Nedavno objavljena knjiga ‘Hrvatsko-indijske veze: 30 poglavlja za 30 godina diplomatskih odnosa’ puna je nepoznatih detalja o poveznicama političara i književnika dvaju naroda pa tako otkriva i da je Gita iz ‘Šegrta Hlapića’ dobila ime po pjesničkoj zbirci Indijca Rabindranatha Tagorea ‘Gitanjali’

Stjepan Radić bio je oduševljeni pobornik ideja Mahatme Gandhija, indijskog vođe nacije koji se izborio za nezavisnost Indije, o nenasilnim načinima borbe. Tita su starije generacije Indijaca upamtile kao prijatelja i najbližega saveznika, stoga ne čudi da su Titu posvećene avenija J. B. Tito Marg u Delhiju i ulica Shri Tito Chauraha u Jodhpuru. Manje je poznato i da je Gita iz „Šegrta Hlapića“ dobila ime prema pjesničkoj zbirci „Gitanjali“ Rabindranatha Tagorea. Indija je na neki način utjecala na brojne hrvatske pisce. Od ranih utjecaja na srednjovjekovnu književnost, za što su primjeri „Novljanski brevijar“, „Petrisov zbornik“, legenda o Barlaamu i Jozafatu te priče iz „Pañcatantre“ pa do suvremenih pisaca među kojima se posebno ističu Tin Ujević i Vesna Krmpotić.

To su neke od zanimljivosti koje se mogu doznati u knjizi „Hrvatsko-indijske veze: 30 poglavlja za 30 godina diplomatskih odnosa (1992-2022)“. Upravo s obzirom na to da se ove godine slavi 30. godišnjica uspostave diplomatskih veza Hrvatske i Indije, indijski je veleposlanik, Njegova ekscelencija Raj Kumar Srivastava, došao na ideju obilježiti obljetnicu knjigom o 30 ljudi iz Hrvatske koji su svojim zalaganjem i djelovanjem obilježili odnose dviju zemalja.

Premijer Indije Jawaharlal Nehru i predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito arhitekti su Pokreta nesvrstanih. FOTO: Iz knjige ‘Hrvatsko-indijske veze’ i privatni arhiv

Kako je rekao profesor Ivan Andrijanić s Odsjeka za indologiju i dalekoistočne studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kada je uključenima u ovu vrijednu inicijativu veleposlanik Srivastava iznio svoju ideju, pronicljivo je napomenuo da je za svojega djelovanja u Hrvatskoj mnogo čuo o takvim ljudima, ali su podaci o njima i njihovoj djelatnosti razasuti ili teže dostupni u literaturi, a neke se stvari samo prepričavaju na anegdotalnoj razini. Zato im se ideja o tome da sav taj materijal skupe na jedno mjesto, u jednoj publikaciji koja će biti pouzdana i precizna, a opet i zanimljiva, činila izvrsnom.

„U projekt su uz mene bili uključeni akademik Mislav Ježić i ja, a ubrzo su nam se pridružili i profesor i doktor znanosti Darko Žubrinić i doktorica znanosti Ružica Čičak Chand. Oni su svi svojim brojnim savjetima i idejama doprinijeli da na površinu izađu brojni ljudi i poveznice kojih nismo svi bili prije svjesni. Za izdavača se velikodušno ponudilo Hrvatsko-indijsko društvo na čelu sa svojim predsjednikom Joginderom Singhom Nijjarom, koji je nedavno izdao izvrsnu knjigu o Gandhiju u koju su uključene Gandhijeva biografija Romaina Rollanda zajedno s opsežnim uvodom u odnos Gandhija i Stjepana Radića iz pera Mislava Ježića, te pogovorom Jogindera Sigha Nijjara i Darka Žubrinića. Tako hrvatskoj publici i diplomatskim i poslovnim krugovima vezanima uz Indiju možemo ponuditi svezak s objedinjenim podacima o indijsko-hrvatskim političkim, gospodarskim i kulturnim vezama.“

Sarvepalli Radhakrishnan bio je potpredsjednik Indije u doba kada je Jawaharlal Nehru bio premijer. FOTO: Iz knjige ‘Hrvatsko-indijske veze’ i privatni arhiv

Govoreći o tome kako je došlo do razvoja diplomatskih veza Indije i Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata, naš je sugovornik rekao da su specifične povijesne i političke okolnosti nakon Drugoga svjetskoga rata približile dvije države, Republiku Indiju i Jugoslaviju:

„Obje su se države našle izvan velikih političkih blokova te su ubrzo oblikovale vlastiti politički put nesvrstanosti. Moglo bi se reći da su premijer Indije Jawaharlal Nehru i predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito arhitekti Pokreta nesvrstanih. Ti se odnosi u okviru Pokreta nesvrstanih, doduše, prije moraju smatrati odnosima Jugoslavije i Indije nego Hrvatske i Indije, ali se na poseban način tiču i Hrvatske koja je u to vrijeme bila dijelom Jugoslavije. Ne samo zbog Titova hrvatskoga podrijetla već i zbog poslovne suradnje hrvatskih poduzeća i Indije, kao i zbog toga što je jedini studij indologije u tadašnjoj Jugoslaviji bio utemeljen u Hrvatskoj, na Sveučilištu u Zagrebu, a bio je izravni plod suradnje u Pokretu nesvrstanih.“

Profesor Ivan Andrijanić jedan je od hrvatskih stručnjaka koji su sudjelovali u projektu knjige. FOTO: Iz knjige ‘Hrvatsko-indijske veze’ i privatni arhiv

Indija je, navodi Ivan Andrijanić, neovisnost Hrvatske priznala u svibnju 1992., a ulogu u tome imao je i Aman P. Chand, indijski poduzetnik koji je od 1963. živio u Zagrebu.

„On je posjetio Indiju u ožujku i s ministrom vanjskih poslova Indije Madhavom Singhom Solankijem u istom mjesecu dogovorio posjet hrvatskoga ministra vanjskih poslova Zvonimira Šeparovića New Delhiju nakon čega je u svibnju Indija i službeno priznala hrvatsku neovisnost. Hrvatsko je Veleposlanstvo u New Delhiju započelo s radom u veljači 1995., a indijska je diplomatska misija u Zagrebu otvorena u travnju 1996. Prvi je hrvatski veleposlanik bio naš poznati liječnik, znanstvenik, ali i priznati pjesnik Drago Štambuk. On je ostavio značajan trag u kulturnim vezama, ostvario je bliske kontakte s Majkom Terezom, Dalaj lamom, s brojnim indijskim piscima i kulturnim djelatnicima. Uz to, Štambuk je pokrenuo lektorat za hrvatski jezik na Sveučilištu u Delhiju koji se nadovezao na rad lektorata za srpsko-hrvatski koji je osnovan šezdesetih godina.“

Po uzoru na Gandhija, Stjepan Radić nastojao je metode svoje borbe i borbe HSS-a učiniti nenasilnima. FOTO: Iz knjige ‘Hrvatsko-indijske veze’ i privatni arhiv

Što se tiče Stjepana Radića, on je bio duboko srodan Gandhiju, a po uzoru na Gandhija nastojao je metode svoje borbe i borbe HSS-a učiniti nenasilnima i mirotvornima – nenasilje nije bila samo metoda nego i cilj. Baš kao i Gandhiju, ističe Andrijanić, kukavičluk mu je bio odbojniji čak i od nasilja.

