „jugoslavenstvo“, zahtijevajući njihovu smjenu. Nije sve ostalo samo na glupim i grotesknim optužbama: obitelji njih dvojice štitila je čak i policija. Glavaševića to nije obeshrabrilo: na listi SDP-a izabran je 2016. za saborskog zastupnika, a uspjeh je ponovio i na pretprošlim parlamentarnim izborima 2020; na posljednjim, 17. travnja, malo mu je nedostajalo da bude preferencijalno izabran u drugoj izbornoj jedinici na listi koalicije Rijeke pravde.

NACIONAL: Kako ste došli na zamisao da kampanju provedete vozeći bicikl iz Bruxellesa u Zagreb?

Prije nekoliko mjeseci u razgovoru s prijateljima i suradnicima iskristalizirala se ta ideja, koja mi se odmah svidjela. Htio sam napraviti nešto drugačije jer su sve političke kampanje u Hrvatskoj slične i prilično su šablonizirane, a cilj mi je biti drugačiji i čini mi se da nam to, barem zasad, uspijeva. Biciklom se vozim iz Bruxellesa za Zagreb, a ne obratno, jer smatram kako je važno da zastupnik u Europskom parlamentu radi, prije svega, u Hrvatskoj. Želim promijeniti percepciju da zastupnik, kada ode u EP, radi samo u Bruxellesu.

NACIONAL: Opišite detalje puta: koliko je dug, koje su glavne postaje, gdje spavate?

Put je dug 1573 kilometra, a rutu između gradova kroz koje prolazimo biram uz pomoć Googlea. Fasciniralo me je da u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj postoje biciklističke staze gdje god krenete i puno ljudi vozi duge relacije na biciklima. Prvoga dana odradio sam oko 100 kilometara vozeći od Bruxellesa do Liegea i najsnažniji dojam na mene su ostavila flandrijska sela koja su savršeno uređena, toliko da sam osjetio sram s obzirom na to kako izgledaju manja mjesta i sela u Hrvatskoj. Smještaj pronalazimo putem Airbnbja ili Bookinga i noćenje u prosjeku stoji 50-ak eura po osobi.

NACIONAL: Jeste li cijelim putem na biciklu?

Da, cijelim putem, osim u slučaju olujnog nevremena kakvo nas je dočekalo na relaciji Köln – Frankfurt i prelaska preko Alpa, što ću ići vlakom jer mi je jedan od ciljeva i promocija željezničkog prometa. U Kölnu sam sjeo u vlak ICE koji vozi brzinom od 320 km/h i osjećao sam se sjajno, to želim vidjeti u Hrvatskoj. To treba biti generacijski projekt svih političara u Hrvatskoj.

NACIONAL: Koja je poruka vašeg puta?

Prvo, želim poručiti da je sve moguće kada se jako potrudimo. Puno mi je ljudi reklo da ne idem i da je to pretežak izazov za mene. Možda i zbog kojeg kilograma viška koji se nataložio od pandemije do danas, mnogi ljudi su mi više ili manje dobronamjerno savjetovali da smislim neki drugi način da vodim kampanju. Vjerujem u ideju da se za sve što je dobro u životu treba potruditi i žrtvovati, a nakon rada dolaze rezultati. U ovom slučaju, kao što sam rekao, ne postoji opcija u kojoj sam ja izgubio. Drugo, poruka je da ću biti europski zastupnik koji radi i u Hrvatskoj i u Bruxellesu i zalažem se za životni standard građana, povezanost kroz modernu, brzu željeznicu, zaštitu naših tradicionalnih proizvoda oznakama izvornosti i zdravu, kvalitetnu hranu na stolovima naših građana te za demokraciju – primarno kroz prizmu slobode medija i prava manjina. Kako sam bio borben, aktivan i prisutan kao zastupnik u Saboru, tako ću biti i kao eurozastupnik. Ja Hrvatsku volim, to je jedina domovina koju imam i nikad mi neće biti naporno boriti se za to da ona bude dom i dobro mjesto za sve naše ljude. Zato građani mogu biti sigurni da neću, kao neki naši zastupnici, uzeti mandat i nestati na pet godina, bez pisma i razglednice.

