Objavljeno u Nacionalu br. 1180, 03. prosinac 2020.

Predrag Matić, zastupnik SDP-a u Europskom parlamentu, na inicijativu Saveza antifašista Hrvatske zatražio je hitnu reakciju Europske komisije kako bi se zaustavilo uništavanje i izmještanje hrvatskih kulturnih spomenika koji slave antifašističku povijest RH

“Poštovani povjerenici Europske komisije, Dopustite mi da iskoristim priliku da Vam kao član Odbora za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta skrenem pozornost na kulturnu devastaciju koja se događa u Republici Hrvatskoj, najmlađoj od 27 zemalja članica Europske unije. Dobio sam zabrinjavajuće informacije o posljednjim pokušajima lokalnih vlasti da izmjeste povijesne spomenike iz hrvatskih gradova, dakle i iz našeg sjećanja. Predstavnici Saveza antifašista Hrvatske obratili su mi se pismom koje prilažem, a koje poziva na brzu reakciju s naše strane. Ljubazno Vas molim da pročitate pismo i pošaljete nam povratne informacije i upute.

Dodatni razlog za frustraciju i zabrinutost su nastojanja predstavnika najviše državne i lokalnih vlasti da nekritički revidiraju povijest iz nama nepoznatih razloga. Bojimo se da će se taj trend proširiti i na ostale članice EU-a, kao što se već događa u određenim zemljama. Antifašizam mora ostati jedna od temeljnih vrijednosti Europske unije i svaki pokušaj njegova negiranja ili prokazivanja mora biti osuđen. Uništavanje i izmještanje hrvatskih kulturnih spomenika koji slave našu antifašističku prošlost je korak prema njenom negiranju. Mi na to moramo reagirati.

Poštovani povjerenici, uvjeren sam da će Europska komisija pronaći način da reagira na ove nazadne trendove reinterpretacije antifašističke borbe, duboko uvjeren da smo svi na istoj strani povijesti kada se radi o fašizmu, zbog čega moramo pokazati da takvi trendovi ne prolaze nezamijećeno i da netko za njih treba odgovarati. To je važno ne samo zbog europske kulture, povijesti, već i naše međusobne solidarnosti.

Pravodobno reagiranje na ovakve pojave ima ključnu težinu.

Ostajem Vam na raspolaganju

Srdačan pozdrav,

Predrag Fred Matić, zastupnik u Europskom parlamentu, član Progresivnog saveza socijalista i demokrata“

Tako glasi pismo koje je na zamolbu Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske zastupnik SDP-a u Europskom parlamentu, ujedno i član parlamentarnog Odbora za kulturu i obrazovanje, bivši ministar branitelja Fred Matić uputio povjerenicima Europske komisije koji u svom resoru pokrivaju kulturu i europske vrijednosti.

Naime, proces uništavanja spomenika posvećenih Narodnooslobodilačkoj borbi se nastavlja, a Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA RH) obratio se Fredu Matiću zbog nedavnog uklanjanja antifašističke umjetničke instalacije s Gradskih bedema (Muraja) u Zadru, koji su inače pod zaštitom UNESCO-a. Točnije, u četvrtak, 24. studenoga, otvorena je novouređena Šetnica na Muraju, a uklonjeni spomenik navodno se više nije uklapao u prostorni plan. Iako je zadarski gradonačelnik Branko Dukić prije dva mjeseca izjavio da se tu instalaciju ne smije rušiti, već je treba muzejski zbrinuti kao podsjetnik na neka prošla zadarska vremena, nakon višemjesečnih pregovora i oštrog protivljenja opozicije i predstavnika Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, to djelo akademskog kipara Koste Kostova ipak je premješteno u Lapidarij Narodnog muzeja Zadar. Udruga antifašističkih boraca i antifašista Zadra upravo gradonačelnika Dukića smatra politički najodgovornijim za taj čin kulturocida.

