Robot GammaChef može napraviti iskonski dalmatinski rižoto bilo gdje u svijetu. Sve što mu je potrebno su sastojci, dok rižoto kuha samostalno prema svom programu i uz pomoć robotske miješalice kojom upravlja. Glavna je on atrakcija novog startupa koji vode Dražen Drnas, Đulijano Nola i Hrvoje Bujas, do sada poznati po svojoj usluzi Crno Jaje.

Ali što može kuhar bez restorana? Kako su ovog robo-kuhara trojica poduzetnika stvorila tako su ga morala i zaposliti. Iako njegovo radno mjesto još nije otvoreno, GammaChef je posljednjih šest godina uporno brusio svoj zanat. Sada je spreman pokazati naučeno u prvoj poslovnici nadolazeće franšize Bots&Pots, koja će prema nadanjima Drnasa, Nole i Bujasa, koji su je sami financirali, biti regionalni, pa i europski komercijalni pogodak.

Roboti sami doziraju namirnice i podešavaju temperaturu, a djelatnici nadgledaju cijeli proces. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Za izradu robo-kuhara koriste se dijelovi proizvedeni u državama „od Kine do Italije“, koji se tada sklapaju u Solinu. No do takvog proizvoda trebalo je doći. Drnas, Nola i Bujas cijeli svoj poslovni put opisuju kao „traženje inovacija“, pa su tako jednom sjeli na kavu i počeli se igrati Googleovim naočalama. Nisu im se svidjele – nisu u njima vidjeli ikakvu korist za ljudsku vrstu.

„Okrenuo sam se tada Đulijanu i rekao mu da bi bilo super kada bismo došli sada kući i čekao bi nas gotov ručak. Stali smo i razmišljali pa rekli – ‘ajmo probati. Obojica smo inače inženjeri i ulovili smo se toga upravo da nam bude inženjerski izazov. U mojoj garaži to smo razvijali šest mjeseci, lagano se to gradilo i na kraju smo uspjeli napraviti manji stroj koji je mogao skuhati rižoto. U to vrijeme je punica čuvala moju djecu pa je stalno prigovarala kako umjesto da idem raditi, nešto dolje u garaži šarafim. Jedanput se ona spustila i pitala što to zapravo radimo. Ja sam joj ponudio rižoto, ona je probala i pitala me ima li još toga. U tom trenutku smo si svi rekli da je ovo posao“, prisjetio se Dražen Drnas samih početaka GammaChefa prije šest godina. Skupina prijatelja ne samo da je robota dizajnirala i izgradila, već je na sebe preuzela najvažniji i najteži dio posla – samo programiranje. Cijeli razvojni tim GammaChefa broji šestero osoba, što uključuje kuhara, pomoćnog inženjera i programera.

Brnas, Nola i Bujas cijeli svoj poslovni put opisuju kao traženje inovacija, a GammaChefa su počeli razvijati u garaži

Kako je sada GammaChef proizveden, barem u baznoj verziji, ova trojica poduzetnika okreću se razvijanju franšize Bots&Pots koja će se temeljiti upravo na robo-kuharu. Marketingu su do sada pristupali „organski“; od samog početka su prezentirali ideju i nudili kušanje jela, a već sam koncept robotskog kuhara itekako olakšava marketing razvijajuće franšize iako djeluje jednoj vrlo specifičnoj niši. „Marketing je u biti pokazao ljudima da će nama u budućnosti kuhati roboti“, nadovezao se Drnas. Prvi restoran u zagrebačkoj Vlaškoj ulici otvorit će ove godine u vrijeme poslije Uskrsa, dok im je sljedeći korak širenje po cijeloj Hrvatskoj. A poslije možda čak i u Njemačku i Austriju, imaju velike nade.

Dvije važne stavke Drnas smatra ključnima za uspjeh franšize. Od tuda i sav taj entuzijazam, jer Bots&Pots u biti ispunjava obje. Kao prvo, ovi roboti su snažan marketinški alat. Kada se takva franšiza otvori u nekom gradu, svi će htjeti doći vidjeti robote kako kuhaju, mislit će da „nije to novi restoran s tjesteninom, već novi restoran s robotima“. Druga stavka zbog koje se nadaju uspjehu jest tehnološka zahtjevnost proizvoda, koji „nije tako lako kopirati“. Oslanjaju se, dakle, na svoju unikatnost. Iz tehnološke kompleksnosti, osim toga, slijede automatizacija kao izvor većeg dobitka i manje potrebe za radnom snagom, kao i ponovljivost samih recepata. Tjesteninu će GammaChef uvijek jednako spremiti, dok će se kuhar i umoriti, i griješiti, i ljutiti, i prekuhati…

