Naravno da trebaju postojati mjesta s totalno ‘nabrijanom’ glazbom u kojima je jačina decibela u sukobu sa zakonom. Zato su i dobili posebnu dozvolu kao noćni klub ili kako se već klubovi na Zrću službeno nazivaju. Oni imaju svoju publiku koja to voli i koja će im se uvijek vraćati

Fascinantan je naš odnos prema gostima na Jadranu tijekom ljeta. Glazba trešti sa svih strana, iz svakog kafića, restorana, terase, diska… Bez obzira na to razgledavaju li u Poreču staru gradsku jezgru, u centru Zadra piju brzu kavu i jedu krafne, šetaju u Crikvenici koja uživa u što većoj gužvi i buci ili u Biogradu na Moru, na neukusnoj šetnici ispunjenoj cirkuskim sadržajem i preglasnom glazbom, a čak se to događa i u nekad tihoj i šarmantnoj Komiži na otoku Visu. Bez obzira na to traže li mir i spokoj u Saliju na Dugom otoku ili na Zlarinu, buka iz ugostiteljskih objekata, a posebno iz kafića, uvijek će ih stići. Ne bih o tome pisao da nisam tome svjedočio. Puno puta. I na puno više mjesta od spomenutih. Pritom se jedan dio ugostitelja trudi biti u trendu pa pušta gostima aktualne hitove, dok ipak veći dio još uvijek uživa u hitovima iz mladosti. Onima s kaseta, odnosno uglavnom hitovima iz 80-ih, s naglaskom na hrvatsku estradu. Postoji još jedna vrsta ugostitelja kojima je glazba apsolutno sporedna stvar pa sve prepuštaju konobarima koji pak obožavaju slušati svoju omiljenu radijsku postaju pojačanu najglasnije. Ovisno o njihovim afinitetima, ponekad se može čuti i kronika dana ili najnovije vijesti. A onda je to zaista glasno. To je prava stvar za strane turiste. Ima, dakako, i onih koji su shvatili da što glasniji i jači “beatovi” housea, hip hopa ili techna mogu privući dobar dio mlade publike pa često glasnoćom glazbe ‘’pregaze’’ konkurenciju. Ili postignu kakofoniju, što može otjerati i najvjernije partijanere. Na svu sreću, cijene dobrih zvučnika više nisu toliko visoke da ih ugostitelji ne bi priuštili pa su gosti uglavnom pošteđeni onog groznog tranzistorskog zvuka, iako i on ima svog šarma.

Ugostitelji koji pak ciljano biraju prikladnu glazbu gotovo su nepostojeća vrsta. Oni koji ujutro uz kavu znalački puste lounge ili jazz. Ili u ambijentu konobe klapske pjesme, čija se glasnoća stapa s drugim zvukovima njene atmosfere. Poput začina hrani. Ili oni koji znaju da u Hrvatskoj postoje glazbenici koji su skladali glazbu utemeljenu na dalmatinskom folkloru, sjajno fuzionirajući aktualni downtempo i lounge s klapskim pjevanjem. Ili glazbenici koji su svoje znanje sviranja mandoline ili lokalnih autohtonih instrumenata zabilježili na albumu. Ili nebrojeno mnogo albuma klapskih sastava. Od onih koji njeguju autohtonu klapsku pjesmu, do onih koji su klapsko pjevanje spojili s raznim glazbenim žanrovima. Ili jednostavno prikladnu glazbu, bez obzira na to iz kojeg kutka svijeta dolazila.

Ali takvih je ugostitelja malo. Pritom većina njih ne zna, ne želi ili neće prilagoditi glasnoću glazbe godišnjem odmoru ljudi. Pojednostavljeno rečeno, kako, pobogu, razgovarati s nekim u kafiću u kojem je glazba toliko glasna da se ne čuju ni vlastite misli? Pa ne dolazi nitko sjesti u kafić kako bi odmah ustao i zaplesao. Ljudi dolaze na godišnji odmor da se opuste, druže, uživaju u razgovoru i upoznaju druge ljude… Naravno da trebaju postojati mjesta s totalno “nabrijanom” glazbom u kojima je jačina decibela u sukobu sa zakonom. Zato su i dobili posebnu dozvolu kao noćni klub ili kako se već klubovi na Zrću službeno nazivaju. Oni imaju svoju publiku koja to voli i koja će im se uvijek vraćati. I nije ih malo. Međutim, većina prosječnih gostiju ugostiteljskih objekata na Jadranu ulazi u njih da bi razgovarali, pročitali u miru novine, odgovorili na e-poruke, pregledali Facebook, popili ujutro kavu ili se tijekom dana rashladili pićem. Svima im je potreban socijalni kontakt, odnosno žele se družiti. Ali bilo koje druženje gotovo je nemoguće ostvariti zbog preglasne glazbe. Dokazano je to da glazba u ugostiteljskim objektima povećava zaradu, ali gotovo je sigurno da preglasna muzika smanjuje prihode od većeg broja turista koji bi možda češće sjeli i duže se zadržali, a da pritom ne moraju izgubiti glas u pokušaju da ostvare temeljnu ljudsku komunikaciju.