Bivši ministar turizma i bivši gradonačelnik Malog Lošinja Gari Cappelli govori o svojoj kandidaturi za župana Primorsko-goranske županije, predstojećoj turističkoj sezoni i ulozi koju za razvoj te županije ima ministar Oleg Butković
Bivši ministar turizma, bivši diplomat i bivši dugogodišnji gradonačelnik Malog Lošinja Gari Cappelli, trenutačno saborski zastupnik i predsjednik saborskog Odbora za vanjske poslove, kandidat je HDZ-a za župana Primorsko-goranske županije. Diplomirao je na Pomorskom fakultetu u Rijeci i desetljećima radio u turizmu, prvo u Kompasu u Ljubljani, a od 1991. osnovao je i vlastitu turističku agenciju Cappelli. Kao gradonačelnik Malog Lošinja od 2005. do 2016. osvojio je niz prestižnih međunarodnih turističkih nagrada, a zaslužan je i za izgradnju Muzeja Apoksiomena po kojem je Mali Lošinj postao globalno prepoznatljiv. Član je HDZ-a od početka devedesetih. Gari Cappelli sin je, kako sam kaže, zadrtog Talijana čija obitelj vuče porijeklo iz Padove i jednako zadrte Hrvatice s otoka Ilovika, koji su se silno voljeli i poštovali porijeklo, jezik i kulturu onoga drugoga. Pamti da su se u njihovoj kući navečer uvijek gledale vijesti i na hrvatskom i na talijanskom, kao i da je u očevoj radnoj sobi visjela talijanska, a u majčinoj hrvatska zastava. Po njegovim riječima, otac je puno prevodio i pisao knjižice o povijesti Lošinja u kojem je tada u miru i slozi živjelo miješano stanovništvo i on sam zato osjeća multikulturalizam kao prirodno okruženje.
NACIONAL: Navodno je Oleg Butković bio prvi izbor premijera kao kandidat za župana, ali on ga je odbio. Osjećate li se kao drugi izbor i zašto ste prihvatili kandidaturu?
Nikada ne bih prihvatio kandidaturu da ne mislim da mogu pobijediti i zato sam ušao u ovu političku utakmicu. U stranci sam praktički od osnivanja hrvatske države i shvaćam što znači biti dio tima i u dobru i u zlu. Iako sam ušao u Sabor, smatrao sam svojom obvezom da se na neki način uključim u lokalne izbore. Mislio sam da će to značiti moj veći angažman u Malom Lošinju ili kroz listu za županijsku skupštinu, no premijer je odlučio ovako. Mi jesmo vagali što nam u PGŽ-u donosi, a što nam odnosi ako Butković ode na izbore za župana i recimo dobije. To bi značilo da gubimo jednog jakog ministra koji svoj posao odlično obavlja i za našu županiju postiže fantastične rezultate, koje nitko do sada nije napravio niti će napraviti.
NACIONAL: Iz krugova HDZ-a čule su se glasine da se premijer zapravo tako želi riješiti Butkovića?
Ne bih se upuštao u komentiranje glasina. Butković je odličan kadar, mlad ministar, pun energije i dokazao je da dobro radi. Mi smo s njime kao nositeljem liste na posljednjim parlamentarnim izborima prvi put dobili četvrtog zastupnika u 8. izbornoj jedinici. Zato nam je jako važno da ova županija ima barem jednog ministra u Vladi.
NACIONAL: Ova županija tradicionalno je lijevo orijentirana, zašto mislite da imate šanse?
Za mene kao čovjeka koji sam nekoliko puta pobjeđivao na neposrednim izborima, ne postoji lijevo i desno kad je riječ o lokalnoj i regionalnoj samoupravi. Postoji samo uspjeh i neuspjeh. Smatram da je nakon 20 godina vlasti župana Komadine došlo do zamora materijala. Našoj županiji potrebni su novi zamah i nova radna energija. Nisam kandidat koji je politički ili ideološki ostrašćen – jako dobro poznajem ovu sredinu, a moje prezime puno govori. S mojim prezimenom biti u HDZ-u – to je za mnoge možda velika enigma. To znači da prihvaćam državu u kojoj jesam i njen način života, ali i da u sebi imam krvi manjinskog dijela stanovnika u Hrvatskoj, koje HDZ itekako cijeni i prihvaća. Osjećam i živim ovaj kraj, studirao sam i živio u Rijeci, bio sam predsjednik županijskog odbora i odradio puno izbora. Smatram da poznajem ovu sredinu, poznajem ljude i njihov mentalitet, a i oni poznaju mene. Imam veliko iskustvo iz realnog sektora, dugo sam radio u turizmu, bio ministar i nastojat ću nametnuti teme koje će biti od koristi za sve građane županije. Mogu surađivati i s lijevima i s desnima na projektima koji su u zajedničkom interesu, odnosno u interesu ovog kraja. Tako sam surađivao i u gradu Lošinju i u Vladi.
