Protiv Franje Gregurića, nekadašnjeg hrvatskog premijera, bivši pomoćnik ministra obrane Markica Rebić u intervjuu za Jutarnji list iznio je niz optužbi i ustvrdio kako je bio dio skupine koja je željela rušiti predsjednika Tuđmana.
Pritom je rekao kako mu je predsjednik Tuđman u četiri oka kazao kako je Gregurić “najveća hulja”. Franjo Gregurić pismenim se putem očitovao o Rebićevim navodima. Njegovu izjavu donosimo u cijelosti:
“Tvrdnje bivšeg obavještajca Rebića o namjeri smjene predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana od strane članova Vlade demokratskog jedinstva, potpredsjednika vlade dr. Granića, ministra dr. Hebranga i ministra Šuška te mene osobno su neistinite i klevetničke.
Većina spomenutih bili su u periodu 1990.-1995.g na različitim izvršnim funkcijama u Hrvatskoj. Predsjednik Tuđman bio je pragmatičan političar i državnik, prema kojem smo se uvijek odnosili odgovorno i s poštovanjem. Birao je vrlo pažljivo svoje suradnike, bez obzira na političku pripadnost, ali vodeći brigu prvenstveno o njihovim dokazanim sposobnostima na prethodnim poslovima, ali i u skladu s aktualnim potrebama zemlje koja je tada bila u ratu. Za vrijeme mandata Vlade demokratskog jedinstva, prve višestranačke vlade, Hrvatska je međunarodno priznata 15.01.1992 te u ljetu iste godine postaje članica UN-a.
Neshvatljivo je povezivati mene, Granića, Hebranga i Šuška te druge spomenute osobe za rušenje predsjednika Tuđmana. To može samo osoba bez morala i poštovanja prema svima spomenutim. Suradnja s Tuđmanom počela je 1990.g i trajala je na različitim funkcijama do kraja njegovog života. Naša suradnja je bila uvijek iskrena i vrlo otvorena uz obostrano poštovanje.
Po dovršenju mog mandata, Predsjednik me je imenovao za Posebnog i opunomoćenog veleposlanika za BiH, znajući da je ugled predsjednika prve višestranačke vlade povoljan u pregovorima u BiH, s naglaskom na jačanje gospodarske suradnje. Postepeno je vraćeno povjerenje u gospodarskim krugovima, konkretnim ugovorima o energetici i prometu, o čemu postoje pismeni izvještaju u Uredu predsjednika i ministra vanjskih poslova. Logično je da se u ratno vrijeme, a to je bilo ratno vrijeme, imenuje osoba apsolutnog povjerenja za tako odgovoran zadatak.
Vrijedi podsjetiti da je na početku stvaranja Hrvatske, u vrijeme obrane teritorija, bio pokušaj destabilizacije, traženjem ostavke predsjednika države i predsjednika vlade, 1991.g u tijeku najžešćih borbi za Vukovar. Stabilan položaj predsjednika države nije bio upitan do kraja njegovog života.
Čini se da je na pomolu “detuđmanizacija”, ali sada Tuđmanovih suradnika. Pakiraju se nevjerojatne konstrukcije i diskvalifikacije, čime se u biti dovodi u pitanje i postavlja sumnja u ispravnost politike dr. Tuđmana i suradnika koje je birao.
Iz intervjua obavještajca Rebića proizlazi sumnja u doprinos ljudi koji danas nisu među živima, počevši od predsjednika Tuđmana, Šuška, Miljavca, Valentića, Šarinića i drugih koji su sudjelovali u stvaranju i građenju samostalne Hrvatske. Nečuveno ih je uzimati kao svjedoke svojih konstrukcija kad se oni više na iste ne mogu referirati”, prenosi Slobodna Dalmacija.
Intervju Markica Rebića u Jutarnjem pročitajte OVDJE.
Komentari