FUNDAMENTALISTIČKA ZAJEDNICA Dragan Primorac bio je na političkom skupu kontroverznog i ekstremnog Saveza crkava Riječ Života

Autor:

Davor Puklavec/PIXSELL, Screenshot

Nacional je istražio što je, zapravo, Savez crkava Riječ Života čiji bivši članovi svjedoče o mentalnoj represiji i traumama koje su tamo proživjeli te otkrio da se radi o fundamentalističkoj kršćanskoj zajednici koja politički podržava ‘kršćanski cionizam’ Donalda Trumpa

Nacional je proteklog tjedna primijetio objavljeni, ali posve nezapaženi podatak da je predsjednički kandidat HDZ-a Dragan Primorac u studenome prošle godine, uz veleposlanika Države Izrael i predstavnika Hrvatskog sabora, bio jedan od uzvanika na proizraelskome skupu malobrojne i slabo poznate kršćanske zajednice Savez crkava Riječ Života, o kojoj je 1. prosinca na Hrvatskoj televiziji svjedočila bivša članica Lucija Marković ustvrdivši kako od posljedica psihološke represije u toj zajednici pati od medicinski dijagnosticiranog PTSP-a i depresije. Nacional je razgovarao s još nekoliko bivših članova te zajednice koji su, želeći ostati anonimni, također posvjedočili kako su fundamentalistički, represivni i antiekumenski stavovi Riječi Života i na njih ostavili trajne negativne posljedice. Nacional je, također, istražio i širi kontekst nastanka i političkog utjecaja Riječi Života, čiji su politički stavovi, prema svemu sudeći, dio pokreta “kršćanskog cionizma” koji u Americi prevladava među mnogim evangeličkim crkvama, a zagovara ga i iznova izabrani američki predsjednik Donald Trump.

Na mrežnoj stranici Kršćanskog centra Riječ Života objavljeno je kako je 26. studenoga prošle godine u prostoru Centra u Zagrebu održano okupljanje “Izraele, imaš prijatelje!” u organizaciji Centra i Veleposlanstva Države Izrael. Među ostalima, na tom su skupu govorili i “veleposlanik Države Izrael Gary Koren, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora zastupnik Siniša Jenkač, počasni predsjednik Hrvatsko-izraelskog poslovnog kluba profesor Dragan Primorac i pater Ivan Tolj”. Nacional je od Primorčeva izbornog stožera tražio objašnjenje veze Dragana Primorca s Riječi Života i razloga za njegovo sudjelovanje na tom skupu. Iz stožera su kratko odgovorili: “Prof. Primorac je sudjelovao na skupu na poziv izraelskog veleposlanika kao znak solidarnosti sa žrtvama terorističkog napada u Izraelu. Ni prije ni poslije nije bio u kontaktu s organizacijom koju spominjete i nije upoznat s njezinim aktivnostima.” Na skupu Riječi Života bili su, među ostalima, i gradonačelnik Novog Marofa Siniša Jenkač u svojstvu izaslanika predsjednika Sabora te bivši ministar vanjskih poslova i posebni savjetnik premijera Mate Granić. “Gospodina Primorca i gospodina Granića poštujemo kao ljude koji su svojim profesionalnim radom i zalaganjem doprinijeli boljitku Hrvatske, međutim, nemamo s njima bliske odnose”, komentirao je za Nacional pastor Saveza crkava Riječ Života Damir Šićko Alić.

Predsjednik Saveza crkava Riječ Života Damir Šićko Alić bio je domaćin okupljanja ‘Izraele, imaš prijatelje’, na kojemu su govorili veleposlanik Izraela u RH, Primorac i pater Ivan Tolj. FOTO: Screenshot

