Iako Franjo Gregurić, predsjednik Vlade demokratskog jedinstva s početka devedesetih godina, nije želio komentirati aktualnu političku situaciju u Hrvatskoj, posebno odnose predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, kratko se prisjetio jednog dramatičnog trenutka kada je predsjedniku Tuđmanu spustio slušalicu da bi ga potom nazvao i ispričao mu se. Kao predsjednik Hrvatsko-ukrajinskog društva u dvama mandatima, ovoga puta govorio je o ratu u Ukrajini te se osvrnuo i na neke razlike ovog rata u Ukrajini i Domovinskog rata u percepciji međunarodne zajednice. Prije no što je postao premijer, Gregurić je bio ugledni gospodarstvenik. Završio je Tehnološki fakultet u Zagrebu, gdje je i doktorirao kemijsko inženjerstvo. Bio je direktor Radonje u Sisku i Chromosa u Zagrebu, predsjednik Privredne komore i direktor predstavništva Astre u Moskvi. Od 1990. bio je potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, a 1991. i 1992. godine i predsjednik Vlade demokratskoga jedinstva. Tijekom 1993. i 1995. bio je glavni direktor INA-e.

Imao je 50 godina i karijeru uglednoga gospodarstvenika kada ga je Franjo Tuđman 1990. pozvao u Vladu da pomogne tadašnjem premijeru Josipu Manoliću, a 11 mjeseci poslije, u dramatičnim ratnim okolnostima imenovao ga je predsjednikom prve koalicijske vlade u Hrvatskoj u kojoj su participirali HDZ i SDP. Ta je vlada imala presudnu ulogu u međunarodnom priznanju Hrvatske. Mandat joj je trajao od kolovoza 1991. do kolovoza 1992. godine, a zasjedala je svakog drugog, trećeg dana. U nešto malo više od godinu dana svog djelovanja ta je vlada održala 118 sjednica, a među njima i nekoliko izvanrednih noćnih sjednica u dramatičnim okolnostima.

‘Vladimir Putin je, krivom procjenom, ovom invazijom napravio katastrofalnu grešku. Pogrešno je procijenio da će ruse u Ukrajini dočekati kao osloboditelje s cvijećem i pljeskom’, smatra Franjo Gregurić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kakva je bila suradnja vas kao premijera s predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom početkom devedesetih godina u vrijeme Domovinskog rata? Jeste li vodili političke bitke s predsjednikom Tuđmanom?

Nakon raketiranja Banskih dvora s potpredsjednicima Tomcem i Pavelićem sjedio sam u kabinetu, slušajući večernji dnevnik s informacijama o posljedicama raketiranja. Sljedećeg dana trebala se održati sjednica Hrvatskog sabora na kojoj su donesene povijesne odluke o proglašenju samostalnosti i neovisnosti Republike Hrvatske. Uslijedio je telefonski poziv predsjednika Tuđmana, kojeg su interesirale mjere koje će vlada poduzeti u narednim danima. Zbog velike napetosti i nervoze s obje strane slušalice, u tako kritičnim momentima, poklopio sam slušalicu predsjedniku. Odmah sam shvatio da to nisam trebao učiniti, na što me je istoga časa upozorio i gospodin Tomac. Povratno sam nazvao predsjednika i ispričao se zbog svog postupka. Njegov odgovor je bio: „Ja se ne sjećam da ste to učinili i nemate se zašto ispričavati.“ Obavijestio sam ga zatim da namjeravam zvati Moskvu, predsjednika Gorbačova, jer svojim utjecajem Rusija može spriječiti vojni vrh Jugoslavije u daljnjim akcijama bombardiranja i planiranog općeg napada na Hrvatsku. Veza je uspostavljena preko generalnog konzula Gyrenka koji je zatim preko Beča prenio molbu gospodinu Gorbačovu da svojim utjecajem spriječi daljnja vojna djelovanja JNA. On je to učinio iste noći i pismom zatražio da se spriječe napadi na gradove i krupne industrijske objekte u Republici Hrvatskoj. U dva sata ujutro obaviješteni smo o sadržaju pisma i da je pismo istovremeno predano rukovodstvu u Beogradu. Pismo je bilo usklađeno uz konzultacije s SAD-om i EU-om.

