Zoran Subošić, posvojitelj djeteta iz Konga, u emisiji ‘Nedjeljom u dva‘ govorio je o višemjesečnom prisilnom boravku u Zambiji, zatvoru, kaotičnom suđenju te neizvjesnosti koja je pratila četiri hrvatska para u pokušaju da postanu roditelji.

Svoju stranu priče Maji Sever ispričala je i Zoranova supruga Azra Imamović Subošić. Kazala je kako su ona i njezin suprug godinama pokušavali dobiti. Bila sam na par operacija. To je toliko postalo iscrpljujuće i za mene i Zokija koji je imao krivnju jer ne može pomoći, prisjetila se. U Hrvatskoj se, dodala je puno čeka na posvojenje jer se teško oduzima roditeljstvo, a ti roditelji ne brinu o svojoj djeci. Njezina djevojčica Mariella, već nakon pet dana počela ju je zvati ‘mama’.

Prisjetila se i mučnih događaja iz Zambije. Kad su ih vratili iz zrakoplova odvojili su ih od supružnika i odveli na “najgore mjesto na svijetu”, bez vode i svjetla, sa žoharima – a najteže joj je bilo što nije sa Mariellom. U pritvoru su bili 65 dana u pritvoru. Uzeli su im grudnjake i nakit, a prvih dana živjeli su samo na vodi i kruhu, kaže Azra. S partnerima su komunicirali ‘prokrijumčarenim’ pismima ispod vrata.

U momentu kad su u sudnicu uveli djecu, tad je bila sigurna da će sve biti u redu.

‘Bilo je teško čitati komentare na društvenim mrežama…’

Zoran Subošić, posvojitelj djeteta iz Konga, za HTV emisiju Nedjeljom u 2, rekao je da se u Zambiji nije mogao previše baviti pisanjima medija i mišljenjem javnosti o njihovom slučaju.  “U tom trenutku smo imali puno pametnija posla, dokazati da mi nismo nikakvi trgovci djecom, da nismo imali namjeru eksploatirati tu djecu”, objasnio je.

Ali istaknuo je da je bilo prilično teško čitati komentare na društvenim mrežama koji kako navodi “nemaju veze s mozgom”.

“Sada kada sam se vratio pokušavam to ostaviti iza sebe i živjeti dalje svoj život. Imamo svoju priču koja je takva kakva je, netko može misliti da je ona istinita, a netko može misliti da nije. To je više problem onoga koji to misli nego moj”, kazao je Subošić.

Voditelj Aleksandar Stanković upitao ga kako su se odlučili posvojiti dijete iz Afrike. “Shvatili su da nas pripremaju za posvojenje teško posvojivog djeteta, starijeg ili više djece ili dijete sa zdravstvenim problemima ili dijete s posebnim potrebama… Bili smo spremni i starije dijete posvojiti… Morate biti spremni da ćete teško posvojiti mlađe dijete u Hrvatskoj…”, priča.

“Azra je čula i da se može posvojiti iz Afrike…”, rekao je i dodao je da su se onda počeli raspitivati o tome pa da su shvatili da znaju ljude koji znaju ljude koji su posvojili u Africi.

“On je voditelj tog sirotišta u Kabongu… Dolazio je u Hrvatsku, imao je sastanak s posvojiteljima. Mi smo se u drugom navratu sastali s njim u Hrvatskoj, čovjek je djelovao jako samopouzdano, ispričao je kako ta djeca žive… Prvo kažete mi bi smo htjeli posvojiti dijete ako je moguće mlađe od tri godine, vidite sliku i odlučite idete li dalje u to… Kad smo vidjeli njenu sliku… Azra je odmah rekla to je to, ja bih išla u to… Onda ste u kontaktu s djetetom videopozivom, cijela procedura traje oko šest mjeseci”, rekao je, piše Index.

‘Morate djeci reći da su posvojena…’

Stanković ga pitao o tekstu Jutarnjeg lista o sumnjivim detaljima posvajanja na sudu u Zlataru. “Nije točno da djeca ne znaju da su posvojena, morate im reći”, rekao je.

“Nisam uspio pročitati što je pisao Jutarnji, hrvatski sud potvrđuje stranu presudu. Na presudi suda u Kinšasi piše sve, imate imena roditelja, imate rodni list, imate da ste podobni kao posvojitelj, da ste poslali sve dokumente. To je dio spisa u Zlataru, dijete kasnije može u matičnom uredu vidjeti kompletnu presudu sa rodnim listu, s imenima i prezimenima Zlatara”, rekao je.

Kako su došli na sud u Zlataru, upitan je.

“Zašto sam išao u Sisak na edukaciju? Zašto jer ne bi dočekao… Tako ni ovo… Ja nisam ni čuo za sud u Zlataru, čuo sam za sud u Krapini, da se tamo predaju papiri. Mi smo predali, čekali smo dva tjedna pa smo pitali što s tim i onda su rekli da će biti ročište. Ja nikad nisam u Zlataru i bio”, rekao je. “Ne želim biti odvjetnik sucima, ja sam samo osoba koja želi posvojiti dijete, samo u toj ulozi mogu odgovarati”, kaže.

Pritvaranje u Zambiji

“Ako nemate odvjetnika tamo, ne piše vam se dobro”, poručio je i nastavio: “Slično je vojsci u bivšoj državi. Muhe, nema kreveta, tople vode, ima ta cijev koja teče od šest ujutro do tri popodne. Ta voda nije pitka, možete naručiti izvana… Nas je bilo u toj ogradi, u tom pin-up bloku 110-115 ljudi… Niste mogli izaći u to dvorište samo tako, morate tražiti dozvolu”, rekao je. “Cijeli blok je organiziran kao mala vojska, imate policajce koji su zaduženi za red, druge za higijenu, treće za čišćenje. To je dosta hijerarhijski, imali smo dosta bolji tretman, nismo bili optuženi, i dovela nas je imigracija, njih tamo nitko ne voli. Spavate jedni na drugima prekriženih nogu, ako idete na wc morate hodati po drugim ljudima… U početku je onako, a kasnije se naviknete…”.

Podsjetimo, četiri para iz Hrvatske otputovala su krajem prošle godine u Zambiju kako bi preuzela djecu iz DR Konga kojima su hrvatski sudovi potvrdili odluke o posvojenju, a MUP izdao dokumente. Međutim, uhićeni su 7. prosinca u zračnoj luci u Ndoli kad su s djecom namjeravali napustiti Zambiju zbog sumnje u autentičnost dokumenata i trgovinu djecom.