Usprkos pokušaju da se i Primorac i Centar ograde od dojma da međusobno njeguju bliske odnose, sudjelovanje spomenutih pojedinaca na skupu Riječi Života svjedoči o neuobičajenom političkom utjecaju te male i naizgled irelevantne vjerske zajednice. Podrška Riječi Života Izraelu može se, po svemu sudeći, tumačiti kao dio “kršćanskog cionizma”, u Americi iznimno utjecajnog političkog pokreta koji podupire i iznova izabrani američki predsjednik Donald Trump sa svojim odabranikom za novog američkog ministra obrane Peteom Hegsethom i budućim svojim veleposlanikom u Izraelu Michaelom Huckabeejem. Riječ je o fundamentalističkom političko-teološkom pokretu koji tvrdi da Židovi moraju kontrolirati Svetu zemlju kako bi bio omogućen “drugi dolazak” Isusa Krista. Iz takve mitologije, što je mnogo važnije, “kršćanski cionisti” izravno izvlače upute za političko djelovanje, za koje je religijski dopisnik američkog javnog nacionalnog radija NPR (National Public Radio) Jason DeRose u nedavnoj emisiji upozorio kako bi moglo uzrokovati “brisanje Palestinaca” iz Gaze i sa Zapadne obale. Palestinski protestantski teolog Munther Isaac, koji vodi protestantsku vjersku zajednicu u Betlehemu, “kršćanski cionizam” smatra antisemitskim jer važnima smatra samo kršćane, a ne i Židove, koji mu služe samo kao sredstvo za ispunjenje njihova mitološkog uvjerenja o “drugom dolasku” Isusa Krista koji će potom, prema vjerovanju “kršćanskih cionista”, kršćane uzdići k sebi, a sve ostale – uključujući i Židove – baciti u pakao.

Kršćanski centar Riječ Života legalno je priznata vjerska zajednica u Hrvatskoj. Njezin pastor Damir Šićko Alić, koji se navodno nakon iskustva opsade Sarajeva s islama konvertirao na kršćanstvo, 12. rujna 2014. potpisao je s vladom Zorana Milanovića “Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa”. Tim je ugovorom Riječ Života dobila pravo sklapanja brakova i provođenja vjeronauka u vrtićima i školama koje država priznaje, kao i pravo na 64 prosječne bruto plaće javnih službenika godišnje. Prema informacijama Nacionala, hrvatski ogranak Riječi Života osnovan je po uzoru na “Livets ord”, istoimenu švedsku religijsku zajednicu koju je utemeljio bivši ljevičarski ateist Ulf Eckman. Nakon preobraćenja na kršćanstvo Eckman je u Švedsku prenio američki kontroverzni karizmatski kršćanski pokret “Riječ vjere” (Word of Faith). Eckman je kasnije napustio vlastitu zajednicu i priklonio se Katoličkoj Crkvi, što je u Riječi Života u Hrvatskoj, kažu njezini bivši članovi, “izazvalo veliko razočaranje”. Pritom je gotovo komičan podatak da je kao važan razlog svog obraćenja na katolicizam Eckman naveo posjet Međugorju i razgovor s franjevcem Jozom Zovkom, međugorskim župnikom u vrijeme navodnih prvih ukazanja Gospe međugorske.

‘Gospodina Primorca poštujemo kao čovjeka koji je svojim profesionalnim radom i zalaganjem pridonio boljitku Hrvatske, ali nemamo bliske odnose’, kaže pastor Damir Šićko Alić

Nakon što je Lucija Marković javno svjedočila o traumama proživljenim u Riječi Života, Nacionalu se javilo nekoliko bivših pripadnika te zajednice koji su posvjedočili o vlastitim iskustvima. Svi su zamolili anonimnost jer se ne žele izvrgnuti osudi članova zajednice, a žele i zaštititi poznanike koji joj još uvijek pripadaju. Bivši član ušao je u Riječ Života s obitelji koju je privukao “veseli način slavljenja i veliki broj mladih na omladinskim druženjima”.