NACIONAL: Znači li to da je sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov spriječio nastavak bombardiranja Hrvatske nakon raketiranja Banskih dvora 7. listopada 1991. godine? Taj zračni napad u središtu Zagreba izvela je JNA.

Nemojmo se vraćati u prošlost. To je poznata činjenica objavljena i u mojoj knjizi „Vlada demokratskog jedinstva: Istina o Vukovaru i škola demokracije u Hrvatskoj“. To su povijesni detalji za povjesničare i danas nisu prioriteti.

NACIONAL: Jeste li u to vrijeme ratne ekonomije u Hrvatskoj zabranili prodaju i izvoz pšenice i kukuruza iz silosa u Hrvatskoj?

Koncem devedesete godine blokirali smo robu u skladištima robnih rezervi Jugoslavije, koja su se nalazila u Hrvatskoj. Prevozili smo pšenicu, kukuruz i druge prehrambene proizvode iz ratom zahvaćenih dijelova Hrvatske (Đakovo i istočna Slavonija) u Istru, Dalmaciju i na sjever u Varaždin. Vodili smo brigu o tome da se robne zalihe u Hrvatskoj sačuvaju. Sačuvanim robnim zalihama uspjeli smo zbrinuti prognane i izbjegle građane.

NACIONAL: Tada baš nije bila velika podrška međunarodne zajednice Hrvatskoj, a rezolucijom UN-a bio je zabranjen izvoz oružja u Hrvatsku. Kako se Bruxelles danas ponaša, s obzirom na rat u Ukrajini?

Europa je pokazala neočekivano jedinstvo u pružanju vojne i materijalne pomoći u obrani legalne ukrajinske vlasti, što nije bio slučaj devedesetih godina u Hrvatskoj. Dobro je organiziran i prihvat izbjeglih Ukrajinaca u sve zemlje Europske unije. Poseban teret imaju zemlje na zapadnoj granici Ukrajine: Poljska, Slovačka, Mađarska, Češka, ali i Rusija. Dio izbjeglica sa sjevera odlazi i u Rusiju. Višemilijunski izbjeglički val organizirano je dočekan u Europskoj uniji jedinstvenim sustavom prijema, snabdijevanja, ali i organiziranjem školovanja djece. Taj je sustav organiziran na razini Europske unije.

NACIONAL: No sankcije uvedene Rusiji nanose štete i gospodarstvu članica Europske unije.

Štetne posljedica embarga na izvoz u Rusiju su neizbježne. I zemlje Europske unije također trpe štete od embarga u izvozu opreme, strojeva, prehrambenih proizvoda, pa i lijekova. Istovremeno se smanjuje uvoz nafte i plina iz Rusije. Dobri odnosi Rusije s Kinom, zemljama Azije, Afrike i Južne Amerike olakšavaju materijalni položaj Rusije.

Ali dosadašnji tijek rata iscrpio je Rusiju do te mjere da teško može otkloniti posljedice blokade i hraniti ruski ratni stroj u Ukrajini. Rusija nema samo materijalnu nego ima i moralnu štetu. Građani Rusije već osjećaju teret embarga i pada životnog standarda. Velika većina zemalja osudila je Putinovu invaziju. U Vijeću sigurnosti UN-a ostala je suzdržana samo Kina, koja vješto koristi dugu granicu s Rusijom. Zahvaljujući energentima iz Rusije Kina je sada osigurala i dvoznamenkasti rast BDP-a i razvoj svog gospodarstva.

NACIONAL: Jedan od razloga Vladimira Putina za invaziju na Ukrajinu bile su dvije odmetnute ukrajinske pokrajine u Donbasu, koje je Rusija prethodno i priznala. Koji mu je bio motiv za taj radikalni korak?

