Tradicionalni koncepti upravljanja ozbiljno su uzdrmani ulaskom generacije Z na tržište rada.

Način razmišljanja, način rada i odnos prema poslodavcima te generacije rođene između kasnih devedesetih i ranih 2010-ih uvelike se razlikuje od njihovih prethodnika koji su svojevremeno također transformirali radno okruženje u skladu sa svojim potrebama.

U 2023. na tržište rada ušlo preko 17 milijuna pripadnika generacije Z

Procjenjuje se kako generacija Z sada čini 30 posto svjetske populacije, a do iduće godine imat će 27 posto udjela u radnoj snazi.

Samo lani je na tržište rada ušlo 17,1 milijuna pripadnika te generacije, a do kraja ove godine očekuje se kako će oni na tržištu rada postati zastupljeniji od baby boomera rođenih između 1945. i 1964. godine.

No, snažan prodor nove radne snage donio je i neke nove postavke s kojima se svi poslodavci ne nose jednako uspješno, ocjenjuje Forbes Hrvatska.

Jaz između menadžmenta i zaposlenika

Kako im ide i što zapravo zaposlenici danas od njih žele istražio je zagrebački MSS Puls, konzultantska tvrtka za poslovni razvoj, komunikacije i ljudske resurse. Ta je tvrtka koju vodi Martina Sokač Saraga ove godine provela istraživanje na 2000 zaposlenika u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji.

“Istraživanje je proisteklo iz razvojnih programa koje provodim po kompanijama. Uočila sam da su zaposlenici demotivirani te da između njih i menadžmenta postoji jaz. Teza mi je bila da u odgovorima kako to razriješiti potencijalno leži mnogo skrivene produktivnosti. Tu tezu odlučila sam potkrijepiti istraživanjem“, pojasnila je Sokač Saraga.

Nije sve u novcu

Dodala je kako na motivaciju zaposlenika utječe mnogo faktora, a ne samo novac.

Svaki uspješan menadžer, napominje Sokač Saraga, trebao bi znati što djeluje poticajno na njegove zaposlenike. Budući da se međugeneracijski jaz produbio, upravljanje timom postalo je zahtjevnije.

Napomenula je i kako nije oportuno primjenjivati iste motivacijske politike na sve, a čak i tvrtke u kojima su većinom zaposlene generacije Z i same se traže krojeći prigodne politike rada.

Generaciji Z najvažnija fleskibilnost

Istraživanje MSS Pulsa pokazalo je kako je generaciji Z beskompromisno najvažnija fleksibilnost, podjednako kao i plaća. Ipak, omogućiti fleksibilnost kakvu priželjkuju za poslodavce predstavlja izazov.

“Imamo primjere kompanija gdje su Gen Z dominantna kategorija zaposlenika koje priznaju da su imali problema s uspostavom sustava koji bi podržao njihov zahtjev za velikom fleksibilnošću. Direktor jedne tvrtke, i sam pripadnik te generacije, kaže kako je često kad bi zvao kolegicu, ona šetala psa. Želio je svojim zaposlenicima dati fleksibilnost jer su digitalna agencija, no bilo im je teško tako funkcionirati. Stoga su uspostavili fiksnu obvezu da svi rade od 10 do 14 sati, a ostala četiri sata mogu odraditi kad god im odgovara, ovisno jesu li više noćne ili jutarnje ptice“, ispričala je direktorica MSS Pulsa.

Rad na daljinu najzastupljeniji u Sloveniji, u Hrvatskoj znatno manje

Budući da su sve te promjene na tržištu rada relativno novijeg datuma, neki preduvjeti za omogućavanje veće fleksibilnosti na radnome mjestu još nisu sasvim zadovoljeni. Primjerice, fleksibilnost rada podrazumijeva i rad na daljinu.

Istraživanje je pokazalo kako je Slovenija regionalni prvak što se tiče opcija za rad na daljinu, slijedi je Srbija, a Hrvatska po tom pitanju najviše zaostaje. Čak 70 posto ispitanika potvrdilo je da imaju mogućnost rada od kuće, ali i da se to u praksi ne primjenjuje koliko bi moglo.

