Objavljeno u Nacionalu br. 1013, 21. rujan 2017.

Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske za Nacional otkriva sadržaj vulgarnih prijetećih pisama koje stalno dobiva, govori o premijeru Plenkoviću koji otkad je premijer, kako kaže, nijednom nije izgovorio riječ antifašizam, Bandiću i Bernardiću koje je pokušao politički ujediniti u Zagrebu i Katoličkoj crkvi

“Đubre partizanskočetničko, došao si u Boričevac provocirati da postaviš svoj jebeni vijenac nevinim žrtvama nakon veličanja četničkih zločina… To ti je mogao biti zadnji dolazak u Srb. Da ti slučajno ubuduće ne padne na pamet doći i provocirati kada se odaje počast Hrvatima stradalim od tvojih partizanskih i četničkih zločinaca, majku ti partizanskočetničku jebemo.

Grupa branitelja

ZA DOM SPREMNI“

Tako glasi samo jedno od pisama koje redovito dobiva predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin. Rodom iz Hrvatskog zagorja, Habulin potječe iz partizanske obitelji. Stric i otac bili su u partizanima, djed je ubijen u ustaškom logoru Lepoglavi, a teta Marija Habulin, španjolski borac, glavni šifrant i tehnički sekretar CK SKJ, strijeljana 1941. u Rakovu Potoku, imala je i svoju ulicu u Zagrebu koja je preimenovana, kao i mnoge druge ulice narodnih heroja. Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) nastao je iz SUBNOR-a Hrvatske, koji je 1992. promijenio ime. Time je stvorena mogućnost da se u tu udrugu, osim sudionika Narodnooslobodilačke borbe kojih je sve manje živućih, uključe i pojedinci i udruge kojima je antifašizam opredjeljenje. Rođen 1957., Habulin je, kao rezervni oficir JNA, bio raspoređen u Teritorijalnu obranu kao komandir protudiverzantskoga voda. Predsjednik Tuđman preveo mu je čin u časnika Hrvatske vojske, pod kojim je  tijekom 1991. i 1992. nastavio voditi tu specijalnu jedinicu. Kada je rasformirana, prešao je u 103. brigadu kao zapovjednik Prve satnije Druge bojne 103. brigade i završio rat sudjelujući u Oluji 1995. Posljednjih godina, otkad se hrvatsko društvo intenzivno bavi revizijom vlastite povijesti, a državni vrh oklijeva odlučno reagirati, SAAB je posebno na meti desničarskih udruga. Franjo Habulin dao je intervju u svjetlu najnovijih događanja vezanih uz ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu, promjenu imena Trga maršala Tita, kao i premijerove pregovore s predstavnicima HOS-a.

NACIONAL: Dobivate mnogo prijetećih pisama. To je odraz jedne opasne atmosfere u društvu koja je stvorena u posljednjih nekoliko godina. Jeste li o tome obavijestili pravosuđe ili policiju? Zar oni ne bi morali reagirati?

Sva ta prijeteća pisma koja dobivam, u kojima me vrijeđaju, psuju mi majku i nazivaju me četnikom, puna su mržnje i završavaju redovito ustaškim pozdravom “za dom spremni”. Što uopće misliti o ljudima koji tako nešto pišu, osim da su puni mržnje i zlobe koja će ih na kraju izjesti. Sigurno da je sadržaj tih pisama odraz stanja u našem društvu koje je duboko ideološki i ekonomski podijeljeno i taj ćemo jaz vrlo teško svladati. Kao prvo, to su kukavice. Da imaju hrabrosti i karaktera, pod svoje prijetnje potpisali bi se imenom i prezimenom. Budući da su to kukavice, ja ih se ne bojim. Nisam podnio nikakvu prijavu, o tome tek razmišljam. To je rezultat i nedovoljne odlučnosti premijera koji nije adekvatno reagirao na takve pojave, ali i odraz njegova balansiranja unutar HDZ-a, koji i dalje ima vrlo jako ekstremno desno krilo. Želim vjerovati da ih premijer pokušava udaljiti iz stranke ili neutralizirati, ali on u tome napreduje puževim korakom. Sve to ide užasno sporo, što i njegovu poziciju predsjednika HDZ-a čini krajnje upitnom. No on nije samo predsjednik jedne stranke, već i predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Kao takav nije poduzeo ozbiljne korake kada je ekstremna desnica dignula glavu i počela raditi stvari koje su u jednoj europskoj zemlji temeljenoj na antifašizmu, zakonski nedopustive. Oni pomno prate odnos vlasti prema njima, prema isticanju ustaških simbola, što je sve u funkciji revizije povijesti i kada vide da se ništa ne poduzima, idu sve dalje.