Donbas je skraćenica za Donski industrijski bazen, a obuhvaća Doneck i Luhansk. Ta regija je centar razvoja industrije čelika, strojogradnje, vojne industrije, proizvodnje energije i ugljena. Njena secesija bila bi veliki gubitak za Ukrajinu. Ukrajina je površinom, uz Rusiju, druga najveća država u Europi, a zbog poljoprivredne proizvodnje, posebno žitarica, snabdijeva veliki dio europskih i arapskih zemalja, čime je zabrinutost za brži završetak rata u Ukrajini također opravdana. U Donbasu su se proizvodili tenkovi, oružja, svašta je tamo bilo. Ukrajina, doduše, proizvodi i vojne avione. To je velika zemlja s velikom industrijom. U Ukrajini je i tvornica Antonov, koja je proizvodila najveći teretni zrakoplov na svijetu.

NACIONAL: Centralno pitanje rata u Ukrajini za nas su i njegove reperkusije na Europsku uniju, kao i Hrvatsku. Za Hrvatsku je posebno osjetljivo pitanje ruskog vlasništva u tvornici „Đuro Đaković“ s 800 zaposlenih i dvjestotinjak kooperanata, zbog sankcija uvedenih Rusiji.

Ministar Marić već je najavio da će se vlasništvo „Đure Đakovića“ odvojiti od njegova tekućeg poslovanja. Ljudima trebati pustiti da rade i zarađuju. Logično je da je taj potez usklađen s Europskom unijom. Kapital koji se stvara pod embargom neće se otuđivati. Novac će ostati na računima firme dok se ne odluči što će biti s tom imovinom nakon embarga. Hrvatska će razmjerno svojoj veličini pretrpjeti veće štete od drugih zemalja Europske unije. Jednoga dana završit će rat pa će se to pitanje morati riješiti. To zavisi o tome kada će se postići mir i početi oporavak.

NACIONAL: Bili ste i predsjednik Hrvatsko-ukrajinskog društva prijateljstva. Kakva je njegova uloga?

S Ukrajinom sam bio poslovno vezan u vrijeme kada sam bio predstavnik Astre u Moskvi 1989. godine. Dosta smo surađivali s ukrajinskim firmama. Nakon rata su te veze s Ukrajincima bile vrlo intenzivne, ali na drugi način. Prvi predsjednik Hrvatsko-ukrajinskog društva prijateljstva bio je Ivica Trnokop, prvi opunomoćeni predstavnik Hrvatske u Ukrajini. Dok Hrvatska još nije bila priznata, Ivica Trnokop je imao ovlaštenje predsjednika Franje Tuđmana da predstavlja Hrvatsku u Kijevu, kao što je imao i Ivica Maštruko u Rimu u vrijeme kada je još bio jugoslavenski ambasador u Vatikanu. Ivica Trnokop je u to vrijeme bio predstavnik Astre u Ukrajini. Kad smo predsjednik Franjo Tuđman i ja, kao tada još potpredsjednik vlade, došli u posjet Ukrajini, a bilo je to prije priznanja Hrvatske, predsjednik je imao tretman kao predsjednik suverene države. U tom trenutku, kao i u čitavom poslijeratnom periodu, Hrvatsko-ukrajinsko društvo odigralo je veoma važnu ulogu. Društvo je čitavo poslijeratno vrijeme okupljalo Ukrajince i hrvatske građane i na neki način objedinjavalo i djelovanje više samostalnih udruga Ukrajinaca u Hrvatskoj: u Vukovaru, Slavonskom Brodu i Rijeci. Hrvatsko-ukrajinsko društvo izdalo je u posljednjih 20 god godina 18 knjiga. Jedna od najvažnijih bila je Povijest Ukrajine na 400 stranica izdana 2009. godine. Veliki dio odradio je Jevgenij Paščenko, ukrajinski filolog, a jedno je vrijeme bio i diplomat u ukrajinskom veleposlanstvu u Zagrebu. Sadašnji predsjednik Društva profesor Đuro Vidmarović bio je naš veleposlanik u Ukrajini i odličan je poznavalac ukrajinske povijesti. S dugogodišnjim tajnikom Društva Mirom Kirinčićem neprekidno pomažu sa svim udrugama državnom stožeru za Ukrajinu.