‘Nakon 20 godina vlasti župana Komadine došlo je do zamora materijala. Našoj županiji potrebni su novi zamah i nova radna energija. Nisam kandidat koji je politički ili ideološki ostrašćen’
NACIONAL: Kako se onda vi osjećate? Kao Hrvat ili Talijan?
Osjećam se kao poliglot. Ja sam Hrvat koji jednim dijelom, kao što sam već rekao, ima talijanske krvi. To sam uvijek poštovao, prije svega zbog svog oca koji je jako držao do svog porijekla. Uostalom, odrastao sam u sredini u kojoj nitko nije ni znao tko je koje nacionalnosti niti je to bilo važno. Na Lošinju je bilo brodogradilište u kojem su radili Srbi, Bosanci, Crnogorci, bilo je puno vojske iz cijele Jugoslavije, naselilo se puno Talijana, a ima i Muslimana, Albanaca i Makedonaca – uglavnom slastičara koji generacijama tamo žive. Dakle, jedno potpuno multikulturalno okruženje u kojem smo živjeli bez ikakvih napetosti.
NACIONAL: U svojoj karijeri bili ste i konzul u Trstu, a i imate i dalje puno kontakata s Italijom. Kako su Talijani zadovoljni statusom talijanske manjine u Hrvatskoj?
Točno, imam dosta kontakata i s Italijom, ali i dosta komuniciram s gospodinom Furiom Radinom, koji je kao predstavnik talijanske manjine potpredsjednik Hrvatskog sabora. Mislim da ta činjenica dosta govori o statusu manjina u Hrvatskoj. Posljednjih 25 – 30 godina došlo je do velikog napretka u zakonskim rješenjima koja osiguravaju prava manjina. Moj otac je među prvima dobio dvojno državljanstvo i talijansku putovnicu. To mu je ova država dopustila, dok ona prethodna nije. On je nakon rata robijao jer su smatrali da je, budući da je Talijan, automatski fašist. Mogućnost dvojezičnosti, talijanskih škola, tabli na dva jezika u mjestima s miješanim stanovništvom, mislim da su to sve pozitivne stvari i talijanska strana ne može time biti nezadovoljna.
NACIONAL: No ipak, svako malo talijanski desni političari, pa i bivši predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani, u svojim predizbornim govorima svojataju Istru, Rijeku, Dalmaciju. Kako to komentirate?
Tu se radi o ekstremima i sigurno se ne slažem s takvim izletima talijanskih političara. Smatram da je pitanje manjina u Hrvatskoj jako dobro riješeno i da možemo biti uzor mnogim zemljama ne samo u regiji, već i u Europi. Iako ja naše manjine vidim kao jedno dodatno bogatstvo, ipak mislim da bi trebalo promijeniti Izborni zakon tako da o manjinama ne ovisi danas naša, a sutra nečija druga vlada. Čak se ne protivim ni ideji pozitivne diskriminacije, u smislu da birači manjina mogu glasati i za svoje predstavnike i za stranačke liste, s obzirom na to da ovako mnogi njihovi zastupnici nemaju stvarni izborni legitimitet jer su dobili 100 ili 200 glasova.
NACIONAL: Koje su vaše kritike na račun dosadašnjeg vođenja Županije i župana Komadine? Naime, i on i vi rekli ste da ste dobro surađivali?
