Početkom prošloga tjedna, 7. listopada, obilježena je godišnjica krvavog napada Hamasa na Izrael, u kojem je brutalno ubijeno i masakrirano 1200 nevinih ljudi, a 250 ih je oteto. U međuvremenu, umjesto do uspostave primirja i oslobađanja svih talaca, došlo je do eskalacije sukoba, dok obitelji i rodbina talaca sve masovnije prosvjeduju iz tjedna u tjedan, od Tel Aviva do Jeruzalema, tražeći ostavku premijera Benjamina Netanyahua.

Nakon što je Izrael u sofisticirano izvedenim napadima pagerima, a zatim i zračnim napadima u samo nekoliko dana eliminirao vođe Hezbollaha i Hamasa u Libanonu, pokrenut je i kopneni napad na Libanon, gdje stradaju i civili. Time se nastavlja uništavanje terorističkih organizacija, iranskih proxyja u susjednim zemljama. Indikativno je da je Francuska poslala poruku kako stoji uz libanonsku vojsku i pozvala sve strane na dvadesetjednodnevni prekid vatre, na temelju prijedloga francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i Joea Bidena, dok je američki predsjednik Biden dao do znanja kako se ne slaže s kopnenom invazijom Izraela na Libanon i da sukob mora odmah stati.

Na sve je odgovorio Iran napadom balističkim raketama na Izrael. I dok je broj civilnih žrtava u Gazi, gdje vlada humanitarna katastrofa, prema izvorima Hamasa narastao na preko 40 tisuća, dok ih je preko dva milijuna raseljeno, svijet strahuje od izraelskog odgovora i totalnog rata na Bliskom istoku i poziva na prekid vatre.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s veleposlanikom Države Izrael u Republici Hrvatskoj Garyjem Korenom. Rođen u Rigi, u Latviji, emigrirao je u Izrael 1973., a 1986. pridružio se izraelskom Ministarstvu vanjskih poslova. Otada je obnašao različite diplomatske dužnosti u tom ministarstvu i inozemstvu, a osobito u Rusiji jer mu je ruski materinji jezik. Služio je u stalnoj misiji Izraela pri UN-u u Ženevi, bio je veleposlanik u Latviji i Litvi, Češkoj i Ruskoj Federaciji. U Hrvatsku je stigao s pozicije zamjenika glavnog ravnatelja Ministarstva vanjskih poslova u Jeruzalemu i šefa Odjela za Euroaziju i Zapadni Balkan.

NACIONAL: Prošloga tjedna, 7. listopada, obilježena je tužna obljetnica stravičnog terorističkog napada na Izrael, u kojem je brutalno ubijeno 1200 ljudi, a 250 oteto. Održane su brojne emotivne komemoracije, pa i u Židovskoj općini u Zagrebu.

Točno, bio je to vrlo tužan dan, prepun boli i tuge, ali isto tako i nade koju ću nešto kasnije objasniti. Odlučili smo u Zagreb dovesti obitelj – rođake, majku i tetu jednog od talaca – Bara Kuperstheina, Juli i Mazzy. Održali smo i prigodni program, a susreli smo se i s premijerom Andrejom Plenkovićem, potpredsjednikom Vlade Tomom Medvedom i ministrom vanjskih poslova Goranom Grlićem Radmanom. Posjetili smo i Sabor i njegove nove prostore i razgovarali s nekoliko članova parlamentarne skupine hrvatsko-izraelskog prijateljstva.

Kulminacija toga dana bila je u Židovskoj općini i ja sam im zahvalan na gostoprimstvu kao i ustupanju prostora za prikazivanje vrlo emotivnog dokumentarnog filma o žrtvama na festivalu Nova. Spomenuli ste broj od 1200 ubijenih, a na tom festivalu brutalno je masakrirano preko 300 mladih ljudi. Tamo je bilo i strašnog seksualnog nasilja, a dokumentarac uključuje svjedočenja onih koji su preživjeli. Nakon filma imali smo panel s rođacima Bara Kuperstheina koji je radio i kao zaštitar i kao bolničar, i čak je četiri puta prevozio ranjene ljude u bolnice, a kada se vratio peti put, oteli su ga hamasovci i sada je već godinu dana u Gazi.