NACIONAL: Znaju li ti koji vam pišu da ste vi branitelj i časnik Hrvatske vojske? Što ste po činu?

Natporučnik. Bio sam branitelj od 1991. do 1995., a mobiliziran sam 5. kolovoza 1991. Iako doma još imam papire u kojima piše kojoj sam jedinici pripadao, prvu godinu ratnog puta nisam nikada regulirao jer tada nisam smatrao da će mi to trebati ili da je to važno. To što sam napravio, napravio sam za svoju domovinu i tu je priči kraj.

NACIONAL: Zanimljivo je da branitelje koji su antifašisti i ljevičari njihovi kolege branitelji nazivaju četnicima. To se dogodilo i Fredu Matiću. Kako to komentirate?

Tog 5. kolovoza kada smo mobilizirani, čovjek koji je bio na čelu štaba, kasnije Ureda za obranu, pozvao je nas nekoliko zapovjednika na kavu u svoju kancelariju. I rekao – svi mi koji ovdje sjedimo, članovi smo Saveza komunista. Kako vi gledate na to? Svi su šutjeli, a ja sam rekao: “Draže mi je moje dvorište nego susjedovo, više volim svoj glavni grad nego tuđi, svoju zemlju nego tuđu. I zato moramo uzeti oružje i braniti svoja dvorišta.” Kad sam to rekao, i svi drugi su to prihvatili.

NACIONAL: Ministarstvo branitelja, pod koje i vi pripadate, prvi put ove godine nije objavilo kako je podijelilo novac namijenjen udrugama branitelja. Kako to tumačite?

U natječaju za braniteljske udruge postoji fond od 15 milijuna kuna. U vrijeme kada je Fred Matić bio ministar, to je bilo transparentno i svake je godine na internetskim stranicama Ministarstva objavljivano tko je i koliko dobio. Prošle i ove godine to se ne objavljuje, bez objašnjenja. Očito neki dobivaju bezobrazno više od drugih i to se ne smije javno znati. No braniteljske udruge su se razmnožile, rascjepkane su i nemaju unutarnju organizaciju poput Saveza antifašista. SABA je krovna organizacija koja ima i svoje općinske i županijske organizacije, i još uvijek imamo oko sedam tisuća preživjelih sudionika Narodnooslobodilačkog rata. I oni su branitelji. Ostalo su mlađi ljudi koji su se opredijelili za antifašizam, a Savez ima oko 23 tisuće članova u cijeloj Hrvatskoj.

NACIONAL: Koliko ste novca dobivali od države?

Mi smo ranijih godina za svoje projekte i programe od Ministarstva dobivali oko 650 tisuća kuna. Njima smo financirali Ljetnu školu mira, izdavanje svog glasila i obnovu spomeničke antifašističke baštine. Započeli smo i s katalogizacijom umjetničkih predmeta koje imamo ovdje, u svojim prostorijama. Od slika, skulptura do povijesnih časopisa, s ciljem stvaranja zbirke za neki budući Muzej Narodnooslobodilačkog rata. No ove godine, od 680 tisuća kuna koje smo tražili za naša tri projekta – a to su Centar za studij demokracije i mira, nakladnička djelatnost i obnova spomeničke baštine – dobili smo 80 tisuća. S time doista ne možemo ništa pa ćemo pokušati ta sredstva objediniti u samo jedan projekt, odnosno nakladničku djelatnost. To je ponižavanje i rezultat jednog katastrofalnog odnosa prema antifašizmu u Hrvatskoj. Mi danas zapravo smetamo. Pa kad nas ne smiju zabraniti i ugasiti, mogu nas prestati financirati pa ćemo sami nestati. No ja im poručujem da nećemo. Izdržat ćemo i prevladati ovo teško vrijeme, ali nećemo izumrijeti.

NACIONAL: Sa svojih 23.000 članova vi ste prilično jaka politička snaga. Zašto ne osnujete stranku?

Ne treba osnivati još jednu stranku jer bismo vjerojatno brzo bili potopljeni. Međutim, trebali bismo izaći na izbore i ući u vlast ne samo u općinama i županijama, već i u Sabor. Samo jedan čovjek i jedna ruka može puno značiti. Jer zbog borbe za stolice, oslabile su sve lijeve stranke i izgubila se lijeva i socijalna ideja za koju su se trebale boriti.

