Sabina Glasovac, prije dvije godine SDP-ova kandidatkinja za gradonačelnicu Zadra, a danas glasna saborska zastupnica, rođena je u Slavoniji, u Našicama. Nakon završenog Filozofskog fakulteta u Zadru zaposlila se kao profesorica engleskog, njemačkog i književnosti u zadarskoj gimnaziji. U javni život ušla je najprije kao savjetnica ministra znanosti Željka Jovanovića u vladi Zorana Milanovića, da bi poslije postala i pomoćnica Jovanovićeva nasljednika, ministra znanosti Vedrana Mornara.

Ostala je upamćena kao jedna od rijetkih političarki koja nakon odlaska s vlasti Milanovićeve vlade nije koristila pravo na šest mjeseci plus šest mjeseci da nastavi primati dužnosničku plaću, prvih šest mjeseci punu plaću, a drugih šest mjeseci pola njenog iznosa, što je bilo više od profesorske plaće. Poslije odrađenog mandata Milanovićeve vlade odmah se vratila na stari posao gimnazijske profesorice. Danas podržava prosvjede učitelja i nastavnika iako nije u njima sudjelovala, a smatra da dio odgovornosti za njihov materijalni položaj snosi i Milanovićeva vlada u kojoj je i sama bila pomoćnica ministra znanosti i obrazovanja.

NACIONAL: Prije no što ste postali zastupnica bili ste profesorica u zadarskoj gimnaziji. Kakav je vaš stav o prosvjedu učitelja i nastavnika na Trgu bana Jelačića?

Srcem sam uz učitelje i nastavnike. Mislim da su zahtjevi učitelja i nastavnika opravdani jer su ti ljudi, kao i cijeli obrazovni sustav, dugo zapostavljani. Za takvo stanje ne amnestiram ni našu, SDP-ovu vladu.

NACIONAL: Je li vam onda razumljiv potez Branimira Mihalinca, predsjednika Nezavisnog sindikata u srednjim školama koji je javno pozvao predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i Miroslava Škoru da podrže njihov štrajk, a ne i Zorana Milanovića? 

Ne bih željela ulaziti u motive Branimira Mihalinca zašto nije pozvao i Zorana Milanovića, ali Zoran je prije svih političara podržao njihove zahtjeve. Pravo je sindikata upozoriti na sve ono što im je oduzeto, a zašto se Mihalinec fokusirao samo na oduzeto za vrijeme Milanovića, ne i na prijašnje vlade, ne bih željela komentirati. Mislim da su tada sindikati itekako bili svjesni situacije u kojoj se Hrvatska nalazila kada je Zoran Milanović bio premijer. Razumni su oni. Ne želim vraćati nikakve otrovne strelice nego ih podržati. Danas smo tu gdje jesmo i žao mi je što se sindikati suočavaju s ignorancijom i ponižavanjem od premijera Andreja Plenkovića.

NACIONAL: Je li vam žao možda i što je premijer Plenković doživio pred gostima iz Europske pučke stranke da mu sindikati umjesto razgovora pred nosom dignu transparent sa svojim zahtjevima uz gromoglasnu šutnju?

Premijer Plenković mogao je prekinuti taj štrajk prije mjesec i pol dana. Čovjek koji dva mjeseca nije htio s njima razgovarati o 100 milijuna proračunskih kuna razlike između onoga što su zahtijevali i onoga što im je nuđeno, ignorirao ih je i ponižavao, a onda sedam dana nakon toga nađe 1,2 milijarde kuna za plaće svima u javnom i državnom sektoru. To je učinio samo zato da njima ne bi udovoljio. Žao mi ga je samo zato što ne shvaća prioritete ove države. Kolokvijalno rečeno, sam si je pucao u nogu. Nije mogao govoriti da se ne može interventirati u koeficijente za obračun plaća, ako je godinu dana ranije povećao koeficijente, primjerice, svima u Ministarstvu vanjskih poslova i diplomaciji.

‘Žao mi je Plenkovića samo zato što ne shvaća prioritete ove države. Nije mogao govoriti da se ne može povećati koeficijente ako je godinu dana ranije to napravio svima u Ministarstvu vanjskih poslova’

Zašto se premijeru Plenkoviću dogodilo dizanje transparenta pod nos? On je izabrao trenutak. Odlučio je baš tada izići pred te ljude, koji ga danima mole da posluša njihove zahtjeve. Da je bio pametan, napravio bi to puno prije. Da je politički pronicljiv, ne bi se uopće dovodio u takvu situaciju da mu problem eskalira i u prosvjed na Trgu bana Jelačića. On je izabrao taj trenutak da ponovo ide jednostrano razgovarati. Znao je da tog dana sindikati prosvjeduju šutnjom. Odgovaralo mu je, dakle, ponovo održati jedan od svojih monologa. Da je htio čuti sindikate, došao bi na prosvjed koji se prije deset dana također održao na Markovu trgu. Oni su mu u ovoga puta mogli jedino podići poruku sa svojim zahtjevom pred nos, jer su bili u šutnji. Što je tražio, to je i dobio.

