Francuska književna zvijezda Leila Slimani, dobitnica nagrade Goncourt proglašena drugom najmoćnijom ženom u Francuskoj, zatvorila je u subotu u Zagrebu Festival svjetske književnosti nakladnika Frakture, čije se sedmo izdanje, po riječima programskog direktora Seida Serdarevića, pokazalo najboljim dosad.

“Odaziv publike, reakcije autora, odnos publike i autora, odnos publike prema moderatorima, i sve ono što se događalo u 50-ak programa ovogodišnjega festivalskog izdanja potpuno nas je oduševilo i pokazalo da festival raste zajedno sa svojom publikom. To je ono što nam je od samog početka bilo najvažnije, i to smo i ostvarili”, rekao je Hini Serdarević na kraju posljednjeg programa posljednjeg dana FSK-a u Hrvatskom glazbenom zavodu (HGZ).

Festival je iznikao iz ideje stvaranja književnog huba izravnim povezivanjem onih koji književnost stvaraju s onima koji je čitaju, kroz pažljivo osmišljen program susreta, promocija, okruglih stolova i rasprava o širim temama književnosti, društva i politike. Njegovo sedmo izdanje potvrdilo je da se FSK uspješno profilirao kao središnje jesensko kulturno događanje glavnog grada, pa se tako i premještaj u HGZ, kako je rekao Serdarević, nakon što se godinama održavao u Kinu Europi, pokazao dobrim potezom.

“Ove godine smo imali nekoliko stvarno punih dvorana gdje se tražila karta više, od otvaranja s nagrađivanim španjolskim piscem Fernandom Aramburuom, preko unaprijed rasprodanog predavanja slavnog argentinskog psihoterapeuta i autora Jorgea Bucaya, pa do zatvaranja s novom zvijezdom europske književnosti Leilom Slimani”, kazao je.

“Ljudmila Ulicka, Paul Beatty i brojni drugi autori, svi su oni pokazali da interes za književnost postoji, da postoji interes za razgovor o ozbiljnoj književnosti, pa se i ovaj premještaj koji smo učinili s prostorom pokazao dobrim. Pokazalo se da Hrvatski glazbeni zavod voli književnost i da književnost voli Hrvatski glazbeni zavod”, poručio je.

Što je Krleža htio reći prije 90 godina u HGZ-u?

Organizatori iz godine u godinu nastoje festival programski osvježiti, a ove godine prateći program festivala proširen je i na kazalište – u produkciji FSK-a u velikoj dvorani HGZ-a postavljena je scenska rekonstrukcija predavanja koje je Miroslav Krleža održao 1930. u istoj zgradi, kada ga je došlo slušati 800 Zagrepčana, a iz tog je predavanja kasnije proizašla njegova knjiga polemika “Moj obračun s njima”.

Krleža nije uspio održati i drugo izlaganje na temu hrvatske književnosti, planirano za 1933., jer ga je ondašnja vlast zabranila, a ono što je rekao, ili što je želio reći svojim komentarima onodobne zagrebačke kulturne i hrvatske civilizacijske klime, gotovo 90 godina nakon prvoga predavanja, iz Krležinih je tekstova, sinopsisa predavanja i marginalija rekonstruirao krležolog Vlaho Bogišić, a na sceni uprizorio glumac Ozren Grabarić.

Uz glazbenu pratnju Mateja Meštrovića na klaviru, Grabarić je oživio u HGZ-u Krležina promišljanja o uskogrudnosti kulturnih elita i onome što je taj veliki hrvatski pisac prije stotinu godina, dosljedan svojem nepopustljivom umijeću nemilosrdnog razotkrivanja malograđanske zavisti i ogorčenosti, detektirao kao rezervat domaće književne i kulturne gluposti.

Predstava “Miroslav Krleža o hrvatskoj književnosti” napunila je veliku dvoranu HGZ-a i izazvala golem interes kulturne i šire javnosti, pa su u planu reprizne izvedbe u HGZ-u, a Fraktura je već dobila poziv za gostovanje iduće godine u francuskom Montpellieru.

“S obzirom na oduševljenu premijernu publiku i entuzijazam koji je pokazao cijeli autorski tim na čelu s redateljicom Aidom Bukvić, želja nam je da se predstava izvodi ovdje u HGZ-u dokle god bude interesa za to, a budući da smo već dobili i neke upite za gostovanje drugdje u Hrvatskoj, čini se da ćemo se sada morati baviti i kazališnom produkcijom, kako bismo probali dovesti Krležu pred što više gledatelja”, rekao je Serdarević.

“Druga najmoćnija” žena Francuske zatvorila festival

Fokus festivalskog sedmog izdanja bilo je na književnosti španjolskog govornog područja, a u sedam dana održavanja u programima u Zagrebu i Splitu gostovalo je stotinjak domaćih i inozemnih autora, književnika, umjetnika, glazbenika, prevoditelja, kritičara, teoretičara i drugih.

Posljednja gošća 7. FSK-a bila je u subotu Leila Slimani, dobitnica najvećeg francuskog književnog priznanja, nagrade Goncourt, koju joj je donio roman “Uspavanka” (2016.). S autoricom je u velikoj dvorani HGZ-a razgovarala književnica i aktivistkinja Mima Simić.

