Nakon što je hrvatski predsjednik Zoran Milanović u ponedjeljak u svojoj objavi na Facebooku odluku Ustavnog suda o samovoljnom produženju mandata ustavnih sudaca nazvao “nezapamćenim udarom na ustavnopravni poredak”, razmjere i ključne elemente tog skandala za Nacional je komentirao i Đorđe Gardašević, redoviti profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji se nad njim zgrozio.

Spomenuti skandal režirao je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović prošloga petka poslijepodne, 6. prosinca, kada je potajice sazvao sjednicu Ustavnog suda na kojoj je usvojeno također „tajno izvješće“ o protuustavnom produljenju mandata desetorici ustavnih sudaca.

Njima je u tom trenutku već bio istekao ne samo puni osmogodišnji mandat, nego i zakonom predviđeno produljenje tog mandata od samo šest mjeseci, koje su ti ustavni suci već bili odradili. U toj dosad nezabilježenoj kontroverzi Ustavnog suda, jer prema slovu Ustava, „nijedno tijelo nema ovlast samo sebi produljivati mandat“, sudjelovalo je i četvero ponovo izabranih ustavnih sudaca.

Novi suci Ustavnog suda položili su protekle subote prisegu kod predsjednika Zorana Milanovića. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Nasuprot Sanji Barić, predstojnici Katedre za ustavno pravo na riječkom Pravnom fakultetu, koja je javno izjavila da su ustavni suci tom svojom odlukom „postupili odgovorno“, Đorđe Gardašević u razgovoru za Nacional uzvratio je da je „to bila i opasna tendencija širenja vlastitog djelokruga djelovanja“.

Evo i kako je to detaljno obrazložio Gardašević:

„Ustavni sud se ovdje svojim ‘autonomnim’ tumačenjem izdigao iznad Ustava, dokumenta koji nota bene i njega obvezuje. Preuzeo je ulogu ustavotvorca – a to može biti samo Sabor – jer je ‘stvorio’ novu ustavnu normu i pritom je preuzeo i izvršnu ulogu jer je konkretno protumačio kojim sucima se produžuje mandat. Za cjelokupnu ideju ustavne države to je bila vrlo razorna akcija. Povrh svega, svoje je tumačenje Ustava Ustavni sud držao neobjavljeno dva dana. Osim što je o tome isti čas trebao obavijestiti i Sabor i cjelokupnu javnost, Ustavni sud time je napravio i krupnu grešku pravno-teorijske prirode. Ako je već stvarao novu pravnu normu, kako je mogao zamisliti da ona smije biti tajna te da se može objaviti tek po potrebi? I dodatno: zar smo, po Ustavnom sudu, onda nekoliko sati imali ustavne suce u produženom mandatu, a da to nitko od nas nije znao? Sve skupa: loše“, naglasio je Gardašević u izjavi za Nacional.

Upitan treba li predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović dati ostavku sada kada je Sabor izabrao desetoro ustavnih sudaca prošle subote, a oni položili i prisegu predviđenu Ustavom pred predsjednikom Zoranom Milanovićem, Gardašević je ocijenio da je problem puno ozbiljniji od potencijalne ostavke Miroslava Šeparovića.

Prema njegovu, kako je naglasio, „stručnom mišljenju“, nije to ni prvo niti jedino neutemeljeno tumačenje Ustava koje je učinio Ustavni sud. „A tu primjećujem i jedan apsurd: kada je Saboru trebalo naložiti da odluke o ograničenjima ljudskih prava u pandemiji donosi – jedino demokratski – dvotrećinskom većinom, Ustavni sud se proglasio nenadležnim. A tada je samo trebalo jasno utvrditi koja norma Ustava je primjenjiva na konkretnu situaciju. Sada, kada je trebalo produžiti mandat samome sebi, Ustavni sud je kreirao svoju nadležnost. Zgodno“, rekao je Gardašević za Nacional.

