Pred nama je utrka za mjesto predsjednice ili predsjednika RH. Potencijalnih kandidata ima sve više, a postat će službeni predsjednički kandidati tek kada skupe najmanje 10.000 potpisa. Čak i nakon toga trebaju još pričekati da se raspišu predsjednički izbori, što se očekuje 21. studenoga. Nagađa se da će prvi krug predsjedničkih izbora biti 22. prosinca, a drugi krug 5. siječnja. Sasvim je dovoljno vremena da netko pametniji podsjeti potencijalne kandidate da si za svoju predsjedničku kampanju ne mogu samo tako prisvojiti bilo koju i bilo čiju pjesmu jer svaka pjesma podliježe autorskim pravima. Osim toga, autor neke pjesme može i te kako profitirati ako pristane ustupiti svoju pjesmu za predsjedničku kampanju jer će se u tom slučaju ta pjesma vrtjeti dan i noć, gdje treba i gdje ne treba, a autor će fino zaraditi na tantijemama. Tako je prije nekoliko godina Husein Hasanefendić, u narodu znan kao Hus, zaradio lijepi novac jer je njegovu pjesmu „Zastave“ Pawel Kukiz, poljski predsjednički kandidat, prepjevao u svoju službenu himnu. Nije pobijedio, završio je na trećem mjestu, što je Husu svejedno donijelo zaradu, a Parnom valjku popularnost.
Povijest pjesama koje su pratile predsjedničke kandidate prilično je bogata i jednako toliko bizarna. Najkonkretniju pomoć od takozvane predsjedničke himne imao je Ivo Josipović, koji je 2010. godine za potrebe svoje kandidature kao poznati skladatelj okupio impozantnu ekipu glazbenika koji su zapjevali pjesmu Gorana Barea „Put ka sreći“, dajući Josipoviću bezrezervnu podršku. Marijan Ban, Damir Urban, Mile Kekin, TBF, Vinko Coce, Josipa Lisac, Goran Bare, Kemal Monteno, Shorty, Alen Vitasović, Sandra Bagarić, Martina Tomčić, Matija Dedić i Tamara Obrovac okupili su se kao Hrvatski glazbenici za Ivu Josipovića. Nadam se samo da je i Goran Bare dobio nešto novca od prava na svoju pjesmu te da je pametnije potrošio svoj novac nego Josipović mandat.
Nažalost, daleko je više primjera u kojima su predsjednički kandidati, pa i političke stranke, posezali za pjesmama koje su im se dopale bez da su prethodno zatražili prava na njihovo korištenje. Em su ispali neuki, em su imali problema zbog kršenja autorskih prava. Kako god, prvih deset godina od uspostave Hrvatske kakvu danas poznajemo, obilježio je predsjednički mandat Franje Tuđmana uz pregršt nacionalističkog kiča u pop i rock glazbi. Drugih deset godina pripalo je Stjepanu Mesiću, bez neke posebne asocijacije na glazbeni dio njegove kampanje i mandata. Onda je na čelo države došao glazbenik i skladatelj Ivo Josipović, a nakon njega raspjevana predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović poznata po izvedbi pjesme „Isus na žalu“, klapskom pjevanju, kao i bezrezervnoj podršci Marku Perkoviću Thompsonu.
Valja podsjetiti da je gospođa Grabar-Kitarović poželjela u svojoj predsjedničkoj kampanji 2014. godine koristiti pjesmu „Moja domovina“, ali se pobunio autor pjesme Zrinko Tutić i to joj zabranio. Tužbom je zaprijetio i Alfi Kabiljo nakon što je shvatio da su nakon „Moje domovine“ HDZ-ovci u potpori Kolindinoj kandidaturi posegnuli za pjesmom „Neka cijeli ovaj svijet“ iz mjuzikla „Jalta, Jalta“. Tako su, navodno, HDZ-ovci ponavljali iste pogreške iz godine u godinu, ne bi li shvatili da postoje tamo neka autorska prava i da od njih, navodno, glazbenici žive. Trenutno imamo 10 potencijalnih kandidata za mjesto predsjednice odnosno predsjednika RH pa da se ne nađu u problemu, valja ih još koji put upozoriti da je svaku pjesmu netko napisao i da svaka pjesma podliježe autorskim pravima. Pod uvjetom da su to shvatili, vrijeme je da im predložimo pjesme koje bi im odlično odgovarale za predstojeću predsjedničku kampanju ako skupe 10.000 potpisa.
Kolinda Grabar-Kitarović trebala bi se pojavljivati na pozornici uz pjesmu „Lijepa li si“ M. Perkovića Thompsona & Prijatelja, uz naglašene stihove „Prepoznah ljepotu tvoju, što probudi ljubav moju, kad sam s tobom srce moje, kuca jače, veliko je“, dok istovremeno njezini glasači u deliriju mašu zastavicama na kojima piše „Lijepa li si“. Osim što će pridobiti desno glasačko tijelo pjesmom svog omiljenog pjevača, sloganom „Lijepa li si“ obrazložit će zašto je pet godina bila na čelu RH.