NACIONAL: Zašto se branitelji iz Domovinskog rata i antifašisti iz Drugog svjetskog rata dijele? Zar ne bi trebali, kao u Puli ove godine, zajednički proslavljati Dane pobjede u oba rata?

To bi bilo normalno. Jer Hrvatska je u svojim ZAVNOH-ovskim i AVNOJ-evskim granicama sačuvana zahvaljujući i jednima i  drugima. To su temelji hrvatske državnosti. Ja sam na čelu antifašističke udruge, ali sam i branitelj iz Domovinskog rata, časnik Hrvatske vojske. Vodio sam 125 ljudi iza sebe od 1991. do 1995. Sve to ovisi o čovjeku i o tome kako doživljava svoju domovinu i njenu povijest. Ja se nisam borio za obnovu NDH, kao ni velika većina mojih suboraca.

NACIONAL: Upozoravate na opasnost revizije povijesti, ali to nekako teško dopire do javnosti? Možda zato što se premijer o tome ne usuđuje odlučno progovoriti?

Nama u Savezu antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, kao i svim naprednim ljudima, to je potpuno neprihvatljivo. Ne možemo dopustiti da se danas, sedamdeset godina kasnije, tvrdi da su Titovi partizani bili koljači i zločinci, jer oni to nisu bili. Ili tvrditi da su ustaše iz Jasenovca i ostalih ustaških logora smrti bili slavom ovjenčani pobjednici, jer oni to nisu bili. Oni su bili zločinci, koljači i gubitnici u Drugom svjetskom ratu i ništa drugo. Simbolično, i ovoga ljeta u Brezovici, u Jadovnom i u Srbu, na proslavi Dana antifašističke borbe i na komemoracijama, nije bilo predstavnika vlasti. To govori o njihovu odnosu prema žrtvama ustaških logora i pokolja, prema antifašizmu, pa i prema nama danas. A dopuštaju demonstracije crnokošuljaša koje se tamo redovito organiziraju. Nisam čuo premijera Plenkovića otkad je na čelu Vlade da je izgovorio riječ antifašizam. Već samo da osuđuje sve totalitarne režime. To je floskula.

NACIONAL: Kako gledate na rješenje o premještanju ploče s ustaškim pozdravom iz Jasenovca u Novsku?

To nije nikakvo rješenje. I premijer Plenković i resorni ministri –uprave, unutarnjih poslova, branitelja i pravosuđa – moraju reagirati jer za te ustaške simbole i pozdrave nema mjesta u Republici Hrvatskoj. Uostalom, ako je Visoki prekršajni sud osudio Joea Šimunića za izvikivanje tog pozdrava na stadionu, a Ustavni sud odbio njegovu žalbu na presudu, onda ne znam o čemu se više treba razmišljati. I njegov “za dom spremni” i onaj u Jasenovcu isti su pozdrav pa bi valjda i sankcije trebale biti iste. Aktualna vlast boji se poduzeti mjere koje ima na raspolaganju, prije svega one koje im daje Ustav Republike Hrvatske. Za to ne treba nikakvo Povjerenstvo za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima.

NACIONAL: Premijer odgađa donošenje odluke izgovarajući se na Povjerenstvo. Kakav zaključak Povjerenstva očekujete?

Akademik Kusić, koji se nalazi na čelu Povjerenstva za suočavanje s nedemokratskim režimima, ima težak zadatak jer, na kraju, to Povjerenstvo je nepotrebno. Povijest je davno dala svoj sud o svim simbolima, kao i drugim ključnim pitanjima koja se odnose na totalitarne režime. Nirnberški sud je o nacizmu i fašizmu rekao sve što je bilo nužno. Njihove ocjene nikakvo povjerenstvo ne može promijeniti. Što se tiče petokrake zvijezde, o tome je Međunarodni sud pravde donio presudu i tu zvijezdu nitko ne može zabraniti. Mediji pišu da će odluka tog Povjerenstva, koja bi trebala postati dio legislative, biti uravnotežena. Znači li to da će Povjerenstvo izjednačiti fašizam i antifašizam? To nikako nije niti će ikada biti prihvatljivo.

NACIONAL: Kako ocjenjujete poziciju i tumačenje Predsjednice da je “za dom spremni” stari hrvatski pozdrav? Nije li ona zapravo ponovila isto što tvrdi ekstremna desnica?

Predsjednica bi se prvo trebala informirati. Osim toga, nemojte me krivo shvatiti, ali većina građana nju više ne shvaća ozbiljno. Prva greška koju je učinila bilo je uklanjanje biste Josipa Broza iz svog ureda. Time je dala zeleno svjetlo svemu što je uslijedilo. Ustaštvu i fašizaciji Hrvatske.

