Član saborskog Odbora za unutarnju politiku i saborski zastupnik Socijaldemokrata Franko Vidović govori o dogovoru predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića o imenovanju čelnog čovjeka VSOA-e
Prošloga tjedna održana je sjednica Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora, na kojoj su zastupnici dali pozitivno mišljenje o kandidatu predsjednika Vlade i Republike, brigadnom generalu Ivanu Turkalju,
za mjesto ravnatelja Vojne obavještajno-sigurnosne agencije. To je bio posljednji trenutak jer je 10. kolovoza istjecao rok od 30 dana, koliko je na mjestu čelnika VSOA-e mogao biti privremeni vršitelj dužnosti Ante Kujundžić.
Naime, nakon dugotrajnog i mučnog prepucavanja s premijerom Plenkovićem, predsjednik Republike Zoran Milanović supotpisao je odluku o imenovanju brigadnog generala Ivana Turkalja za ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije. Iako se činilo da je uvjet za predsjednikov potpis imenovanje još 15-ak vojnih dužnosnika, čija su mjesta upražnjena ili će uskoro biti, izgleda da je u Sinju, na Sinjskoj alki, pao džentlmenski dogovor između njega i premijera.
Premijer je obećao da će odmah nakon potpisivanja odluke o novom ravnatelju VSOA-e, Mario Banožić, ministar obrane, to učiniti i sa svim ostalim imenovanjima oko kojih su se usuglasili, kao i da će se u najbržem mogućem roku provesti procedure predlaganja vojnog predstavnika RH pri NATO-u i EU-u te imenovanje zamjenika direktora Centra za sigurnosnu suradnju – RACVIAC.
U skladu s tim dogovorom i očito u dobroj vjeri, predsjednik Milanović potpisao je prošloga tjedna i odluke o imenovanju i raspoređivanju časnika na dužnosti zapovjednika u Oružanim snagama.
General-bojnik Krešo Tuškan raspoređen je na dužnost direktora Glavnog stožera OSRH, general-bojnik Slaven Zdilar imenovan je na dužnost zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta ‘Dr. Franjo Tuđman’, general-bojnik Denis Tretinjak raspoređen je na dužnost načelnika Operativne uprave Glavnog stožera OSRH, komodor Milan Blažević imenovan je na dužnost zapovjednika Obalne straže RH, brigadni general Ivan Zelić raspoređen je na dužnost načelnika Personalne uprave Glavnog stožera OSRH na rok do 31. prosinca 2023., brigadir Jozo Matković raspoređen je na dužnost načelnika Uprave za logistiku Glavnog stožera OSRH, brigadir Mirko Stošić imenovan je na dužnost zapovjednika Gardijske mehanizirane brigade HKoV-a, a brigadir Tihomir Zebec imenovan je na dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne OSRH, kako su priopćili iz Ureda predsjednika.
O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s Frankom Vidovićem, predsjednikom saborskog Odbora za obranu i članom Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost iz redova Socijaldemokrata. Franko Vidović sudionik je Domovinskog rata i nositelj Spomenice Domovinskog rata i medalje Oluja. Bio je dugogodišnji član SDP-a i predsjednik Gradske organizacije SDP-a Šibenik, a 2009. godine izabran je za zamjenika gradonačelnika. S velikom grupom kolega koji se nisu slagali s novim vodstvom stranke, izbačen je iz SDP-a 2021., nakon što je izjavio da je Peđa Grbin tiranin. Nakon raskola pridružio se Socijaldemokratima.
‘Drago mi je što su napokon odlučili poštovati Ustav i zakone i konzumirati ovlasti koje im po funkciji pripadaju. Pritom moram kazati da je predsjednik Milanović cijelo vrijeme pozivao na razgovor’
NACIONAL: Prošloga tjedna održana je sjednica Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, zbog koje ste se morali vratiti s mora. Je li vam to pokvarilo godišnji odmor?
Nije, jer smatram da je mišljenje saborskog Odbora, ma kakvo ono bilo, važno jer je to zakonski uvjet da bi uopće moglo doći do imenovanja. Bez kvoruma i bez održavanja sjednice nema ni mišljenja, a bez toga ne bi mogao ići dalje postupak imenovanja. Mišljenje može biti i negativno i usprkos tome predsjednik Vlade i države mogu imenovati kandidata oko kojeg su se usuglasili, ali ako nema mišljenja, onda je procedura blokirana. Zato sam morao biti prisutan. Inače, smatram da je Mijo Validžić, koji je prvi bio predložen, isto kao i brigadni general Ivan Turkalj, kvalitetan kandidat i žao mi je što je ispao kolateralna žrtva u prepucavanju između predsjednika Vlade i države. No on je u jednom trenutku dobro reagirao i izjavio da više nije kandidat. I Ivan Turkalj je dobar izbor. Volio bih da oni koji šire priče o tome kada je tko došao u rat, prepuste to sigurnosnim službama na procjenu. Iza njega je zavidna vojna karijera i prošao je brojna ratišta. On je dobar izbor i zato sam ga i podržao na sjednici.
NACIONAL: Vjerojatno mislite na Karolinu Vidović Krišto koja je prigovorila zbog činjenice da je Ivan Turkalj u Hrvatske oružane snage došao iz JNA. Kako to komentirate?
Mislim da je to potpuno deplasiran prigovor. Hoće li isto ustvrditi za pokojnog generala Janka Bobetka ili pokojnog generala Petra Stipetića, generala Rahima Ademija, generala Antuna Tusa, pokojnog Božu Markovića, neka oproste svi nespomenuti? Postoji niz visokih časnika, časnika i dočasnika koji su svoje domoljublje i odanost Hrvatskoj i svim građanima Hrvatske pokazali i dokazali kad je bilo najteže i kad je u Hrvatskoj bjesnio rat. To je trenutak kad su se ti ljudi, na poziv predsjednika Franje Tuđmana, opredijelili za Republiku Hrvatsku i njezine građane. Nitko nema pravo dijeliti časnike, posebno aktivne časnike OSRH, na temelju nekakvih starih podjela.
NACIONAL: Sjednica je bila zatvorena za javnost, no kako je prošlo predstavljanje kandidata i glasanje?
Sami ste rekli, sjednica je bila zatvorena. Neka ono što je bilo na sjednici, na sjednici i ostane, barem što se mene tiče.
NACIONAL : Kako komentirate konačni dogovor između predsjednika Republike i Vlade oko imenovanja ravnatelja VSOA-e?
Drago mi je da su napokon odlučili poštovati Ustav i zakone i konzumirati one ovlasti koje im pripadaju po funkciji. Pritom moram kazati da je predsjednik Milanović cijelo vrijeme pozivao na razgovor, čemu svjedoči cijela javnost, a tome se predsjednik Vlade prilično opirao iz samo sebi znanih razloga. Srećom, to je iza nas i bitno je da je ta priča konačno završila. Nadam se da nas ubuduće čeka drugačiji oblik odnosa između predsjednika Republike i Vlade, jer to je neophodno da bi sustav funkcionirao. Smatram da je bio dobar potez koji je pokrenuo upravo predsjednik Republike, a to je imenovanje ovlaštenika koji su pregovarali u njihovo ime. Od početka sam izražavao podršku takvom načinu – jer ako dva čelna čovjeka države ne mogu doći do dogovora u direktnom kontaktu, onda je dobro da to odradi netko tko uživa njihovo povjerenje. I to je dalo rezultat.
NACIONAL: Prilično je neuobičajeno da dvoje ljudi na čelu države, koji po Ustavu moraju surađivati, ne komuniciraju. To djeluje prilično amaterski, pa i neodgovorno.
Ne bih rekao da su njih dvojica amateri, dapače, obojica su vrhunski političari, vjerojatno među najboljima koje Hrvatska danas ima. No zbog njihova međusobnog odnosa, u koji ja uopće ne želim ulaziti, patio je cijeli sustav. A bilo kakav put koji će dovesti do toga da sustav dalje ne pati, dobar je put. Mi sada imamo rezultat. To nije samo pitanje ravnatelja VSOA-e, koje je najviše stršalo od svih, već je tu i niz funkcija koje treba popuniti – od direktora Glavnog stožera i načelnika Uprave za operativne poslove pa nadalje. Tako da mi je u jednom trenutku zazvučalo suludo kada je Vlada dala priopćenje u kojem optužuje predsjednika Republike da ih ucjenjuje svim imenovanjima u paketu, uz napomenu da to nije zakonska forma. Kao prvo, nitko nije govorio o paketu jer je svaki od tih ljudi časnik za sebe i svaka od tih funkcija pojedinačno je bitna za sustav. Kako je moguće da predsjednik Republike ucjenjuje Vladu funkcionalnošću sustava? Dakle, on traži da sustav funkcionira, a Vlada to odbija. Pa to bi prvo Vladi kao izvršnoj vlasti trebalo biti u interesu.
NACIONAL: Što sad očekujete od premijera i predsjednika kad su konačno riješili to pitanje?
Od njih očekujem da rade i surađuju u okviru svojih ustavnih ovlasti, ni više ni manje. Dakle, predsjednik Republike je sukreator vanjske politike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga i kao takav mora imati određeni utjecaj. oko tih stvari ne bi uopće trebalo biti spora. Vlada i predsjednik Vlade imaju svoje ovlasti i ulogu, a svi oni upućeni su na to da u međusobnoj suradnji nađu rješenja za određene kadrove.
NACIONAL: Kako u cijeloj priči ocjenjujte ulogu ministra obrane Marija Banožića? Je li on dorastao funkciji, osobito u svjetlu skandala oko netransparentne dodjele državnih nekretnina i velikog stana samome sebi, u kojem živi bez obitelji, traženja APN-ova kredita, a onda i pokušaja da se aktivira kao izvanredni sveučilišni profesor?
Odavno sam rekao svoj stav, ne oko osobe Marija Banožića već oko njegovih kompetencija kao čovjeka koji obnaša dužnost ministra obrane. Odavno sam konstatirao da njemu tu nije mjesto i da je on u to ministarstvo zalutao. Onog momenta kada je kao ministar obrane došao u sukob s predsjednikom Republike, trebao je biti smijenjen. Ministar obrane nije taj koji zapovijeda vojskom, on je taj koji se brine oko zakonske i financijske logistike kada je vojska u pitanju. Dakle, on bi u tom smislu trebao biti vrlo blizak predsjedniku Republike. Pritom oni ne moraju biti politički istomišljenici, ali surađivati moraju. Uostalom, znamo da su svi prethodni ministri itekako uvažavali funkciju predsjednika Republike.
NACIONAL: Da je nekim slučajem na toj poziciji ostao general Krstičević, bi li situacija bila ista?
Mislim da ne. Krstičević je i u tom dijelu, ali i u puno drugih segmenata bio puno bolji ministar i znao je svoju ulogu u sustavu, bez obzira na to kako ga javnost percipirala. Znao je svoje mjesto i u skladu s tim je i djelovao i radio. Mislim da je ministar Banožić davno trebao otići i da ga je na poziciji zadržao samo taj sukob koji je prisutan između predsjednika Vlade i predsjednika Republike. Prvo je bio latentan, a nakon toga je prerastao i u otvoreni sukob.
NACIONAL: Zašto premijer štiti Banožića osim da provocira predsjednika Republike?
Ne bih rekao da ga provocira, ali da mu namjerno zagorčava život, to sigurno. Tu nema nikakve provokacije – predsjednik Vlade ima pravo predložiti, a Sabor potvrditi njegova kandidata za ministra. To ide na dušu predsjednika Vlade. No, s druge strane, smatram da je Banožić više puta dokazao da nije dorastao toj funkciji.
NACIONAL: Kako na taj sukob premijera i predsjednika Republike gleda međunarodna zajednica?
Većini međunarodnih dužnosnika ta je situacija čudna. Oni to, naravno, javno ne komentiraju kao što ni ja ispred njih ne komentiram stanje u svojoj državi. To je naše unutarnje pitanje. No znam kako bismo mi gledali na takvu situaciju u nekoj drugoj zemlji i nije mi teško pretpostaviti što oni o tome misle. Ipak, problematičnije od toga jest da takav njihov međusobni odnos čini cijeli sustav nefunkcionalnim. Jer cijeli sustav obrane, kao što sam rekao, upućen je na suradnju, pa čak i političkih stranaka u parlamentu. Zato i kod nas na Odboru za obranu većina stvari koja dođe na stol prolazi jednoglasno.
‘Banožića je na poziciji održao samo taj sukob koji je prisutan između predsjednika Vlade i predsjednika Republike. Prvo je bio latentan, a onda je prerastao i u otvoreni sukob’
NACIONAL: Prošle subote u Kninu je obilježena 28. obljetnica Oluje. U prvim redovima bili su premijer i njegovi ministri, koji uglavnom, osim Tome Medveda, nemaju veze s Domovinskim ratom. Ratni zapovjednici opet su bili u drugom planu. Vi ste branitelj, kako to komentirate?
U Kninu smo imali situaciju da su ratni zapovjednici i ljudi koji su planirali Oluju, oni koji su upravljali cijelom operacijom, zapovjednici koji su nama, koji smo bili u uniformi, davali naređenja, bili negdje u osmom ili desetom redu dok je politički vrh, koji doista nema veze s Domovinskim ratom, bio u prvim redovima. Dakle, oni koji su nas vodili i posložili – jer trebalo je rasporediti 200 tisuća ljudi, koliko je sudjelovalo u akciji Oluja, i sve to koordinirati – bili su negdje u posljednjim redovima. Ja sam ostao s ratnim zapovjednicima, s generalom Ademijem, koji je jedan od planera Oluje, s generalima Ćesićem Rojsom i Galićem i nizom drugih umirovljenih visokih časnika, negdje u pozadini. Vidio sam i generala Krstičevića, bivšeg ministra, isto tako u desetom ili 12. redu. To je jednostavno nedopustivo. Ti ljudi koji su nosili tu operaciju, kao što su Gotovina, Ademi, Krstičević, Kotromanović, Marinko Krešić i drugi, svi ti ljudi koji su prvi bili na kninskoj tvrđavi 1995. trebali su biti u prvom planu proslave 28 godina kasnije. Umjesto da ih tretiramo kao kremu i dajemo im prioritet kako bismo svima pokazali da imamo povijest i da smo dosljedni, jer to su ljudi čijom je zaslugom i zaslugom svih hrvatskih branitelja izborena sloboda, na kraju se događa da ljudi koji uopće nisu bili u Domovinskom ratu preuzimaju glavne uloge. Osim premijera i njegovih ministara, bili su tamo i neki saborski zastupnici kojima tamo nikako nije bilo mjesto. Neću ih imenovati, prepoznat će se oni sami.
NACIONAL: Jeste li zbog toga protestirali?
Jesam, odmah nakon svečane proslave obratio sam se predsjedniku Hrvatskog generalskog zbora, generalu Marinku Krešiću, i rekao mu da je to nedopustiva situacija o kojoj bi Generalski zbor trebao izreći svoj stav. Takav odnos prema ratnim zapovjednicima nije samo obezvređivanje operacije Oluja, već i cijelog Domovinskog rata. U svim državama ratni veterani, koji su bili nositelji vojnih operacija stoje u prvim redovima, sa svim počastima. Time se pokazuje i da su ti ljudi postupali ispravno i da su odradili posao kako treba. Moram reći da me je to i kao branitelja i kao čovjeka doista pogodilo. Apsurdno je da o Domovinskom ratu pričaju oni koji rata nisu ni vidjeli, a oni koji su ga iznijeli na svojim plećima stoje u zadnjim redovima.
NACIONAL: U svjetlu ruske agresije na Ukrajinu, kako bi trebao funkcionirati sigurnosni sustav? Bi li se trebalo sastati Vijeće za nacionalnu sigurnost?
Ljudi koji vode sustav u taj dio su dobro upućeni. Mislim na profesionalce u sustavu, ne na političare. Postoji niz ugroza i izazova vezanih uz situaciju agresije Ruske federacije na Ukrajinu. Za sigurnosni sustav je bitno da prema ugrozama koje dolaze izvana bude neprelazan, a prema unutra dovoljno savitljiv i fleksibilan da se brzo može prilagoditi i odgovoriti na svaki izazov. Općenito držim da bi oba brda trebala bolje surađivati i u konačnici je procjena i odluka o sazivanju Vijeća za nacionalnu sigurnost u rukama predsjednika RH i predsjednika Vlade. Moje mišljenje je da bi trebali razgovarati, a ako je to forma Vijeća za nacionalnu sigurnost, u redu.
NACIONAL: Ima li izgleda da se, uoči sljedećih parlamentarnih izbora, vratite u SDP?
Žao mi je što SDP sa sadašnjim vodstvom ne ide u dobrom pravcu i što gubi pozicije i primat u temama koje je zapravo sam nametnuo kroz rasprave i u Saboru i u društvu i koje su se pokazale kao dobre za društvo i za državu. Nažalost, ljudi koji danas vode SDP nemaju širinu koja je potrebna i nužna da se SDP vrati na pozicije na kojima je bio. Mislim da su tim stavom razočarali i same časne i poštovane članove SDP-a na čija će ramena pasti da vade stranku iz ambisa. Tu vam je ujedno i moj odgovor na vaše pitanje.
Komentari