‘ U povodu 90. obljetnice holodomora, članovi Hrvatsko-ukrajinskog društva donijeli su preporuku Saboru da se holodomor, izvršen 1932. i 1933. godine, proglasi genocidom nad ukrajinskim narodom’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Jedna od povijesnih činjenica na kojima je vaše društvo posebno inzistiralo bio je „holodomor“, projekt programirane gladi u Ukrajini koji je u vrijeme svoje vladavine provodio Staljin?

U povodu 90. obljetnice holodomora, članovi Hrvatsko-ukrajinskog društva donijeli su na sjednici 22. veljače 2022. preporuku Hrvatskom saboru, da se holodomor u Ukrajini, izvršen 1932. i 1933. godine, proglasi genocidom nad ukrajinskim narodom. Prema Raphaelu Lempkinu, holodomor nije bio usmjeren protiv seljaka kao klase, već protiv ukrajinske nacije s ciljem uništenja. Provodio se desetkovanjem i uništavanjem ukrajinskih obrazovnih elita i Ukrajinske pravoslavne Crkve i svećenstva te uništenjem ukrajinskih seljaka i njihovom zamjenom naseljavanjem neukrajinskog stanovništva iz Rusije i drugih dijelova Sovjetskog Saveza. Staljinov režim 1932. i 1933. umjetno je stvorio glad stanovništvu sovjetske Ukrajine, sjevernog Kavkaza i područja oko donjeg toka rijeke Volge. Smatra se da je tada od gladi umrlo više od 7,3 milijuna Ukrajinaca. Spomen na žrtve holodomora obilježava se u Ukrajini i širom svijeta svake godine, četvrte subote u studenome. Nakon ruske aneksije Krima i okupacije Donecka i Luhanska 2014. godine također je bila pokrenuta inicijativa za osudu tog čina, ali bez većeg odjeka. Mnoge države i njihovi parlamenti osudile su taj holodomor pa smatramo da bi to trebao učiniti i Hrvatski sabor. Nema boljeg trenutka od ovog da Sabor to učini sada. Čudi me da taj prijedlog još nije stavljen na dnevni red.

NACIONAL: Hrvatsko-ukrajinsko društvo već je reagiralo i povodom ove ruske invazije.

Reagiralo je, a citiram dio onoga što smo konkretno zaključili: „Skupština Hrvatsko-ukrajinskog društva na sjednici 22. veljače 2022. razgovarala je o mirotvornom rješavanju rusko-ukrajinskih odnosa te prihvatila sljedeće priopćenje: Podsjećamo da je Hrvatsko-ukrajinsko društvo još 27. kolovoza 2014. obznanilo izjavu pod naslovom: ‘Osuđujemo agresiju i povredu teritorijalnog integriteta Ukrajine’. Od tada do danas taj problem nije riješen premda je Minhenskim sporazumom predviđeno da se problem riješi na miran način diplomatskim pregovorima. Teritorijalni integritet radikalno je narušen, jer je Ruska Federacija okupirala Autonomnu Republiku Krim kao dio Ukrajine i integrirala je mimo međunarodnog prava.“ Dakle, u veljači smo donijeli i konkretan dokument.

NACIONAL: Kako se Ukrajina u proteklih sedam godina pripremila na ovu novu rusku invaziju, zapravo, novi rat u Europi?