Usput je naglasio da je sporno izvješće o nužnosti produžetka mandata ustavnih sudaca donijelo 10 sudaca od ukupno 13 sudaca Ustavnog suda. Dakle, po njemu, nije riječ bila samo o predsjedniku Ustavnog suda Miroslavu Šeparoviću. Kako je naglasio, od tih imenovanih sudaca neki su i iz starog saziva pa nije u pitanju samo predsjednik Ustavnog suda. ‘’Od tih su neki i u najnovijem sazivu Suda, što je posebna tema koja zaslužuje dodatnu pažnju. Prema našem Ustavu, suci Ustavnog suda mogu zatražiti razrješenje, no o tome ipak odlučuju oni sami. Ali da parafraziram nešto što Ustavni sud vrlo često navodi: odgovornost za posljedice svojih odluka snose njihovi donositelji“, zaključio je Gardašević. Dakle, prema Gardaševiću, nije samo problem u predsjedniku Ustavnog suda Šeparoviću, nego i onima koji su također podržali tu odluku, a ponovo su izabrani za ustavne suce.

Odgovorio je i na izravno pitanje Nacionala kako tumači činjenicu da je Ustavni sud pod predsjedanjem Miroslava Šeparovića usvojio „tajno“ izvješće s namjerom da produlji mandat ustavnim sucima s isteklim mandatima, koje su njegovi donositelji željeli zadržati u potaji, a Milanović isprva rekao da je „mislio da se samo radi o traču“. „To tumačim tako da si je Ustavni sud prisvojio ovlast koju nema. Naš Ustav potpuno jasno i nedvosmisleno propisuje dvije stvari. Prvo, da mandat ustavnih sudaca traje maksimalno osam godina i šest mjeseci. Drugo, da ustavne suce bira isključivo Sabor. Što je tu nejasno?“ rekao je.

Ustavnim sudom će još godinu dana predsjedati Miroslav Šeparović, čiji mandat istječe krajem sljedeće godine. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Na kraju se Gardašević osvrnuo i na odgovornost Sabora zaključivši sljedeće:

„Pasivnost Sabora da izabere nove suce zaista može biti problem, ali to ne može promijeniti činjenicu da je samo Sabor tijelo koje ima tu ovlast. Svako drugo rješenje, bilo da ustavne suce bira predsjednik Republike ili da si sami produže mandat, ne samo da nema temelja u Ustavu, već i ne može biti pravnog karaktera. Ovdje se duboko ulazi u prostor političkoga. Tvrditi da su ta alternativna ‘rješenja’ pravna potpuno je pogrešno, osim što je i nekorektno. Takva rješenja su iskorak iz Ustava, uz nadu da će ih neka društvena ili stručna većina prihvatiti nekom vrstom popularne ratifikacije. Ako prođe, prođe“.

Taj njegov pogled na situaciju pomaže razumjeti i oštru reakciju predsjednika Milanovića iznesenu u ponedjeljak na njegovoj Facebook stranici. U njoj stoji:

“Nije to bila glasina, kako sam se nadao, već nezapamćeni udar na ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Na prijedlog predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića dojučerašnji saziv Ustavnog suda sam je sebi produžio mandat.

Osnove za to ne samo da nema u Ustavu, već Ustav izričito propisuje kada završavaju mandati ustavnih sudaca. Nikakvo tumačenje ne može dati sucima Ustavnog suda pravo da sami sebi, proizvoljno, suprotno izričitoj ustavnoj normi produljuju mandat.

O razmjerima udara koji je napravio dio sudaca Ustavnog suda najbolje govori činjenica da je prilikom posljednje izmjene Ustava razmatran i prijedlog da ustavnim sucima traje mandat do izbora novih. Takav prijedlog je odbijen i usvojeno je postojeće ustavno rješenje – da se mandat može produžiti do izbora novih sudaca, ali najduže šest mjeseci. To je jedina i prava volja ustavotvorca i to kaže tekst Ustava. Svako drugo tumačenje je zloupotreba i mijenjanje Ustava. Mandat sudaca ustavnog suda određen je Ustavom i ne može se mijenjati bez promjene Ustava.

Ovakvim postupanjem neki suci Ustavnog suda su sami sebe, odlučujući o vlastitim mandatima, stavili u položaj ustavotvorca. Oni mijenjaju Ustav po vlastitoj procjeni. Oni štite Ustav tako da ga namjerno krše.