NACIONAL: Zašto smatrate da nije trebao podići koeficijente diplomaciji, pa i hrvatski su diplomati bili potplaćeni u odnosu na kolege iz mnogih drugih zemalja, uključujući i zemlje iz okruženja?

Nemam ništa protiv toga. Povećani su koeficijenti i obrani, sustavu socijalne skrbi, sedam posto plaće u zdravstvu… Ako državi ide bolje, podržavam ulaganje u ljude i njihov rad. Ali neka mi netko objasni zašto se crta onda podvukla baš za zaposlene u obrazovanju. Bilo je za obranu, diplomaciju, zdravstvo, socijalnu skrb, a za obrazovanje nema. Zašto?!

NACIONAL: Zato što je u obrazovanju najbrojnija skupina zaposlenika?

Pa i zdravstvo je podjednako brojno pa se našlo načina da se ljude plati više kroz sedam posto dodatka prije nekoliko mjeseci, plus novo povećanje osnovica šest posto, kao i svima ostalima.

NACIONAL: Mihalinec je optužio Milanovića da je upravo on kao premijer srušio koeficijente za obračun plaća učitelja i nastavnika. Vi ste u toj vladi bili pomoćnica ministra znanosti. Možete li sebe, kao bivšu pomoćnicu ministra znanosti i obrazovanja, amnestirati od te vrste odgovornosti?

Naravno da ne mogu. I dalje smatram da su obrazovanje i ljudi koji u njemu rade godinama bili zapostavljani. Pritom ne mislim samo na plaće. Vlade obično funkcioniraju tako da im je unosnije ulagati u infrastrukturne objekte, gdje se mogu prerezati vrpce, gdje su ulaganja nakon četiri godine mandata vidljiva. Ulaganje u obrazovanje dugoročna je investicija gdje se rezultati ne vide odmah. Zato se obrazovanje rijetko nalazi visoko na ljestvici prioriteta vlada. Ipak, moram reći da je SDP-ova vlada počela uređivati sustav obrazovanja. Donijeli smo strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije i započeli cjelovitu kurikularnu reformu za našeg mandata. I to u sinergiji politike i struke, gdje je politika stvarala okvir, a struka kreirala sadržaj. Vođenje projekta povjerili smo Nevenu Budaku i Borisu Jokiću, okupili 700 učitelja i nastavnika iz zbornica u Hrvatskoj, koji su radili na kurikularnoj reformi. Bio je to veliki iskorak u dugoročnom trasiranju obrazovnog sustava.

NACIONAL: Ali HNS i ministrica Blaženka Divjak tvrde da su ušli u koaliciju s HDZ-om upravo kako bi počeli rješavati tu vrstu problema o kojoj vi govorite. Ministrica je pokrenula projekt Škole za život.

Nažalost, vlada Andreja Plenkovića, kao i ministrica Blaženka Divjak, nije nastavila ići tim putem. Ovo što danas imamo u školama, tako i Škola za život, nije cjelovita kurikularna reforma. Škola za život je tabletizacija Hrvatske. Prioritet ministrice bila je nabava tableta školama, među kojima je veliki broj onih kojima prokišnjavaju krovovi. Apsurdno ali istinito. Toliko o prioritetima. Jedino što su preuzeli od nas su novi kurikulumi. Međutim, to je manji dio onoga što treba biti cjelovita kurikularna reforma. Kurikularna reforma je i poseban pristup darovitim učenicima i djeci s teškoćama u razvoju, što je izostalo u reformi ministrice Divjak. Bio je također predviđen posve drugi model načina praćenja vrednovanja i ocjenjivanja, pa i državne mature, ukidanje prosjeka ocjena, više izbornosti u gimnazijama… Svega toga u ovoj reformi ministrice Divjak nema.

NACIONAL: Jesu li zato ove godine bili porazni rezultati državne mature? Gotovo trećina maturanata nije položila maturu.