Prema raspoloživim podacima, od aneksije Krima, Ukrajina se pripremala za eventualnu novu agresiju, ali očito nedovoljno. Vladimir Putin je, krivom procjenom, ovom invazijom napravio katastrofalnu grešku. U ovom ratu neće biti gubitnik samo porušena i raseljena Ukrajina, nego će gubitnik biti i Vladimir Putin i Rusija. Rat će se sigurno završiti sporazumom, kao što uvijek svaki rat završava. Pitanje je samo kada će mirovni sporazum biti donesen, a to je sada teško procijeniti. Situacija se, nažalost, pogoršava. Napadaju se gradovi, stvaraju se ogromne štete, a već su milijuni izbjeglica napustili Ukrajinu. Od prvog dana jasno je da je Rusija pogriješila odlučivši se na agresiju. Odgovornost za teret rata dugo će nositi Vladimir Putin i rusko rukovodstvo, a posljedice će osjetiti ruski narod. Izbjegavaju se ruski sportaši, izbjegava se ekonomska suradnja, pa čak i muzika ruskih skladatelja i djela drugih umjetnika. Gubitnici će biti svi, a posebno Rusija, koja se upustila u vojnu avanturu. Pogrešno su procijenili da će ih u Ukrajini dočekati kao osloboditelje s cvijećem i pljeskom.

NACIONAL: No štete će imati i Europska unija, njene države članice, uključujući i Hrvatsku.

Taj bumerang-efekt sankcija uvedenih Rusiji osjećamo i u Hrvatskoj. Hrvatska poduzeća trpe štete jer ne izvoze u Rusiju proizvode prehrambene, farmaceutske i automobilske industrije. Istovremeno, zbog embarga, narušene su i linije snabdijevanja svih proizvoda. Rastu cijene prehrambenih proizvoda i generira se inflacija.

NACIONAL: Možete li usporediti Domovinski rat u Hrvatskoj i ovaj rat u Ukrajini?

Domovinski rat u Hrvatskoj neusporediv je s okupacijom i ratom u Ukrajini. Ukrajina je bila članica Ujedinjenih naroda od 24. listopada 1945. godine. Bila je među osnivačima svjetske organizacije iako je bila u sastavu Sovjetskog Saveza. Ukrajina je svakako u boljoj situaciji od one koju smo mi imali devedesetih godina prošlog stoljeća. Hrvatska je svoje međunarodno priznanje izborila tek u Domovinskom ratu. Bila je međunarodno priznata 15. siječnja 1992. godine, ali je tek u svibnju te godine primljena u članstvo Ujedinjenih naroda. Oružje za obranu smo nabavljali otimanjem od bivše JNA, u to vrijeme četvrte armije po snazi u Europi. Činili smo to blokadom njenih vojarni. Veliki dio oružja bili smo prisiljeni kupovati na crnom tržištu u inozemstvu, jer smo imali embargo na uvoz oružja. Istovremeno smo razvijali i proizvodnju pješadijskog i artiljerijskog naoružanja. Nismo imali mnogo prijatelja u procesu osamostaljenja sve dok u svijet nisu stigle slike razaranja Vukovara, Dubrovnika i naših drugih gradova i sela. Tek je tada svijet počeo humanitarno pomagati Hrvatskoj i prihvaćati naše prognanike i izbjeglice. Ukrajina ima sve ono što Hrvatska u ratu nije imala.

NACIONAL: I Hrvatska se tada morala brinuti o izbjeglicama i prognanicima u kudikamo težim okolnostima.

Kad govorimo o prognanima i izbjeglima, podsjećam da je Hrvatska brinula o više od 650.000 prognanih i izbjeglih, što je prema tadašnjim podacima bilo oko 15 posto ukupnog stanovništva Hrvatske. Samo nekoliko spomenutih podataka o borbi za samostalnost Hrvatske, koja je imala apsolutnu podršku ukrajinskog naroda, pokazuje naše razumijevanje za probleme Ukrajine i ukrajinskog naroda u ovome ratu. Ukrajina i njezin predsjednik Zelenskij vrlo dobro koriste blagodati moderne informacijske tehnologije. Svakodnevno se obraća videovezom velikim svjetskim državnicima, parlamentima svih zapadnih zemalja, uključujući EU, SAD, Njemačku, Francusku, Kanadu i ostale. Tako pojačava antiratno raspoloženje prema Rusiji i istovremeno ubrzava vojnu, humanitarnu i diplomatsku pomoć svojoj zemlji.