NACIONAL: No ni nakon godinu dana gotovo polovica talaca nije oslobođena, zbog čega su na obljetnicu pred rezidencijom premijera Netanyahua prosvjedovale obitelji otetih, koje sve masovnije prosvjeduju svakog tjedna. Kako tim ljudima objasniti razloge zbog kojih su njihovi najmiliji i dalje u zatočeništvu?

To je vrlo teško pitanje i to je dio sveopće boli. No kao što sam objasnio u odgovoru na vaše prethodno pitanje, u takvim je situacijama najvažnija nada. No te su obitelji izgubile nadu, iako vjerujem da je velika većina ljudi u Izraelu sačuvala tu nadu. Možda je to dio našeg nacionalnog mentaliteta. Oni se nadaju će na kraju, čak i nakon što je prošla puna godina dana, taj preostali stotinu i jedan talac koji se još uvijek nalaze u Gazi, biti spašeni. Ti ljudi su i dalje u zatočeništvu isključivo zbog okrutnosti Hamasa koji ih je u svakom trenutku mogao osloboditi. Naravno da obitelji vrše pritisak i prosvjeduju. A to je i priroda demokracije Države Izrael – da se stvari raspravljaju i na ulici. Teško je tim ljudima objasniti razloge zbog kojih svi oteti još nisu oslobođeni, postoje neki problemi o kojima ne mogu govoriti, no činjenica jest da je sudbina otetih u rukama Yahye Sinwara, vođe Hamasa.

NACIONAL: U međuvremenu došlo je do daljnje eskalacije sukoba na gotovo cijelu regiju. Nakon što je Izrael u samo nekoliko dana eliminirao vođu Hezbollaha i Hamasa, nastavlja se uništavanje terorističkih organizacija, iranskih proxyja u susjednim zemljama, na što je reagirao Iran ispaljivanjem balističkih raketa na Izrael. Cijeli svijet strepi od sveopćeg rata i izraelske reakcije na ovaj napad. Hoće li Izrael gađati iransku nuklearnu infrastrukturu i kakve to posljedice može imati?

Iskreno, ne znam. To što sam ja veleposlanik u Zagrebu, ne znači da sudjelujem u procesu donošenja odluka. Definitivno ne sudjelujem. Ali to ne može ostati bez ikakve reakcije. Iran je od samog početka, čak i prije tog 7. listopada, na čelu Osovine zla. Oni to zovu Osovinom otpora. No tu se radi o iranskim proxyjima – Hutijima u Jemenu, Hamasu i Palestinskom islamskom džihadu u Gazi i Hezbollahu u Libanonu, šijitskoj miliciji u Iraku i Siriji, ali i u Iranu. Iran je dva puta napao Izrael, 14. travnja i 1. listopada. Želio bih da se takvo pitanje usmjeri ne prema Državi Izrael, već prema svjetskim vođama. I to zato što pritisak na Iran očito u ovom trenutku nije dovoljno snažan. Iran zanemaruje sve zahtjeve i sva upozorenja međunarodne zajednice i zato bi morao osjećati daleko značajniji pritisak.

NACIONAL: Ni saveznici, ni prijatelji Izraela ne mogu ostati slijepi na humanitarnu katastrofu u Gazi i stradanja civila u Libanonu i svi se zalažu za prekid vatre i političko rješavanje sukoba. Francuska i Velika Britanija najavile su pomoć Libanonu, a visoki predstavnik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Joseph Borell izjavio je kako Izrael, kao i svaka zemlja, ima pravo na obranu, no da i to pravo ima svoje granice, a Izrael ih je prešao. Kako to komentirate?