Da stvar bude gora, odluka je donesena na tajnoj sjednici i o njoj ne samo da nije bila obaviještena javnost nego ni Hrvatski sabor koji je po zakonu morao biti obaviješten. Ovako postupanje je nezabilježeno u hrvatskoj povijesti i predstavlja do sada najveći udar na ustavni poredak Republike Hrvatske – na demokraciju utemeljenu na vladavini prava.

Ti ‘čuvari’ Ustava svojim djelovanjem postali su trajna prijetnja demokratskim institucijama i procesima, jer ih ne nadziru, nego politički pristrano usmjeravaju. Imamo ustavne suce kojima hrvatski građani više nemaju razloga vjerovati, jer su pokazali da su spremni prekršiti Ustav kako bi zaštitili svoje mandate. Najmanje što mogu napraviti takvi otimači Ustava – njih četvero koji su još na Ustavnom sudu – je da daju ostavke, jer njima i njihovim odlukama više nitko ne može vjerovati. Time bi dali priliku Ustavnom sudu da vrati povjerenje građana i institucija u svoj rad.

Ipak, imamo i nove ustavne suce od kojih njih osmero ili nisu sudjelovali ili nisu glasali za ovaj udar na ustavni poredak i koji su svojom čašću prisegnuli da će se pridržavati Ustava i zakona Republike Hrvatske.

“Pasivnost Sabora pri izboru novih sudaca može biti problem, ali to ne može promijeniti činjenicu da je Sabor jedino tijelo koje može izabrati nove suce”, napominje Đorđe Gardašević. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Očekujem da će držati do prisege koju su dali i da će čuvati ustavni poredak od svih koji misle da mogu što hoće. Na njima je ogromna odgovornost da, nakon ove opasne diverzije protiv Ustava, savjesnim obavljanjem dužnosti ustavnih sudaca i svojom osobnom časti vrate ugled Ustavnom sudu, jer samo Ustavni sud kojem građani vjeruju može obavljati svoju Ustavom predviđenu ulogu”.

Miroslav Šeparović tu je nečuvenu akciju pokušao objasniti prošle subote u izjavi koju je dao za N1 televiziju. On je tamo pokušao umanjiti razmjere tog skandala tumačeći da to što su napravili, nakon subotnjeg izglasavanja novih ustavnih sudaca u Saboru, više nije bitno. Izjavio je ‘’da je Ustavni sud sinoć, prošlog petka, s deset glasova za usvojio izvješće koje bi trebalo uputiti Saboru u kojem je konstatirao da bez obzira na tu odredbu koja je jasna da nakon osam godina i šest mjeseci mandat prestaje, Ustavni sud će nastaviti s djelovanjem dok Sabor imenuje suce na vrijeme zbog nemogućnosti funkcioniranja Ustavnog suda kao ključnog ustavnog tijela zbog toga da se ne bi mogli provesti predsjednički izbori.’’ Šeparović je ustvrdio da je taj skandal proizveo zato što bi inače objektivni pravni poredak došao u pitanje, kao i zaštita ljudskih prava.

Potom je ovako pokušao pojasniti zašto je izišao iz svojih ovlasti: ‘’Ustavni sud kao čuvar Ustava, a posebno u smislu tumačenja najviših vrednota ustavnog poretka, vladavine prava, višestranačkog demokratskog sustava i zaštite ljudskih prava protumačio je da će Ustavni sud nastaviti s djelovanjem do daljnjeg. Dok Sabor ne izabere ustavne suce. S tim da smo se dogovorili da to izvješće nećemo uputiti u Sabor ako on imenuje suce.

To je bila mjera iz nužde, mjera na koju smo bili prisiljeni. I ono što vam mogu ekskluzivno reći nije bilo ustavne krize, nije bilo diskontinuiteta u radu Ustavnog suda. Ustavni sud je djelovao od ponoći pa sve do izbora ustavnih sudaca. To je prava istina.’’ Ono što Šeparović plasira kao istinu ipak se promeće u prvorazredni skandal.