Nacional je proteklog tjedna doznao da splitski vjeroučitelj Nikola Milanović u sklopu školskog vjeronauka srednjoškolcima u Splitu prikazuje uznemirujući i manipulativan film o pobačaju “Abortion Procedures 1st, 2nd, and 3rd Trimesters” američke “pro-life” organizacije “Life action” koji sadrži potresne, čak šokantne animirane i dokumentarne prikaze pobačaja. Podjednako je, međutim, zabrinjavajuće i to da su hrvatske obrazovne vlasti, kako proizlazi iz njihova odgovora na pitanja Nacionala, ravnodušne prema uznemiravanju i izrazito jednostrano ideologiziranom podučavanju splitskih srednjoškolaca slojevitom i nadasve osjetljivom pitanju pobačaja, seksualnog odgoja i prava na izbor, u kojemu je očito vrlo utjecajna interpretacija američkih katoličkih fundamentalista koji posljednjih godina diljem Amerike uspijevaju i u zakonskoj zabrani pobačaja, dok potpuno izostaje podučavanje o seksualnom odgoju, odgovornom seksualnom ponašanju, kontracepciji i pravu na izbor.

Na ovome primjeru tako se još jednom potvrđuje da je Hrvatska, gotovo neprimjetno, dopustila da u njezinu školskom sustavu, kroz nastavu vjeronauka kojom upravlja Katolička crkva, zavlada mizogin, fundamentalistički stav apsolutnog protivljenja pobačaju i pravu na izbor. Ako se ništa ne promijeni, takvo stanje hrvatskog školstva s vremenom će samo će još dodatno smanjiti dostupnost pobačaja i pogoršati ionako ugroženo pravo žena na izbor, sve do usvajanja zakona o zabrani pobačaja u Saboru, a to, ne treba sumnjati, i jest konačni cilj protivnika pobačaja u Hrvatskoj.

U mandatu ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa podanički odnos Vlade prema Crkvi dosegnuo je vrhunac, na štetu djece. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Nikola Milanović jedan je od dvojice vjeroučitelja koji predaju vjeronauk u splitskoj Četvrtoj gimnaziji Marka Marulića. On je i voditelj Stručnog vijeća vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbiskupije, član Upravnog vijeća Hrvatske udruge Benedikt koja okuplja vjernike laike te autor romana “Za tračkom nade” objavljen 2020.

Nacional je proteklog tjedna doznao da Milanović na satovima vjeronauka u Četvrtoj gimnaziji Marka Marulića u Splitu prikazuje film “Abortion Procedures 1st, 2nd, and 3rd Trimesters”, dostupan na YouTubeu, američkog ginekologa Anthonyja Levatina. Nacional je na više načina kontaktirao vjeroučitelja Milanovića i ponudio mu da objasni zašto prikazuje taj film. U četvrtak, 13. lipnja, Milanoviću smo porukom na WhatsAppu poslali pitanja je li film dio kurikuluma vjeronauka, i ako jest, tko ga je odobrio. Zanimalo nas je prikazuje li on taj film vlastitom odlukom ili je dio redovitog programa vjeronauka za srednje škole koji mora biti obrađen na satu kao i to prikazuju li ga i drugi vjeroučitelji. Pitali smo, također, ako film prikazuje vlastitom odlukom, zašto je odabrao baš taj, kao što smo željeli doznati kako učenici reagiraju na film, s obzirom na to da sadrži uznemirujuće prizore. Vjeroučitelj Milanović nije odgovorio na ta pitanja pa smo mu istog dana navečer poslali poruku SMS-a, na koju nije odgovorio. U petak i subotu, 14. i 15. lipnja, zvali smo ga i na telefon, ali se nije javio.

