Na dan na koji proslavljamo 28. obljetnicu vojno-redarstvene akcije Oluja, Radio Nacional razgovarao je s ratnim veteranom i junakom Trpinjske ceste, Predragom Fredom Matićem, zastupnikom SDP-a u Europskom parlamentu, bivšim savjetnikom predsjednika Republike Ive Josipovića i bivšim ministrom branitelja u Vladi Zorana Milanovića.

Matić je u rujnu 1991. godine postao je dragovoljac Domovinskog rata, tijekom kojeg se proslavio junaštvom na Trpinjskoj cesti, pod zapovjedništvom legendarnog Blage Zadre. Nakon pada Vukovara, bio je zatočenik u tri srpska koncentracijska logora, u kojima je zadržan devet mjeseci, nakon čega je razmijenjen.

Od 1994-1998. godine obnašao je dužnost šefa Ureda općih poslova u kabinetu načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, a od 2004. do 2005. godine bio je savjetnik tadašnje ministrice branitelja Jadranke Kosor. Godine 2010. postao je savjetnik predsjednika Ive Josipovića, a nakon toga ministar branitelja u Vladi Zorana Milanovića.

U to doba Predrag Fred Matić bio je izložen žestokoj kritici dijela desno orijentiranih braniteljskih udruga. Učlanio se u SDP pred kraj ministarskog mandata, a iako je bio blizak Zoranu Milanoviću, ostao je neutralan u  rovovskim ratovima između nekoliko zaraćenih struja koji su se vodili unutar stranke.

U Europskom je parlamentu od 2019. godine član nekoliko parlamentarnih odbora – između ostalog Odbora za ribarstvo, Odbora za obrazovanje i kulturu, a i zamjenski je član Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost, gdje ga posebno uvažavaju kao ratnog veterana.

Matić u subotu neće biti u Kninu. “Imam neke druge obaveze, u gradu su klečavci pa moram otići njih malo pozdraviti i obići. Šalim se, već sam bio više puta, no posljednjih nekoliko godina, nakon onih uistinu degutantnih poteza šatoraša, bivše gradonačelnice i kojekakvih ljudi, moram priznati da su mi malo, nažalost, ogadili taj dan. Ali, ja imam svoj program, ja dođem u Knin kad ja hoću, sa svojim prijateljima, suborcima… Ne moram doći baš taj dan. To je postalo već tradicionalno, jedan HDZ-ov dernek u kojem oni uvijek koriste priliku, posebno kad je neka predizborna aktivnost, da pokažu da je Hrvatska njihova, da su oni vlasnici cijele zemlje”, rekao je.

Mnogi su godinama kritizirali te proslave Dana pobjede u Kninu, posebno zato što su u prvom planu političari koji nisu imali nikakve veze s Domovinskim ratom. “Ako se sjetite, za vrijeme Vlade Zorana Milanovića, ja sam kao ministar branitelja uveo da se po prvi put na skupu obraća hrvatski branitelj, a ne samo političari. Praktično sam s podesta tjerao političare da se maknu, da što više mjesta prepuste hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima. Međutim, ni to nije bilo dovoljno”, dodao je.

Poručio da je nisu bitni političari, već taj dan u kojem je svečano i konačno završen Domovinski rat, iako je to bila bitka, on smatra da je još veći vojni uspjeh mirno oslobađanje i reintegracija istočne Slavonije. “Oluja je bila potpuno opravdana i potrebna nakon okupacije trećine hrvatskog teritorija. Hrvatska je imala pravo da oslobodi svoj teritorij. Ono što se mora reći – mi smo pobijedili, slavimo svoju pobjedu, ne likujemo nad ičijim porazom, a posebno ne likujemo i žao nam je svake nevine žrtve. Žao nam je svake nevine žrtve koja je nepotrebno pala u toj operaciji, ali ona je bila jednostavno neophodna”, poručio je.

Predsjednik Ivo Josipović uvijek se ispričavao zbog nevinih srpskih žrtava, no njegovi nasljednici to ne čini. “Ja mislim da je Zoran Milanović više puta isto tako spomenuo da žalimo za svakom nepotrebnom žrtvom, to je jednostavno civilizacijski doseg. Rat je rat, nešto najprljavije, nešto najgore što je ljudski rod smislio i izmislio, ali, u ratu se događaju žrtve i to je jednostavno neminovnost. Nitko nije sretan što je sudionik rata, posebno ako je žrtva u tom istom ratu. Da, Josipović je u tome prednjačio, pa su mu čak to zamjerali”, poručio je.

Matić je dodao da posebno treba naglasiti da se tu izuzme jedan veliki dio, 99 posto, hrvatskih branitelja i policajaca koji su sudjelovali u operaciji Oluja. “Ali, uvijek postoje oni tzv. psi rata, lešinari, koji dolaze nakon operacije pa, ne samo što pljačkaju nego ubijaju nevine civile, starce, pa čak nažalost i djecu. To je ono što se nije smjelo dogoditi, što stavlja mrlju. Međutim, cjelokupno gledano, ponavljam, operacija Oluja je bila potrebna nakon četiri godine okupacije. Hrvatska je imala pravo, pripremila se i oslobodila svoje teritorije”, rekao je.