NACIONAL: Zašto manjine, prije svega srpska, a onda i HNS, i dalje daju podršku ovoj Vladi? Znači li to da i oni snose odgovornost za takvu politiku?

Siguran sam da za Milorada Pupovca to nije prihvatljivo, kao ni za predstavnike Židova i Roma, koji su bili najveće žrtve ustaškog režima. No u ovom trenutku nikome ne odgovaraju novi parlamentarni izbori. Pretpostavljam da će borba za parlamentarnu većinu trajati od sjednice do sjednice Sabora. Nisam siguran da će preživjeti. Nažalost, lijeve stranke na čelu sa SDP-om nisu spremne na parlamentarne izbore. Što se tiče židovske manjine, mislim da su oni odlučili djelovati na drugi način i da već poduzimaju korake na međunarodnom planu. Vidljivo je to i kroz poruke koje dolaze iz SAD-a, odakle je već dva puta u godini dana došao izaslanik za Holokaust. Uostalom, još je prvi američki veleposlanik u Hrvatskoj, Peter Galbraith, davne 1994. rekao da je ustaški režim trajni neprijatelj američkog naroda i ta njihova pozicija konstanta je koja se ne mijenja. To je pokazala i Veleposlanica SAD-a Julieta Valls Noyes došavši na komemoraciju u Jasenovac koju su organizirali Savez antifašista i Srpsko narodno vijeće, a ne na onu državnu. Uostalom, i u Izvješću State Departmenta poslana su upozorenja o neprihvatljivoj fašizaciji Hrvatske i porastu govora mržnje.

NACIONAL: Kako ocjenjujete ponašanje SDP-a u takvoj situaciji?

Mislim da ima previše lutanja i da SDP ima previše problema sa samim sobom. Osim toga, oni nemaju lidera, čovjeka koji ih predstavlja i vodi svoju vojsku. Ta razmimoilaženja unutar SDP-a predugo traju. Da vam budem iskren, ne vidim na prostoru Hrvatske niti jednog političara sa širinom, snagom i autoritetom koji bi mogao povesti narod. Nemaju ga ni lijeva niti desna politička opcija. Čovjeka se može cijeniti jedino ako je principijelan i dosljedan. A ni kod Plenkovića ni kod Bernardića to nije slučaj.

NACIONAL: Zašto premijer uopće pristaje na razgovore s HOS-ovcima i ekstremno desnim marginalcima koji nemaju ni jedan posto podrške i time im daje na važnosti?

Doista ne znam jer s takvima se ne pregovara. Takve ljude se treba ignorirati. Sjećam se da smo mi iz  SAAB-a čestitali premijeru kada je izabran na svoju funkciju i zatražili sastanak, kako bismo razgovarali o aktualnoj problematici i odnosu vlasti prema antifašizmu. Od tada je prošla godina dana, a premijer koji je zahvalio na čestitkama i obećao nas primiti kada bude mogao, još uvijek nije našao vremena. U međuvremenu se s nekim drugima sastaje i posvećuje im svoje vrijeme i time im daje i medijski prostor. Doista neshvatljiv nesrazmjer ako se zna da je Franjo Tuđman učinio sve da HOS  kao paravojna organizacija što prije nestane i “utopi” se u regularnim postrojbama Hrvatske vojske, dok je s druge strane Hrvatska imala najmasovniji antifašistički pokret u Europi u Drugom svjetskom ratu.

NACIONAL: Jeste li razočarani Milanom Bandićem, koji se oduvijek deklarirao kao antifašist, a onda pokleknuo pred ucjenama Zlatana Hasanbegovića i promijenio ime Trga maršala Tita?

Osobno sam priželjkivao jednu drugu koaliciju i drugačiju većinu koju bi u Gradskoj skupštini tvorile lijeve stranke. No to se nije dogodilo, karte su se podijelile drugačije. Odgovornost za to jednako snosi i SDP koji je zbog viših ciljeva mogao dati podršku Bandiću. Ovako se dogodila politička trgovina koja nema veze s demokracijom i voljom naroda. No iako je Zlatko Hasanbegović izjavio da je Tito otišao u povijest, to nije istina. Tito je stvarao povijest i danas je možda aktualniji nego ikada. Imam i pitanje za zastupnike u Skupštini Grada – hoće li se odreći Ordena narodnog heroja, koji je Zagrebu dodijelio Josip Broz Tito, jedinom u Jugoslaviji?