Nije zbog toga. Znam da su o nepoloženim maturama osvanule naslovnice u tisku, ali mi kao društvo od naslovnica nemamo koristi. Promjena paradigme u obrazovanju je nužna. Svrha škole ne smije biti ganjanje prosjeka ocjena, nego da učenici znanje i vještine koje steknu mogu primijeniti već sutra u svojim životima. U tome je ključ, priprema li škola ljude za to da se osjećaju kompetentnima na tržištu rada, da se osjećaju sigurno u svojim životima. S druge strane, kad odemo u inozemstvo, vidimo da i nemamo toliko loš obrazovni sustav. Kad se pogleda opće znanje hrvatskih učenika, ono je visoko iznad mnogih europskih zemalja. Međutim, problem nastaje kad se počne mjeriti matematička i prirodoslovna pismenost. Padamo, dakle, u primjeni znanja.

NACIONAL: A kako urediti ocjenjivanje u školama?

Imamo hiperinflaciju odlikaša. Naš je projekt bio da pratimo učenika standardiziranim testovima tijekom cijelog obrazovanja, da dobijemo objektivnu sliku znanja mjerena na standardiziran način koja će biti jasna povratna informacija i učenicima i nastavnicima.

NACIONAL: Ali zahvaljujući tim prosjecima ocjena, upisuju se fakulteti.

Da, ali ne samo time. Fakulteti se upisuju s rezultatima državne mature, a negdje fakulteti imaju i prijemne ispite.

NACIONAL: Zar se fakulteti ne upisuju i preko veze?

Ljudi govore da se fakulteti upisuju i preko veze. To se govorilo i za srednje škole pa smo uveli sustav e-upisa u srednje škole kako bismo spriječili potencijalnu manipulaciju. To je uvela Milanovićeva vlada.

NACIONAL: A što kažete na materijalni status učitelja i nastavnika?

Ti ljudi su doista podnijeli teret krize kada je 2009. godine otišao Ivo Sanader. Hrvatska je bila opljačkana, a za premijerku je došla Jadranka Kosor. Te godine počeo je problem s državnim i javnim financijama. Tada su teret krize počeli svi snositi, ali najviše zaposlenici u zdravstvenom i obrazovnom sustavu, jer su oni i najbrojniji. Tek se sad vraća javnim službama šest posto što im se duguje još iz 2009. godine kada je potpisan aneks kolektivnom ugovoru. Onda je počeo i problem s pravima učitelja i nastavnika, a SDP tada nije bio na vlasti.

‘Milanovićeva vlada nije rezala plaće i prava samo učiteljima i nastavnicima, nego i zaposlenima u obrani, vojsci, policiji, socijalnim radnicima… Žao mi je zbog toga, ali nismo imali manevarskog prostora’

NACIONAL: Taj problem, međutim, nije riješila ni vaša, Milanovićeva vlada.

Morate znati da smo naslijedili spaljenu zemlju. Država je bila opljačkana, a mi smo ušli u proceduru prekomjernog deficita pa je i Europska unija tražila da stabiliziramo javne financije da ne bismo doživjeli sudbinu Grčke. Bile su upitne isplate plaća i isplata mirovina. To su činjenice, a u toj situaciji spašavali su se radna mjesta i živa glava. Bili smo prisiljeni rezati. Rezali smo plaće i prava ne samo učiteljima i nastavnicima, nego i zaposlenima u zdravstvenom sustavu, obrani, vojsci, policiji, socijalnim radnicima. Žao mi je zbog toga, ali nismo imali manevarskog prostora ponašati se drugačije. Ti ljudi su negodovali, prosvjedovali i štrajkali, ali su sve od 2009. godine do danas imali razumijevanja za stanje u državi. Podnosili su taj teret krize stoički i s entuzijazmom radili i za manje kako naši građani ne bi bili zakinuti za javne usluge.

NACIONAL: Zašto se danas osjećaju prevarenima kada je premijer Andrej Plenković pristao svima podići osnovicu plaća u tri koraka po dva posto, dakle ukupno šest posto?

Zato što se povećanjem osnovice svima ne rješava njihov problem zaostajanja u plaćama u odnosu na ostale u javnim službama. I dalje će u obrazovanju biti najpotplaćeniji visokoobrazovani ljudi. Zato prosvjeduju. Godinama su bili prvi koji su na svojim leđima podnosili teret krize s manjim plaćama, a sada kada državi ide bolje, bilo bi fer da budu prvi koji će osjetiti taj boljitak. Zato smatram da su njihovi zahtjevi danas opravdani, jer su to zaslužili. To su ljudi o kojima ovisi i budućnost naše zemlje.