„Radić je bio duboko impresioniran Gandhijem, koji je bio u stanju pokrenuti nezamislivo mnoštvo ljudi dok je uvijek s najvećom savjesnošću zagovarao da se njegovi sljedbenici nikada ne koriste silom, već samo svojom snagom volje, snagom duha, koja se može suprotstaviti svakoj sili. Godine 1923. na Radićevu je inicijativu Josip Vandekar, inače Radićev zet, preveo s francuskoga jezika Gandhijevu biografiju nobelovca Romaina Rollanda pod naslovom ‘Naš Gandhi’. Valja naglasiti da je hrvatski prijevod Gandhijeve biografije izašao iste godine kad je izašao i izvornik. Radić je napisao predgovor za knjigu, a u različitim je tiskovinama objavio još šest članaka o Gandhiju, zbog čega čudi koliko se to u literaturi rijetko navodi. Srećom, u novom je izdanju Vandekarova prijevoda Gandhijeve biografije tiskana i opsežna studija Mislava Ježića o Gandhijevu utjecaju na Radića, a i u našoj knjizi o vezama Hrvatske i Indije može se naći još jedna vrlo pregledna i informativna studija Mislava Ježića o Radiću i Gandhiju“, rekao je Ivan Andrijanić.

‘Tito je proputovao cijelu Indiju, održao niz vrlo zapaženih govora i sklopio duboko prijateljstvo s indijskim premijerom Nehruom s kojim je utemeljio Pokret nesvrstanih’

Josip Broz Tito je kao prvi predsjednik neke europske socijalističke države Indiju posjetio 1954. godine. Taj posjet nije bio samo protokolaran, ističe naš sugovornik, nego je zabilježio velik uspjeh i potaknuo novi smjer razvoja u međunarodnim odnosima:

„Tito je proputovao cijelu Indiju, održao niz vrlo zapaženih govora i sklopio duboko prijateljstvo s indijskim premijerom Jawaharlalom Nehruom s kojim je utemeljio Pokret nesvrstanih. Iako je Indija demokratska država, dapače najveća svjetska demokracija sa snažnim demokratskim institucijama, općim pravom glasa i društvom s izgrađenim građanskim vrijednostima, jugoslavenski je gospodarski model snažno utjecao na indijski model. Indija je neovisnost dočekala s nedovoljno razvijenom industrijom i s preslabim privatnim sektorom pa je ulogu osuvremenjivanja preuzela država. Indija je, međutim, ipak zadržala veći udjel privatnoga poduzetništva i veće tržišne slobode, ali je jugoslavenski model državnih investicija snažno utjecao na indijsko gospodarstvo sve do ranih devedesetih kad je u Indiji na noge stao i privatni sektor, a indijsko se tržište stalo otvarati svijetu.“

Otac Ante Gabrić (1915. – 1988.) jedan je od hrvatskih misionara koji su ostavili duboki trag u Indiji. FOTO: Iz knjige ‘Hrvatsko-indijske veze’ i privatni arhiv

A na pitanje je li u povijesti netko od Hrvata doprinio znanju o Indiji ili poredbenoj lingvistici, Ivan Andrijanić je rekao da se u tom smislu svakako ističe Filip Vesdin, poznatiji u svijetu po svojem redovničkome imenu Paulinus a Sancto Bartholomaeo.

„On je živio od 1748.do 1806. Bio je Hrvat iz Donje Austrije koji je kao misionar proveo 14 godina u Indiji. U Indiji je proučavao jezike, kulturu i religiju, a po povratku iz misionarske službe objavio je 1790. u Rimu prvu, a 1804. i drugu, poboljšanu, tiskanu sanskrtsku gramatiku na latinskome jeziku. Vesdin je pionir indologije, a osim prvih dviju sanskrtskih gramatika, objavio je niz knjiga o indijskim religijama, običajima i kulturi. Jedna je od njegovih najpoznatijih knjiga bio putopis, zapravo opsežna rasprava o kulturi, povijesti, običajima i religiji južne Indije ‘Viaggio alle Indie Orientali’, koja je s talijanskoga izvornika bila vrlo brzo prevedena na njemački, engleski i francuski jezik. Vesdin je također među ranim jezikoslovcima koji su uočili podudarnost europskih jezika sa sanskrtom i iranskim jezicima, a bio je i prvi koji je objavio sustavnu usporedbu podudarnih riječi prvo između sanskrta i staroiranskoga avestičkoga, te sanskrta i germanskih jezika, a onda između sanskrta i latinskoga, utirući put velikom zamahu poredbenoga jezikoslovlja kasnije u 19. stoljeću.“