No, to još uvijek nije bio kraj akcije Oluja. Najkrvavije bitke vodile su se na Baniji, sve do 8. kolovoza, gdje je poginuo veliki broj pripadnika 2. gardijske brigade Gromovi.  U pomoć je pozvan general Petar Stipetić, tadašnji pomoćnik načelnika Glavnog stožera, koji je maestralno doveo akciju do kraja. Tog 8. kolovoza 1995. godine kod Topuskog, generalu Petru Stipetiću predao se pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. korpusa srpske vojske.

“Da, to je bio vrhunac Oluje. Oluja nije trajala 15 minuta, pripreme za akciju trajale su nekoliko godina. U tih nekoliko dana same bitke kruna svega bilo je to da se generalu Stipetiću predao cijeli jedan korpus. To je prvi put zabilježeno negdje u Drugom svjetskom ratu, negdje kod Staljingrada. Žao mi je da Hrvatska nije obilježila i ne obilježava taj datum i taj događaj puno jače i sa puno više pijeteta jer da se to dogodilo u nekoj drugoj državi snimali bi se filmovi. Posljednjih dana slušamo neke ljude koji kažu da nije tamo general Stipetić ništa napravio. Sram ih može biti”, poručio je Matić referirajući se na intervju s Markicom Rebićem koji je prije nekoliko dana objavljen u Jutarnjem listu.

Dodao je da neki ljudi imaju naknadnu pamet. “Oluja se dogodila prije 28 godina. Zašto nije odmah tih godina, dok je general bio živ i dok mu je na to mogao odgovoriti, to rekao? Gotovo 30 godina je šutio i sad odjednom… Žao mi je i zbog takvih ljudi i što uopće u usta uzimaju takve generale i ljudske veličine. Meni je, uz pokojnog generala Blagu Zadru, uz Janka Bobetka, sigurno najveća faca, ne umanjujući doprinos svih koji su sudjelovali u Domovinskom ratu… Ali, kad želimo istaknuti koji su bili najveći ‘igrači’ u Domovinskom ratu, onda je general Stipetić sigurno jedan od njih”, poručio je.

Kada se govori o Danu pobjede, nekako u drugom planu ostaju svi oni koji su taj dan poginuli oko Petrinje, na Baniji. “Da, Knin je preuzeo sve i on je bio središte te tzv. Republike Srpske Krajine. Pobuna je počela praktički u Kninu pa je tako na neki način i završila, iako su se danima nakon još vodile žestoke bitke. Na Baniji su se dogodile teške žrtve. Bilo jest nekih ideja oko obilježavanja. Trebalo bi početi razmišljati o nekom drugom načinu obilježavanja, možda da se skoncentriramo na jubilarne obljetnice. Zato postoji 1500 udruga koje bi trebale obilježavati to na godine i koje nisu okrugle obljetnice. Da ne bi izgubili pijetet prema onima koji su sudjelovali i stradali, trebalo bi izmisliti neke nove načine.. Imamo mi i stručnjake koji bi trebali to osmisliti, a to su vojska, policija, braniteljske udruge… To je moja skromna ideja”, rekao je.

Na pitanje koliko je HDZ uspio podijeliti branitelje i veterane, odgovorio je: “Njima su te braniteljske udruge, ne sve, ali puno njih, na kratkom lancu, daljinskom upravljaču. A sada su, posljednjih nekoliko godina, mirni. Pripadnici HVO-a su u mirovinskom sustavu Republike Hrvatske koji punimo svi mi. Ja mogu voljeti i svog brata, ali ako je on živio u nekoj drugoj državi, u nekom drugom sistemu, tamo treba ostvariti svoju mirovinu, a ne na račun naših umirovljenika. Sad će netko reći da su naši i jedni i drugi. Sve je to lijepo, ima Hrvata i u Argentini i Čileu, ali nijedan nije na hrvatskoj mirovini, nego na argentinskoj i čileanskoj. To se isto odnosi na sve građane hrvatske nacionalnosti – tamo gdje ste odradili radni vijek, tamo trebate i primati mirovinu. HDZ sve pokupuje, zato ni Plenković ni Jandroković ni Medved nisu to isplatili iz svog džepa nego iz tuđeg”.

“Kad bih se išao našaliti, rekao bih da samo Milanović, Plenković i Jandroković nisu branitelji u ovoj zemlji. Mi smo napustili Registar branitelja 2016. godine s 505 tisuća branitelja. To je prenapuhana i nevjerojatna brojka. Prema mojim saznanjima, ministar Medved to krije, ali ja mislim da branitelja ima za 40-ak tisuća više nego 2016. godine. To je moja procjena, a ministar neka me demantira ako može i hoće. Bilo bi mi drago da ih nema više od 505 tisuća koliko smo ostavili. Trideset godina nakon rata na tisuće ljudi još uvijek stječe status hrvatskog branitelja. Ali, nema šatora i nema nikakvih pobuna pa je sve OK”, zaključio je Fred Matić za Radio Nacional.