NACIONAL: Iz Zadra ste, a prošloga tjedna u zadarskoj vojnoj zračnoj luci otkrivena je nova velika afera. Trojica vojnih pilota-instruktora prošvercala su kroz NATO-ovu vojnu bazu švercera oružja, a potom je zaplijenjena i značajna količina streljiva otuđena iz vojnih spremišta. Navodno je u tome sudjelovao i bivši dogradonačelnik Zadra. Istraga o tom slučaju traje dva mjeseca, ministar obrane Damir Krstičević navodno je za to saznao prije dva tjedna, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović navodno prije nekoliko dana. Je li vas to iznenadilo?

Priznajem, iznenadilo me, ali nisam bila u tom sustavu pa mogu taj slučaj komentirati samo na općoj razini. Što god se utvrdilo kriminalističkom istragom, baca veliku ljagu na Hrvatsku vojsku zbog koje ministri obrane u ozbiljnim državama odmah podnose ostavke. Postavlja se pitanje kakvu to sliku o sebi šaljemo vlastitoj javnosti, ali i svijetu. Kad spomenete riječ vojnik, prve asocijacije su stega, čast i ljubav prema domovini. Najmanje što očekujete od onih koji stoje na braniku domovine jest da od te domovine ne kradu. Preduvjet ljubavi prema domovini je da je ne potkradaš, da je poštuješ. Problem vam je u tome što i u mnogim drugim branšama nečasni pojedinci bacaju ljagu na cijeli sustav i časne ljude, pa onda i cijelu zemlju.

NACIONAL: Spomenuli ste domoljublje, a baš SDP-u, a onda i Zoranu Milanoviću, nerijetko se predbacuje manjak domoljublja pa se često izvlači i Milanovićeva izjava o „slučajnoj državi“.

I SDP ima pravo na domoljublje, a s tim nema nikakvih problema ni Zoran Milanović. Dugi niz godina postoji saga o tome da je HDZ stvorio Hrvatsku te si uzima ekskluzivno pravo na domoljublje i hrvatstvo. Apsolutno pogrešno. Hrvatsku su stvorili svi njezini građani, a za nju se borili i izborili ljudi koji su položili svoje živote i ostavili zdravlje na ratištima. Napokon, preduvjet za sve što se dogodilo bila je odluka Ivice Račana i SDP-a da se ide na višestranačke izbore unatoč ozbiljnim prijetnjama vojnog vrha iz Beograda čiji su generali nekoliko puta dolazili u Hrvatsku da bi otvoreno prijetili. No da i to previdimo, hrvatsku državu stvarali su oni koji su u njoj ostali i išli na ratišta, uključujući i članove SDP-a i drugih stranaka, kao i ljude bez stranaka. U svim SDP-ovim vladama, i Ivice Račana i Zorana Milanovića, bilo je branitelja, kao i generala Hrvatske vojske. Mi se nemamo potrebu u tome dokazivati. Svi znamo koliko je Hrvatska energije i vjere uložila u povratak hrvatskih generala iz Haaga.

Moj otac je rekao: „Nisam išao braniti Hrvatsku da bih imao privilegije, nego zato što sam za tim osjetio potrebu, a onda i obvezu.“ To je učinio zato što je Hrvatska bila ugrožena politikom Slobodana Miloševića iz Beograda. Na sreću, otac mi je nakon rata bio zdrav i radno sposoban pa nije trebao pomoć. Majka mi je radila u modnoj, konfekcijskoj industriji Slavonije za vrijeme Domovinskog rata. Bila je pod vojnom obvezom i biciklom je išla na posao pod granatama. Šili su uniforme za Hrvatsku vojsku. Kad je rat završio, završila je na cesti zbog pljačkaške privatizacije, poput mnogih u Hrvatskoj. I moja majka bila je žrtva takve privatizacije.

NACIONAL: Prošloga petka prikupljali ste na Trgu bana Jelačića potpise za predsjedničku kandidaturu Zorana Milanovića. Kako je to izgledalo?

Posao koji smo trebali odraditi, odradili smo. Iako je sunčano, dani su prohladni pa nakon tri sata stajanja na mjestu ne osjećate prste na rukama, ali nema veze. Nije to nikakav problem, a nije mi ni prva kampanja.

‘Plenković mi je rekao da mi neće dozvoliti da vladi lijepim etiketu korupcije. O čemu on to priča? Nisam ja parkirala Mercedes u dvorištu Gabrijele Žalac. Mogu li mu građani vjerovati da je vjerodostojan?’