Iako se sanskrt na Sveučilištu u Zagrebu poučava od 1876., studij indologije utemeljen je 1959. godine. Kako je objasnio Ivan Andrijanić, na neki se način mogu razlikovati dva puta djelovanja hrvatskih indologa:„S jedne strane, na hrvatskome jeziku objavljujemo prijevode ključnih djela indijske kulture i trudimo se obogatiti hrvatski kulturni korpus indijskim sadržajima. S druge strane, hrvatski indolozi aktivno sudjeluju u znanstvenim istraživanjima kao aktivan dio međunarodne indološke zajednice tako da aktivno i zapaženo sudjeluju na svim važnim međunarodnim konferencijama, objavljuju radove u svim ključnim međunarodnim znanstvenim časopisima te sudjeluju u svim drugim znanstvenim aktivnostima. Na taj način pomažu i razvoju svjetske indološke struke i razvoju njezinih spoznaja. Štoviše, Hrvatska je, zaslugom akademika Mislava Ježića i kruga drugih međunarodnih stručnjaka, domaćin najvažnijoj svjetskoj konferenciji o sanskrtskim epovima i purāṇama koja se svake tri godine održava u Dubrovniku zadnjih 25 godina okupljajući najveće svjetske stručnjake u tome polju. Utemeljitelj studija indologije u Zagrebu, akademik Radoslav Katičić, znao je govoriti da Hrvatskoj ne trebaju bilo kakvi indolozi, već joj trebaju jedino izvrsni indolozi. Tom idealu hrvatski indolozi već generacijama nastoje stremiti.“

Govoreći o ekonomskim aspektima odnosa dvaju zemalja Ivan Andrijanić je rekao da je još 2020. ukupna vrijednost robne razmjene između Hrvatske i Indije bila 146 milijuna eura, a u 2021. Svjedočili smo utrostručenju vrijednosti na 419 milijuna eura. U usporedbi s 2016., kad je ta vrijednost iznosila tek 100 milijuna eura, očito je da imamo strelovit rast vrijednosti gospodarske suradnje. Još od vremena prvoga Nehruova posjeta Zagrebu 1955. Končar izvozi različita postrojenja za indijske termoelektrane, a indijska je tvornica Lukaps u Ludbregu danas jedan od najvećih opskrbljivača kapsulama za lijekove u Europskoj Uniji.

„Iako rast vrijednosti razmjene obećava, brojka od 419 milijuna eura ipak nije toliko velika koliko bismo se nadali te nam je rast vrijednosti zasad dobra najava, ali uz jednu zadršku koja se tiče znatno većega uvoza indijske robe u Hrvatsku od izvoza hrvatske robe u Indiju. Na tome gospodarstvenici svakako još moraju raditi imajući u vidu kolike se izvanredne prilike pružaju u Indiji, najbrže rastućem gospodarstvu na svijetu. Indiji je pak Hrvatska zanimljiva u području turizma. U sportu također Hrvatska ima mnogo za ponuditi Indiji, a to se očitovalo i u tome da je trenutni izbornik indijske nogometne reprezentacije hrvatski trener Igor Štimac. No izvan uslužnih djelatnosti i sporta, postoje i druge djelatnosti u kojima Hrvatska ima što ponuditi Indiji. S jedne strane Hrvatska s Indijom surađuje u farmaceutici, a surađivat će u budućnosti i više, a s druge strane Indiji Hrvatska nudi dijelove za termoelektrane, za što je primjer Končar; za željeznicu Altpro i Sigma Rail; zatim proizvode iz sektora informatičkih tehnologija i umjetne inteligencije – Infobip, Telegra; kao i prehrambene industrije, primjerice, Kanaan“, zaključio je Ivan Andrijanić.

Pater Josip Vizjak, isusovac iz Zagreba, veliki dio života proveo je kao misionar pomažući Indijcima. FOTO: Iz knjige ‘Hrvatsko-indijske veze’ i privatni arhiv