Više puta sam rekao da s gospodinom Komadinom imam korektne odnose, a dok sam bio gradonačelnik Malog Lošinja odradili smo dosta projekata zajedno – od škola do obalne infrastrukture koje pokrivaju lučke kapetanije i Županija. Naravno da smo se razilazili u predizbornim utrkama – i to ne samo u smislu lijevo-desno, već i u pristupu određenim problemima koji tište stanovnike Županije. Pritom prije svega mislim na one na području zdravstva. Ja sam oduvijek smatrao da zdravstvo treba biti prioritet – jer ako ljudima ne omogućite dobru zdravstvenu zaštitu i dobru vezu s kopnom, kako bi mogli dobiti hitnu medicinsku pomoć onda kada je potrebna, onda ljudi tu neće željeti živjeti. To ne može biti samo odgovornost lokalnih samouprava, već i Županije. No najveći krimen župana Komadine svakako je odlagalište otpada na Marišćini. On se povukao iz tog projekta iako je bio predsjednik Skupštine. Gospodin Komadina očito nema tima koji je sposoban riješiti taj problem i onda se izvlači iz cijele priče. U Marišćinu je uložen ogroman novac – i europski i državni – a rezultat ne zadovoljava. Vlasništvo nad Marišćinom dijele Grad Rijeka, Županija, Viškovo i KD Čistoća i s tim se treba uloviti ukoštac jer ovo rješenje nije dobro. Imam tim koji priprema dokumentaciju i traži izlaz iz ove situacije.
NACIONAL: Župan Komadina naveo je niz projekata koje je posljednjih godina realizirao u suradnji s vladom Andreja Plenkovića, ali i naglasio da je sve te projekte pripremila Županija i zato je bilo moguće povući europski novac.
Točno je da dio projekata jesu pripremili, ali je točno i da su već i prije imali mogućnost povlačenja europskog novca, još iz pretpristupnih fondova, pa to nisu napravili. Radi se o 20 godina – dakle, doista su imali vremena pripremiti puno toga, a i stekli su određeno iskustvo pa nisu bili dovoljno agilni. Ni za vrijeme vlade Zorana Milanovića nisu previše napravili, a imali su jedno tri, četiri ministra iz ovog kraja. Uostalom, pogledajte Autobusni kolodvor u Rijeci! Koliko godina se govori o tom projektu?
NACIONAL: Ali to je u ingerenciji Grada…
Ali to je ruglo! Butković im je rekao prošli put – ljudi, ako vi ne znate i nemate novca, recite pa ćemo mi to napraviti. Tu je i KBC Rijeka koji je dobio 800 milijuna kuna koje je osigurala ova vlada. Ta sredstva za zdravstvo iz EU-a idu u Rijeku.
NACIONAL: Butkoviću neki baš zato i zamjeraju da je previše forsirao projekte u PGŽ-u.
Znate onu štoriju o Kalmeti i Kalmetini… On je s pozicije istog ministarstva puno učinio za Zadarsku županiju, a sada Butković nešto slično radi za PGŽ. Iz iskustva otoka Lošinja mogu reći da tamo započinje projekt vrijedan 80 milijuna kuna, od čega je 85 posto europskih sredstava.
NACIONAL: Tko ga je pripremio?
Grad i Lučka uprava koja je županijska. Ali ta sredstva mogla su biti preusmjerena na Split, pa nisu. Vlada nije rekla – u Županiji su lijevi na vlasti pa ćemo novac dati nekome drugome, gdje su naši. Moram reći da je Istarska županija još jača, oni doista povlače jako puno europskih sredstava i imaju svoj regionalni ured u Bruxellesu. No oni su u tome uspješni već godinama i puno aktivniji. Kad postanem župan, otvorit ću ured PGŽ-a u Bruxellesu jer tamo se raspoređuje novac. Definitivno je sve u lobiranju, a mi imamo svoje lobiste, koji su jaki, ljude koji su bili i u Saboru i u Vladi. Gledam i Osječku-baranjsku županiju, oni su fantastični u povlačenju europskih sredstava i najviše ih povlače, čak i po selima. Iz iskustva grada Lošinja znam da mali gradovi u PGŽ-u nemaju dovoljno kapaciteta niti dovoljno ljudi koji bi znali raditi na europskim projektima. Takvih je 36 gradova i općina u Županiji i tu bi Županija morala uskočiti. Županije tu sada nema, ona danas vuče samo ono što ona pokriva. Mislim da bi Županija morala puno više učiniti za tu ispomoć za povlačenje novca iz fondova EU-a kroz urede koji bi pružali konkretnu logistiku.
NACIONAL: Koje projekte nudite u svom izbornom programu za Županiju, što bi vam bio prioritet, osim turizma?
