Užarene peći Duralexa gorele su u blizini obala rijeke Loire, blizu Orléansa u Francuskoj, od godine kada je završio Drugi svjetski rat. Ali ove zime nema žive duše na tihim proizvodnim linijama tvornice stakla u La Chapelle-Saint-Mesminu – i ne proizvodi se niti jedan komad stakla. Sama peć je u “hibernaciji” do travnja — zato što je plin potreban da bi radila punom snagom bio jednostavno preskup. Kada radi na ovim nižim temperaturama, ne može proizvesti ništa. Ali ako bi se potpuno isključio, rastaljeno staklo bi se skrutilo u njemu i oprema bi bila uništena. “Morali smo donijeti tešku odluku”, rekao je José-Luis Llacuna, predsjednik La Maison Française du Verre, grupe koja posjeduje brendove Duralex i Pyrex, sjedeći u svom uredu pokraj tvornice. “To nosi tehničke i ljudske rizike , ali nas tjera da štedimo energiju.”

Čak i ako to ne shvaćate, vjerojatno ste držali Duralex proizvod — neopjevani trijumf europske proizvodnje. Njihove čvrste staklene čaše mogu se naći u svakoj francuskoj školskoj kantini i izvoze se po cijelom svijetu. Možete ih kupiti u britanskim robnim kućama John Lewis, pa čak i u MoMA-i u New Yorku.

Llacuna kaže da je budućnost tvornice u Europi sigurna, ali njena borba ove zime simbolizira dublju krizu koja utječe na europsku stoljetnu proizvodnu bazu, dok se visoke cijene energije i visoka politika sudaraju.

Cijena energije — dovedena do rekordnih razina 2022. godine zbog ruske invazije na Ukrajinu i njenog zatvaranja vitalnih plinovoda — postala je prevelika za mnoge proizvodne tvrtke da ostanu konkurentne ako ostanu u Europi. U isto vrijeme, golemi paket američkih subvencija za zelenu industriju šokirao je i razbjesnio dužnosnike EU-a, koji smatraju da SAD — navodni saveznik — mami tvrtke da se presele preko Atlantika.

Energetska kriza posebno je akutna za sektore poput stakla, kemikalija, metala, gnojiva, celuloze i papira, keramike i cementa, koji zahtijevaju najviše energije za poticanje svoje industrijske proizvodnje — a između njih zapošljavaju 8 milijuna ljudi. No, suočavajući se sa stalno rastućom gospodarskom konkurencijom iz Kine i sada sve protekcionističkijih Sjedinjenih Država, europski čelnici otvoreno upozoravaju na zarazu “deindustrijalizacije” koja utječe na cjelokupnu proizvodnju diljem kontinenta.

Sprječavanje tako strašnog ishoda — i društvenih i političkih posljedica — izbilo je na vrh agende EU-a 2023. godine.

U novogodišnjoj e-poruci osoblju, europski povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton izdvojio je napore za jačanje globalne konkurentnosti Europe kao “glavni prioritet”.

“Visoke cijene energije u Europi nastavit će utjecati na naše sugrađane, ali i cijele industrijske opskrbne lance i [mala i srednja poduzeća]”, napisao je Breton. “Istovremeno, Kina, SAD i druge zemlje pokušavaju — ne bez uspjeha — privući naše industrijske kapacitete.

“Bez snažne proizvodne baze”, jasno stoji u Bretonovom e-mailu, “sigurnost opskrbe, sposobnost izvoza i otvaranje radnih mjesta u Europi su ugroženi.”

Egzistencijalna kriza

U prosincu je europska proizvodnja — a posebno industrijska sila na kontinentu Njemačka — prebrodila najgoru zimsku energetsku krizu, smanjivši potrošnju plina za oko 15 posto bez odgovarajućeg pada ukupne proizvodnje.

Ali s cijenama plina — usprkos nedavnim padovima — još uvijek oko šest puta višim od prosječne cijene u prethodnih 10 godina i više od četiri puta višim nego u konkurentskim zemljama poput SAD-a, mnogi se još uvijek boje da će veće tvrtke jednostavno preseliti poslovanje izvan Europe dok bi se manja poduzeća mogla potpuno ugasiti.