‘Vozim bicikl jer sam htio napraviti nešto drugačije jer su sve političke kampanje u Hrvatskoj slične i prilično su šablonizirane, a cilj mi je biti drugačiji i čini mi se da nam to, barem zasad, uspijeva’

NACIONAL: Predizborna atmosfera u Europi odiše zebnjom zbog mogućeg trijumfa radikalne desnice. Osjećate li tu zebnju u razgovorima na putu?

Da, svakako. Slobodnomisleći ljudi u Europi s pravom strahuju od retorike mržnje i podjela. Prošlo je mnogo vremena od pobjede nad fašizmom i nacizmom, ali rane koje su ostavili u tkivu našeg kontinenta i svih društava na njemu su duboke. Ipak, kada gledam područja u kojima radikalna desnica ne pobjeđuje, jasno se vidi zašto ne pobjeđuje: zato što su oni koji su na vlasti uspjeli izgraditi zajednice u kojima postoji prava borba protiv siromaštva, u kojima postoje uspjesi u borbi za visoki standard života i dobre plaće, u kojima ne postoji velik jaz između siromašnih i bogatih. U takvim zajednicama nema mnogo prostora za radikalnu desnicu.

NACIONAL: Pobijedila u Europi ili ne, radikalna desnica pobijedila je u Hrvatskoj: Domovinski pokret ušao je u vlast. Kako to komentirate i kako da se postavi opozicija?

Da, HDZ je Hrvatskoj dao najdesniju vladu od njezina osamostaljenja. Ali Domovinski pokret nije prava politička stranka s političkim programom i vizijom Hrvatske. Oni su poslovni pothvat, samo kanal za osvajanje pozicije moći koja omogućava zaradu. Mržnja i desničarenje samo su udice kojima pecaju nezadovoljstvo ljudi opterećenih siromaštvom i drugim društvenim problemima. Naravno da tamo ima ozbiljno mračnih tipova, međutim, oni koji vode priču svjesni su da je fanatizam loš za posao. Nimalo ne podcjenjujem situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi, ali već godinama govorim da se mnogo više treba plašiti HDZ-a koji se u stanju umiti i staviti europsku masku s likom Andreja Plenkovića, a ispod maske biti spreman na sve za ostanak na vlasti. Mislim da postoji nekoliko lekcija za opoziciju nakon ovih izbora. Prva je ta da je D’Hondt nemilosrdan i da je politika timski sport. Tu prije svega mislim na zelenu ljevicu. Druga lekcija je da nije više dovoljno vikati „HDZ lopovi“, nego moraš imati jasne, odvažne i dobro komunicirane politike koje građane mogu uvjeriti da će im doista biti bolje ako izađu na izbore i odaberu promjenu. Također, da treba biti zreo i svjestan da odgovornost postoji, i to ne samo za budućnost stranke nego i za budućnost Hrvatske, i znati prepoznati tko to jest a tko nije. Desno od centra, nažalost, nitko to nije. Dakle, računati treba samo na političke opcije od centra na lijevo. I na kraju, konstituiranje novog saziva Sabora bilo je početak nove izborne kampanje. Svaki idući dan opozicija treba koristiti kao pripremu za izbore.

NACIONAL: Na putu i politički radite. Što i kako? Koga susrećete?

Da, jedan je od ciljeva ove kampanje razgovarati s našim ljudima koji su se u proteklih desetak godina odselili iz Hrvatske i uglavnom svi govore manje – više isto: da vani imaju više mogućnosti i od svog rada mogu zaraditi dovoljno za vrlo pristojan život, što u Hrvatskoj nije slučaj. Čak i ne spominju visinu plaće kao glavni razlog odlaska koliko spominju društvenu nepravdu i nemogućnost da se probiju kroz svijet umreženih i korumpiranih. Također, susreo sam se s vijećnicama u gradskom vijeću grada Frankfurta, s kojima sam razgovarao o modelima priuštiva stanovanja i idejama za osnivanje društvenog centra za mlade koji su u posljednjih nekoliko godina otišli u Frankfurt iz Hrvatske. Jedan naš čovjek mi je rekao da se prije tri godine odselio u Njemačku sa svojom obitelji i da se zaposlio kao vozač autobusa u gradskom poduzeću. Za najam stana izdvajaju oko 35 posto svojih mjesečnih prihoda i svakoga mjeseca im ostane novca da uštede koji euro. Riječ je o ljudima koji su iz Hrvatske otišli u drugoj polovici svojih četrdesetih godina. Nevjerojatno. Ali, kažu da im je u Njemačkoj bolje. Susreo sam se i s Josipom Juratovićem, jedinim Hrvatom u Bundestagu koji nam je otvorio brojna vrata u organizaciji ovog puta. Primio je mene i moje suradnike u svoj dom, spojio nas s gradonačelnikom Heilbronna, jednim od najvećih gradova u pokrajini Baden-Württemberg. Zapravo, cijelim putem sam u kontaktu sa sestrinskom socijaldemokratskom strankom u Njemačkoj – SPD-om. I to je jedan aspekt europske politike: povezivanje, razmjena znanja i stvaranje dodane vrijednosti.

