Objavljeno u Nacionalu br. 461, 2004-09-14

Nedavno završeno genetičko istraživanje ministra prosvjete Dragana Primorca i njegovog tima pokazalo je iznimno zanimljive rezultate: dok je poznato da su Hrvati genetički najstariji narod Europe, kod Hrvata u BiH ta je osobina još izraženija i po tome se jako razlikuju od Srba, dok su Bošnjaci u sredini

Ministar znanosti, obrazovanja i športa doc. dr. Dragan Primorac proteklih se godina u znanstvenom radu istaknuo doprinosima u zanimljivim istraživanjima u genetici. Jedno od njih bilo je o genetičkom podrijetlu Hrvata, u sklopu međunarodnog projekta američkih i europskih genetičara o podrijetlu europskih naroda. Te 2000. godine jedan od najutjecajnijih znanstvenih časopisa na svijetu, Science, objavio je preliminarne rezultate istraživanja o podrijetlu Hrvata, u kojem je sudjelovao i tada 35-godišnji Primorac. Tada je analiziran genetički materijal tisuću europskih rodbinski nepovezanih muškaraca. Nakon analize kromosoma Y, koji je svojstven muškarcima, utvrđeno je da današnja populacija Hrvata ima najstariji poznati genetički biljeg, star 35.000 godina, najvjerojatnije iz središnje Azije. Pokazalo se da kod Hrvata ima čak 45 posto haplogrupe (nasljednog, polovičnog genetičkog obilježja) stare oko 22.000 godina, što je ujedno i najveća učestalost tog biljega među europskim narodima. Naravno, takva su istraživanja potaknula razne komentare i ponudila nove interpretacije teorija o podrijetlu Hrvata. U novom istraživanju, uz sudjelovanje vodećih talijanskih znanstvenika, prof. dr. Šimuna Anđelinovića i stalnog tima splitskog Laboratorija za kliničku i sudsku genetiku, mr. sc. Damira Marjanovića s Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu, dr. Primorac je odlučio u istraživanja o podrijetlu naroda na području nekadašnje SFRJ uključiti i znanstvenike iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Makedonije, a nada se da će se za slična istraživanja zainteresirati i kolege iz Crne Gore i Srbije. Posebno su zanimljivi i intrigantni rezultati provedeni na uzorcima krvi ispitanika iz BiH. Istraživanje je zajedničkim naporom istraživača, instituta i bolničkih ustanova u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Doboju i drugim gradovima BiH provedeno među bosanskim Hrvatima, Bošnjacima i bosanskim Srbima. U populacijskoj strukturi uzorka zastupljeni su pojedinci rođeni u 50 mjesta u Bosni i Hercegovini.

NACIONAL: Što je pokazalo prvo preliminarno istraživanje o podrijetlu Hrvata iz Republike Hrvatske i kakav je bio njegov odjek? – Naš rad iz 2000. iznimno je citiran. Prije nekoliko mjeseci objavili smo i zanimljiv rad u American Journal of Human Genetics, u kojem je sudjelovala i skupina uvaženog antropologa prof. Pavla Rudana. Ukazali smo na to da jedna od podgrupa biljega starog oko 22.000 godina najvjerojatnije ima europsko ishodište, i to upravo na našim prostorima i na područjima koja gravitiraju istočnoj Europi. Rezultati analize muškarcima svojstvenog kromosoma Y u Hrvata, objavljeni u Scienceu, iznenadili su mnoge. Posebice podatak da u hrvatskoj populaciji ima oko 45 posto haplotipa starog oko 22.000 godina. Na osnovi tih rezultata jedan od uglednijih svjetskih genetičara, Pasarino, navodi da Hrvate više ne bi na tradicionalan način trebalo svrstavati u slavenske narode. U tom preliminarnom radu pokazali smo da visoku učestalost te haplogrupe na kromosomu Y, osim Hrvata, imaju i Nijemci, ali, na naše veliko iznenađenje, i Laponci. Ukazali smo i na to zašto je to tako. S druge strane, na području ostatka Europe ta je haplogrupa znatno rjeđa. To se pripisuje ledenom dobu koje je spriječilo širenje populacija prema nekim predjelima Europe. S neolitskom kulturom prije 6000 godina stigli su na naše područje i prvi poljoprivrednici, a proizvodnja hrane bila je preduvjet većih kasnijih migracija. Hrvati su po rezultatima istraživanja i po svojoj genetičkoj strukturi slični nekim srednjoeuropskim narodima, pa su naši rezultati omogućili zaključke i rasprave drukčije od dosadašnje ustaljene slike. Međutim, uvijek ističem da prije nego što se donesu konačni zaključci, osim genetičara, svoje mišljenje trebaju dati i znanstvenici poput arheologa, etnologa, lingvista, antropologa, povjesničara i ostalih. Usporedo s nama, i drugi znanstvenici diljem svijeta poduzimaju slična istraživanja za druge populacije, a zanimljivo je da je pokazano kako otkriće ljudskih ostataka iz Etiopije seže do prije 160.000 godina, što prema prof. Whiteu sugerira afričko podrijetlo ljudske vrste.