Fred Matić podsjetio je na činjenicu da je još kao savjetnik predsjednika Ive Josipovića za branitelje, ali i kao ministar branitelja pa i saborski zastupnik, jako dobro surađivao sa Savezom antifašističkih boraca i antifašista i vrlo dobro je upoznat s problematikom rušenja spomenika antifašizmu.

„Iz SABA-e su mi se zato obratili jednim apelom, s molbom da najnoviji slučaj izdignem na razinu Europskog parlamenta i Europske komisije. Budući da nisam samo hrvatski zastupnik, već i antifašist po uvjerenju, njihovo sam pismo preveo i uputio ga na više relevantnih adresa – točnije, povjerenicima u Europskoj komisiji – Mariji Gabrijel, povjerenici za kulturu, Veri Jurovoj, potpredsjednici Europske komisije i povjerenici za vrijednost i transparentnost, kao i Margaritisu Schinasu, također potpredsjedniku Europske komisije i povjereniku za europski način života, u čijoj je domeni zaštita europskih vrijednosti. A kao što znamo, Europska unija izrasla je upravo na vrijednostima antifašizma“, rekao je Matić.

Predsjednik SABA-e Franjo Habulin podsjetio je u svojoj kolumni koja je prošloga tjedna objavljena na internetskom portalu Nacionala, na to da je tijekom devedesetih godina u Hrvatskoj srušeno oko 3000 spomenika i spomen obilježja borcima Narodnooslobodilačke vojske i žrtvama fašizma:

“Ponavljam i želio bih da to ostane zapamćeno: spomenici palim i ubijenim antifašistima – bilo borcima, bilo žrtvama ustaškog terora – sustavno su i namjerno razarani i rušeni. Minama, bombama, buldožerima, čekićima… Oni koji su to radili jako su dobro znali što rade i zašto to rade: iz kolektivnog sjećanja trebalo je izbaciti svaki spomen na herojski otpor okupatorima i onima koji su odabrali služiti im u vrijeme Drugoga svjetskog rata. I trebalo je i tako pripremiti teren za najprije tihu, a potom sve glasniju i agresivniju rehabilitaciju ustaštva kao hrvatskog domoljublja.”

Habulin je istaknuo i da su se predstavnici SABA-e posebno angažirali oko posljednjeg slučaja u Zadru:

„Više puta smo se obraćali i Ministarstvu kulture i Konzervatorskom odjelu u Zadru, gdje su stručnjakinje koje su tamo zaposlene tvrdile da nema šanse da se taj spomenik makne jer je on dio zaštićenog područja zidina koji se zove Muraj. Međutim, voditelj Konzervatorskog odjela Igor Miletić dao je naposljetku suglasnost. Razgovarao sam s ministricom Obuljen-Koržinek tražeći od nje da Ministarstvo stane u obranu tog spomenika, a ona mi je rekla da se tu radi o spomeniku totalitarnom režimu, odnosno komunizmu. Naime, grijeh tog spomenika je taj što je podignut u sjećanje na formiranje prve ćelije Komunističke partije u Zadru 1941. Ja sam joj tada odgovorio kako da nije bilo te partijske ćelije koja je organizirala antifašistički pokret, Zadar koji je tada bio pod fašističkom Italijom, u Italiji bi i ostao. Većina članova te ćelije otišla je u partizane i sudjelovala u antifašističkoj borbi. No na to nije bilo odgovora. Taj spomenik završit će u ropotarnici muzeja, a ovaj događaj očiti je primjer kako se u priču umiješala politika. Ako su se stručnjaci Konzervatorskog zavoda oštro usprotivili izmještanju spomenika, kako je moguće da je ravnatelj tako brzo promijenio mišljenje?“

O novom načinu uklanjanja spomenika antifašizmu Fred Matić je rekao:

„Nakon vandalizma devedesetih, kada je uništeno gotovo tri tisuće spomenika antifašizmu, nastupila je lukavija faza u kojoj se to radi administrativnim mjerama, pod izlikom da spomenik smeta u prostoru pa ga se izmješta nekamo gdje ga nitko ne može vidjeti. Nemam druge riječi već da je to što rade svinjarija. Ovaj posljednji slučaj u Zadru, gdje se navodno u novouređenom parku spomenik više ne uklapa u cjelinu, zapravo je postao novi recept djelovanja. Još u Domovinskom ratu govorio sam kolegama braniteljima – nemojte uništavati spomenike NOB-u jer se nešto slično u budućnosti može dogoditi i nama. Što se posljednjih nekoliko godina i događalo, kada su devastirani spomenici žrtvama Domovinskog rata. Uostalom, nijedan spomenik antifašizmu ni na koji način ne vrijeđa niti se kosi s vrijednostima Domovinskog rata, dapače, tu se radi o povijesnom kontinuitetu borbe za Hrvatsku unutar granica AVNOJ-a protiv fašizma. Jer i ono što smo mi doživjeli devedesetih bilo je fašizam, velikosrpski fašizam. Barbarskim odnosom prema vlastitoj antifašističkoj spomeničkoj baštini dodatno se sramotimo, jer je među tim srušenim spomenicima stotine vrijednih umjetničkih djela, poput onog Voje Bakića na Petrovoj gori. No ima i pozitivnih primjera poput Tovarnika, gdje je u istom parku spomenik NOB-u i Domovinskom ratu. Dok sam bio ministar pokušavao sam pomoći obnovi manje zahtjevnih spomenika – bista, spomen-ploča i slično – što nije zahtijevalo prevelike financijske izdatke.“

Od tih 3000 spomenika koji su srušeni u prvom valu tijekom devedesetih, prema riječima Franje Habulina, jedan manji broj je obnovljen, no slaže se s Matićem oko toga da se u međuvremenu krenulo u uklanjanje spomenika na puno perfidniji način. Habulin je naveo primjere Zadra, općine Perušić, općina Kistanje i Martijanec te Huma na Sutli.

„To se sada više ne radi eksplozivom, maljevima i buldožerima, a čekići su rezervirani za razbijanje tabli s ćiriličnim natpisima u Vukovaru. Sada se to radi perfidnije, administrativnim putem, mijenjanjem prostornih planova u koje se ti spomenici više ne uklapaju, pa čak ni onda kada je riječ o spomeniku-kosturnici.”

Habulin je ogorčen:

„Naročiti je apsurd u tome što će spomenici antifašističkoj borbi u Zadru i u općini Perušić biti uklonjeni novcem iz fondova EU-a. U općini Martijanec, pak, na tragu one zlosretne i srećom odbačene ideje o miješanju kostiju žrtava i krvnika u Jasenovcu, spomenik palim borcima NOB-a planiraju rekonstruirati tako da ga pretvore u spomenik “svim mještanima općine koji su se kroz povijest borili za opstojnost hrvatske nacionalne svijesti i za državotvornost Hrvata na ovim područjima i pri tome stradali na razne načine”.

S druge strane, iskapaju se grobnice pobijenih ustaša ili njemačkih vojnika i onda im se dižu spomenici na kojima najčešće piše „žrtve komunističkog režima“, što je, po mišljenju Franje Habulina, totalna laž jer su ti ljudi uglavnom ubijeni u borbama koje su se vodile nakon što je Drugi svjetski rat i formalno završio, poput onih u Gračanima.