“Jedna od negativnih stvari su propovijedi koje nerijetko sadrže mržnju i netrpeljivost na osnovi vjere i seksualnosti. Ljude se podučava da su svi grijesi pred Bogom jednaki te da će u paklu pored Adolfa Hitlera biti i homoseksualci te oni koji masturbiraju. Pogotovo se tinejdžerima i mladima u dvadesetima unosi krivnja zbog seksualnih misli i navodnih grijeha”, posvjedočio je sugovornik Nacionala dodajući kako se “nerijetko čitaju morbidne priče iz Staroga zavjeta u kojima Jahve zapovijeda genocide i infanticide zbog seksualnih grijeha i jer je vjera tih naroda drugačija od vjere Izraelaca”. Taj bivši pripadnik Riječi Života svjestan je da “sve normalne kršćanske crkve takve biblijske priče ne tumače doslovno, nego ljude uče da trebaju poštovati i ljubiti pripadnike drugih religija, dok je u Riječi Života obrnuto – ondje se govori da ih treba pozivati na pokajanje i osuđivati ako se ne obrate. Pogotovo se širi mržnja prema rimokatolicima, ateistima, muslimanima i homoseksualcima”, ustvrdio je bivši član. Naglasio je i da su mladi članovi zajednice naročito na udaru emocionalnih ucjena i prijetnji da ih zbog navodnih seksualnih grijeha čekaju teške patnje. “Prema nauku zajednice Riječ Života, postoje neke seksualne poze koje su čak i u braku nedopustive”, kazao je Nacionalu taj izvor dodajući kako se “liberalnije mlade ljude osuđuje i plaši paklom, negiraju se znanstvene činjenice, mentalne bolesti nazivaju se demonskim opsjednućima i djelovanjima zloduha”, a “podučava se da su priče iz judeokršćanske mitologije, poput potopa, Noine arke ili Edena, stvarni povijesni događaji”. Nakon što je odlučio istupiti iz Riječi Života, od njega, kaže, nitko nije zahtijevao da se vrati niti je vršio na nj bilo kakav pritisak, pa je “u tom smislu odnos korektan”. “Glavni problem su prava djece, maloljetnika i mlađih punoljetnika koje roditelji onamo dovode”, smatra sugovornik Nacionala.

Lucija Marković javno je u TV emisiji ‘Nedjeljom u 2’ svjedočila o traumama proživljenim u Riječi Života. FOTO: Screenshot/YouTube/HRT

Drugi bivši član Riječi Života posvjedočio je Nacionalu kako je u zajednici zabranjeno slušati “demonske pjesme”, kako zovu svjetovnu popularnu glazbu. Doktrina je isključiva: pripadnici zajednice jedini su u pravu, a nijedan drugi kršćanin nije dobar, o ostalim religijama da i ne govorimo. Članovi zajednice dužni su dovesti, “spasiti”, nove članove: ako nekoga “ne spasiš”, oboje ćete gorjeti u paklu. Pripadnik zajednice mora “prenijeti Radosnu vijest” svakome koga sretne. “Mladima je to ogroman teret jer im se govori da će gorjeti u paklu ako svoj život ne predaju bogu”, kazao je sugovornik Nacionala. “Mnogi od njih čak i dugo nakon izlaska iz zajednice proživljavaju krize samopouzdanja, strahove i sumnje u vlastitu vrijednost”, dodao je. Sudeći po svjedočenju Nacionalovih sugovornika, Riječ Života izrazito je protuekumenska vjerska zajednica: gošća iz Amerike, propovjednica Barbara Yoder, ustvrdila je kako je potres u Nepalu, koji je u toj većinski hinduističkoj zemlji u travnju 2015. usmrtio najmanje 128 ljudi, “Bog poslao zato što tamošnji ljudi nisu u njega vjerovali“. Pastori zajednice prakticiraju i “glosolaliju”, praksu poznatu u povijesti kršćanskih i vjerskih sekti koja znači izgovaranje nerazumljivih glasova za koje se tvrdi da su govor „duha svetoga“. “Jednom mjesečno, na kraju službe, pastor govori da u tom trenutku dobiva poruke od boga da nekoga u dvorani nešto boli, pa se ljudi uistinu počnu javljati i izlaziti pred vjernike tvrdeći da ih boli neki dio tijela. Tada se svi mole uz glazbu, a pastor moli glosolalijom, nerazumljivim govorom za koji tvrdi da je ‘jezik duha svetog’. U tim se trenucima očekuje da se oni koje navodno boli počnu rušiti u transu, a to se često i dogodi, pa ljudi tvrde da su izliječeni. Po mom mišljenju, netko se sruši jer zna da se to očekuje, netko zato što ljudi sami sebe uvjere da im se događa vjerski trans, netko zato što iskreno želi biti zdrav, a možda uistinu netko i doživi autentično nadnaravno vjersko iskustvo”, kazao je sugovornik Nacionala, koji potvrđuje dojam prvog sugovornika kako je u zajednici najteže mladima koji posumnjaju u njenu doktrinu i moralni rigorizam. “Ondje se tvrdi da će Isus, kad se vrati, svoje ljude uzeti sa sobom, a svijet uništiti, kao i da će mladi ispaštati u paklu počine li i najmanje seksualne grijehe. Znam mlade koji su cijela popodneva grozničavo molili da im Isus oprosti jer su u gradu popili piće s prijateljima. S druge strane, zna se dogoditi da pravovjerni mladić priđe djevojci i bez ikakvog joj zbližavanja kaže: ‘Bog mi je rekao da ćeš biti moja žena. Prosim te’”, kaže Nacionalov sugovornik. Tko odluči otići, često se dugo muči; nekima je trebalo i nekoliko godina teških emotivnih i mentalnih kriza, ali i svađa u obitelji, da smognu snage i samopouzdanja zauvijek raskrstiti s represivnom atmosferom nepovjerljive, zatvorene i rigidne crkve. Pritom sugovornik Nacionala tvrdi da Riječ Života s vremenom postaje sve radikalnija zajednica. “Kad danas razmišljam, ne mogu shvatiti kako sam ikada mogao biti njihov dio”, kazao je.