Iako su zadovoljni svojim poslom, spremni su ga promijeniti ako im se ukaže prilika

Unatoč tome što poslodavci ne nude uvijek savršene uvjete, zaposlenici su, pokazala je anketa, uglavnom zadovoljni svojim poslom. Čak 60 posto ispitanika ponudilo je takav odgovor.

Ipak, iako ne traže aktivno drugi posao, ako im se ukaže prilika, spremni su ga promijeniti. Zanimljivo je kako su ocijenili da tvrtki daju veliki doprinos svojim radom – na ljestvici od 1 do 5, većina ih se ocijenila četvorkom.

No, možda je zanimljivije to što su pokazali veliko razumijevanje za izazove s kojima se suočavaju njihovi poslodavci, poput poslovnih modela, konkurencije na tržištu i zadovoljstva zaposlenika. Mali postotak ih je odgovorio da to nije njihova briga.

Najsvjesniji o izazovima šefova pokazali su se ispitanici iz Srbije, čak 70 posto njih je izjavilo kako dobro znaju s čime im se čelnici tvrtki moraju nositi. U Sloveniji su, prema rezultatima ankete, zaposlenici malo manje osviješteni u tom pogledu, više od 50 posto ispitanika, dok je u Hrvatskoj takvih oko 60 posto.

Nužno poraditi na komunikaciji

Jedno od pitanja koje je ujedinilo sve generacije na tržištu rada bilo je i što bi činili drugačije da su oni šefovi. Svi su ustvrdili kako bi bolje komunicirali sa zaposlenicima.

“Zaposlenici su uz bolju komunikaciju u ovom pitanju naveli i bolji sustav nagrađivanja, veće plaće, davanje veće autonomije i kako bi se suzdržali od mikromenadžiranja. Međutim, bolja komunikacija se baš istaknula među odgovorima, to su gotovo svi spomenuli. Nismo svjesni koliko je ta komunikacija bitna. Ona je osnova svega, a dostupna je, besplatna, poslodavcima za to ne treba čarobni štapić”, komentira autorica istraživanja koja je velik dio karijere provela u Hrvatskoj gospodarskoj komori gdje je vodila sektor za komunikacije.

Što sve čini wellbeing zaposlenika?

Transgeneracijska unisonost ispitanika u svim zemljama došla je do izražaja na još jednom vrlo važnom punktu zadovoljstva na radnom mjestu koji se često podcjenjuje. Riječ je o wellbeingu zaposlenika kojem mnogi još uvijek pristupaju sa sarkazmom. Ta riječ odnosi se na stvaranje radnog okruženja koje podržava optimalno fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje zaposlenika.

Jedan od ciljeva istraživanja bio je i ispitati što zaposlenici podrazumijevaju pod tim terminom i što je njima bitno za mentalno zdravlje u radnom okruženju. Istaknuli su kako im je bitna usklađenost plaće s doprinosom koji daju (osobito Gen Z), rad bez nepotrebnog stresa, mogućnost razvoja i napredovanja, osjećaj zajedništva i pripadnosti timu te korištenje njihovih potencijala.

No, otkriće koje je zabljesnulo u ovom istraživanju je ono da svi od generacije Z do milenijalaca i generacije X iz sve tri zemljama smatraju kako wellbeingu najviše doprinosi podrška psihoterapeuta na poslu.

“Jako me iznenadilo što su svi tako odgovorili. Bilo bi to nekako očekivano za mlađe generacije s obzirom na to da su, kako to stručnjaci objašnjavaju, odrasli uronjeni u digitalni svijet, okruženi društvenim mrežama gdje upijaju nerealni život kojem teže i strahuju hoće li si moći to priuštiti. Također, previše zaštitnički roditelji utjecali su na to da te generacije imaju manju otpornost i da imaju poteškoća da se sami bore kroz život. Sve je to već rečeno na tu temu, no ovakav rezultat, u kojem svi prepoznaju neophodnost psihoterapije, znači da moramo uzeti wellbeing ozbiljno i pozabaviti se s time”, ističe Sokač Saraga.

Osobito stoga, dodala je, što je nakon pandemije koronavirusa u Hrvatskoj broj oboljelih od mentalnih bolesti veći za čak 30 posto, i kod adolescenata i kod odraslih. Stručnjaci upozoravaju kako nam prijeti pandemija mentalnih bolesti.