„To je špranca koja se primjenjuje na Povjerenstvu za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, koje djeluje pri Ministarstvu branitelja. U tom Povjerenstvu je i predstavnik SABA-e, potpredsjednik Vlado Augustić, i naš je stav da takvi natpisi ne mogu stajati. Treba napisati tko su te žrtve, jesu li civili ili pripadnici vojski – Wehrmachta, SS-a ili ustaške vojske – te kako su poginuli i neka ih se onda pokopa uz istinita obilježja.“

Iz SABA-e tvrde da se kao razlog uklanjanja, odnosno premještanja spomenika antifašizmu, u posljednje vrijeme ističe Rezolucija EU-a o osudi svih totalitarnih režima, izglasana 2019. godine. O tome Fred Matić također ima mišljenje:

„Posljednjih nekoliko godina, a osobito od razdoblja kada je Tomislav Karamarko bio na čelu HDZ-a – evo, mislio sam da ga neću spomenuti, ali moram – uporno se antifašizam izjednačava s komunizmom. Ta revizija povijesti uporno se ponavlja i zloupotrebljava se ta europska Rezolucija koju sam i osobno potpisao. Naime, u njoj se osuđuje komunizam staljinističkog tipa koji mi u Hrvatskoj, a osobito nakon 1948., nismo imali. Socijalizam bivše Jugoslavije sigurno nije bio idealan, ali nije bio ni rigidni režim iza željezne zavjese, kako ga je predstavljala bivša predsjednica Grabar-Kitarović. Dapače, imali smo više vrsta jogurta, njezin otac bio je privatni poduzetnik, mesar, dok se ona školovala u Americi. U isti koš revizionizma ide i pokušaj izjednačavanja crvene zvijezde petokrake i kukastog križa, što je suludo. Pod tom zvijezdom oslobođeno je pola Europe, a zvijezde su – doduše zlatne, a ne crvene – i simbol EU-a. Kao ljubitelj dobrog piva, u jednom sam se trenutku zabrinuo da se Heineken neće moći prodavati u Hrvatskoj pa sam im htio predložiti da zvijezdu zamijene uhatim U. Naravno, šalim se, ali to samo pokazuje dokle idu apsurdi izvrtanja povijesti.“

Franjo Habulin najavio je da će u ime SABA-e zatražiti sastanak s ministricom kulture i izaći s inicijativom da se od gotovo 3000 porušenih spomenika pokušaju spasiti barem tri, za koja nisu potrebna pretjerana ulaganja:

„Prvi je spomenik Stjepanu Filipoviću u Opuzenu. Njegova fotografija stoji u predvorju UN-a i postoji spomenik u Valjevu, a u svom rodnom gradu ga nema jer je barbarski srušen. Stjepana Filipovića objesili su 22. svibnja 1942. četnici, nedićevci i njemački oficiri na Pazarskom trgu u Valjevu, dok je on s klupice za vješanje prkosio okupatorima, veličao slobodu, vrijeđao Hitlera, Treći Reich i domaće izdajnike i pozivao narod da nastavi borbu protiv fašista. Gradonačelnik Opuzena Ivo Mihaljević čak je i GUP promijenio da bi spriječio povratak kipa. No postoji lokacija na kojoj bi se to moglo napraviti, a čak je i gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević izjavio da je voljan prihvatiti spomenik. Počinitelji se znaju, zna se i koliko su eksploziva potrošili da ga sruše. Budući da je to bio spomenik od državnog značaja, predložio sam ministrici da Ministarstvo digne tužbu protiv počinitelja, no ona se izvlačila da inicijativa mora doći iz Opuzena. Razgovarao sam s ljudima iz Opuzena i moglo bi se oformiti jedno tijelo koje bi pokrenulo takvu tužbu.“

Drugo na listi prijedloga je spomen-područje Petrova Gora u sklopu kojeg su bolnica, groblje i zemunice, o čemu je Habulin rekao:

„Naime, svjesni smo toga da za restauraciju uništenog monumentalnog Spomenika ustanku naroda Banije i Korduna, autora Voje Bakića, treba mnogo novca i nije izgledno da bi se u ovom trenutku ta svota mogla pronaći, pa čak ni u europskim fondovima. Ono što je moguće učiniti jest spasiti zapuštenu bolnicu, groblje i zemunice koje imaju veliku povijesnu vrijednost, a o kojima stvarnu brigu desetljećima nitko ne vodi. Jedino su Rusi pomogli da se ponovo postavi spomen-ploča.“

Treći prijedlog o kojem bi Habulin želio razgovarati s ministricom je završetak obnove spomenika poznatog kao „Debeli brijest“, autora Želimira Janeša, podignutog u Spomen-parku Brezovica u čast Prvom sisačkom partizanskom odredu koji je oformljen 22. lipnja 1941. i započeo je antifašističku borbu u Hrvatskoj.