NACIONAL: Jeste li se u međuvremenu sastali s Milanom Bandićem, koji sada najavljuje vraćanje biste Ive Lole Ribara i Sedam sekretara SKOJ-a?

Nismo se vidjeli, iako bismo morali razgovarati o reguliranju odnosa Saveza antifašističkih boraca i antifašista s Gradom Zagrebom, jer ova je zgrada u vlasništvu Grada. Sastanak je bio zakazan na  dan kada se konstituirala  Skupština Grada Zagreba, a kako ujutro nisu imali kvorum, morali smo sastanak odgoditi. Do danas se taj sastanak nije dogodio. Ja nemam više što pitati uz promjenu imena Trga – to je završena priča. Ali sugerirao bih građanima koji tamo žive da ne mijenjaju dokumente. Jer isto kao što smo vratili Trg žrtava fašizma, vratit ćemo i ovaj. Prije ili kasnije. A što se tiče Ive Lole i Sedam sekretara SKOJ-a, to su pozitivne namjere, ali ne mogu biti kompenzacija za to što se napravilo s Maršalovim trgom.

NACIONAL: Jeste li pokušali posredovati između gradonačelnika Bandića i Davora Bernardića?

Da.

NACIONAL: I?

Bandić je rekao – oni nisu htjeli s nama. Bernardić je tvrdio da Bandić nije htio s njima. Ja sam im onda rekao – dečki, netko tu laže ili uopće niste razgovarali. A sad je možda kasno. Prošla baba s kolačima. I što su napravili? Moje pitanje je – žive li nakon promjene imena Trga građani Zagreba bolje i kopaju li manje po kontejnerima?

NACIONAL: Je li istina da je Milan Bandić uskratio financiranje svim antifašističkim udrugama?

Nije uskratio, nego je značajno smanjio. A to se događa i u ostalim općinama, gradovima i županijama. Savez okuplja 142 udruge i zajednice diljem  Hrvatske, a registriraju se i nove udruge. Posljednja je registrirana na Kalniku. Trudimo se omasoviti Savez, privući mlade i kadrovski ojačati svoju antifašističku udrugu. Mislim da smanjenje sredstava nije slučajno. Milan Bandić tvrdio je na posljednjem sastanku s izaslanstvom Saveza da se sredstva za Savez antifašista u Zagrebu neće smanjiti. Očekujem da održi svoje obećanje.

NACIONAL: Kakva je uloga Crkve u društvenim podjelama u Hrvatskoj?

Hrvatska je po Ustavu sekularna država. Djelovanje biskupa to danas dovodi u pitanje. Utjecaj svećenstva je prevelik. Katolička Crkva u Hrvatskoj posjeduje ogromnu imovinu, a k tome još dobiva i značajna sredstva iz državnog proračuna. Naš Savez zalaže se za financiranje crkava uvođenjem crkvenog poreza, kako je to riješeno u Austriji i Njemačkoj. Isto tako, protivimo se i vjeronauku u školama.

Škola nije vjerska institucija, već odgojno-obrazovna ustanova. Katolički kler u Hrvatskoj podržava ekstremnu desnicu i aktivno politički djeluje umjesto da se bavi svojim vjerskim poslanjem. Njihovo djelovanje podržava i HDZ, budući da svećenstvo značajno utječe na biračko tijelo, koje podržava desnicu. Veliki dio svećenstva djeluje suprotno iskazanim opredjeljenjima pape Franje, kojega Katolička Crkva u Hrvatskoj očito ignorira.

NACIONAL: Kako iz ove perspektive gledate na ulogu Franje Tuđmana u odnosu na antifašizam?

Tuđman je kao antifašist ipak čuvao ključne antifašističke odrednice. Prvi mu je došao Budiša, još 1991., kao predsjednik Odbora za imenovanja ulica i trgova u gradu Zagrebu, s idejom da se Trg maršala Tita preimenuje. Tuđman mu je tada rekao – nemoj to ni misliti, a kamoli pokušavati. I tu je priča za njega bila završena. U obrani Hrvatske i radu na međunarodnom priznanju zemlje bio je prilično dosljedan, dok se u privatizaciji uopće nije snašao. Mnogi su danas zaboravili što je Tuđman o antifašizmu govorio. Bio je svjestan opasnosti koju su predstavljali HOS i ideja o obnovi NDH i ustašizaciji Hrvatske. Tuđman je zaboravljen. Ničega Tuđmanova danas više nema u Hrvatskoj. Osim imena aerodroma.