‘Ljude se podučava da su svi grijesi pred Bogom jednaki te da će u paklu pored Adolfa Hitlera biti i homoseksualci te oni koji masturbiraju. Mladima se stvara krivnja i zbog seksualnih misli’, kaže bivši član Riječi Života

Vrijedi citirati kako mrežna stranica Riječi Života tumači “pakao” i “vječnu osudu”: “Osobe koje nisu primile Krista tijekom svog zemaljskog života, nakon tjelesne smrti beznadno su i zauvijek izgubljene te osuđene na muku u ognjenom jezeru u kojem neće imati mogućnost čuti Evanđelje, niti se pokajati zbog svojih grijeha. Ognjeno jezero je stvarno mjesto”, stoji na mrežnoj stranici Riječi Života. Pritom je zanimljivo da Riječ Života, koja samu sebe zove “katoličkom crkvom”, naročitu važnost pridaje doktrinarnim razlikama u odnosu na Katoličku Crkvu koju vodi Papa. Na njihovoj internetskoj stranici cijelo je poglavlje u kojemu se objašnjava “dvanaest razlika između katoličke i Rimokatoličke Crkve”, od kojih su, kako kažu, “neke manje važne, a druge su iznimno važne”. Pa zaključuju: “O njima ovisi tvoja budućnost – spasenje ili propast, blagoslov ili prokletstvo. Ako slijedimo rimokatoličko učenje, odstupamo od onoga u što su vjerovali Isus, apostoli i ranocrkveni oci. Ako prihvatimo učenje katoličke Crkve, otvaramo vrata spasenju, blagoslovu i drugim stvarima koje Bog ima za nas.”

