Iza uglednog austrijskog dirigenta i glazbenika Friedricha Pfeiffera duga je i bogata karijera koju su obilježili angažmani u najboljim austrijskim orkestrima. Svoj glazbeni put započeo je 1968. u zboru Bečkih dječaka, a između 1972. i 1976. studira rog na Univerzitetu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču. Već 1978. na poziciji je hornista u Bečkom simfonijskom orkestru, a 1981. prelazi u orkestar Bečke državne opere gdje ostaje do 2008. godine. Paralelno je u istom periodu na angažmanu u Bečkoj filharmoniji (1985. – 2008.) i Bečkom dvorskom orkestru (1987. – 2008.). Od 1990. do 2008. umjetnički je direktor festivala „Musik im Stadl“ u Gaisbergu kod Salzburga, kamo redovito dovodi Bečku filharmoniju na serije koncerata. Od 1985. godine njeguje i povremenu dirigentsku karijeru pa nastupa kao gost-dirigent s New Japan Philharmonic orkestrom, Praškim simfonijskim orkestrom i Komornim orkestrom u Salzburgu…

O bogatoj dirigentskoj i glazbenoj karijeri, ali i planovima da u svibnju posjeti Hrvatsku i dovede svoj orkestar na opatijski festival Open Air Classic, s Friedrichom Pfeifferom za Nacional smo razgovarali u bečkom hotelu Imperial.

NACIONAL: Koja je bila prekretnica u vašoj karijeri, kada ste odlučili zamijeniti poziciju hornista u Bečkoj filharmoniji i Bečkoj državnoj operi za dirigentsku karijeru? Pretpostavljam da se kroz godine promijenio način na koji ste interpretirali i osjećali glazbu, možda vam nije bilo dovoljno biti „samo“ reproduktivni glazbenik?

Prekretnica je zapravo bila činjenica da mi je cijelo vrijeme bavljenja glazbom bio san postati dirigentom. Još kao mali dječak sanjao sam o tome da budem dirigent. Ali život vas ponekad odvede u drugim smjerovima. S petnaest godina već sam svirao rog, klavir, učio dirigiranje i pomalo se probijao kroz različite orkestre u kojima sam svirao. Nakon više desetljeća sviranja roga, dobio sam 2008. dijagnozu grča usnica i morao sam prestati svirati. Imao sam tada pedeset godina. Našao sam se u poziciji da moram početi iz početka u glazbi…