‘Europske politike ujedno su i hrvatsle, a europarlamentarci trebaju raditi pretežno u Hrvatskoj za naše ljude’, kaže Bojan Glavašević

NACIONAL: Koja je temeljna poruka vaše kandidature za Europski parlament?

Da su europske politike ujedno i Hrvatske, a europarlamentarci trebaju raditi pretežno u Hrvatskoj za naše ljude. Mi smo u ovih tridesetak godina nominalno postigli važne ciljeve, Hrvatska je postala članica EU-a i NATO-a, potpuno smo integrirani u najvažnije europske tokove i sada je vrijeme da to iskoristimo za podizanje životnog standarda naših ljudi. Više nemamo izgovora jer iste razvojne mogućnosti imamo i mi i ostatak EU-a. U Njemačkoj su plaće duplo veće nego kod nas, a cijene u trgovinama iste ili niže. Nijemci izdvajaju manji postotak svoje plaće za stanovanje od Hrvata – i to upola manji! U većim gradovima u Hrvatskoj mora se izdvojiti skoro 70 posto plaće za krov nad glavom, a u Njemačkoj između 27 i 35 posto. Meni je zastrašujuće i potpuno nedopustivo da naši ljudi moraju birati između krova nad glavom i kruha na stolu. Jer točno se o tome radi. To nije život, to je preživljavanje. Temeljna je poruka da imamo pravo tražiti dobar život za sebe i za svoju djecu, imamo pravo tražiti da ono što naši ljudi tradicionalno povezuju s Europom – dobar standard života – konačno zaživi i u Hrvatskoj.

NACIONAL: Postanete li zastupnik EP-a, koje ćete teme naročito promovirati?

Prva tema je životni standard, a na ovom putu sam se uvjerio koliko zaostajemo za Europom. Gdje god bismo došli, vidjeli bismo umirovljenike koji izlaze, druže se, ručaju vani i vode izuzetno aktivan život. Želim to vidjeti u Hrvatskoj iako sam potpuno svjestan koliko će to biti izazovan projekt jer podrazumijeva potpunu transformaciju Hrvatske iz HDZ-ove države koja pogoduje nekima, u državu koja služi svim svojim sugrađanima. To je sljedeća faza razvoja naše zemlje u koju moramo ući što prije. Isto tako, želim brze i pouzdane željeznice, želim da jedemo lokalne namirnice i da uložimo ogroman trud u registriranje što više europskih oznaka izvornosti za svoje proizvode i autohtone vrste poput dalmatinske višnje maraske ili slavonske šunke. Demokracija i sloboda također su moje teme. Sloboda medija pogotovo. Tom se temom bavim cijeloga života i osjećam obavezu biti uvijek na strani novinara i slobode izgovorene i napisane riječi. Mislim da je Hrvatskoj to nasušno potrebno budući da su HDZ i Andrej Plenković dali sve od sebe da slobodu medija ograniče.

NACIONAL: Kako ocjenjujete rad dosadašnjih hrvatskih zastupnika u EP-u?

