„Pravo na obeštećenje nekonvertiranih kredita u švicarskim francima postoji već nekoliko godina, a cijela se halabuka digla samo oko konvertiranih kredita iz ‘švicaraca’ u eure, koje ljudi i dan danas otplaćuju. Za nekonvertirane kredite najčešće je riječ o kreditima otplaćenim i prije 2015. godine, kada Milanovića vlada još nije bila donijela zakon o konverziji kredita iz švicarskih franaka u eure. Nerijetko su klijenti banaka otplatili te kredite prije konverzije“, izjavio je za B&B odvjetnik Frano Bazina. Kako tvrdi, već je dobio i desetak presuda protiv banaka. Ali, prema njegovim procjenama, tužbe je podnijela manjina, samo nekih 20.000 od ukupno 70.000 klijenata banaka koji nisu konvertirali kredite u eure pa odmah mogu dobiti obeštećenje od nekoliko tisuća eura. Ali samo pod uvjetom da tuže banke. Banke su se, prema njegovim riječima, već prestale žaliti na te prvostupanjske presude. Ukupan broj toksičnih kredita u švicarskim francima bio je 125.000. Po tome je Hrvatska bila lider u Europi, a manje od polovice takvih klijenata, njih 55.000, iskoristilo je 2015. godine pravo i na konverziju takvih kredita u eure.

‘Mnogi od klijenata banaka koji nisu konvertirali kredite uopće ne znaju da imaju pravo na tužbu i obeštećenje’

Odvjetnik Bazina objašnjava: „Mislim da mnogi od tih klijenata banaka, koji nisu konvertirali kredite, uopće ne znaju da imaju pravo na tužbu, a nakon presude i obeštećenje. Mnogi od njih otplatili su kredite još u razdoblju od 2012. do 2014. godine, pa su na to i zaboravili. Sve funkcionira, manje više, na bazi preporuka poznanika koji raspolažu takvim informacijama. Ne znaju da sve funkcionira tako da treba platiti samo financijskog vještaka oko 500 kuna za nekonvertirane, a oko 800 kuna za konvertirane kredite. Odvjetnici svoje usluge najčešće naplaćuju po uspjehu tužbi na sudu protiv banaka. U pravilu naplaćuju od 15 do 20 posto presuđenog iznosa obeštećenja za svoje odvjetničke usluge. Sudske troškove dosad su snosile banka, a na koncu banke vraćaju i troškove potrošačima, uključujući troškove njihovih odvjetnika. Jedini trošak građana koji podnose takve tužbe u pravilu je tih 500 kuna za nekonvertirane kredite ili 800 kuna za konvertirane kredite prije same tužbe. Ali i to im se vraća nakon donošenja konačne sudske presude.“

U budućim sudskim vještačenjima očekuje se da će se pokazati kako je i dio konvertiranih kredita bio otplaćen prije nego što su se klijenti banaka uopće odlučili za konverziju švicarskog franka u eure. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Banke više ni ne podnose žalbe na te prvostupanjske presude u kojima moraju obeštetiti svoje klijente. Prema riječima Bazine, bankama to više nema smisla i samo im rastu troškovi: „Kod nekonvertiranih kredita u švicarskim francima više nije potreban nikakav dokazni postupak osim financijskog vještačenja. Ako bi se banke žalile, samo bi odgodile isplatu, a tada bi još više platile za troškove suđenja. U mojoj odvjetničkoj praksi ranije je bilo situacija u kojima su se banke žalile na prvostupanjske presude za nekonvertirane kredite, ali nikada se nije dogodilo da je neka takva presuda po žalbi banaka bila ukinuta. Za ljude koji podnesu tužbe nema nekakvog rizika i posebnog troška osim tih ulaznih 500 kuna, koje će im nakon presude biti vraćene“, objašnjava Bezina za B&B.

I naglašava: „Na Vrhovnom sudu čeka se sada na reviziju konverzije za konvertirane kredite, ali i za ništetnost temeljnog ugovora o kreditu u švicarskim francima. Međutim, za nekonvertirane kredite u švicarskim francima odluku je već donio i Ustavni sud, 5. veljače 1921. godine, odgovarajući na žalbu banaka. Tu je situacija čista ko suza. Može se očekivati da će i za konvertirane kredite banke podnijeti ustavnu tužbu, ali i u tom slučaju bitno će opet biti meritorno shvaćanje Vrhovnog suda. Ovisno o tome kakvu će odluku o konverziji donijeti Vrhovni sud, potrošači koji su konvertirali kredite znat će trebaju li ili ne tužiti banke. Vrhovni sud kao precedentni sud je ovdje ključan, a ta će odluka sadržajno biti meritorna za potrošače. Nakon te odluke Vrhovnog suda građani će znati na čemu su.“

‘Kod nekonvertiranih kredita potrebno je samo financijsko vještačenje koje stoji oko 500 kuna’, kaže odvjetnik Bazina

Postavlja se pitanje što ako Ustavni sud ne prihvati buduću eventualnu pozitivnu odluku Vrhovnog suda u korist klijenata banaka, njih 55.000 koji su konvertirali kredite.

„U to ne vjerujem jer bi neprihvaćanje odluke Vrhovnog suda izazvalo totalnu pravnu nesigurnost. Kad Vrhovni sud donese odluku, onda ne vjerujem da bi Ustavni sud mogao donijeti drugačiju odluku. Preporuka Suda Europske unije je da se u tom predmetu prati odluka Vrhovnog suda, pa što bude odlučio Vrhovni sud tako će se i postupati. Za one koji još nisu podnijeli tužbe protiv banaka, kao i za one koji su već podnijeli tužbe, prvostupanjski suci će do kraja godine imati jasan naputak kako suditi. U svakom slučaju, svi suci će znati kako treba suditi“, zaključio je Bazina.

Odvjetnik Frano Bazina, koji je dobio već desetak presuda protiv banaka u slučaju Franak, kaže da su nekonvertirani krediti najčešće oni otplaćeni i prije 2015. i zakona o konverziji. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Postoje konvertirani i nekonvertirani spisi. Konvertirani još čekaju odluku Vrhovnog suda, koja će biti donesena najvjerojatnije do kraja godine. Čeka se i na odluku o ništetnosti cijelog temeljnog ugovora o kreditu u švicarskim francima, a koja bi onda, po logici stvari, trebala imati posljedice ne samo za nekonvertirane nego i za konvertirane kredite u eurima.

U budućim sudskim vještačenjima očekuje se da će se pokazati kako je i dio konvertiranih kredita bio otplaćen prije nego što su se klijenti banaka uopće odlučili za konverziju u eure zbog tadašnje iznenadne eksplozije tečaja švicarskog franka, ali i zbog jednostranog dizanja kamatnih stopa banaka i u takvim izvanrednim okolnostima uvjetovanim financijskom krizom 2008. i 2009. godine.