‘U Kurikulumu se, uz ostalo, uz neke ishode preporučuje gledanje filmova, međutim, Kurikulumom nije propisan nijedan određeni film’, odgovorili su iz Ministarstva znanosti i obrazovanja

“Abortion Procedures 1st, 2nd, and 3rd Trimesters” jedanaestominutni je film koji animiranim shematskim prikazom, ali i fotografijama opisuje, kako kaže autor, tri načina obavljanja pobačaja. Animacija pojednostavljuje i shematizira prikaz i čini to na izrazito uznemirujući način, prikazujući plod kao razvijenu bebu koja biva injekcijom eutanazirana, a njezini ekstremiteti doslovno otkinuti. Autor filma je američki ginekolog Anthony Levatino. Njegova kratka biografija objavljena je, među ostalim, na internetskoj stranici https://acpcpueblo.org Centra za krizne trudnoće u Pueblu. U kratkom prikazu, među ostalim, piše kako je ginekolog Levatino “izveo oko 1200 pobačaja kao rutinski dio svoje prakse, ali su se njegovi pogledi na pobačaj počeli mijenjati nakon što mu je tragično poginula petogodišnja kći.” Danas je Levatino “glasan ‘pro-life’ aktivist koji je nekoliko puta svjedočio pred Kongresom o brutalnoj prirodi pobačaja”. Indikativni su i podaci o Centru za krizne trudnoće u Pueblu. Ta je ustanova jedna od nekoliko tisuća Centara za krizne trudnoće (Crisis Pregnancy Center), koliko se procjenjuje da ih djeluje u SAD-u, a osamdesetih godina počeli su nastajati u sklopu protivljenja Katoličke crkve pravu na pobačaj. “Pro-life” aktivisti takve centre nazivaju “centrima potpore trudnicama”, ali “pro-choice” zagovornici nazivaju ih “lažnim klinikama” (“fake clinics”) koje su, kako je 2019. objavio britanski Guardian, “osnovane diljem SAD-a kao kontroverzni dio bitke koja traje oko reproduktivnih prava žena”.

Zagovornici prava žena na izbor optužuju Centre za krizne trudnoće kako u svojoj misiji odgovaranja žena od pobačaja često šire netočne informacije i netočno se predstavljaju kao vjerodostojne i neovisne medicinske ustanove.

Nacional je od Katehetskog te od tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, na čelu s nadbiskupom Zdenkom Križićem, tražio objašnjenja o prikazivanju filma u splitskoj srednjoj školi, ali oni su se oglušili na upit. FOTO: Screenshot/hu-benedikt.hr

Film “Abortion Procedures 1st, 2nd, and 3rd Trimesters” besplatno je dostupan na YouTubeu i podijeljen je na mnogim kršćanskim kanalima u Americi, katoličkim i protestantskim podjednako. Objavila ga je mrežna stranica www.abortionprocedures.com koja nudi informacije u sklopu borbe protiv pobačaja. Ta stranica projekt je utjecajne američke “pro-life” organizacije Live Action. Na mrežnoj stranici te organizacije, www.liveaction.org, navodi se kako je osnovana 2003. da bi “skrenula pažnju javnosti na ubijanje nerođene djece i branila pravo najranjivijih među nama”. Prema tvrdnjama Live Actiona, njihove akcije dopiru do gotovo sedam milijuna ljudi. “S najvećim i najangažiranijim brojem online pratitelja u ‘pro-life’ pokretu, Live Action predvodnik je promjene prema okončanju tog dramatičnog kršenja ljudskih prava”, navodi se na stranici Live Actiona.

Nacional je od Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije koji imenuje vjeroučitelje i nadležan je za nastavu vjeronauka na području Nadbiskupije kao i od Tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, tražio objašnjenja o prikazivanju tog filma u splitskoj srednjoj školi. Zanimalo nas je znaju li nadležna tijela Crkve da vjeroučitelj učenicima u srednjoj školi prikazuje taj film kao i je li taj film dio kurikuluma vjeronauka, ili ga vjeroučitelj emitira vlastitom odlukom. Zanimalo nas je je li film pripisani dio kurikuluma vjeronauka i s kojim pedagoškim ciljem te tko je to odobrio. Željeli smo doznati emitiraju li taj film svi vjeroučitelji u srednjim školama i imaju li nadležna tijela Crkve informacije kako učenici reagiraju na film, s obzirom na to da prikazuje uznemirujuće scene. Do zaključenja ovog broja Nacionala odgovore nismo dobili ni od Katehetskog ni od Tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, premda smo, osim poslanih e-mail upita, te institucije zvali i telefonom.