Naravno da turizam ima veliku ulogu u gospodarstvu ove županije. Ogromnu perspektivu vidim u zdravstvenom turizmu u Gorskom kotaru. I kao ministru su mi razvoj kopnenog i zdravstvenog turizma, koji bi produžio sezonu na cijelu godinu, bile glavne teme. Grozim se onih floskula o povezivanju zelene i plave Hrvatske. Sunca i mora će uvijek biti, hoteli će se graditi, apartmani iznajmljivati. Ali – Gorski kotar je nešto što nitko nema, to je posebno bogatstvo PGŽ-a.
NACIONAL: Županija kaže da su posljednjih godina jako puno uložili u turističke brodove, vlakiće, skijaške staze, žičare…
Ali nema menadžiranja! To famozno skijalište na Platku još do dana današnjeg nije završeno. Postoje i druga potencijalna skijališta – na primjer, Bijela kosa. Projekt je napravljen, započeli su neki radovi na infrastrukturi i trebalo je samo malo više zalaganja Županije da on oživi i mi bismo danas imali jedno kvalitetno skijalište.
NACIONAL: Dakle, mislite da se župan Komadina svih ovih godina nije dovoljno borio?
Mislim da je propustio mnoge dobre prilike. Otišao je iz vlade Zorana Milanovića navodno zbog Žute Lokve, a je li zbog toga ili zbog nečeg drugog, to bi trebalo njega pitati. Kao da sam ja zbog dva tri zakona koja mi nisu prošla kao ministru turizma, ili zbog PDV-a koji nisam odmah uspio smanjiti, demonstrativno napustio Vladu. Najlakše je otići i povući se u sigurnu fotelju primorsko-goranskog župana.
NACIONAL: Što mislite o plutajućem LNG terminalu u Omišlju na otoku Krku, kojem se lokalno stanovništvo protivi prvenstveno iz ekoloških razloga?
U svakom slučaju, tamo je LNG trebao doći. Ne znam zašto je odlučeno da to bude plutajući terminal, vjerojatno je zeleno svjetlo dala struka. No i ovako tankeri prolaze vrlo blizu otoka i obale i nitko nikada o tome nije raspravljao. Smatram da se uprava LNG-ja mora striktno držati studije utjecaja na okoliš i na tome bih kao Župan itekako inzistirao. Ako bude problema i ako se bude iskakalo iz onoga što je propisano, ja ću se prvi pobuniti.
‘Kad postanem župan, otvorit ću ured PGŽ-a u Bruxellesu jer tamo se raspoređuje novac. Definitivno je sve u lobiranju, a mi imamo svoje lobiste koji su jaki, ljude koji su bili i u Saboru i u Vladi’
NACIONAL: Bili ste ministar u najboljim sezonama koje nova Hrvatska pamti. Je li vam bilo žao kada je na vaše mjesto došla Nikolina Brnjac ili vam je laknulo?
Nije mi žao što nisam ostao ministar jer su mi mnogi poznanici nakon što sam otišao s dužnosti počeli govoriti da bolje izgledam. Čak i muški, što je indikativno. Dakle, svaka takva funkcija melje čovjeka, a i ja sam imao određenih zdravstvenih problema. To je bio signal da moram napraviti pauzu. Kada je došao covid-19, mi smo tada predsjedali Europskim vijećem i ja sam bio među onima koji su na razini EU-a najviše upozoravali da će upravo turizam i prijevoznici biti najpogođeniji.
Na kraju je lanjska sezona kod nas prošla bolje nego u ostalim turističkim zemljama. Mislim da je Nikolina Brnjac dobar izbor, ima veliko iskustvo s europskim fondovima i trenutačno puno radi na sredstvima koja dolaze iz europskog Mehanizma za oporavak i otpornost malog i srednjeg poduzetništva u turizmu. Sada se pišu programi, a država će za sredstva dati oko 1,5 milijardi kuna garancija. No najbolji način spašavanja gospodarstva i turističke sezone je procjepljivanje. Zato mislim da Hrvatska svakako treba posegnuti za ruskim ili kineskim cjepivom, naravno, nakon što to odobri HALMED.
NACIONAL: Jeste li ministrici Brnjac na neki način mentor?
Ja joj sigurno nisam mentor, ali dobro surađujemo i oko programa za PGŽ. No oko nje su ostali iskusni ljudi – moj bivši državni tajnik Tonći Glavina, koji je došao iz realnog sektora, a naslijedila je i troje ravnatelja uprava koji su stručni i predstavljaju kontinuitet.
