Otvaranjem prvog kineskog restorana Asia 1989. godine u Zagrebu, Xiaotong Chen-Li napravila je prvi veliki korak u internacionalizaciji hrvatske restoranske scene, njezin je restoran u to doba bio gastronomska egzotika, a za Gastro&Wine otkriva kako je proširila biznis i što sve planira

Izgradnjom Pelješkog mosta Kinezi su spojili Hrvatsku u jedinstven teritorij, a otvaranjem prvog kineskog restorana Asia 1989. godine u Zagrebu, gospođa Xiaotong Chen-Li napravila je prvi veliki korak u internacionalizaciji hrvatske restoranske scene. Namjerno je tituliram „gospođa“, što u medijima redovito izbjegavamo, jer riječ je o prvoj dami zagrebačkog ugostiteljstva, čija se obitelj još u bivšoj državi odvažila na neizvjestan, riskantan i – naposljetku – vrlo uspješan poslovni potez. U hotelu Astoria u Petrinjskoj ulici u Zagrebu otvorila je restoran koji je u to doba za zagrebačke prilike bio gastronomska egzotika, ali i provjera hoće li dalekoistočna kuhinja biti prihvaćena u sredini orijentiranoj na srednjoeuropsku i mediteransku kulinarsku tradiciju.

Kad je uz potporu obitelji otvarala restoran Asia, Chen je bilo samo dvadeset godina. Rođena je u – za kineske pojmove – malom gradu Qing Tianu, u jugoistočnoj kineskoj pokrajini Zhejiang, pedesetak kilometara udaljenom od mora, koji nastanjuje 60-ak tisuća stanovnika. Grad je poznat po vjekovnom iseljavanju stanovništva, koje se najviše bavilo obradom kamena i trgovinom. Iskustvo iseljeničke obitelji potaknulo je mladu Chen na hrabar poslovni potez u nepoznatoj zemlji, neposredno uoči nepredvidiva Domovinskog rata.

Danas, 33 godine nakon te poslovne pustolovine, Chen je vlasnica restorana Asia u Novoj Vesi, restorana Asia Gold u Green Gold Centru i wok&roll restorana u Avenue Mallu i Arena Centru. Restoran Asia u Šenoinoj ulici, u zgradi stradaloj u potresu, privremeno je zatvoren, ali bit će otvoren nakon temeljita preuređenja.

Restorani Asia, od kojih je najpoznatiji onaj u Novoj Vesi, postojane su kvalitete i – kao i u cijelome svijetu – cjenovno vrlo prihvatljivi. Popularno su mjesto za obiteljske i poslovne objede, osobito u danima vikenda, a u novije doba – nakon ugroze pandemije – pogodni za dostavu hrane, po uzoru na take away koncepciju odavno poznatu u svijetu. Cijeli taj ugostiteljski projekt potvrđuje da se kvalitetno restoraterstvo temelji na poznatoj izreci „Nomen est omen“ (ime je znamen). Doista, osobnost Chen jamstvo je kvalitete i dobre usluge, a u fragilnoj konstituciji tipične Kineskinje teško se naslućuje moćna poslovna žena koja marljivošću i menadžerskim umijećem uspješno vodi svoj posao.

Uz kineski, njemački i engleski jezik, Chen govori i hrvatski, pokazujući time želju za srođenošću sa sredinom u kojoj već dugo živi i radi, ali i poštovanje prema ljudima s kojima je u poslovnom i prijateljskom odnosu.

‘Jedina iz obitelji sam nakon završene osnovne škole upisala srednju ugostiteljsku, a prvo sam počela raditi u obiteljskom restoranu u Beču’

Chen ima dvije godine starijeg brata, a tri godine nakon njezina rođenja 1969. rođeni su i blizanci, sestra i brat. Chenin otac Yao Ling nastavio je tradiciju svojih sumještana i 1972., kao tridesetogodišnjak, iselio se u Italiju. Ubrzo nakon toga preselio se u Austriju, gdje je u početku radio kao kuhar u kineskom restoranu u Beču. Nakon tri godine otvorio je vlastiti restoran, a obitelj se – nakon nekoliko godina razdvojenosti – 1979. ponovno okupila u austrijskoj metropoli.

„U Beču sam doživjela veliku kulturološku promjenu. Nakon Kine, gdje sam završila tri razreda osnovne škole, Beč je za mene bio nešto sasvim novo, gotovo šokantno. Olakotna okolnost bila je to što su najteže egzistencijalne godine za moje roditelje već bile iza njih, pa smo živjeli skromno, ali bez većih teškoća. S braćom i sestrama školovanje sam nastavila u Beču. Bila sam jedina koja se nakon završene osnovne škole upisala u srednju ugostiteljsku. Kad sam završila ugostiteljsku školu, počela sam raditi u obiteljskom restoranu“, kaže Chen.

Obitelj Ling posjetila je 1989. Hrvatsku i uočila da u Zagrebu nema kineskog restorana. Otac i majka vjerovali su da bi se u Zagrebu mogao otvoriti kineski restoran, počeli su tražiti prostor i naposljetku ga unajmili u hotelu Astoria u Petrinjskoj ulici.

„Moj je otac bio vrlo vješt i spretan i sam je uredio interijer restorana. Posao je 1990. jako dobro krenuo, bili smo prvi i jedini kineski restoran u gradu“, kaže Chen, koja s mužem 1994. preuzima vođenje restorana u kojem su ostali sve do isteka ugovora 2004. godine.

Iz hotela Astoria preselili su se u Šenoinu ulicu, a u međuvremenu su tragali za novim prostorom. Planirali su otvoriti restoran u Kaptolskoj kleti na Kaptolu, ali je Crkva, kao vlasnik prostora, željela da na tom mjestu bude restoran s ponudom tradicionalnih jela. Dvije godine poslije, 2006., otvorili su restoran u Novoj Vesi, u jednom od najstarijih i vrlo prostranih ugostiteljskih objekata u Zagrebu, koji spaja dvije ulice.

„Maštala sam o tome da u Zagrebu otvorim pravi istočnjački restoran. Nije bilo lako naći prostor za takav projekt, a ni kuhare koji bi ga mogli uspješno ostvariti. Zalažemo se za kvalitetu i prihvatljive cijene jer smatramo da je to ključ uspješnosti. Ljudi u Zagrebu sve više cijene istočnjačku hranu. Asia na Novoj Vesi posluje tradicionalno dobro. Jako puno radim, gotovo i nemam slobodnog vremena, ali mislim da je to nužno u poduzetništvu, u kojem se i zamišljeno slobodno vrijeme pretvara u poslovno“, kaže Chen.

Chen i njezin suprug imaju dvoje djece, blizance rođene 2001. u Zagrebu, koji danas studiraju u inozemstvu.

‘U Hrvatskoj se dobro osjećam zbog toga što Hrvati kad vide da netko cijeni njihovu kulturu i običaje – a u meni su to očito prepoznali – uzvraćaju istom mjerom’, kaže Chen-Li

„U Hrvatskoj se dobro osjećam zbog toga što Hrvati, kad vide da netko cijeni njihovu kulturu i običaje – a u meni su to očito prepoznali – uzvraćaju istom mjerom i zanimaju se za kulturu stranaca koje su udomili. Hrvatska lakše prihvaća strance nego Austrija, iako su moja iskustva iz Beča jako dobra. Osnovala sam i turističku agenciju koja organizira putovanja kineskih VIP posjetitelja u Hrvatsku. Kinezi sve više putuju, turističke su im ambicije sve veće, a Hrvatska je razvijena turistička zemlja koja doista ima što ponuditi onima koji je posjećuju. U Ilici smo otvorili malu trgovinu kineskih prehrambenih proizvoda, osobito izvornih kineskih začina, a svježu hranu pribavljamo od pouzdanih dobavljača u Hrvatskoj“, kaže Chen.

U teškom i rizičnom ugostiteljskom poslu Chen je u Zagrebu pokazala da se upornim i marljivim radom, čak i u kriznim vremenima, može uspješno poslovati. U vrijeme pandemije i lockdowna bili su zatvoreni dva tjedna i tada su se preorijentirali na dostavu hrane. Chen je danas veteranka u restoraterskom poslu, a svojim radoholičarstvom primjer je mnogim kolegama. Sredina koja ju je tako prijateljski prihvatila od nje s pravom očekuje nove poslovne uspješnice.

Zagrebačko ugostiteljstvo u međuvremenu se znatno internacionaliziralo. Otvoreni su japanski restorani, korejski, indijski i libanonski, što je za turistički orijentiranu zemlju iznimno važno. Internacionalizacija ugostiteljstva, započeta pionirskim počecima ambiciozne Xiaotong Chen-Li prije tridesetak godina, nastavlja se, a Asia je u međuvremenu postala tradicionalan zagrebački restoran u kojem je izvorni kineski jelovnik znatno prilagođen europskim uvjetima i ukusima.

Nakon tridesetak godina boravka i rada u Hrvatskoj, Chen smatra da je u mladosti povukla ispravan potez, ostvarila većinu svojih ciljeva i potvrdila se kao uspješna poslovna žena. Ljetuje na Jadranu, na mahove i nakratko, koliko joj dopušta zahtjevan obiteljski posao. U rodnoj Kini zbog pandemije nije boravila nekoliko godina, ali sada se sprema za putovanje u domovinu. Otac joj vodi kineski restoran u Beču pa je obitelj razasuta po raznim dijelovima svijeta. Za Chen bi se ipak moglo reći da je kineska Zagrepčanka koja je između Kine i Zagreba sagradila gastronomski most i ohrabrila mnoge koji su je u tome slijedili.