Ovaj slučaj potvrđuje da je Hrvatska dopustila da u školskom sustavu, kroz nastavu vjeronauka kojom upravlja Katolička crkva, zavlada mizogin, fundamentalistički stav protivljenja pravu na pobačaj i pravu na izbor. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL, Nacional

Nacional je pitanja poslao i Ministarstvu znanosti i obrazovanja koje vodi ministar Radovan Fuchs i Agenciji za odgoj i obrazovanje. U ponedjeljak, 17. lipnja, iz Ministarstva smo dobili generički potpisani odgovor ovog sadržaja: “Kurikulum za nastavni predmet Katolički vjeronauk za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj donijelo je Ministarstvo u siječnju 2019., Narodne novine 10/19. Kurikulumom su propisani svrha i opis predmeta, odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja, domene u organizaciji kurikuluma nastavnoga predmeta katolički vjeronauk te odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po razredima i domenama. U Kurikulumu se, uz ostalo, uz neke ishode preporuča gledanje filmova, međutim Kurikulumom nije propisan niti jedan određeni film.”.

Iz Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) odgovorila nam je viša savjetnica za odgoj i obrazovanje AZOO Antonela Nižetić-Capković. Na pitanje zna li Agencija za odgoj i obrazovanje da vjeroučitelj učenicima u srednjoj školi prikazuje taj film, odgovorila je ovako: “Agencija za odgoj i obrazovanje nije službeno dobila informaciju niti prigovor da spomenuti vjeroučitelj prikazuje učenicima navedeni film. AZOO nije zaprimila nikakav prigovor na rad vjeroučitelja od roditelja, učenika ili ravnatelja škole, u kojoj je zaposlen, a u vezi s prikazivanjem filma koji navodite.” Na pitanje je li Agencija upoznata s radom autora tog filma, američkog ginekologa Anthonyja Levatina, odgovorila je niječno: “Ne.” Odgovarajući na pitanje je li spomenuti film dio kurikuluma vjeronauka, ili ga vjeroučitelj emitira vlastitom odlukom, odgovor glasi ovako: “Kurikulum svih nastavnih predmeta pa tako i Katoličkog vjeronauka usmjeren je na ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda poučavanja, a ne na nastavne sadržaje. Sadržaj je u funkciji ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda i, stoga, ne može biti, niti je, propisan kurikulumom.”

Film ‘Abortion Procedures 1st, 2nd, and 3rd Trimesters’, koji sadrži i puno brutalnije scene, a čiji je autor američki ginekolog Anthony Levatino, prikazuje se u splitskoj školi, a besplatno je dostupan i na YouTubeu. FOTO: Screenshot/YouTube

Na pitanje tko propisuje kurikulum vjeronauka, državna tijela ili tijela Katoličke crkve, savjetnica je odgovorila: “Prema čl. 3. Ugovora o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama od 29. siječnja 1999., kurikulum Katoličkog vjeronauka, izrađuje Hrvatska biskupska konferencija, a donosi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih.” Nacional je pitao i imaju li Agencija za odgoj i obrazovanje i Ministarstvo znanosti i obrazovanja ikakvu nadležnost nad kurikulumom vjeronauka, i ako imaju, jesu li odobrili taj film za prikazivanje na satovima vjeronauka u srednjoj školi. Odgovor je glasio: “I Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih i Agencija za odgoj i obrazovanje imaju nadležnost nad kurikulumom Katoličkog vjeronauka, no izbor sadržaja za pojedini nastavni sat u nadležnosti je svakoga pojedinog vjeroučitelja koji za svoj rad odgovara i državnim i crkvenim tijelima: poslodavcu (ravnatelju škole), institucijama nadležnih za obrazovanje (AZOO i Prosvjetna inspekcija) te nadležnom Katehetskom uredu.”