Usprkos svim takvim, očito mitološkim i neznanstvenim tumačenjima, kao i lošim iskustvima bivših članova Centra, valja naglasiti kako fundamentalizma i isključivosti ima u svakoj religijskoj zajednici, pa i u Katoličkoj Crkvi, te da Riječ Života ne bi smjela postati metom mržnje i medijskog linča. Nakon što je bivša članica te zajednice istupila u „Nedjeljom u dva“, Riječ Života objavila je priopćenje u kojemu je ustvrdila kako je “cijeloj Hrvatskoj prenesena slika kao da je Savez crkava Riječ Života opasna sekta koja zlostavlja ljude i nanosi im teške traume”. Podsjećajući kako je Riječ Života “registrirana vjerska zajednica u RH”, Centar je, među ostalim, objavio da su “članovi crkava Riječ Života, uključujući i njihove vjerske službenike, dobronamjerni ljudi koji su usmjereni k Bogu i pomaganju drugim ljudima te koji dragovoljno pritom ulažu svoje vrijeme i materijalna sredstva”. Priopćenje je objavio i Ured za medije Hrvatske protestantske konferencije (HPK), a u njemu objašnjava kako Riječ Života nije „tradicionalna Protestantska crkva odnosno Evangelička crkva”, nego “pripada karizmatskim zajednicama koje su proizašle iz pentekostnog pokreta”, a “nazivaju se i Crkve reformacijske baštine”. “Doktrine crkava i drugih vjerskih zajednica i njihova učenja mogu biti proglašeni problematičnim od svakoga tko se na bilo koji način ne slaže s njima ili živi suprotno od njih. Svaka crkva ima pravo poučavanja svojeg nauka te provođenja svojih obreda unutar svojeg područja djelovanja ako se njima ne krši zakon. Svaki pojedinac ima pravo da se ne složi s učenjima zajednice kojoj pripada i da iz nje istupi”, stoji u priopćenju HPK-a.

Veleposlanik Države Izrael Gary Koren bio je 26. studenoga prošle godine na okupljanju ‘Izraele, imaš prijatelje!’ u Zagrebu, jedan od govornika u prostoru Saveza crkava Riječ Života. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Pastor Riječi Života Damir Šićko Alić odgovorio je u subotu, 7. prosinca, na pitanja koja mu je poslao Nacional. U odgovoru piše, među ostalim, i ovo: “Pitate koji je stav zajednice o homoseksualizmu, slobodnom seksu, poligamiji i poliamoriji. Naš je odgovor vrlo jednostavan: naš je stav biblijski, jer mi vjerujemo da je Biblija autoritet u stvarima morala. Biblija uči da je seksualni odnos izvan bračne zajednice, koju čine jedan muškarac i jedna žena, grijeh.” Na pitanje istjeruju li se demoni iz vjernika zajednice, Alić je odgovorio: “Ako ljudi iz naše vjerske zajednice ili bilo koje vjerske zajednice, ateisti ili agnostici, od nas zatraže pomoć da molimo za njih po pitanju oslobođenja od demona, i oni ih stvarno imaju, voljni smo moliti za njihovo oslobođenje.

I rimokatolička i pravoslavna i protestantske crkve imaju službe oslobođenja ili egzorcizma. Međutim, mi molimo isključivo za ljude koji su sami tražili takvu vrstu molitve, i to nakon što utvrdimo da postoji baza za demonsku aktivnost i djelovanje zloduha u životu osobe. Nikada ne molimo za ljude koji nisu sami došli i tražili da se za njih moli.”

Alić kaže kako Riječ Života o pobačaju i samoubojstvu “misli isto što i Rimokatolička Crkva”. Alića smo pitali i je li Riječ Života autohtona vjerska zajednica u Hrvatskoj ili je misija neke veće, međunarodne vjerske zajednice. “Pitanje autohtonosti je slojevito”, odgovorio je. “Crkva Gospodina Isusa Krista je prisutna u cijelom svijetu i mi smo dio te crkve i zbog toga surađujemo s mnogim dijelovima te crkve u Americi, Europi i drugdje. Lokalno djelujemo samostalno, ali u pitanju nekih stvari možemo tražiti pomoć svojih internacionalnih prijatelja. Kao kršćani vjerujemo da je izraelski narod taj iz kojeg smo primili Mesiju, Krista koji je po tijelu židovskog porijekla, i da su Izraelci bili ti koji su nam prenijeli poruku od Boga. Sveti Petar, Pavao, Ivan i drugi bili su Židovi koji su nam prenijeli evanđelje Gospodina Isusa Krista. Dakle, kršćanstvo nije hrvatski autohtoni proizvod, ono nam je došlo iz Izraela”, odgovorio je Alić.

Nakon istupa Lucije Marković, SC Riječ Života ustvrdio je da je ‘cijeloj Hrvatskoj prenesena slika kao da je Riječ Života opasna sekta koja zlostavlja ljude i nanosi im teške traume’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO


Grozdanov: ‘Zajednice poput Riječi Života svako odstupanje od ‘vrlina’ smatraju đavolskim’

Zoran Grozdanov, profesor sustavne teologije Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu, objasnio je za Nacional dileme oko djelovanja religijskih zajednica poput Riječi Života.

NACIONAL: HPK je objavio da Riječ Života pripada „karizmatskim zajednicama koje su proizašle iz pentekostnog pokreta“. Što je „pentekostni pokret“, a što „karizmatske zajednice“?

Pentekostalni i karizmatski pokret ispočetka su bile istoznačnice. Nastao je početkom 20. stoljeća i glavno mu je obilježje izlijevanje Duha Svetoga na vjernike i zajednicu. Pokret smatra da darovi Duha – karizme, otuda i “karizmatsko” – kakvi su se očitovali u prvoj Crkvi, što je zapisano u Djelima apostolskim i u Poslanicama, mogu na isti način biti djelatni i danas, od govorenja u jezicima, ozdravljenja molitvom i tako dalje. Od sredine 20. stoljeća počeo je poprimati i drugačije oblike te ušao i u druge denominacije i konfesije. Najrašireniji karizmatski pokreti danas su u Katoličkoj Crkvi, pa i u Hrvatskoj. Pentekostalni pokret ima crkve i u Hrvatskoj, a karizmatski se proširio na mnoge druge neovisne crkve, ali i u institucionalne, tradicionalne crkve.

NACIONAL: Je li Riječ Života fundamentalistička, antiekumenska i protukatolička zajednica i u kojoj se mjeri razlikuje od mnogih pentekostnih, evangeličkih i protestantskih zajednica?

Oni, barem u Hrvatskoj, smatraju da baštine i nasljeduju duh i život prve Crkve – otuda se i vođa Riječi Života u Hrvatskoj naziva apostolom. Zbog toga mi se čini da je svjedočanstvo Lucije Marković kod njih palo na tlo uvjerenosti da su na dobrom putu. Što ih se više „napada“, to su uvjereniji da su na pravom putu, da su na strani Boga. Imaju snažan duh ekskluziviteta, što je i karakteristika sektaštva, uvjerenje da su jedina prava crkva. Teško je natjecati se s takvim mentalitetom i teško je takvom mentalitetu prepoznati da vjere ima i izvan njihovih zajednica.

Velike su razlike njih i drugih protestantskih zajednica – od tradicije, prakse, naglasaka na koje stavljaju svoju pobožnost i djelovanje, pa i do same teologije.

NACIONAL: Kako tumačite traume nekih bivših članova Riječi Života – kao osobne iznimke ili kao logičnu posljedicu praksi i organizacije zajednice?

Teško je reći. Te traume tek trebaju izaći na svjetlo dana da se vidi jesu li iznimke ili pravilo. Zbog vjerskog ekskluziviteta tih zajednica njihovi vjernici smatraju da su izabrani, posebno posvećeni i da moraju živjeti posebno moralan život i imati drugačiji životni stil od okoline. Slika odnosa crkve i svijeta je crno-bijela. Imaju i pomalo dualistički pogled na stvarnost – neprestanu borbu Boga i đavla oko ljudskih duša i tijela, pa se svako moralno, praktično odstupanje od „evanđeoskih i kršćanskih vrlina“ smatra đavolskim te se provode egzorcizmi koji mogu imati ozbiljne psihičke posljedice. Pritisak svojstven tim zajednicama dovodi do trauma, svakako, jer se ti standardi naprosto ne mogu ostvariti u svakodnevnom životu. A da ne govorimo o tome što se događa, kao u slučaju Lucije Marković, ako osoba u zajednici govori da ima drugačiji seksualni identitet od onoga što se smatra „biblijskim“ i „kršćanskim“. Nadalje, većina tih zajednica – a sada ne govorim samo o Riječi Života, nego i o drugim karizmatskim zajednicama i u ostalim protestantskim i katoličkim crkvama – gaje kult vođe, a taj vođa, ako nema odgovornost i znanje da ljude oslobađa od problema, nego im natovaruje druga pravila, zabrane i slično, može pogubno djelovati.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.