„Na tom području je i Skulptura kolone boraca Frane Kršinića, koja je na određenim mjestima oštećena eksplozivom. Ministarstvo kulture odobrilo je određenu svotu za obnovu spomenika i time je obnovljen jedan dio, no drugi dio nije. Ne znam hoće li se ministrica složiti s mojom idejom, ali znam da su me i ove godine zvali u Vladu kada je trebalo organizirati svečanost u povodu Dana antifašističke borbe. Prema novom Zakonu o blagdanima i državnim praznicima, prigodne svečanosti na državne blagdane organiziraju Vlada RH, Ured predsjednika i lokalna samouprava. Pretpostavljam da im je ipak stalo do toga da se taj spomenik uredi do kraja jer u tim obilježavanjima sudjeluju i predsjednik Republike i visoki predstavnici Vlade, iako se premijer nije pojavio na godišnjici osnivanja Prvog sisačkog odreda“, podsjetio je Habulin.

Europarlamentarac Fred Matić ocijenio je ulogu Ministarstva kulture i ministrice Obuljen- Koržinek u cijeloj priči:

„U početku sam dobro surađivao s ministricom kulture, posebno na projektu EPK Rijeka, i često sam govorio da je ona jedina koja vrijedi u ovoj Vladi. Međutim, otkad sam čuo da je Ministarstvo kulture dalo potporu uklanjanju spomenika iz Muraja u Zadru, bojim se da sam se malo prenaglio u svojoj ocjeni.“

Zbog svega navedenog predsjednik SABA-e Franjo Habulin prilično je skeptičan kada je riječ o iskrenoj borbi protiv radikalizma koju je premijer Plenković najavio:

„Virus fašizma, koketiranja s NDH i difamiranja antifašizma postao je trajna sastavnica hrvatske političke i javne scene i sve ozbiljnije prijeti hrvatskoj demokraciji, a prevario se svatko tko je bio naivan i očekivao da će borba protiv desnog radikalizma, koju je predsjednik Vlade najavio nakon pucnjeva na Banske dvore, polučiti ikakav rezultat. Najbolji dokaz za to je posljednji događaj u Zadru koji je ministrica iz njegove Vlade amenovala.“

Fred Matić je naglasio da je cijelu problematiku izdignuo na europsku razinu i tražio od povjerenika Europske komisije da reagiraju, s obzirom na to da je ovo što se sada čini u Hrvatskoj, punopravnoj članici EU-a, apsolutno nedopustivo: „S nestrpljenjem očekujem reakcije povjerenika Europske komisije jer sam, iako oni ne pripadaju mojoj političkoj grupaciji, uvjeren da su oni na strani antifašizma i da će osuditi to što se u Hrvatskoj događa.

Osim toga, igrajući na sujetu samog premijera Plenkovića, koji je miljenik Europe i ne voli od njih dobivati packe, koje ga jako bole, nadam se da će reakcija povjerenika Europske komisije biti adekvatna. I dok sam bio u kampanji za europske izbore shvatio sam da se Hrvatska iz Hrvatske više spasiti ne može. Mi smo se navikli imati tutora, no ovoga puta, za razliku od prethodnih, nalazimo se u najnaprednijem savezu ikada. Ako nam EU kaže da 75 godina nakon Drugog svjetskog rata nije pristojno tako zatirati povijest, možda će se nad tom porukom netko ipak zamisliti.“