Autorica marokanskih korijena sa stalnom pariškom adresom, Slimani je prošle godine proglašena drugom najmoćnijom ženom u Francuskoj, a predsjednik Emmanuel Macron imenovao ju je ambasadoricom frankofonije u svijetu.

Najtiražnija je književnica u Francuskoj, njezino se lice nalazi na naslovnicama časopisa, no Slimani se, kako je rekla, uopće ne osjeća kao književna superzvijezda. “Meni je to vrlo apstraktno, nisam zapravo toga ni svjesna. Kad ste pisac, htjeli ne htjeli, živite u mjehuriću. Ja ne živim u istom svijetu kao i drugi ljudi, moj je svijet prepun likova, sjećanja, opsesija; ja neprekidno ljude promatram pokušavajući im ukrasti ono što oni jesu – sve me zanima. No, kad sjedim sama sa svojim računalom, ja sam pred njim sasvim obična osoba”, rekla je autorica.

Leila Slimani rođena je 1981. u Rabatu, a od osamnaeste godine živi u Parizu. Radila je kao novinarka za časopis Jeune Afrique, te je prateći Arapsko proljeće 2011. godine čak bila i uhićena u Tunisu. Objavila je knjige eseja u kojima se među ostalim bavi pravima žena u Maroku i Francuskoj, te iznosi svjedočanstva žena iz Maroka o njihovu seksualnom životu.

Vrata literarne karijere otvorio joj je njezin prvi roman “U vrtu čudovišta” (2014.) o pripadnici francuske srednje klase koja robuje destruktivnoj sveprožimajućoj potrebi za seksom. Međunarodnom književnom zvijezdom učinila ju je njezina druga knjiga, “Uspavanka”, književni triler o dadilji iz snova koja postaje ubojicom djece. Roman je preveden na više od trideset jezika. Na hrvatski je oba romana prevela Vlatka Tor a objavila Fraktura.

Psihološki trileri koji propituju skrivene traume i želje suvremenog društva 

Inspiraciju za glavnu junakinju svojeg prvog romana, uspješnu novinarku, suprugu liječnika koji je voli i majku maloga dječaka, koju u propast vodi neutaživa želja za seksom, Slimani je zapravo dobila od jednoga muškarca – bivšeg šefa Međunarodnog monetarnog fonda Dominiquea Strauss-Kahna, čiju je uspješnu političku karijeru okončao seksualni skandal.

Ono što je željela istražiti je veza između slobode i seksualnosti, ali na primjeru žene, kazala je autorica. “Što zapravo sloboda znači za ženu? Da li se ta sloboda mjeri prema broju muškaraca s kojima spava? Ja mislim da su ljudi koji naizgled žive seksualno slobodan život zapravo otuđeniji od onih koji žive tradicionalnijim načinom života”, rekla je Slimani.

U svojem je romanu željela proučiti gubitak slobode do kojega dolazi u trenutku kada se više nije moguće kontrolirati. “To je ono što me fascinira, jer je moj život uvijek bio utemeljen na tome da sam mogla reći ‘ne’. Htjela sam vidjeti kako to izgleda kad ne možete reći ‘ne’. Odnos između slobode i seksualnosti je puno složeniji nego što mi mislimo”, pojasnila je.

U romanu “Uspavanka” bavila se imperativima suvremenoga roditeljstva uslijed istovremene potrebe mladih roditelja da pokušaju na neki način zadržati prostor osobne slobode i nakon što dobiju djecu.

“Kad sam rodila svoju djecu, jedan dio mene je umro. Posebnost je našeg vremena da, nakon što smo stekle sva ta izvanredna prava, ne možemo više odnos majka-dijete proživjeti na jedan način; jer mi danas moramo biti sve – i majke i istodobno imati karijeru, ne izgubiti sebe. Pitanje je kako uspjeti u tome, kako se ne iscrpiti, ne nestati?”, rekla je autorica. Željela je tu temu pretočiti u riječi, jer žene moraju moći reći svojoj djeci da ih vole, ali da ono što one jesu nije nestalo kada su ih rodile.

Ona svoju slobodu, kako je rekla, pronalazi u pisanju. “Književnost vam omogućuje da izgradite identitet. U književnosti, mogu biti tko god želim. To je jedna od najvećih sloboda, i upravo je to moja najveća sloboda danas – biti spisateljica”, poručila je Slimani, koja je upravo završila svoj novi roman, prvi u planiranoj trilogiji u kojoj ispisuje veliku “žensku” obiteljsku sagu koja obuhvaća dva kontinenta i vremenski raspon od 1950. do 2010.

Pozdravljajući publiku završnog dana Festivala svjetske književnosti, Seid Serdarević zahvalio je svima koji su omogućili realizaciju još jednog uspješnog izdanja, autorima koji su se odazvali na poziv za sudjelovanje, kao i svim moderatorima, sponzorima i pokroviteljima, partnerskim institucijama, volonterima i djelatnicima Frakture, a ponajviše publici. “Ovaj festival radimo zbog vas i vaša nam je podrška najvažnija”, poručio je Serdarević.