Produbljujući tmurnost, dugo njegovana vizija Europe kao pokretačke snage zelene industrijske revolucije dovedena je u ozbiljnu sumnju Zakonom Joea Bidena o smanjenju inflacije 369 milijardi dolara. Sa svojim ogromnim subvencijama za zelene tehnologije i klauzulama “Kupuj američko”, europski čelnici strahuju da će paket namamiti sve više njihovih tvrtki preko Atlantika
Triangle je upozorio da bi, kao u bivšim proizvođačkim gradovima u sjevernoj Engleskoj koji su podržali Brexit, ubrzani industrijski pad u središnjoj i istočnoj Europi mogao potaknuti negativnu reakciju birača protiv EU-a koja bi tek mogla postati trajno nasljeđe krize.

“Postoje političke posljedice”, rekao je Triangle. “Koje će stranke pobijediti, bujajući na nezadovoljstvu i razočarenju? Stranke koje imaju antieuropsku ili ekstremističku agendu. Vladini službenici već su “zabrinuti””, dodao je.

Proizvedeno u Europi

Upozorenja poduzeća postala su glasnija – kao i pozivi na koordinirano djelovanje na razini EU-a za spašavanje europske proizvodne baze. Francuska sada zahtijeva sveobuhvatnu novu strategiju “proizvedeno u Europi” za cijelu EU.

U listopadu je odluka BASF-a — njemačkog kemijskog diva, sa sjedištem u Ludwigshafenu od sredine 19. stoljeća — da trajno smanji svoje poslovanje u Europi izazvala šok u europskoj proizvodnji, rekao je Triangle.

Širi utjecaj izvan energetski intenzivnih sektora naglašen je u studenom kada je Volkswagen upozorio da Europa više nije “troškovno konkurentna u mnogim područjima, posebno kada su u pitanju troškovi električne energije i plina” — snimak automobilske industrije sektora koji je dragulj u europskoj proizvodnoj kruni, zapošljavajući 13 milijuna diljem kontinenta.

Na posljednjem summitu 2022. u prosincu čelnici EU-a rekli su da su čuli poziv. Na sastanku je izdana uputa Europskoj komisiji da brzo izradi prijedloge “s ciljem mobilizacije svih relevantnih nacionalnih i EU alata” za rješavanje krize dvojne energije i konkurentnosti koja pogađa europsku industriju. To bi pitanje trebalo dominirati summitom čelnika EU-a koji je zakazan za 9. i 10. veljače.

Ali, usred neslaganja između zemalja oko puta naprijed, ostaje nejasno kojim će putem blok krenuti.

Ublažavanje strogih pravila EU-a o državnoj potpori glavni je fokus dužnosnika, a razmatra se i financijska potpora EU-a proizvodnim sektorima.

Kratkoročno, vlade će možda morati razmotriti načine na koje bi postojeći fondovi – Next Generation EU COVID paket za oporavak i RePowerEU fond za odvikavanje bloka od ruskih fosilnih goriva – mogli “zadovoljiti potrebna ulaganja u proizvodnju”, visoki dužnosnik Komisije rekao je.

Do sada su najveći odazivi uglavnom bili na nacionalnoj razini. Njemačka – najveća gospodarska sila bloka i daleko najveće proizvodno središte – izdvojila je 200 milijardi eura za paket potpore za poduzeća i kućanstva i ograničit će cijenu koju industrijski potrošači plaćaju za plin i struju. Francuska je najavila novi prijedlog zakona za poticanje ponovne podrške zelenim industrijama.

U nedavnom komentaru za FT, njemački ministar financija Christian Lindner izrazio je uvjerenje da “Europa i Njemačka mogu prebroditi ovu krizu bez kolapsa industrijske proizvodnje”.

Ali drugi se boje da će bez velike intervencije na razini EU-a te zemlje bez fiskalne vatrene moći Njemačke biti zaostale. “Načela bi se trebala dogovoriti na europskoj razini kako bi se održali jednaki uvjeti”, rekao je ministar gospodarstva.

Rasprava će se vjerojatno voditi tijekom zime i u proljeće.

U Duralexu u Francuskoj travanj će donijeti malo predaha, s novim, pristupačnijim energetskim ugovorom koji će omogućiti ponovno paljenje peći i proizvodnju stakla. Predsjednik tvrtke Llacuna uvjeren je da tvrtka može prebroditi energetsku krizu i nastaviti s radom. “Made in France” je “emocionalni brend” za tvrtku, rekao je, kojeg se neće olako odreći.

Ali za mnoge druge diljem kontinenta, robna marka “Made in Europe” nikad nije bila upitnija.

“Ako EU ne pojača svoju industrijsku politiku”, rekao je jedan EU diplomat, “naša industrija krvari do smrti.”