U slovenskim tvrtkama postoji i direktor za sreću

Dodaje kako su u Sloveniji to već prepoznali pa mnoge tvrtke imaju direktora za sreću, chief happiness officera (CHO). Iako u Hrvatskoj to baš nije raširena praksa, postoji nekoliko poslodavaca koji su prepoznali te potrebe zaposlenika i omogućili im sesije s psihoterapeutom nekoliko puta mjesečno.

“Njihovi su zaposlenici, kako su mi ispričali, procvjetali, što se odrazilo na produktivnost, a time i na profitabilnost kompanije. Takvu praksu imaju malo suvremenije digital i IT firme, a drugi je tek trebaju usvojiti. Jednostavno će morati to uzeti u obzir pri zapošljavanju novih, a i nešto starijih generacija. Koliko god ismijavali wellbeing zaposlenika, menadžerima njihovo zadovoljstvo treba biti bitno jer se odražava na produktivnost firme”, smatra konzultantica.

‘Lijepimo flastere po dubokim ranama’

Ipak, to je bavljenje posljedicama, ističe.

“Moramo se svi, kao društvo zapitati kako riješiti uzroke tih problema, taj začarani krug razvoja tehnologije čiju brzinu ljudska priroda ne može pratiti. Lijepimo flastere po dubokim ranama, to jednostavno nije dovoljno, i neće biti. Treba uspostaviti sustav. Tu se nadam i da će nam umjetna inteligencija olakšati, ako je pametno upotrijebimo”.

Odavanje priznanja za rad

Bravica za otključavanje zadovoljstva kod zaposlenika je i odavanje priznanja za rad. No, tu treba pripaziti na generacijsku raznolikost kadrova jer nemaju svi iste preferencije.

Dok je generaciji X, onima rođenima između 1965. i 1980. godine, često mnogo znači da od šefa čuju pohvalu kako su odradili dobar posao, milenijalci i generacija Z vode se onom maksimom “djela, a ne riječi”. Oni bi naime od tapšanja po ramenu radije pohvalu vidjeli na plaći ili u vidu povećane fleksibilnosti u radu. Zanimljivo, baby boomeri potvrdu za dobar rad željeli bi dobiti u obliku prilike za učenje.

Stariji zaposlenici demotivirani, a predstavljaju veliki kapital za poslodavca

Šteta je, objašnjava Sokač Saraga, što su baby boomeri i Gen X u kompanijama demotivirani.

“Oni su iskusni, oni su tajno oružje poslodavaca. Dapače, ako im se oda priznanje za rad i omogući im se da ovladaju modernim alatima, oni mogu parirati produktivnosti mlađih generacija, i više od toga jer oni ulaze dublje u materiju. Mlade su generacije brze, ali su površnije. Nikako ne treba zanemariti zaposlenike s dugim stažem”, iznosi Sokač Saraga.

‘Zaposlenicima treba zahvaljivati’

Rezultati ovog istraživanja poslodavcima daje uvid u svjetonazore zaposlenika koji su prilično heterogena skupina. No, svima je moguće udovoljiti imajući u vidu što kod koga najbolje prolazi.

“Ne treba previdjeti osnove, dobra komunikacija ostaje temelj svega. Zaposlenici su vaši najbolji konzultanti, oni su u kući, vide što se događa, slušajte ih. Puno puta njihove ideje ostaju u ladici, a kad to isto kaže netko izvana, onda se prihvaća”, poručuje Sokač Saraga.

Napominje i kako je važno da prihvate kako podrška psihoterapeuta postaje nužnost za nove generacije, a ne luksuz. Uz to je bitno prigrliti fleksibilne opcije rada kako bi zaposlenici bili zadovoljniji, produktivniji, a time i tvrtka profitabilnija.

SVI ŽELE RADITI MANJE Jesu li Nijemci postali lijeni? Produktivnost im je u padu, ali…

Zaposlenicima treba zahvaljivati za njihov doprinos, učiniti da se osjećaju kao superzvijezde jer tako će biti i supermotivirani. Jednostavno je, priznanje za rad treba svima, samo valja imati na umu da svima pritom ne može pristupiti jednako, zaključuje Forbes Hrvatska.