Bilo je očekivano da će u predsjedničkoj utrci ili kako su je nazvali na radiju Yammat.FM „utrci fikusa“, kod Kolinde Grabar-Kitarović prevladavati domoljubne budnice i hitovi Marka Perkovića Thompsona, a kod Zorana Milanovića nešto ipak urbanija glazba, kojoj zapravo i jest sklon. Na posljednjim sučeljavanjima o vlastitim stavovima i razmišljanjima, o lokalnim ali i globalnim problemima, čuli smo malo. Gotovo ništa, ne računajući tko voli koji film ili knjigu, što je nama glasačima i stanovnicima Hrvatske od posebnog interesa za sretan život u domovini. Izostala je i bilo kakva vizija razvoja. Uglavnom smo čuli optuživanja, svjedočili verbalnim napadima i lošim ili nikakvim isprikama. No jedan je moment bio posebno znakovit. Pjesme koje su pratile predsjedničke kandidate. Iako protokol nalaže da se građanima prvo obrati poražena strana, svoju je pobjedu prvi proglasio Zoran Milanović, ušetavši u Tvornicu kulture među veselu gomilu uz pjesmu grupe Svadbas „Treblebass“ i stihove: „Kreni sa mnom, Zadnji put, Vjeruj mi, Daleko od mraka bolje ćemo znati, Ništa nije teško, Naša lica još su lijepa, Zatvori mi oči, Neka kraj nas jure, nek se lome prsti, Idemo na ples, I svijet je opet mlad… “ Odličan odabir pjesme koji je već i ranije koristio tijekom kampanje pa i nije bilo iznenađenja osim činjenice da dobro i pomno odabrana pjesma može sjajno podići atmosferu. Uslijedio je pobjednički govor koji je završio riječima: „Ako je ova moja tijesna ali poštena i jasna pobjeda unijela malo vjere i malo duha u ovo naše društvo i među ove naše ljude, ja sam sretan čovjek i radujmo se zajedno. Živjeli!“ I onda su se doista neočekivano iz zvučnika začuli stihovi „Sometimes I feel like throwing my hands up in the air, I know I can count on you, Sometimes I feel like saying, ‘Lord I just don’t care’, But you’ve got the love I need, To see me through“ (Ponekad se osjećam kao da dižem ruke u zrak, Znam da mogu računati na tebe, Ponekad se osjećam kao da kažem ‘Gospode, jednostavno me nije briga’, Ali ti imaš ljubav koju trebam, Da me vodi). Veliki svjetski hit „You Got the Love“ iz 2009. godine grupe Florence and the Machine. Nema sumnje da su mnogi u tom momentu ustuknuli. Štoviše, mnogi su ostali i te kako pozitivno iznenađeni jer proteklih pet godina iz zvučnika su se u sličnim prilikama i uz pojavljivanje političara orile hrvatske domoljubne pjesme predvođene hitovima Marka Perkovića Thompsona. Kao da je u tom trenutku kada se začuo glas Florence Welch iz grupe Florence and the Machine, netko upalio svjetlo i nestalo je mraka ispunjenog lažnim domoljubljem i silovanjem sjećanja na Domovinski rat. Sretni su bili i nešto stariji građani kada su nešto kasnije začuli i pjesmu Vice Vukova koji je još 70-tih godina prošlog stoljeća bio svojevrsni sinonim za slobodnu i samostalnu Hrvatsku.

I onda je došao na red stožer Kolinde Grabar-Kitarović u kojem su kamere prikazale kako poražena kandidatkinja suspreže suze pjevajući pjesmu Doris Dragović „Dajem ti srce“ iz 1992. godine i stihove „Dajem ti život, zemljo moja, i bi’ ću s tobom u dobru i u zlu, Podijelit’ s tobom sreću i tugu, Bog neka čuva moju Hrvatsku“ čiji kompletan tekst možete pronaći i na naslovnoj stranici portala zadomovinuspremni.hr. Nakon što je pozdravila svoje glasače, začuli su se prvi stihovi pjesme već spomenutog Marka Perkovića Thompsona „Lijepa li si“. Nekako je ta simbolika odnosa kroz pjesme između poražene kandidatkinje i pobjednika odlično prikazala odlazak tog isforsiranog domoljublja i državnog kiča sa svim pratećim pjesmama i dolazak jedne urbane generacije kojoj nije svejedno što svira, kada svira i kako zvuči. Drugim riječima, snaga pjesme ponekad je i te kako važna pa čak i presudna. Prava pjesma u pravom trenutku može značiti izuzetno puno. Najbolje to znaju DJ-i, ali i svatko tko se bavi muzikom. Bit će zanimljivo vidjeti i čuti što ćemo uz „Lijepu našu“ slušati na inauguraciji 18. veljače.