Zoran Milanović mogao bi na sugestiju svog prijatelja i DJ-a Emila Tedeschija uzeti za himnu „Niko kao ja“ grupe Šarlo akrobata. Osim što će se s Tedeschijem složiti da je to jedna od najboljih pjesama iz perioda novog vala i da mu naziv pjesme savršeno odgovara, pridobit će glasače koji još uvijek vjeruju da je novi val nešto najbolje što im se u životu moglo dogoditi.
Miroslav Škoro uzima vlastitu pjesmu „Svetinja“, naglašavajući pri izlasku na pozornicu stihove: „Tko to moje ime doziva, Čudni ljudi čudnog imena, Pa mi kunu što je svetinja, Vjera, ljubav i domovina.“ Osim što istovremeno ubire fine tantijeme od izvođenja vlastite pjesme, osvaja publiku koja u deliriju viče „Škoro!“ nakon čega se nastavlja serija izvedbi vlastitih pjesama.
Oduševljen uspjehom na izborima za Europski parlament, Mislav Kolakušić mogao bi za predsjedničku himnu uzeti pjesmu „Virtual Insanity“ grupe Jamiroquai, naglašavajući stihove „Future’s made of virtual insanity“ (Budućnost je sazdana od virtualnog ludila). Zahvaljujući tom izboru dobiva jedan posto više glasova kompjutorskih geekova i obožavatelja grupe Jamiroquai.
Bivši ministar MUP-a Vlaho Orepić trebao bi prepjevati pjesmu „Mupovska“ grupe Kawasaki 3P, a na pozornice izlaziti uz prepjev stihova „Ulazim u teren, zabijam dva gola, murija je fora, murija je fora“ (u originalu Kawasaki 3P pjeva „murija je spora“).
Dosljedan svom djelu i programu, Ivan Pernar ponosno ističe pjesmu grupe Pink Floyd „Another Brick In the Wall“ i sam na svojim nastupima pjeva: „We don’t need no education, We don’t need no thought control“ (Ne treba nam obrazovanje, ne treba nam kontrola misli). Njegovi su glasači oduševljeni!
Dalija Orešković, sukladno planu i programu stranke Start, trebala bi uzeti pjesmu grupe Rolling Stones „Start Me Up“ i zapjevati uz Jaggera: „If you start me up, I’ll never stop“ (Ako me pokrenete, nikada neću stati).
Može se očekivati da će kandidatkinja Radničke fronte Katarina Peović iskoristiti pjesmu KUD Idijota „Bandiera Rossa“, čime će pridobiti simpatije svih preživjelih pankera, ali i neočekivanu podršku srednje klase u kojoj još uvijek čuče mali pankeri te osvojiti neočekivano puno glasova.
Bivši zastupnik stranke Most Tomislav Panenić trebao bi se osvetiti stranci koja ga je izbacila nakon što je objavio kandidaturu za predsjednika, pjesmom „Under the Bridge“ („Ispod mosta“) grupe Red Hot Chili Peppers te jasno i glasno uskliknuti: „I don’t want to feel Like I did that day“ (Ne želim se osjećati kao toga dana).
Nezavisni saborski zastupnik iz Zadra Marko Vučetić, inače doktor filozofije sa završenim teološko-katehetskim studijem, koji je sa strankom Most prekinuo suradnju, trebao bi ostati vjeran rodnom Zadru te osvojiti lokalne glasače pjesmom „Zadar je u srcu mom“ u izvedbi klape Intrade i Olivera Dragojevića.
Dejan Kovač, ekonomist s prestižnog američkog sveučilišta Princeton, trebao bi poslušati pjesmu grupe Dubioza kolektiv jer stihovi njihove pjesme „U.S.A.“ savršeno odgovaraju njegovu planu i programu, s obzirom na to da je kandidaturu najavio originalnim zaključkom: „Vrijeme je da hrvatski političari koji su stvorili probleme, prestanu prodavati bolju prošlost, vrijeme je da se okrenemo budućnosti.“ „I want to start all over and turn a new page, Forget this dreadful story, Escape the Stone Age“ (Želim započeti sve ispočetka i okrenuti novu stranicu, Zaboraviti ovu jezivu priču i pobjeći iz kamenog doba).
Sedamdesetogodišnji liječnik i nekadašnji potpredsjednik u vladi Ivice Račana, Ante Simonić mogao bi u kampanju krenuti uz veliki hit grupe Jethro Tull iz 1976. godine „Too Old to Rock ‘n’ Roll: Too Young to Die!“ čime bi zadobio simpatije Hrvatske stranke umirovljenika i generacija odraslih uz rock’n’roll.
Uglavnom, koju god pjesmu za svoju kampanju odabrali potencijalni predsjednički kandidati, važno je da paze na autorska prava.
Komentari