Kao diplomat, odgovorit ću vrlo oprezno. Mi poštujemo naše prijatelje i saveznike. Mi ih slušamo, mi ih konzultiramo i jako smo zadovoljni zbog činjenice da neki od njih zauzimaju vrlo snažna stajališta oko uništavanja naših neprijatelja. Prije svega, govorim o raspoređivanju američkih trupa i njihove mornarice u regiji. Ali, na kraju, mi ostajemo sami. Ne može se tražiti od nas prekid vatre kako bismo dopustili Hamasu da opstane i Hezbollahu da nas nastavi raketirati. Evo, samo u posljednja četiri sata na područje Haife ispaljeno je 40 raketa. Oni to rade na dnevnoj bazi. Kako onda možemo proglasiti prekid vatre? Naša pozicija u ovom trenutku jest da Izrael ne može pristati ni na kakvo primirje, sve dok nećemo moći sigurno vratiti preko 60 tisuća naših građana na sjeveru zemlje, uz libanonsku granicu, njihovim kućama. Oni su trenutačno raseljeni po Izraelu jer se tamo ne osjećaju sigurno, bojeći se da će Hezbollah ponoviti iste napade, kao što je to učinio Hamas 7. listopada. Hezbollah nikada nije poštovao međunarodne procese donošenja odluka i odbio je međunarodne posrednike koji su došli prošloga mjeseca, bilo da se radilo o američkom, francuskom ili nekim drugim posebnim izaslanicima. Postoji i Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a iz 2006. prema kojoj Hezbollah ne bi smio imati niti jednu naoružanu osobu južno od rijeke Litani. No to se ne događa. I zato se mi moramo time pozabaviti. Dakle, kakvo primirje?

NACIONAL: Ali svjesni ste da su strašne snimke nevinih civila koji su ubijeni loše za reputaciju Izraela.

Za nas je to pitanje preživljavanja. To je egzistencijalno pitanje. Rekao sam već prije – nama je stalo do tih ljudi. No to su posljedice rata koji je započeo Hezbollah, već drugi dan nakon 7. listopada 2023. Već 8. listopada započeli su pucnjavu na nas. Što ste mogli očekivati od nas? Da sjedimo i ne reagiramo? Mi gađamo vojne ciljeve Hezbollaha i njegovo vodstvo. No možete li zamisliti da su oni svoje zapovjedne bunkere smjestili u susjedstvo Dahije, ispod civilne infrastrukture, ispod zgrada u kojima žive stotine i tisuće ljudi. Naravno, oni to rade namjerno. Isto tako, u južnom Libanonu rasporedili su rakete i oružje koje je bilo sakriveno u kućama po selima, koja koriste kao vojnu infrastrukturu. Mi imamo fotografije i snimke tog oružja. Naime, dio pripadnika Hezbollaha također tamo živi.

Sve to znamo i iz iskustva s Hamasom. Niti jedna zapadna vojska nikada nije imala takvo iskustvo. Što se tiče Hamasa, tu se susrećemo s tunelima, dok Hezbollah ima više raketa nego bilo koja zapadna vojska, osim SAD-a. Mi ne možemo konstantno živjeti pod takvom prijetnjom. Na žalost, civili plaćaju strašnu cijenu, iako ih upozoravamo i govorimo im da napuste područja vojnih operacija. Mi ne napadamo odmah, već prvo pošaljemo upozorenje.

Ponavljam, mi gađamo vojne ciljeve. Na žalost, Hezbollah, kao i Hamas, odgovorni su za posljedice. Mi razumijemo suosjećanje i poriv da se tim ljudima pomogne, razumijemo i pozive da se riješi humanitarna katastrofa, ali, na kraju ćemo ostati sami. Jer nitko neće spriječiti Hezbollah ako ih mi ne zaustavimo.

NACIONAL: Prema riječima našeg kolege iz Libanona, čak i oni građani Libanona koji su se protivili Hezbollahu, a bilo ih je jako puno, sada su na njihovoj strani zbog stradanja civila. Stvaraju se novi neprijatelji u susjedstvu. Zar to nije bilo moguće izbjeći?

