Inicijativa Hrvatska može bolje okupila je na Trgu bana Jelačića OKO 25.000 LJUDI KOJI SU DOŠLI PODRŽATI KURIKULARNU REFORMU, a za pjesmu skupa odabrana je ‘Kad bi svi ljudi na svijetu’ Arsena Dedića. Gotovo je nemoguće pronaći pjesmu s kojom bi svi bili zadovoljni

Inicijativa Hrvatska može bolje okupila je na Trgu bana Josipa Jelačića oko 25.000 ljudi koji su došli podržati kurikularnu reformu, a za pjesmu tog velebnog prosvjednog skupa odabrana je pjesmu Arsena Dedića “Kad bi svi ljudi na svijetu”. Pjesma koja je nastala daleke 1967. i koje se mnogi ne sjećaju ili je čak možda nikada nisu ni čuli, jer gdje bi to i mogli? Možda na nekom formatiranom radiju u Hrvatskoj? Neke mlađe generacije možda je pamte, ali u verziji iz 1991. u izvedbi Malavizija HTV & Croatian Music Aida. I još više po spotu za tu pjesmu. Čuli su se i glasovi protiv nje: zašto nevinom dječjom pjesmicom protiv tog agresorskog čudovišta? Ima nešto u tome, jer kako onima koji ne slušaju i ne priznaju ikakve argumente, nego slijepo i tvrdoglavo slijede svoju dogmu, ne mareći pritom za ikoga tko eventualno misli drugačije ili želi izreći svoje mišljenje, pristojno dati do znanja da su neke stvari nepristojne?

Gotovo je bilo nemoguće pronaći prigodnu pjesmu s kojom bi svi okupljeni bili zadovoljni. Istini za volju, ta je pjesma simbol ljubavi, mira, dječje sreće i veselja još od 60-ih i 70-ih. Istovremeno, Dedić i gotovo sav njegov opus simbol su urbanog života građanske srednje klase koja posljednjih 20 godina nestaje i koja se dobrim dijelom pojavila na prosvjednom skupu. Moglo se, ali to ipak ne bi bilo prikladno, izabrati pjesmu grupe Stillness “Katarza” sa stihovima: “Malo nas je, al’ smo govna, a svi dobro znaju da govna uvik isplivaju, malo nas je al’ smo govna, a govno se trudi, što ga više diraš više smrdi.” Iako su stihovi te pjesme u Hrvatskoj aktualniji nego ikad, oni ne bi adekvatno ocrtali ozračje koje je prevladavalo na tom uljudnom skupu.

Slično bi vrijedilo i za stihove grupe TBF iz pjesme “Heroix”: “Nema digniteta, nema poštenja, Očenaš i Zdravomarije su cijena oproštenja. I nema općeg dobra, samo vlastita torba i dupe, kriminalci, a svi šute – papci, suci, fratri, policajci, jer su in rođaci u istoj stranci, ista banda, a mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama, a mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama, Lipa Naša silovana. Heroji, ne tribaju nam puške ni pištolji, samo čisto srce i ničeg se ne boj.” Osim što se pjevala Arsenova “Kad bi svi…” nastupilo je i Hladno pivo koje je izvelo prikladnu pjesmu “Firma”, pjevajući o “obitelji dvjesta” i privatizacijskoj pljački, kao i “Ezoteriju” pjevajući “Nek’ maknu ruke s mog volana, nek’ maknu dupe s moga sica, ja putujem bez GPS-a, GPS-a s nebesa”. Mnogi koji poznaju opus Hladnog piva progutali su knedlu u grlu i osjetili ponos, ali i gorčinu. Palo mi je tada na pamet da bi okupljenima vjerojatno dobro leglo da je neki glumac snažnog i izražajnog glasa ondje pročitao stihove iz pjesme “Draga moja vlado” Edina Osmića, u narodu poznatijeg kao Edo Maajka: “Kad dođem do kraja i ne mogu više gledat’ ovaj truli sistem kako me siše, uzet ću zastavu, krenut’ na kordone, tražit ću promjenu i pjevat parole – Jebo vladu, jebo politiku, jebo u Saboru, jebo sve njih redom.” Čak i ako svi ljudi na svijetu ne bi to odlučili reći, nego kad bi to učinila većina hrvatskih građana, osjećao bih se puno bolje. Nekako mi se čini da bi nam možda barem u tom trenutku bilo malo lakše, iako njih vjerojatno ni tada ne bi bilo sram.