Na sljedeće pitanje Nacionala – ako je film propisani dio kurikuluma vjeronauka, s kojim je pedagoškim ciljem u nj uvršten i tko je to odobrio? – Antonela Nižetić-Capković je odgovorila: “Propisivanje sadržaja je u koliziji s otvorenošću kurikuluma bilo kojeg nastavnog predmeta pa tako i Katoličkog vjeronauka. Kurikulum je usmjeren na ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda poučavanja, a ne na sadržaje.” Pitali smo i ima li AZOO informacije o tome kako učenici reagiraju na film. “AZOO nema informacije niti zaprimljene pritužbe od učenika, njihovih roditelja, radnih kolega ili ravnatelja škole u kojoj je zaposlen vjeroučitelj kojega navodite, niti u vezi s prikazivanjem navedenog filma, niti s bilo čim što je povezano s izvođenjem nastave Katoličkog vjeronauka.”

‘Propisivanje sadržaja u koliziji je s otvorenošću kurikuluma bilo kojeg nastavnog predmeta pa tako i Katoličkog vjeronauka’, tumačenje je Agencije za znanost i obrazovanje, koja ne želi reagirati

Drugim riječima, Agencija za odgoj i obrazovanje ne zna i ne zanima je što se i zašto prikazuje na satovima vjeronauka u hrvatskim školama jer je to, u sklopu široko postavljenih “odgojno-obrazovnih ishoda”, prepušteno samim vjeroučiteljima, a “kurikulum usmjeren na ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda poučavanja, a ne na nastavne sadržaje”. Stoga smo višu savjetnicu dodatno zamolili da nam objasni koji se to, sa stajališta Agencije za odgoj i obrazovanje, “odgojno-obrazovni ishod poučavanja” želi ostvariti poučavanjem učenika o katoličkoj interpretaciji pobačaja, u sklopu kojega se prikazuje i spomenuti film. Na to pitanje, do zaključenja ovog broja Nacionala, odgovor nismo dobili.