Bilo je svijetlih trenutaka, ali mislim da smo se prilično osramotili slanjem Mislava Kolakušića i Vilibora Sinčića u EP. Kako su mi govorili u Bruxellesu dobro upućeni diplomati i novinari koji prate rad EP-a, njih dvojica imaju status svojevrsnih dvorskih luda Europskog parlamenta koje zanima samo nekoliko minuta izbacivanja populističkih fraza za govornicom dok su upaljene kamere. Nema puno toliko površnih i neodgovornih zastupnika, zato se svi čude što smo mi izabrali čak dvojicu. Jedna stvar koju planiram raditi ako budem izabran, a nitko od dosadašnjih zastupnika nije radio, jest aktivno sudjelovanje u radu saborskog Odbora za europske poslove. Naime, preko pola zakona koje Sabor usvoji dolazi iz europskog zakonodavstva i ponekad se dogodi da ih zastupnici ne razumiju. Zastupnici u Europskom parlamentu pozvani su na sudjelovanje u radu Odbora za europske poslove, ali uglavnom ne dolaze. A zapravo je to velik i važan dio njihove dužnosti. Eto, to planiram zasigurno mijenjati, želim pokazati kako se može biti prisutan, odgovoran i involviran eurozastupnik. Osim toga, mislim da neki naši zastupnici prilično lako zapnu u takozvanom „briselskom mjehuriću“ pa izgube kontakt s hrvatskom svakodnevicom. Da, europska perspektiva je važna, ali moramo uvijek imati na umu politički kontekst svoje zemlje, ne smiješ ga izgubiti. Mislim da me moje iskustvo u Saboru posljednjih osam godina odlično pripremilo za dužnost eurozastupnika i da će mi biti moćan i točan kompas u mandatu.

‘Bilo bi zanimljivo napraviti anketu da vidimo koliko je ljudi čulo za Željanu Zovko. Ona je pokazala samo ogromnu taštinu i monstruozan manjak empatije prema nevinim civilima koji stradavaju u Gazi’

NACIONAL: Pozicija Željane Zovko donekle je bizarna, a o tome se vrlo malo govori: zastupnica je hrvatskog HDZ-a, a faktički zastupa drugu državu, BiH, i to na način koji nije usuglašen unutar BiH, nego je politika jedne stranke unutar te države. Kako komentirate njezin mandat?

Što se tiče BiH, naravno da želim da naša susjedna zemlja što prije postane članica i za to će u meni uvijek imati saveznika. Naravno, svjestan sam koliko je kompleksna situacija u BiH i da to usporava put BiH u EU. Bilo bi zanimljivo napraviti anketu da vidimo koliko je ljudi u Hrvatskoj čulo za Željanu Zovko. Ona je do sada pokazala samo ogromnu taštinu, površnost i zastrašujući, zapravo monstruozan manjak empatije prema nevinim civilima koji stradavaju u Gazi. Naime, rekla je da se stalno govori o izgladnjivanju Gaze, ali da ona ne vidi da je itko gladan i da je skeptična prema svim informacijama o stradavanju civila. To je zapravo jedna štetočina kojoj uopće nije mjesto u Europskom parlamentu s obzirom na to da ona tamo ne predstavlja građane Hrvatske, pa čak ni građane BiH. Ona jedino i isključivo predstavlja HDZ BiH i Dragana Čovića.

NACIONAL: Postanete li zastupnik EP-a i ako Predrag Matić Fred osvoji novi mandat, vas dvojica bit ćete gotovo sigurno jedini zastupnici s neposrednim iskustvom rata. Mislite li da to iskustvo, u sadašnjoj situaciji rata u Ukrajini i ruske prijetnje Europi, može biti korisno i za EP i kako?

Vjerujem da može biti korisno tako da nas dvojica budemo ono što i jesmo – veliki promotori antiratnih i mirovnih politika. Svatko tko je na svojoj koži osjetio stradanja i patnju, mora se zalagati za mir, jer mi smo svjesni kakve i kolike posljedice ostavlja rat. Nadam se i veselim se suradnji s Fredom Matićem, mislim da je ostavio trag u svom prvom mandatu u EP-u. Još jedan naš doprinos može biti znanje o modelima skrbi za žrtve seksualnog nasilja i za civilne žrtve rata. U posljednjih nekoliko godina to sam znanje koristio kao instrument razvojne pomoći i suradnje. Primjerice, radio sam na pripremi iračkog zakona koji je donio skrb i restitucije jezidskim ženama koje su seksualno zlostavljali pripadnici ISIL-a. I na kraju, mogu doprinijeti i svojim iskustvom civilne žrtve rata, osobe koja je u ratu izgubila voljene ljude, da zastupnici i političari iz zemalja koje – srećom – nisu iskusile rat, bolje razumiju kroz što prolaze Ukrajinci i da ne budu jedni od onih bezosjećajnih glavonja koji su devedesetih prolazili kroz našu zemlju, a nikad nikakve koristi od njih nije bilo. Ja ih se jako dobro sjećam i nema puno goreg od toga.