NACIONAL: Dugo ste bili gradonačelnik Lošinja, u vašem je mandatu izgrađen Muzej Apoksiomena, koliko je on donio prepoznatljivosti Lošinja i kulturnom turizmu?
Kad je Apoksiomen pronađen, već je bila počela bitka za to gdje će biti smješten. Od početka sam inzistirao na tome da mora biti smješten na Lošinju iako je župan Komadina u jednom trenutku predložio da dođe u Rijeku. Podatak da ga je 35 tisuća ljudi vidjelo samo u prvoj godini otkad je Muzej otvoren, dovoljno govori sam za sebe.
To daje mogućnost za razvoj cjelogodišnjeg turizma, uz lovni turizam i golf terene koji se upravo rade, kao i tradiciju zimovališta i lječilišta na Lošinju koja postoji još iz Austro-Ugarske. Zato je važno i da se izgradi zračna luka na Lošinju, za koju su svi projekti i sva dokumentacija već pripremljeni. Ne protivim se tome da Apoksiomen putuje po svijetu na različite velike izložbe helenizma, jer to enormno doprinosi globalnoj promociji Hrvatske i Lošinja, ali broj dana koji je na putu treba svakako limitirati.
NACIONAL: U okviru EPK Rijeka bit će obnovljen i Titov brod Galeb. Što mislite o tom projektu i treba li RH bolje koristiti i naplatiti Titov brend u turističke svrhe? Naime, mnogi turisti iz Kine, Indije, Rusije rado bi došli na povijesna mjesta kao što su Brijuni, gdje se osnivao Pokret nesvrstanih?
Mislim da Hrvatska ima puno zanimljivijih turističkih sadržaja od promoviranja simbola jednog vremena o kojemu je hrvatsko društvo izrazito podijeljeno. Za mene u turizmu i promoviranju Hrvatske ne smije biti ničega što dijeli ljude.
‘Hrvatska ima puno zanimljivijih turističkih sadržaja od promoviranja broda Galeb o kojem je hrvatsko društvo izrazito podijeljeno. U turizmu i promoviranju Hrvatske ne smije biti ničega što dijeli ljude’
NACIONAL: Prošlotjedni broj Nacionala objavio je tekst u kojem se tvrdi da svaki mladi ministar u Vladi koji bespogovorno sluša premijera, ima svog mentora – odnosno da postoji vlada u sjeni. Po toj teoriji, Tomislav Čuljak i Damir Krstičević glavni su savjetnici ministra Banožića, Nediljko Dujić zadužen je za Malenicu i slično. Kako to komentirate?
Ne želim komentirati takve špekulacije. Oni koji imaju takve navodne informacije trebaju o tome javno progovoriti, a ne skrivati se kao nekakvi anonimni izvori. Dok se to ne dogodi, ne pada mi na pamet to komentirati. Mene tračevi ne zanimaju. Potpuno sam fokusiran na kampanju u Primorsko-goranskoj županiji.
NACIONAL: Dakle, teza da premijer vlada autokratski i da se okružio patuljcima, kako se u javnosti čini, ne stoji?
Odgovorio sam vam na to pitanje.
NACIONAL: HDZ nema prepoznatljive kandidate na lokalnim izborima u velikim gradovima, baš kao ni SDP. Je li premijer zato nervozan pa je i zbog toga i zbog kaosa s cijepljenjem digao onakvu halabuku oko kafića Tri majmuna?
Premijer mi uopće ne djeluje nervozno. Samo bih podsjetio na to da je i prije parlamentarnih izbora stvarana vrlo slična atmosfera pa znamo kako je sve završilo.
NACIONAL: Kako ste vi doživjeli tu epizodu s Tri majmuna – jeste li se osjećali diskriminirano?
Gledajte, nije mi bilo drago. U ovom gradu sam studirao, često sam ovdje i sigurno mi se ne sviđa da mi netko kaže da nisam negdje dobrodošao. Kao čovjek osjećao sam se povrijeđeno, upravo zato što je ova vlada napravila sve kako bi takve male ugostitelje svojim mjerama spasila od propasti. Zato sam i rekao da ću otići na kavu kod vlasnika Tri majmuna, da malo popričamo. Ja s tim nemam problema.
NACIONAL: Pa kad ćete onda tamo na kavu?
Javit ću vam. Dogovorit ćemo se.
Komentari