S druge strane, dobro je podsjetiti kako je projekt “Znanje je užitak”, koji je srednjoškolce kroz mladima primjerenu zabavu dvanaest godina podučavao spolno odgovornom ponašanju i pravu na izbor, morao proći detaljnu provjeru Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva obrazovanja i znanosti kako bi se mogao početi provoditi u školama. Dopuštenja su se obnavljala svake godine premda je, kako je za Nacional rekao jedan od nositelja tog projekta, projekt “Znanje je užitak” “bio izuzetno popularan među đacima”. “Dobivali smo pozive od đaka da dođemo u njihovu školu jer je projekt bio multimedijski koncipiran, s edukacijom i zabavom. Bilo je vrlo interesantno, a gostovali su mnogi poznati znanstvenici, poput Ivana Đikića i Igora Štagljara kao i medijski poznate osobe”. No prije desetak godina projekt “Znanje je užitak” u hrvatskim je školama obustavljen.Za razliku od nezainteresiranih hrvatskih obrazovnih vlasti, neovisni stručnjaci u području obrazovanja i medicine za Nacional su iskazali itekakvu zabrinutost zbog toga što su srednjoškolci prisiljeni gledati propagandu kakva je Levatinov film. Nacional je zamolio aktiviste iz inicijative GOOD, koordinacije civilnih inicijativa koja zagovara uvođenje građanskog odgoja u škole, da komentiraju kako taj film može utjecati na emotivnu stabilnost srednjoškolaca od šesnaest ili sedamnaest godina. Nakon što je odgledala film, komentar je za Nacional dala Sanja Cesar iz ženske feminističke udruge Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje CESI, koja sudjeluje u inicijativi GOOD. “Prikazivanje filma koji eksplicitno i tendenciozno prikazuje postupak pobačaja na nastavi vjeronauka u školi neprimjereno je i može imati značajan negativan psihološki i emocionalni utjecaj na učenice i učenike srednje škole”, kazala je Sanja Cesar. “Radi se o čistom zastrašivanju kako bi se djevojke i žene odvratilo od pobačaja i takav način poučavanja je gnjusan i nehuman. Ovakvi sadržaji mogu izazvati visoku razinu stresa i anksioznosti, osobito kod učenika koji su osjetljiviji, mogu kod njih izazvati osjećaj straha, gađenja ili zbunjenosti. Tendenciozno prikazivanje pobačaja može stvoriti osjećaj krivnje i srama kod mladih, posebno kod onih koji su možda osobno ili indirektno povezani s temom pobačaja”, kaže Sanja Cesar. Aktivistkinje CESI-ja, nastavila je, svjesne su da se na vjeronauku predaje moralni nauk Crkve, “međutim to ne smije biti korišteno kao prilika da se djecu i mlade zastrašuje i traumatizira”. “Znamo da se prije više od 20 godina u školama u redovitoj vjeronaučnoj nastavi prikazivao film ‘Nijemi krik’ i da je na osnovu mišljenja stručnog tijela njegovo prikazivanje 2004. zabranio ministar Dragan Primorac”, podsjetila je i ocijenila kako “prezentiranje materijala koji je netočan i manipulativan može dovesti do iskrivljenih stavova i uvjerenja o pobačaju, što može utjecati na sposobnost učenika i učenica da donesu informirane odluke o seksualnom i reproduktivnom zdravlju u budućnosti”.

‘Vjeroučitelj koji zastrašuje mlade neće postići ništa. Žena koja se odluči na pobačaj to će i učiniti, pa makar i u nesigurnim uvjetima koji nose ogroman morbiditet i mortalitet’, smatra Jasenka Grujić

Sanja Cesar naglašava: “Pitanjem pobačaja, promicanjem i zaštitom reproduktivnog i seksualnog zdravlja potrebno se baviti u okviru sveobuhvatne seksualne edukacije čije uvođenje zagovaramo već desetljećima. Sveobuhvatna seksualna edukacija zagovara pozitivan pristup seksualnosti, poštovanje ljudskih prava i rodnu ravnopravnost. Takva je edukacija dokazano učinkovita u poticanju odgovornog seksualnog ponašanja, odgađanju stupanja u seksualne odnose, smanjenju neplaniranih trudnoća i širenja spolno prenosivih bolesti te predstavlja djelotvoran mehanizam u prevenciji rodno uvjetovanog nasilja. Trenutačno u okviru obrazovnog sustava mladi o seksualnosti uče premalo i prekasno. Kroz predmete biologije i prirode, seksualnost se sagledava isključivo kroz biološku perspektivu, tj. kroz reprodukciju i heteroseksualnost. Istovremeno, srednje strukovne i umjetničke škole najčešće nemaju biologiju kao predmet ili je imaju samo godinu dana, što znači da su dodatno zakinuti za teme seksualnog i reproduktivnog zdravlja u odnosu na gimnazije. Kroz vjeronauk se plasiraju vjerske dogme, apstinencija i rodni stereotipi u seksualnosti. Podučava se o neprihvatljivosti medicinski potpomognute oplodnje, abortusa i razvoda braka. Međupredmetna tema ‘zdravlje’ na neadekvatan i konzervativan način obrađuje temu seksualnosti i reproduktivnog zdravlja i tu isključivo prevladava medikalizacija seksualnosti”, upozorava Sanja Cesar i zaključuje: “Poticanje kritičkog razmišljanja i omogućavanje otvorene rasprave u okviru sveobuhvatne, dobno primjerene seksualne edukacije može pomoći učenicima i učenicama da bolje razumiju kompleksnost pitanja kao što je pobačaj, razviju empatiju i razumijevanje te da formiraju vlastite stavove na temelju točnih znanstveno utemeljenih informacija.”