NACIONAL: O kakvim je teorijama riječ? – Na osnovi naših i nekih drugih rezultata prof. Ivan Jurić napisao je knjigu o genetičkom podrijetlu Hrvata i ističe postojanje najčešćih teorija, poput onih o doseljenju Hrvata u 7. stoljeću, odnosno o slavenskim korijenima Hrvata. Druga je teorija zastupala autohtonost Hrvata, treća naše germansko podrijetlo. Teorijom o iranskom (perzijskom) podrijetlu Hrvata intenzivno se bavi Institut za proučavanje podrijetla Hrvata. Kolegama povjesničarima, arheolozima i ostalima koji se bave delikatnim pitanjem o podrijetlu naroda naši rezultati mogu jako pomoći u daljnjem radu. Kromosom Y (posebice njegov nerekombinantni dio), kao i genetičke mutacije koje mi analiziramo, prenosi se muškom linijom iz generacije u generaciju, tisućama godinama. Naši rezultati podržavaju teoriju o vrlo dugom postojanju ljudi na ovim područjima. Kao što je svima poznato, brojne migracije utjecale su na genetičku strukturu današnjih stanovnika Hrvatske, ali također iznenađuje koliko je stanovništvo Hrvatske ostalo, genetički gledano, posebno svih ovih godina. Nadalje, važno je reći i da su naši rezultati pokazali kako slični jezici naroda ne određuju njihovo zajedničko podrijetlo i to nam je dalo ideju za novo istraživanje. U daljnja istraživanja uključit ćemo i Slovence i Albance iz Makedonije. U zajednički tim istraživača uključili su se doc. dr. Katja Drobnič, mr. sc. Naser Durmishi i drugi. Prethodno smo proširili suradnju sa znanstvenicima sa Sveučilišta u Paviji, prije svih s profesoricom Santachiarom-Benerecetti, dr. Semino, dr. Torronijem, a u SAD-u s dr. Underhillom. S njima smo i počeli istraživanje o podrijetlu europskih naroda. To je urodilo i novim projektom suradnje s kolegama iz Bosne i Hercegovine. Analizirajući iste biljege, pokušali smo utvrditi etničko podrijetlo triju najbrojnijih etničkih skupina u BiH, Bošnjaka, Hrvata i Srba.

NACIONAL: Kakav je značaj istraživanje podrijetla Hrvata, Bošnjaka i Srba Bosne i Hercegovine? – Bosna i Hercegovina multinacionalna je i multireligijska država i iznimno je važno tim oblicima istraživanja pristupiti isključivo znanstveno, u suradnji s lokalnom znanstvenom zajednicom. Prije svega, ovo istraživanje, čiji su preliminarni rezultati upravo završeni, ima veliko značenje s obzirom na razumijevanje izvjesnih povijesnih aspekata koji se bez genetike ne mogu protumačiti. To je istraživanje provedeno zahvaljujući zalaganju i volji svih kolega iz Bosne i Hercegovine. U tom radu primijenili smo novu istraživačku klasifikaciju, koja tek odnedavno postoji. Na osnovi dotad analiziranih biljega, 95 posto svih ispitanih uzoraka svrstano je u sljedeće haplogrupe: I, E, G, J, i R (a za R preciznije subhaploidne grupe R1a i R1b). Mi smo se najviše bavili haplogrupom I, koja određuje razdoblja od prije otprilike 22.000 godina. Ova haplogrupa zasad se prihvaća kao jedan od dvaju “preživjelih” paleolitskih biljega koji su zastupljeni u europskoj populaciji. Ona je s učestalošću od 45 posto jako naglašena među Hrvatima iz Hrvatske. Međutim, Hrvati u BiH imaju čak 73 posto toga biljega i to je senzacionalan podatak. Bošnjaci imaju 48 posto haplogrupe I, za razliku od Srba koji toga istog biljega imaju samo 30 posto. Dobiveni podaci navode na zaključke o kojima je još prerano govoriti.

NACIONAL: Bojite li se politizacije rezultata istraživanja, jer poput priče o podrijetlu Hrvata, i priča o podrijetlu i redoslijedu naseljavanja BiH često je motivirana mitološkim, političkim, ideologijskim ili religijskim pobudama, a ovo su prvi pokazatelji genetičkih istraživanja. – Ovo su prvi rezultati i pokazatelji genetičkih istraživanja kojima se ne pobijaju ili dokazuju nikakve teorije, najmanje političke ili kakve druge interpretacije. Istraživanja su provedena na uzorcima krvi 260 ispitanika, po prilici istog broja Bošnjaka, Hrvata i Srba. Haplogrupa I, naslonjena na mutaciju M 170 (prema ranijoj klasifikaciji Eu 7) i najvjerojatnije je da visoka učestalost ove haplogrupe na teritorijima današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine daje do znanja da su upravo ovi prostori bili “jezgra” mutacije M170, koja je na ovim prostorima postojala i prije zadnjeg ledenoga doba, koja se poslije širila prema drugim krajevima Europe. Prema metodama profesora Underhilla, koji je prije nekoliko godina upravo u Zagrebu govorio o genetičkom podrijetlu naroda, i za BiH smo napravili filogenetsko stablo i promatrali ukupni uzorak u BiH i trima etničkim skupinama. Na osnovi frekvencija pojedinih haplogrupa (nasljednog, polovičnog genetskog obilježja, koje primamo samo od oca), može se predložiti okvir povijesnog naseljavanja određenog prostora. Na ovom istraživanju u BiH predstoji još dosta posla i objektivnih istraživanja, no jedno je sigurno: politici neće biti mjesta u našim zajedničkim istraživanjima. U našem radu podrobno smo obradili i druge genetičke biljege koji određuju i druga razdoblja migracija naroda na ovim prostorima, no za iscrpna objašnjenja trebalo bi poprilično prostora.

Mr. sc. bioloških znanosti Damir Marjanović s Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Sveučilišta u Sarajevu: – Uzorci od 7 ml krvi uzeti su od svake osobe, uz podatke o njoj, podrijetlu barem dviju generacija, oca i djeda, uz obveznu suglasnost ispitanika. Populacijska struktura uzorka pokazala je da pojedinci potječu iz 50-ak gradova iz BiH. Na istraživanju i znanstvenoj studiji, koja nije obojena ni politički ni ikakvim drugim neznanstvenim motivima, radili su kolege iz Mostara, Širokoga Brijega, Sarajeva, Doboja, Banje Luke, Bijeljine, ne bi li pokazali što je zanimljivi kromosom Y učinio u Bosni i Hercegovini. Posebno ističem dr. sc. Stojka Vidovića iz Banje Luke koji je organizirao prikupljanje uzoraka bosanskih Srba, kolega s Univerzitetskog kliničkog centra te Zavoda za transfuziologiju iz Sarajeva, te kolega iz Kliničke bolnice u Mostaru. Kod kromosoma Y nema rekombinacija na 95 posto njegove duljine (nerekombinantni dio kromosoma Y) i tu su smješteni ispitivani biljezi. Prenosi se samo očevom linijom, 70 posto svjetske populacije je patrilokalno, tj. žena dolazi živjeti k mužu i to je jako važna pri migracijskim studijama.

Radili smo najnovijom metodom denaturacijske kromatografije (DHPLC). Vodili smo se radom koji su u Sienceu objavili dr. Semino, dr. Primorac i ostali, kad su se prvi put među ostale narode uključene u istraživanja paleolitskog homo sapiensa uključili i uzorci iz bosanskohercegovačkoga susjedstva, iz Hrvatske, Albanije i Makedonije. Sudjelovanje u ovakvom istraživanju za multinacionalnu i multikonfesionalnu BiH višestruko je zanimljivo. Postoje arheološki nalazi homo sapiensa u paleolitu, potom iz neolita u Butmiru, postoje i povijesne odrednice koje su utjecale na događaje na ovom prostoru. Iako ovakve studije u drugim zemljama nisu novost, dodatni značaj istraživanju pridaje to što je u njega uključena multietnička BiH. Htjeli smo vidjeti koji su osnovni faktori i migracijske epizode, tisućama godina unatrag, oblikovali bosanskohercegovačku populaciju kakva je danas. Zato smo obradili 28 binarnih biljega, što je za malu državu i populaciju vrlo mnogo.

Analizirali smo frekvencije u ukupnom uzorku BiH i unutar triju etničkih skupina. Na osnovi frekvencija pojedinih haplogrupa može se predložiti okvir naseljavanja prostora sadašnje BiH, a u nastavku istraživanja planiramo utvrditi približno vrijeme u kojem su se odvijale pojedine migracijske epizode. Odredili smo utjecaje triju osnovnih faktora: zadnje ledeno doba, kompleksne migracije s Bliskog istoka, koje su počele pojavom poljoprivrednika u neolitu i koje prepoznajemo po haplotipovima E, G i J, te vjerojatno višesmjerne i kompleksne migracije iz Euroazije koje su počele prije 2000 godina. Te relacije prema zapadnom Balkanu bile su višesmjerne. Opazili smo da u BiH ima najviše frekvencija haplogrupe I. Najveće su to frekvencije zapažene u cijeloj Europi. Vrlo su slične, čak i veće nego u Hrvatskoj. Haplogrupa I ograničena je markerom M 170, starijim od 22.000 godina. Mutacija je starija od zadnjeg ledenog doba, ali se njena učestalost može u našim krajevima povezati s utjecajem zadnjega ledenog doba na tadašnju ljudsku populaciju. Rezultati našeg istraživanja potvrđuju ranije studije, osobito onu iz 2000. godine. Kad je ledeno doba završilo, ovaj dio Balkana bio je središte nove ljudske rekolonizacije ostatka europskog kontinenta. Prof. Underhill to je lijepo opisao i ovaj naš predjel nazvao genskim bazenom odakle se homo sapiens raštrkao Europom. U sljedećim istraživanjima želimo utvrditi jesu li preliminarno utvrđene razlike među analiziranim etičkim grupama, koje smo pokazali, stvarne i zbog zanimljive povijesti naroda Bosne i Hercegovine treba provesti i regionalno istraživanje unutar etničkih skupina radi utvrđivanja intergrupne i intragrupne genetičke raznolikosti za svaku od triju etničkih skupina. Tek ti rezultati bit će zbiljski pokazatelj genetičke raznolikosti među obrađenim populacijama. Želimo multidisciplinarnu studiju u koju ćemo uključiti i arheologe. Sve će to nadopuniti rezultate i stvoriti zaključke. Tako se i BiH uključuje u moderne europske znanstvene tijekove. Tomu je velik doprinos dao prof. dr. Rifat Hadžiselimović, jedan od idejnih tvoraca modernih populacijsko-genetičkih pravaca u Bosni i Hercegovini i europskoj regiji kojoj ta zemlja pripada. Zahvaljujući dr. Primorcu, znanstvenici iz dviju država potpuno surađuju.

NACIONAL: Jeste li pristali biti predsjednički kandidat HDZ-a? Ili su to gospoda Padovan, Rošin i Marin? – Moj je prioritet kvalitetan rad Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, čiji smo rad drastično promijenili, postavili jasne ciljeve i potpuno ga otvorili javnosti. Točno je i da sam došao u Vladu na temelju povjerenja premijera Sanadera i to veoma cijenim. Također je činjenica da dosad s njim uopće nisam razgovarao o predsjedničkim izborima i da se mogućim kandidatima najviše bave mediji. To je opravdano jer su izbori pred vratima. Mislim da je slično i s ostalim ljudima čija se imena spominju u medijima. Ni u jednom razgovoru premijer nije od mene tražio da postanem član HDZ-a. Iz mog dosadašnjeg iskustva ministra hrvatske Vlade proizlazi da premijer Sanader iznimno poštuje dignitet svojih suradnika i ne dopušta da se prije zrelo promišljenih odluka nepotrebno kalkulira ičijim imenima. Dok bilo koja ideja nema službenu potvrdu, to su samo nagađanja.