Znate, do neke mjere suosjećam s onime što je vaš kolega rekao u intervjuu tjedniku Nacional. Razumijem njegovu osobnu pozadinu, ali ne dijelim njegova razmišljanja. No činjenica koju je spomenuo, a to je da su njegova sestra i brat još uvijek u Libanonu, objašnjava zašto se on boji izreći svoja zapažanja, jer to može biti opasno za njegovu sigurnost i njegovu obitelj. Vjerujte mi, budući da smo mi toliko sposobni, zahvaljujući vrlo snažnim obavještajnim službama, da smo eliminirali vodstvo Hezbollaha, mi znamo točno što se događa u Libanonu. Mi znamo da većina libanonskog naroda, ponajprije kršćani, Druzi i čak sunitski muslimani mrze Hezbollah i potiho se mole, usprkos svim patnjama, da ih Izrael eliminira. Jer Hezbollah nije samo prijetnja Izraelu već je, u službi Irana, uništio Libanon. Bila je to napredna zemlja, Beirut je bio Pariz Bliskog istoka. I pogledajte što se dogodilo – urušila se ekonomija, ne mogu se dogovoriti oko izbora niti izabrati predsjednika države. Prema istraživanju Arab Barometera, samo 30 posto Libanonaca reklo je da imaju visok ili značajan stupanj povjerenja u Hezbollah, a 55 posto reklo je da uopće nemaju povjerenja u Hezbollah. A sve to nema veze s Izraelom. I dopustite mi da izrazim svoje snažno neslaganje s vašim kolegom.

NACIONAL: Premijer Netanyahu poslao je poruku libanonskom narodu, da ustane protiv Hezbollaha.

Nisam siguran na koju poruku mislite. Prvo je poručio da smo u stanju eliminirati Hezbollah, njegove vođe, nasljednike njegovih vođa i njihove nasljednike. A što se tiče poruke libanonskom narodu da ustane protiv Hezbollaha, htio bih reći da mi imamo dugotrajno povijesno iskustvo s Libanonom. Izrael s tom zemljom želi živjeti u miru. Mislim da nema nikakvih važnih otvorenih pitanja između njih i nas. Čak kada je na čelu Države Izrael bila druga vlada, dogovorili smo se da će Libanon započeti s vađenjem prirodnog plina koji je pronađen blizu njihove obale, kako bi se razvijalo njihovo gospodarstvo. Mi nemamo ništa protiv toga. No ne možemo se složiti s time da je Iran stvorio taj vatreni prsten oko Izraela, pri čemu je Hezbollah njegov najsnažniji i najopasniji agent, odnosno proxy. Ponavljam, mi imamo dovoljno snažne obavještajne agencije i dovoljno razumijevanja onoga što se događa u Libanonu. Vjerujte mi. Isto kao što i Hrvatska puno bolje zna što se događa u njenom susjedstvu.

NACIONAL: Kao što ste rekli, sve te zemlje pod utjecajem su Irana koji oduvijek želi uništiti Državu Izrael, širi mržnju, potpomaže terorističke organizacije. No je li moguće za svagda ovim ratom ukloniti te prijetnje i osigurati mir i stabilnost Izraelu?

Trebao sam spomenuti na početku da se, osim napada raketama na Haifu, prošlog tjedna dogodio i teroristički napad u Haderi, u kojem je barem šestero ljudi teško ranjeno i nadam se da će ih ipak većina preživjeti. Govorim to zato što od osnutka Države Izrael mi živimo pod konstantnim prijetnjama, čije se razine povremeno mijenjaju. Ali u posljednjih 20 godina, pored radikalnih islamskih terorista koji su okupljeni u nekoliko terorističkih organizacija na palestinskoj strani, imamo znatno jačeg neprijatelja, a to je Islamska Republika Iran. Mi bismo željeli živjeti u miru s narodom Irana, s kojim smo nekada imali sjajne odnose. Mi poštujemo njihovu povijesnu i kulturnu baštinu, ali ajatolasi koji upravljaju tom zemljom, kao prvo ubijaju svoj vlastiti narod, nasilno progone vlastitu opoziciju, oni drže rekord u vješanjima i pogubljenjima. A drugo, Iran podriva regionalnu stabilnost. Pitajte naše susjede u Arapskom zaljevu. No Iran podriva i globalnu sigurnost. Iranska revolucionarna garda upletena je u terorističke aktivnosti diljem svijeta, svakako u Europi.

NACIONAL: Ali je li ovakav rat rješenje za konačni mir u regiji i može li se za to Izrael izboriti sam na ovaj način? Iran je opasan neprijatelj.

Kada me pitate kako se Izrael može nastaviti nositi s time, rekao bih da imamo i snagu volje i vojnu snagu za to. No isto tako, računamo i na naše prijatelje i saveznike da budu puno odlučniji u stavljanju Irana na njegovo mjesto.