Predizborne kampanje odrađivala sam i kao vrlo mlada. U vrijeme Ivice Račana, zatim u vrijeme Zorana Milanovića, a danas Davora Bernardića, po cičoj zimi u Lici, u svakakvim uvjetima. Neka zime, samo neka se ovom brzinom topi sve manja razlika u anketama između Zorana Milanovića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Očekujem da će njih dvoje biti takmaci u drugom izbornom krugu.

NACIONAL: Očekujete, dakle, drugi izborni krug, a Josip Manolić, poznat kao vrlo pronicljiv političar, procijenio je da drugog kruga neće biti, da Milanović pobjeđuje u prvom izbornom krugu. Zašto ste vi skeptični?

U vezi te procjene Josipa Manolića pročitala sam jednu pošalicu na društvenim mrežama “Joža ne smatra, on zna”. Slažem se s njim da će pobijediti Milanović, ali ne i da drugog izbornog kruga neće biti, s obzirom na veliki broj potencijalnih kandidata.

NACIONAL: Ali postoje i procjene koje u drugom izbornom krugu vide Zorana Milanovića i Miroslava Škoru?

Ja ne mislim tako.

NACIONAL: Nakon europskih izbora stišali su se obračuni u SDP-u. Kojem ste stranačkom krilu vi pripadali: sankcioniranih članova predsjedništva stranke ili onom bliskijem Davoru Bernardiću?

U krilu sam SDP-a od 1999. godine. U Forum mladih SDP-a ušla sam vrlo mlada, vođena mladalačkim buntom. Oduvijek sam na tom istom tragu. Želim da SDP bude dosljedna, poštena stranka, koja zagovara pristojan život od vlastitog rada, staje na stranu obespravljenih i slabijih i brine se o pravednoj raspodjeli javnih dobara. Stranački život ima svoje turbulencije, uspone i padove pa smo tako i mi imali dinamičnu fazu. Toga je bilo i kada su na čelu SDP-a bili Ivica Račan i Zoran Milanović. Bilo je različitih mišljenja, pa i svađa. Mislim da to samo može osnažiti stranački život.

NACIONAL: Osnaživanje stranke kroz svađe i sukobe zvuči kao floskula?

Nije floskula. To vam je kao kad doma malo žustrije za ručkom razmijenite mišljenja, možda se i posvađate, ali to ne znači da ste loša obitelj, da se ne volite, ne uvažavate i ne radite za istu stvar. Kad si međusobno kažemo što mislimo i korigiramo jedni druge, zajedničkim snagama možemo puno više. Tako smo i mi imali jednu fazu u stranačkom životu iz koje smo izašli jači. Pokazalo se to i na izborima za Europski parlament. Jasan program i najbolji ljudi jamci su uspjeha. I to ne u interesu SDP-a, nego u interesu ljudi koji u SDP-u vide izbavitelja iz ove situacije u koju nas je HDZ doveo. Na čelu države imate predsjednicu koja je potpuno estradizirala i bagatelizirala instituciju Predsjednice. Na pitanje je li ona lijepa žena, moj odgovor je da jest, ali od toga građani Hrvatske nemaju koristi.

NACIONAL: A što mislite o premijeru Andreju Plenkoviću?

Premijer je hrvatskim građanima ulio nekakvu nadu. Imao je priliku vidjeti kako se živi u Europi i implementirati to u Hrvatskoj. Ali umjesto da je on mijenjao HDZ i Hrvatsku, HDZ je promijenio njega. Živimo u državi u kojoj je pola vlade smijenjeno zbog sumnje u korupciju. S duge strane, meni je u Saboru rekao da mi neće dozvoliti da njegovoj vladi lijepim etiketu korupcije. O čemu on to priča? Nisam ja parkirala Mercedes u dvorištu Gabrijele Žalac. Nisu Maras ili Bernardić ispunjavali imovinsku karticu ministara Kuščevića ili Tolušića. Izborom suradnika dozvolio je da se ta korupcija i na njega lijepi, bez obzira na to je li on na čelu te hobotnice ili nije. Mogu li mu građani vjerovati da je vjerodostojan? Ne mogu i neće mu vjerovati.

NACIONAL: Ali ni šanse SDP-a nisu bolje. U anketama i dalje ne stojite bolje od HDZ-a, kojem još uvijek gledate u leđa. 

Pa sve su bolje i bolje. Vjerujem da ćemo zbog ljudi koji u nas gledaju s očekivanjima i u nama vide nadu, do parlamentarnih izbora biti spremni za pobjedu građanske, šutljive i pristojne Hrvatske.