Stručan medicinski komentar Nacional je dobio od ugledne ginekologinje i doktorice znanosti Jasenke Grujić koja je na molbu novinara Nacionala također odgledala film Anthonyja Levatina. “Pretpostavljala sam o kakvome se uratku radi čim ste mi spomenuli da je film u trajanju od 11 minuta neki vjeroučitelj prikazivao adolescentima. Nije to prvi film koji nastoji svojom dobrim dijelom prikrivenom protuaborcijskom retorikom odvratiti žene od pobačaja s jedne strane, ali još više društvo i odgovorne pojedince navesti na restrikcije u vezi s neobično važnim javnozdravstvenim problemom kakav je pobačaj”, kazala je. Jasenka Grujić konstatirala je kako je “film manipulativan uradak, ali dobro koncipiran i realiziran. Pun je nepotpuno točnih ili netočnih tvrdnji ili prikaza koji su bez konteksta upitne točnosti i u najmanju ruku odbojni. Pun je prikaza koji doista mogu laika, pa i onoga koji u pobačaju ne vidi problem, navesti na drukčija razmišljanja. Posebno je neprimjeren za adolescente jer ih navodi u zabludu s ciljem da prihvate stav Crkve o pobačaju. Film je bezobrazan i bezobziran, to je propagandni materijal Crkve.”

Ugledna ginekologinja i doktorica znanosti Jasenka Grujić kaže da je film pun nepotpuno točnih ili netočnih tvrdnji ili prikaza. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Naglasila je kako “vjeroučitelj koji mlade ljude zastrašuje neće postići ništa”. “Žena koja se odluči na pobačaj to će i učiniti pa makar i u nesigurnim uvjetima koji nose ogroman morbiditet i mortalitet. Represija i zastrašivanje nikada nisu bili dovoljni da stvarno i definitivno umanje broj pobačaja, pa niti u doba Ceausescuova restriktivnog Dekreta 770 koji je doveo do smrti oko deset tisuća trudnih žena zbog kriminalnog pobačaja u periodu od 23 godine, i ogromnog mortaliteta napuštene novorođenčadi i male djece”. Podsjetila je kako se “postupci pobačaja u sva tri tromjesečja trudnoće rade prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, razrađenih na temelju raznih dokumenata o ljudskim pravima i na temelju znanstvenih dokaza. Primjerice, kada se radi o ljudskim pravima, Konvenciju UN-a o eliminaciji diskriminacija nad ženama (CEDAW) potpisalo je i ratificiralo 189 od 193 država članica UN-a, ali je nije ratificirao SAD, a ni potpisali Vatikan i neke islamske teokracije”.

Jasenka Grujić kazala je kako “najveći problem koji vidim u filmu, ali i u našem društvu općenito kada je riječ o informacijama u vezi s pobačajem, jest neznanje ili nepotpuno znanje, a pogotovo navođenje samo onih činjenica koje idu niz dlaku protivnicima zakonski dopuštenog pobačaja. Sveobuhvatno znanje o reprodukciji, fiziologiji trudnoće i razvoju fetusa nužno je, pa samo dobro educiran i dobronamjeran stručnjak neće zanemariti tragične brojke od 13.865 do 38.940 umrlih žena kojima je uskraćen siguran pobačaj, kao što navode smjernice Svjetske zdravstvene organizacije o pobačaju 2022. godine”. Na kraju, Jasenka Grujić je zaključila: “Kada već spominjemo vjeroučitelja i Crkvu u sekularnoj državi, bilo bi dobro podsjetiti na nebrojena zlostavljanja djece u Katoličkoj crkvi uz okrutno prešućivanje tih strahota. Taj film samo još jednom naglašava koliko je važno uvesti u škole sveobuhvatnu seksualnu edukaciju utemeljenu na znanosti, a ne na dogmama.”