U utorak je u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu održana komemoracija za velikana hrvatske glazbe, Olivera Dragojevića. Posebno emotivan govor održao je Zlatan Stipišić Gibonni, koji se prisjetio nekoliko crtica iz Oliverovog života, pritom rasplakavši okupljene.

“Dragi prijatelji, ima jedna slika od prije dvije godine. Zima. Oliverova kuća. Prva vrata, prvi susid je ribarnica. S druge strane jedna konoba zove se Ribar i gledam ga kako se veže. Zima, strašna bura. Veže se i on i sinovi. Nosi kesu s ribom što su uvatili. To je ta slika koju želim podijeliti s vama. Njegovo rodno misto. Kuća, familija, njegovo more. Di je tu muzika? Slika je puna muzike. I Stine i Nocturno i Cesarica i Moj lipi anđele”, rekao je Gobonni, i sam se boreći sa suzama.

“Oliver, najslavniji i najveći. Ima jedna priča koju ću pamtiti do kraja života, kad je Oliveru pozlilo prije deset godina i govore mu: ‘Čuvaj se, pazi što radiš.’ I onda jedan čovik je reka: ‘Olivere, čuvaj se, ako nam odeš ti onda smo propali.’ Oliver je rekao da je na svom brodu on i kapetan i sluga. I takav je bio u svim segmentima života. Prvi, a za sebe uvijek zadnji. Želio bih reći svom kapetanu da je sve kako triba i da je sve ovo more samo za te”, zaključio je.