Françoise Hardy, francuska pjevačica, glumica i model čije su ljepota i glazba zadivile obožavatelje širom svijeta 1960-ih i tijekom kasnijih desetljeća, umrla je u 80. godini.

Njezin sin Thomas Dutronc, također glazbenik, objavio je na svom Instagramu fotografiju na kojoj je kao dijete s majkom i napisao na francuskom: “Maman est partie”, ”mama je otišla”.

Françoise Hardy je bolovala od raka limfnih čvorova od 2004. godine, 2015. nakratko je stavljena u induciranu komu nakon što joj se stanje pogoršalo, a od tada je imala problema s govorom, gutanjem i disanjem. Godine 2021. zalagala se za eutanaziju, rekavši da je Francuska “nehumana” jer ne dopušta taj postupak.

Časopis Rolling Stone 2023. stavio je Françoise Hardy na 162. mjesto na ljestvici najboljih pjevačica svih vremena. Bila je jedina francuska izvođačica na listi. Novinar Will Hermes je napisao da je Françoise Hardy “istodobno utjelovila francusku hladnoću i galsku strast, s prozračnim, hladnim altom koji je lebdio poput Gauloises dima”. Pisala je vlastite pjesme, što je bilo neuobičajeno ranih šezdesetih, posebno za žene, a ”njezina obrada pjesme ‘Suzanne’ Leonarda Cohena mogla bi biti najupečatljivija ikad snimljena, uključujući i njega.”

Njena ljepota i modni stil čistih linija i ležerni izgled – često je nosila traper i kožu s utjecajem rock estetike – definirala je prividnu lakoću francuske mode 20. stoljeća. Postala je muza modnim dizajnerima, uključujući Yvesa Saint Laurenta i Paca Rabannea, a bila je i česta tema modne fotografije koju su snimali Richard Avedon, David Bailey i William Klein. Kasnije će dizajnerica Rei Kawakubo svoju modnu liniju nazvati Comme des Garçons prema stihu iz njene pjesme.

Glumila je i u filmovima od 1963. do 1976., pojavljujući se u filmovima Jean-Luca Godarda, Rogera Vadima, Johna Frankenheimera i drugih. “Bila sam vrlo naivna i dobro odgojena mlada žena. Nisam shvaćala kako bih mogla odbiti ponude poznatih redatelja. Ipak, glazba mi je bila daleko draža od filma. Glazba i šansona omogućuju vam da zađete duboko u sebe i u to kako se osjećate, dok je u filmu igranje uloge možda miljama daleko od onoga što vi jeste”, rekla je za New York Times 2018.

Françoise Hardy je svoj prvi glazbeni hit “Tous les Garcons et les Filles” objavila 1962., kada je imala samo 18 godina i prodan je u više od 2,5 milijuna primjeraka te je bio na vrhu francuskih ljestvica. Svoj najveći hit “It Hurts to Say Goodbye” na engleskom jeziku imala je 1968., napisao ga je Serge Gainsbourg i zauzeo je prvo mjesto u Ujedinjenom Kraljevstvu kao i u njezinoj rodnoj Francuskoj. Godine 1963. predstavljala je Monako na natjecanju za pjesmu Eurovizije i bila je na petom mjestu.

Nadahnut francuskim šansonama i novijim žanrovima popa i rock’n’rolla, Françoise Hardy je postala ključna osoba stila yé-yé koji je dominirao francuskom glazbom sredinom stoljeća. Ime je dobio po sklonosti bendova na engleskom jeziku iz tog vremena da pjevaju “yeah”, a Françoise Hardy je svoju ranu pjesmu ”La Fille Avec Toi” započela s “Oh, oh, yeah.”

Yé-yé je bio francuski domaći odgovor na rock’n’roll: lijepe mlade pjevačice izvode laganu frankofonu adaptaciju američke glazbe s stihovima o tinejdžerskim brigama. I na prvi pogled, 18-godišnja Françoise Hardy bila je oličenje yé-yé djevojke jer nikada nije silazila s glazbenih lista francuske radijske emisije Salut les Copains, ni sa stranica popratnog časopisa.

Pjevala je na francuskom, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku, a privukla je obožavatelje iz redova najvećih svjetskih zvijezda. Među njezinim obožavateljima bio je i Bob Dylan koji joj se posvetio pjesmu na poleđini svog ranog albuma ”Another Side of Bob Dylan” iz 1964. Kad je 1966. došao u Pariz kako bi ondje održao svoj prvi koncert, odbio se vratiti na pozornicu ako ona ne pristane da se susretne s njim. Mick Jagger ju je proglasio svojom “idealnom ženom”. “Bio sam strastveno zaljubljen u nju, svaki muškarac na svijetu, kao i brojne žene, također su bili”, prisjetio se David Bowie desetljećima kasnije.

Imala je brojne obožavatelje izvan francuskog govornog područja. Bend Blur je surađivao s njom u pjesmu ”La Comedie”, Iggy Pop u pjesmi ”I’ll Be Seeing You”, a Cat Power i Weezer javno su govorili da je utjecala na njih.

Njezin album iz 1971., nazvan ”Françoise Hardy”, među obožavateljima poznat kao ”La Question”, bio je remek-djelo. Nastao je u suradnji s brazilskim pjevačem i tekstopiscem Tucom, njegov zvuk je bio između folka, jazza i bossanove, a tekstovi  su se bavili temama samoubojstva i senzualnosti.

Godine 2018., nakon niza zdravstvenih problema, objavila je autobiografiju “The Despair of Monkeys and Other Trifles” i novi album “Personne d’Autre”. “Ono što neka osoba pjeva izraz je onoga što jest. Na moju sreću, najljepše pjesme nisu vesele pjesme. Pjesme koje pamtimo su tužne, romantične pjesme”, rekla je tada za Observer.

Rođena je u Parizu 1944., a odgojila ju je majka. Sa 16 godina dobila je svoju prvu gitaru na poklon i počela pisati vlastite pjesme, izvoditi ih uživo i odlaziti na audicije za izdavačke kuće.. Pjesme su joj često bile melankolične, što je možda imalo veze s njezinim nesretnim djetinjstvom. Njezin otac koji je često bio odsutan, završio je u zatvoru i na kraju u njemu i umro. Njezina je sestra bolovala od mentalne bolesti i ubila se 2004. godine.

Sredinu 1970-ih provela je uglavnom usredotočena na odgoj sina Thomasa sa svojim partnerom, glazbenikom i glumcem Jacquesom Dutroncom.

Nakon što su se prvi put upoznali 1967., ona i Jacques Dutronc vjenčali su se 1981. – “nezanimljiva formalnost”, rekla je kasnije za brak općenito – a rastali su se 1988., ali su ostali prijatelji.

UVJETI PRENOŠENJA ČLANAKA: Svi članci objavljeni u izdanjima Nacional News Corporationa njegovo su vlasništvo. Nacional News Corporation dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka iz svojih izdanja u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka isključivo kao kratku vijest od najviše deset redaka (300 znakova) uz obavezno navođenje izvora. Nacional News Corporation tužit će prekršitelje pred sudom u Zagrebu.