Pedesetak istaknutih europskih glazbenika iz nekoliko država Europske unije, među kojima su Annie Lennox, Robbie Williams, Nick Cave, PJ Harvey, Sister Bliss, Jools Holland, David Gilmour iz Pink Floyda, Ed O’Brien iz Radioheada, ali i hrvatski glazbenici Elvis Stanić i Mirela Priselac – Remi, supotpisali su i poslali ovih dana pismo predsjedniku Europske komisije Jeanu-Claudeu Junckeru, u kojem traže zakonske promjene koje bi glazbenicima jamčile pravedniju raspodjelu prihoda od emitiranja njihovih pjesama na internetu. Pismo započinju ljubazno, kao što je uvriježeno kada se obraća takvim tijelima, ali ne i za glazbenike koji ruše zidove i oduvijek glasno govore o problemima društva: “Dragi predsjedniče Juncker, potpredsjedniče Ansip i povjereniče Oettinger.” Andrus Ansip je potpredsjednik Digital Single Marketa, a Günther Oettinger povjerenik za Digital Economy and Society. Smatraju muzičari da su to pravi ljudi koji će ih saslušati jer su oni došli do zaključka da su zakinuti. Nastavljajući pismo u blagonaklonom ulizivačkom tonu europskim bogovima kapitalizma, pišu muzičari na početku pisma da “umjetnici vole tehnologiju”. Pa još je više vole velike korporacije jer su u samom startu shvatile kako im ta tehnologija može omogućiti još veću zaradu. Muzičarima je trebalo više od desetljeća da im iz dupeta dođe u glavu i shvate kako dobivaju mrvice od mrvica, za razliku od korporacija. Brojke su neumoljive. Analiza koja je nedavno napravljena u Francuskoj ukazuje na to da od 9,99 eura, koliko u toj zemlji iznosi mjesečna pretplata za glazbeni servis Spotify, tek 0,46 eura na kraju stigne do glazbenika. Kod iTunesa od 1,99 eura po pjesmi, izvođač dobije tek 0,08 eura, dakle manje od 60 lipa. Ostatak prihoda otmu razni posrednici i korporacije iz glazbenog biznisa.

Međunarodna udruga International Artists Organisation pismom traži od Europske komisije da zakonskim rješenjima zaštiti glazbenike. Zakonska zaštita koju traže ne bi stvorila dodatni trošak krajnjim korisnicima, slušateljima, nego bi se preraspodjelom prihoda između posrednika i glazbenika pravedno vrednovala važnost izvođača za poslovni model koji trenutno prevladava na internetskom tržištu glazbe. Kako je to lijepo. Halo? Dobro jutro! Pa gdje ste bili dosad? Pa nije jučer izmišljen internet i nije vaša glazba od jučer u digitalnoj distribuciji. Odmah upada u oči da su potpisnici tog pisma (njih 50-ak) samo glazbenici iz Velike Britanije, Francuske, Španjolske, Njemačke, Norveške i Hrvatske i nijedne druge države u EU. Europska komisija je zato u samom početku u prednosti jer glazbenici nisu složni u tome i nisu se organizirali, pa da svaka država EU delegira barem jednog glazbenika. Posljednjih desetak godina distribucija glazbe putem interneta postala je dominantna, pa su se muzičari počeli pitati čemu zapravo služe diskografske kuće. Štoviše, neki su odlučili zagrebati malo dublje, ali i pročitati ona sitna slova na ugovoru. Neki su čak otišli toliko daleko da su se savjetovali s odvjetnicima o tome koja su zapravo njihova prava i je li podjela zarađenog novca između njih i diskografske kuće pravedna. Rezultati istraživanja i znatiželje tih istih muzičara bili su bijeg iz matične diskografske kuće, uz samokažnjavanje bičevanjem zbog gubitka velike svote novca koja im je trebala pripasti tijekom karijere, a nije.

Kao što su diskografske kuće izrabljivale svoje klijente mažući im oči njihovim talentom, slavom i popularnošću, opravdavajući svoj težak posao i znojem okupana lica te trud tijekom kojeg su potratili cijeli imetak da bi album napokon ugledao svjetlo dana, tako je i dobar dio tih diskografa (ne toliko u Hrvatskoj) odavno shvatio da još veća zarada leži u digitalnoj distribuciji glazbe. Konkretno, u stotinama milijuna pregleda videospotova, glazbenim servisima, singlovima, albumima i glazbi koju su njihovi kreativni i talentirani klijenti stvorili, a koje su oni ubacili na internet. I dok se ti muzičari već godinama trude održati što više koncerata u karijeri da bi ipak nešto zaradili, diskografi nakon nekoliko klikova mišem i nekoliko potpisa na mudro sročene ugovore ne izlaze iz svojih fotelja, uživajući u svom poslu. Dobro jutro, džezeri i svi ostali. I bilo je vrijeme da se probudite i borite za svoja prava, ali ne ljubaznim dopisima jer takve Juncker, Ansip i Oettinger primaju stotine dnevno. Osim toga, upravo oni predstavljaju tu veliku europsku korporaciju koja zarađuje na kreativnim pojedincima. Ako je netko talentiran i zna stvoriti neku umjetnost kojoj se dive i u kojoj uživaju mnogi, onda je logično da od uživanja u njoj najviše profitira taj koji ju je stvorio, a ne netko tko je samo pomogao da se ona raširi svijetom, i to putem mreže svih mreža koja je gotovo svakome dostupna.