Nitko ne želi prijetiti Iranu samo tako. Ako će se Iran pristojno ponašati i djelovati u skladu s međunarodnim normama i ako neće širiti teror, stabilnost na Bliskom istoku može biti opet uspostavljena. Završit ću jednom jednostavnom primjedbom – 7. listopada Hamas je napravio dobru uslugu na negativan način Iranu, jer je zaustavio napore oko potpisivanja Abrahamskih sporazuma. To je direktno usmjereno protiv pregovora koje je Izrael vodio sa Saudijskom Arabijom o normalizaciji odnosa. Zato od naših prijatelja očekujemo da budu vrlo oštri prema Iranu. I nadamo se da će se situacija stabilizirati, kao što se nadam da ćemo opet moći razgovarati o svim stvarima koje naši prijatelji žele. Vjerujte mi, i mi želimo isto. Želimo mir u našem susjedstvu i želimo razvijati Bliski istok u gospodarskom smislu, surađivati u borbi protiv klimatskih promjena, surađivati na ekonomskom i kulturnom planu. I naravno, ponovo izgraditi povjerenje koje je uništeno na užasan način 7. listopada 2023. Tada je uništeno svako povjerenje prema Palestincima. Tek kada to povjerenje bude ponovo uspostavljeno, uz pomoć naših prijatelja i saveznika, tada možemo razgovarati o mirovnom procesu. To nije prljava riječ, to je dobra riječ.

NACIONAL: Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres proglašen je u Izraelu personom non grata, jer nije nedvosmisleno osudio iranski napad na Izrael. Ali to nije baš dobro odjeknulo među saveznicima Izraela. Kako tumačite takvu odluku, zar nije bila pretjerana?

Doista, ministar vanjskih poslova Israel Katz objavio je 2. listopada svoju odluku kojom proglašava glavnog tajnika UN-a Guterresa personom non grata nakon što glavni tajnik UN-a nije odmah osudio nedavni raketni napad Irana na Izrael, kao ni masakr i seksualne zločine koje su Hamasovi ubojice počinili 7. listopada. Dodatan je razlog neuspjeh UNRWA-e da otpusti Hamasove operativce zaposlene u agenciji u Gazi i Libanonu, unatoč informacijama koje je Izrael dao prije više od dva mjeseca. Izrael je godinama iznosio dokaze o osobnoj umiješanosti UNRWA-e u Hamasov terorizam, ali su ih UN, uključujući i njegova čelnika, više puta ignorirali. Ministar vanjskih poslova Katz također je u svojim izjavama istaknuo da glavni tajnik UN-a stalno okrivljuje Izrael, ali nije sazvao nijednu sjednicu UN-a na kojoj bi nedvosmisleno osudio Hamas ili ga proglasio terorističkom organizacijom, kao što je učinjeno s Al-Kaidom i ISIS-om za zločine slične onima koje je počinio Hamas 7. listopada. Da zaključimo, ovaj razvoj događaja odvija se pod vrlo teškim okolnostima i velikom zabrinutošću zbog egzistencijalnih prijetnji Izraelu, a također odražava ono što većina ljudi u Izraelu misli o stalnim neuspjesima UN-a da budu uz Izrael u njegovu ratu protiv terorista i iranskog režima.

RADIO NACIONAL Gary Koren: ‘U tom napadu brutalno je masakrirano preko 300 mladih ljudi, a bilo je i strašnog seksualnog nasilja”

NACIONAL: Kako komentirate optužbe talijanske i francuske vlade i UN-a da je Izraelska vojska gađala talijanske mirovne snage u sklopu UN-a na jugu Libanona?

IDF je u stalnom kontaktu s UNIFIL-om i istražuje te tvrdnje. Izrael je zatražio od snaga UNIFIL-a da se privremeno rasporede sjeverno od područja djelovanja IDF-a u južnom Libanonu i pružio je informacije o opetovanim aktivnostima terorista Hezbollaha, kao i informacije o prekograničnim tunelima koji se nalaze opasno blizu položaja UNIFIL-a. Očekujem da će dodatne informacije uslijediti.