Hrvoje Bujas i Dražen Drnas, zajedno s još jednim partnerom Đulijanom Nolom, poznati su po svojoj usluzi Crno Jaje, a sada su pokrenuli robotski restoran Bots&Pots. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Vode se geslom „Dođi prvi put zbog robota, a drugi put zbog hrane“, a ciljana skupina su im prvenstveno studenti, kojima će pristupačnost, ali i okus njihovih jela biti privlačni. Za sada će se cijene u uskoro otvorenom prvom restoranu kretati od 25 kuna za dnevnu juhu do 65 kuna za gulaš od hobotnice. Uz to je dostupan raznolik odabir salata, priloga i deserata. Prilikom kuhanja GammaChefu je potreban samo čovjek koji ga puni potrebnim sastojcima te servira gotovo jelo. Tako je u restoranu zaposleno nekoliko asistenta koji pomažu pri održavanju, serviranju i higijeni, dok njihovi mehanički chefovi odrađuju glavni posao.

„Kasnije, ne u prva tri mjeseca sigurno, ići ćemo i prema mogućnosti dostave. Postoji termin ‘dark kitchen’, dakle, imali bismo samo kuhinje u manjim prostorima po Zagrebu koje bi služile isključivo dostavi. Uglavnom, za sada vidimo da su veliki igrači u Hrvatskoj jako zainteresirani, pogotovo dobavljači. S obzirom na svoju veličinu, očekivali smo mnogo manje od ovoga što imamo sada. Mislim da će zapadno tržište ovo jako dobro prihvatiti, pogotovo sjevernoeuropske zemlje poput Njemačke i Nizozemske. Već nas sada hoteli pitaju možemo li napraviti robota koji odjednom može napraviti 20 jela ili nekog manjeg koji može raditi neki manji doručak. Problem je u tome što je razvoj takvih proizvoda dug i kompliciran za tako malenu grupu ljudi, pa nam to sada nije prioritet. Mi gradimo zapravo jedan hrvatski McDonald’s s robotima, to nam je barem dugoročna vizija. Unutar prvih godinu dana želimo otvoriti pet restorana u Hrvatskoj. Ne bismo se bavili time da nismo optimisti“, zaključio je Dražen Drnas.

Svi mehanički kuhari zaposleni u Bots&Pots zapravo repliciraju postupke i recepte šefa kuhinje Vedrana Varvodića. Kako je Varvodić radio u Italiji, tako većina jela na prvom meniju nadolazeće franšize ima vrlo specifičan mediteranski štih, a bitne su svježina i lokalna dostupnost sastojaka. U skladu s godišnjim dobima i sezonskim namirnicama, mijenjat će se i jelovnik restorana.

Sve recepte je Varvodić isprobavao uz samog GammaChefa, unoseći pritom sve potrebne postavke – temperaturu, kada se što dodaje, koliko se miješa… Takav tip automatizacije mogao bi u budućnosti Vedrana koštati posla, barem bi takav bio logičan zaključak, ali on tu ne vidi opasnost za svoj zanat, već uviđa u ovim malim i kockastim strojevima potencijal za razvoj i rast kuharskog zanata.

‘Već nas sada hoteli pitaju možemo li napraviti robota koji odjednom može napraviti 20 jela ili jela za manji doručak’

„Veliki potencijal ovog robota je što svaki put daje isti proizvod. Ako je kupcu prvi put crni rižoto bio premalo slan, bit će mu i drugi put, tako dugo dok ja ne promijenim postavke za sol na robotu. Njegovo je ograničenje što može kuhati u samo jednoj posudi. Može kuhati curryje, ali riža bi se morala negdje pokraj njega kuhati. I te će se stvari s vremenom promijeniti. Za sada je ovaj robot savršen proizvod za spremanje rižota i tjestenine. Ali nas robot nikada ne može smijeniti. Ja sam kuhar i ne bojim se da ću izgubiti posao. On ima sada svoje moderno mjesto, može i olakšati drugim kuharima učenje jer mogu vidjeti kako se radi novi recept koji je došao u kuhinju, ali može biti i od pomoći kod sporednih stvari. Neka se nijedan kuhar ne boji da će izgubiti svoj posao – ako se boji, onda može doći kod mene i ja ću ga usmjeriti“, komentirao je za kraj šef kuhinje nove franšize u nastajanju Vedran Varvodić.

Djelatnici restorana s jelima među kojima je i gulaš od hobotnice. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO