Bojim se da svi još ne možemo sagledati koje će biti posljedice sukoba između predsjednika Milanovića i ministra Banožića o Oružanim snagama RH“, rekao je u razgovoru za Nacional predsjednik saborskog Odbora za obranu Franko Vidović. Nekadašnji član SDP-a, a danas član Kluba socijaldemokrata, prošlog tjedna od ministra obrane Marija Banožića dobio je odbijenicu za uvid u ugovore oko kupovine francuskih vojnih zrakoplova Rafalea. Više od odbijenice, Vidovića je razočarala činjenica da je ministar Banožić u svom obrazloženju napisao da ugovore ne može predati Odboru za obranu jer je taj odbor „treća strana“ u cijelom postupku. Vidović takvo obrazloženje smatra ponižavajućim za instituciju Hrvatskog sabora i za sve saborske zastupnike, a u razgovoru za Nacional objašnjava zašto smatra da bi ministar Banožić nakon svega trebao podnijeti ostavku i otići s dužnosti ministra obrane.

NACIONAL: Prošloga tjedna se doznalo da vam je ministar obrane Mario Banožić kao predsjedniku saborskog Odbora za obranu odbio dati na uvid ugovore oko prodaje Rafalea. Kako komentirate taj njegov potez?

Odbor za obranu napravio je školski posao u skladu sa Zakonom o obrani Republike Hrvatske. Jednoglasno smo donijeli zaključak i podržali Vladu da nastavi s procesom kupnje višenamjenskog borbenog zrakoplova nakon što su nam prezentirane sve ponude, ne prejudicirajući koja će ponuda biti izabrana. Vlada je komunicirala trošak od nešto više od 990 milijuna eura, ali je naknadno, nakon potpisa ugovora, komunicirano opet iz Vlade i MORH-a da se radi o trošku od približno 1,2 milijarde eura što je uzrokovalo, blago rečeno, nervozu u javnosti. Reagirao sam odmah i sazvao sjednicu Odbora, na kojoj smo pružili mogućnost ministru da u normalnoj i tolerantnoj atmosferi obrazloži povećanje troškova, što je on i napravio. Nakon te sjednice zajedno smo izišli pred hrvatsku javnost i podržao sam javno njegovo obrazloženje kako je nastalo tih 200 milijuna eura više troška. Podržao sam to objašnjenje u interesu umirivanja napetosti koja je nastala, u interesu OSRH i u konačnici zato što je djelovalo razumno i bilo vrlo iscrpno s detaljnim stavkama i objašnjenjima.

Nažalost, kad smo došli do situacije da još ostaje samo da pregledamo ugovore, dobili smo odgovor da ćemo ih dobiti na uvid, ali tek kad se druga ugovorna strana – francuske tvrtke – suglasi da saborski Odbor kao „treća strana“ dobije ugovore na uvid. Jasno da sam, temeljem prethodnog djelovanja Odbora za obranu koje je uvijek i bezrezervno bilo na strani OSRH, bio uvjeren kako će nam odmah biti omogućen uvid u ugovore. Ali još više od toga sam razočaran da se parlament vlastite države naziva „trećom stranom“. To mi nije prihvatljivo. Odbor za obranu ima funkciju i mogućnost kontrole jer je Sabor taj koji ostvaruje građanski nadzor nad Oružanim snagama. Nazivati Sabor „trećom stranom“ u Hrvatskoj je jednostavno pogrešno i uvredljivo za sve zastupnike pa i za sve građane Hrvatske, a posebno tražiti suglasnost od stranih tvrtki da bi Vlada dostavila Saboru ugovore na uvid, tim više što je Vlada tijekom cijelog procesa isticala da se radi o ugovoru države s državom. Pa nije Odbor za obranu Hrvatskog sabora zainteresirana suprotstavljena korporacija. Da nam je ministar odgovorio: „poštovani zastupnici, vi nemate potrebne certifikate za pregledavati te ugovore…“ bilo bi mi prihvatljivije nego ovo objašnjenje koje smo dobili.

NACIONAL: Jesu li vam razumljivi razlozi koje ministar navodi i imate li osjećaj da nešto prikriva?

Manje je bitno što ja mislim i je li meni nešto razumljivo. Više je bitno što misle građani Hrvatske i jesu oni uvjereni da je sve čisto u toj priči. Istine radi, ja mislim i želim vjerovati da je taj posao čist. Želim vjerovati i vjerujem ministru kad obrazlaže stavke naraslih troškova. Ali kao što sam rekao, ja sam zastupnik u Saboru, moj posao je javan i taj posao radim u interesu građana Hrvatske, funkcija predsjednika Odbora za obranu i odgovornost koju nosi ne trpi ničije vjerovanje pa ni moje, već samo ono što je zapisano na papiru i što je nepobitno dokazivo. Prevedeno, zastupnicima u Odboru za obranu, uz uvjet poštovanja tajnosti, treba biti omogućen uvid u ugovore koje je MORH potpisao sa stranim tvrtkama u ovom poslu. Ne zato što smo znatiželjni, jer bih ja osobno bio najsretniji da te ugovore nikad ne vidim, već zato što nas biraju hrvatski građani i imaju od nas pravo tražiti jamstva i garancije za dobro usmjeren novac i dobro realiziran posao bez repova. Uostalom, valjda je zato zakonodavac stavio u Zakon o obrani stavak da je za nabave veće od pet milijuna eura potrebno mišljenje Odbora za obranu Sabora.

NACIONAL: Do sada ste imali pozitivno mišljenje o kupnji francuskih aviona, a rekli ste i da je na Odboru ministar dao i prihvatljivo objašnjenje za rast cijene na 1,2 milijarde eura, jeste li sada promijenili mišljenje?

Ne, nisam promijenio mišljenje. Napomenuo sam vam i u prethodnim odgovorima da mislim i vjerujem da je posao obavljen dobro, u duhu dobrih poslovnih običaja i namjera i što je najvažnije u interesu OSRH i posebno HRZ-a, pa time i građana Hrvatske. Ako znamo da se kupnja VBA odražava na stupanj sigurnosti čitave Hrvatske i svih njezinih građana, ne mogu vjerovati da bi netko ugrožavao nacionalnu sigurnost i muljao s nečim tako ozbiljnim kao što je nabava višenamjenskog borbenog zrakoplova. Namjerno pogriješiti u tom poslu, da ne koristim teže riječi, znači izdati nacionalne interese, oštetiti OSRH i dugoročno oštetiti građane ove države. Takav čin ima svoje posljedice i reperkusije. Do sad nismo imali priliku tako nešto doživjeti, pa vjerujem da to ni sad nije slučaj.

NACIONAL: Koji će biti vaši daljnji potezi, hoćete li insistirati na objavi ugovora i smatrate li da će Vlada u konačnici ugovor i objaviti?

Nemam kristalnu kuglu i ne mogu predviđati poteze drugih dionika u sferi obrane, a potezi Odbora često ovise o tom kako predsjednik RH, premijer, ministar obrane tretiraju neku temu. Pa i o tretmanu te teme u javnosti. Odbor za obranu nije proaktivno tijelo, već više kontrolno. Mi ne udaramo ritam i to tako treba biti. Ministarstvo je to tijelo koje je proaktivno. Mišljenja sam, s obzirom na situaciju s tim ugovorima, da ih nije nužno javno objaviti, ali određenim ljudima koji su na točno određenim funkcijama ugovori moraju biti dostupni i obrazloženi. Tu mislim u prvom redu na predsjednika RH i dobro je da je i Vlada tog mišljenja. Druga je stvar što sam ja zagovornik transparentnosti pa bi u istoj situaciji ti ugovori bili javni, a u aneksima ugovora bi bio „skriven“ onaj dio koji nije za javnost zbog moguće ugroze nacionalne sigurnosti.

NACIONAL: Kako u globalu gledate na rad ministra obrane i slažete li se s predsjednikom Milanovićem koji smatra da bi Plenković trebao smijeniti Banožića?

Pa moram reći da su moja iskustva na mjestu predsjednika Odbora za obranu s ministrom Banožićem bitno drugačija nego ona predsjednika Milanovića. Ali i moja uloga je bitno drugačija. Ministar Banožić je do sad uvijek i bezrezervno odgovorio na svaki upit koji smo mi u Odboru postavili, o nekim stvarima na zatvorenim sjednicama je pričao bez muljanja i sustezanja. Ali to je moje i iskustvo Odbora kad je ministar Banožić u pitanju. Što se tiče odnosa prema Odboru za obranu, osim u ovom zadnjem slučaju, nikada nismo imali nikakav problem, čak mogu ministra pohvaliti za njegovu volju da sudjeluje na sjednicama Odbora i otvoreno razgovara. To nije uvijek i sa svim ministrima slučaj.

Ali ministar je napravio jednu veliku političku pogrešku koja je poljuljala cijeli sustav neopravdano prozivajući javno zapovjednika Glavnog stožera za nepoštovanje zakona. Ako doista inspekcijski nadzor nije našao ništa što bi ukazivalo na takav akt ili više njih, onda je to uvlačenje načelnika GS-a, a s njim i Glavnog stožera, pa onda posredno i OSRH u političke igre. Da je ministar u tišini pokrenuo inspekcijski nadzor, nitko ne bi našao riječ prigovora. Ali ovako ostaje dojam osvetničkog pohoda, još k tome neuspjelog. Zbog narušenih odnosa na relaciji predsjednik RH – ministar obrane i s obzirom na to da takvi odnosi nisu dugoročno održivi, da je cijeli sustav MORH-a i OSRH praktički talac takvih odnosa, da je i situacija koju najviše zamjeram ministru nastala kao plod takvih odnosa prijeteći i s „kolateralnim žrtvama“, najbolje rješenje je da se ministar povuče. Mislim da i predsjednik Vlade mora uvidjeti i uvažiti takvu situaciju jer je odgovornost i njegova.

NACIONAL: Koliko zapravo taj sukob šteti Hrvatskoj vojsci?

S puno strana i neke od tih šteta sad i ne možemo detektirati, ali pokazat će vrijeme. Šteta je puno veća nego što je mi možemo ovaj moment spoznati. Vidjeli ste situaciju oko zapovjednika počasne bojne, situaciju s načelnikom Glavnog stožera, situaciju ugovora za VBA, situaciju s Bradleyima… Mogao bih sad nabrajati na dvije stranice, spominjem ono što je u javnosti izrečeno. Takav sukob narušava i remeti atmosferu u OSRH, narušava odnose koji su dugi niz godina izgrađivani, u OSRH su ljudi koji imaju svoje mišljenje i stvaraju ga kao što ga stvaraju i građani. Ne vjerujem da je njihov dojam o tom sukobu dobar. A već je dovoljno loše što ih okupiramo politikom. Već smo vidjeli scene koje su se odvijale u vojarnama, zabranu obraćanja ministra ročnicima, napuštanje vojarne, prozivanje oko troškova koji su nastali u prijevozu predsjednika RH kao štićene osobe, niz loših situacija koje ugrožavaju pozitivnu i normalnu atmosferu koja je potrebna Oružanim snagama. Bojim se da svi još ne možemo sagledati posljedice tog sukoba.

‘Zbog gubitaka sredstava iz europskih fondova glasat ću za smjenu ministra Darka Horvata’, kaže Franko Vidović. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

NACIONAL: Tu je i pitanje Bradleyja koje također spominje predsjednik države?

Kada su Bradleyji u pitanju moje mišljenje je vrlo jasno, rekao bih kristalno čisto. Prvo morate postaviti pitanja: tko, onda kad i u konačnici zašto i sve će vam biti jasno. Bivši ministar Krstičević je tu priču počeo još 2017.-2018. a tijekom 2019. više puta javno isticao skorašnju nabavu BOV-a Bradley M2A2 ODS. Jasno je da tadašnji ministar nije odabrao to vozilo na svoju ruku, nego je postojala tehničko-taktička studija na temelju koje je vozilo izabrano i otpočeli smo pregovore sa Sjedinjenim Državama oko kupnje vozila Bradley M2A2 ODS. Sjedinjene Američke Države su naš strateški partner, ali i saveznik u NATO-u. Otvorili smo pregovore i zatražili od SAD-a upravo taj tip vozila. I dobili 84 vozila koja smo sami izabrali, od toga 60 za trenutno stavljanje u operativnu uporabu HV-a, a 24 za tzv. kanibalizaciju, odnosno rezervne dijelove za cijenu od 150 milijuna dolara. Pri tom smo ušli i u program pomoći vlade Sjedinjenih Država za zemlje koje žele s „istočne“ tehnologije prijeći na „zapadnu“ tehnologiju i kroz taj program možemo ostvariti benefit od 50 milijuna dolara. To je program koji se zatvara 31. siječnja 2022. Dakle, činjenično stanje je sljedeće: prema NATO-u smo deklarirali da ćemo oformiti u sklopu pješačke brigade tešku pješačku bojnu. Bez borbenog oklopnog vozila taj cilj naše Oružane snage ne mogu ispuniti. Nije SAD tražio od nas da kupimo vozila Bradley M2A2 ODS, već je to naš slobodni izbor i mi smo tražili SAD da nam iziđe u susret. Za cijenu od približno 2,3 milijuna dolara po vozilu dobivamo najbolji omjer cijene i kvalitete. Ostala ponuda na tržištu nam, ako već investiramo u VBA, jednostavno nije priuštiva. I posljednje: SAD je napravio sve da nam iziđe u susret, do sad nam je donirao više od 500 milijuna dolara opreme i sredstava i minimum minimuma je biti fer i korektan u odnosima. Kako reći za nas da smo fer i korektni kad ni 20. siječnja 2022., tri godine nakon službenih najava da kupujemo vozila Bradley M2A2 ODS, mi nemamo odluku ulazimo li u taj posao koji smo sami inicirali. To je neozbiljno i frustrirajuće prema državi koja nam je tako često izlazila u susret.

NACIONAL: Kako kao bivši SDP-ovac, a sada član Kluba socijaldemokrata gledate na predsjednikove poteze i izjave?

Predsjednik RH ima svoj specifičan stil i svoj način komunikacije. Nekome taj stil odgovara, nekome ne. Ja nisam pristalica teških riječi i vrijeđanja. Ali to će građani sami procijeniti. Ono što je bitnije su njegovi potezi. A oni su za sad progresivni i u granicama koje su razumne.

NACIONAL: Prošlo je dosta vremena pa sada sigurno nešto mirnije možete prokomentirati sve što se dogodilo u SDP-u i što je kulminiralo vašim izbacivanjem iz stranke?

Tempi pasati, o tom je sve rečeno. SDP je moja bivša stranka, a odlika i karakteristika svih bivših jest upravo ta činjenica da su bivše. Zašto su bivše, to više nikoga ne zanima. Članovima SDP-a želim svu sreću s ovakvim rukovodstvom, trebat će im. Volio bih da se SDP vrati na staru slavu, ali to nije realno. Tko zna, možda me vrijeme demantira. U svakom slučaju, običnim članovima moje bivše stranke sve najbolje želje i o njima uvijek s poštovanjem.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni kako funkcionira novi Klub socijaldemokrata? Činjenica je da ste najbrojniji klub u Saboru, ali niste nešto eksponirani u javnosti.

Ne bih tako rekao, više članova Kluba socijaldemokrata je svaki dan u javnosti i dobro smo praćeni. Predugo sam u politici da bih davao olako ocjene, posebno dobre, ali mogu konstatirati da je za sad sve u skladu s očekivanjima. Iako se kolegica Ivana Posavec Krivec trudi kao predsjednica kluba i radi dobro posao koji su joj članovi povjerili, meni je žao što je Domagoj Hajduković donio odluku da se posveti isključivo vanjskoj politici. Mislim da je on kvalitetan kadar, da je pokazao i da je kvalitetan karakter i da ima još mnogo toga reći na javnoj pozornici. A posebice u vanjskoj politici, gdje ima i ugled i kontakte.

NACIONAL: Postoje li neki planovi za osnivanje nove stranke i kako planirate izaći na neke od idućih izbora kao stranka ili nezavisna lista?

Sada biste vi da ja ispričam cijelu strategiju. Znat ćete na vrijeme i kad dođe to vrijeme, moje kolege će znati odabrati formu, a sadržaj će sigurno biti socijaldemokratski, usmjeren na boljitak svih građana.

NACIONAL: Kakvi su vaši planovi kada je u pitanju politika, hoćete li biti članom nove stranke ako se osnuje ili je ovo vaš posljednji mandat u Saboru?

Nikad ne reci nikad, ali moja razmišljanja o budućnosti nisu vezana za Sabor. Predugo sam tu, već nekih 10 godina, imam još valjda dvije ispred sebe. Angažman u nekoj drugoj stranci me ne zanima, nisam više sklon tome. Ali da sam inficiran politikom, to je istina. I da me privlači moj rodni grad Šibenik, to je isto istina. Uskladit ćemo želje i mogućnosti.

NACIONAL: Postoji li mogućnost da se vratite u SDP ako se okolnosti u toj stranci promjene?

Ne razmišljam o toj mogućnosti. Uz SDP nisam bio vezan samo politički, nego i emotivno. Od samog početka sam bio dio te stranke. E sad, to bi vam bio kao povratak u vezu koja nije funkcionirala i za koju očekujete da će opet „puknuti“ na istim stvarima. Ne, hvala lijepa, neka SDP za mene ostane lijepa i draga uspomena, bez obzira na očajan kraj.

NACIONAL: Hoćete li u Saboru glasati za smjenu ministra Horvata?

Da, glasat ću za smjenu ministra Horvata i tome je nekoliko razloga. Prvi razlog je gubitak EU sredstava za obnovu. Ali još više od toga je činjenica da u više od godinu dana ministar i ekipa oko njega nisu stvorili uvjete da se ta sredstva mogu povući i realizirati. To je tragedija i prava istina. Ta nesposobnost ministra da uvidi gdje su problemi i kako ih riješiti. Vidim da se sad vrti priča u medijima u stilu “sustav je loš pa je to uzrok gubitka sredstava“. Da, slažem se, ali gospodine ministre, što ste napravili da sustav promijenite, koje probleme u sustavu ste detektirali, temeljem čega ste izabrali baš pristup obnovi koji ste izabrali? A odgovor je nula, ništa, zero. Čitav problem Vlade je sadržan ne u gubitku sredstava za obnovu, već u činjenici da nisu unaprijedili sustav ni u jednom segmentu i da se to odražava na sve građane te da je taj problem posebno bolan na području Banovine i Zagreba.