Objavljeno u Nacionalu br. 423, 2003-12-23

Povijesni lopudski ‘Grand Hotel’ bit će prodan na javnoj dražbi 29. prosinca: nasljednik nacionaliziranog hotela Nikša Scheers optužuje Vida Bogdanovića i Francescu von Habsburg za komplot da se taj objekt proda njenom partneru, sumnjivom poduzetniku Erwinu Rothu

Barunica Francesca von Habsburg ne odustaje od ideje da Lopud, jedan od tri Elafitska otoka pokraj Dubrovnika, pretvori u turističko okupljalište bogataša. Ona je, uz posredništvo dubrovačkog samostana Male braće, zasebnim ugovorom s upravom Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, još 1997. dobila koncesiju nad Samostanom rođenja Marijina na Lopudu, pučki zvanom Gospa od Špilice. Uz obvezu da potpuno obnovi gotičko-renesansni samostan, zaštićeni spomenika kulture izgrađen potkraj 15. stoljeća, u kojem bi u pet godina za sebe napravila ljetnu rezidenciju, a za fratre osigurala apartmane. Potom je Francesca von Hasburg, uz pomoć svoga poslovnog partnera, salzburškog trgovca Erwina Rotha, prije dvije godine počela kupovati nekretnine u vlasništvu “Hotela Lopud”, turističke kuće koju je njen prijatelj, bivši gradonačelnik Dubrovnika Vido Bogdanović, poslao u stečaj zbog samo 137.000 kuna duga hotelske kuće gradskom proračunu. Na turistički atraktivnom otoku, uz restoran na najpoznatijoj pješčanoj plaži Šunj, Roth je, u ime tvrtke “Otočna rustika”, kupio i “Villu Slavica”, nekoć ljetnikovac obitelji Đorđić, kafić “Kantun” na mjesnoj rivi, 4000 četvornih metara građevinskog zemljišta i najavio interes za kupnju “Grand Hotela” i hotela “Lafodija”. Baruničine namjere da jeftino pokupuje imovinu “Hotela Lopud”, na koju u sklopu povrata oduzete imovine pretendiraju zakoniti nasljednici lopudskih hotela, pratio je glas o njenim velikim financijskim poteškoćama, oporučnoj odluci njezina oca , industrijalca Heinija Thyssena, da je ostavi bez nasljedstva i skandal oko njenog muža Karla von Habsburga i pronevjere novca iz Zaklade za siromašnu djecu “World Vision Austria”. I dok restoran ”Šunj” i “Villa Slavica”, donedavno popularna “Taverna”, suprotno Rothovim obećanjima o uspješnom poslovanju i zapošljavanju mladih Lopuđana, nakon skoro dvije godine od kupnje zjape ruševni i prazni, a na zatvorenom Samostanu Gospe od Špilice ne izvode se nikakvi radovi, na oglas o prodaji “Grand Hotela”, objavljen 9. prosinca, i najavu javne dražbe na Trgovačkom sudu u Dubrovniku 29. prosinca, u interregnumu između odlaska Račanove i dolaska Sanaderove vlade, javio se samo Erwin Roth. On je, uvjereni su Lopuđani, u ime Francesce von Hasburg uplatio 1,2 milijuna kuna jamčevine, kako bi za samo 12 milijuna kuna kupili ogromni i zapušteni “Grand Hotel”.

“Grand Hotel je imovina naše obitelji. Sagrađen je 1936. i zaštićeni je spomenik kulture i moderne arhitekture”, veli Nikša Scheers, jedan od nasljednika, čija je majka iz obitelji Glavović, investitora i graditelja tog prvog betonskog hotelskog zdanja na Jadranu, izgrađenog prema nacrtima dubrovačkog arhitekte Nikole Dobrovića. “Barunica Francesca von Hasburg i Erwin Roth još se jednom sumnjivom prodajom žele domoći naše imovine. Prodajna cijena hotela višestruko je podcijenjena. U nekoliko poništenih dražbi cijena je s 24 milijuna kuna spuštena na 12 milijuna kuna. A hotel vrijedi najmanje 72 milijuna kuna. Uporni Roth sudjelovao je i u prethodnoj dražbi, kad je umjesto gotovine nudio bankovno jamstvo. No stečajni upravitelj Mato Marić na to nije pristao. Novi natječaj objavljen je bez obzira na našu žalbu Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu, kojom tražimo izuzeće “Grand Hotela” iz stečajne mase “Hotela Lopud”. U oglasu nema uvjeta kupcu u vezi s namjenom hotela. A zna se da na kupnju pretendira Roth koji je već kupio neke objekte koji nisu privedeni svrsi i propadaju, i koji je na Braču, u uvali Tiha mala, izazvao velik skandal gradnjom obiteljskih vila bogatim Austrijancima, koje nikad nije dovršio, ali je uzeo novac. U ime obitelji Glavović i Sesan, kao sljednika i vlasnika nekoć najreprezentativnijeg hotela na Jadranu, pitamo zašto se zaštićeni spomenik moderne arhitekture prodaje na brzinu, bez prava prvokupa Gradu ili Županiji . Upozoravam na riječi Stijepa Bogdanovića, oca bivšeg gradonačelnika, koji je cijelu tvrtku “Hoteli Lopud” poslao u bespotreban stečaj. Na javnom skupu o budućnosti otoka i tvrtke u stečaju Stijepo Bogdanović poručio je mladim Lopuđanima bez posla: ‘Zašto toliko inzistirate na turizmu i hotelima? Zašto radije ne uzgajate koze?’ Postoji veza između barunice, Rotha i njenih prijatelja oca i sina Bogdanovića”, tvrdi Nikša Scheers. Nekadašnji šef hotelskog restorana Mišo Gale, koji je jedno vrijeme imao u najmu restoran ”Šunj”, i u kojem su na najatraktivnijoj lopudskoj plaži radila i njegova djeca, sve dok ga nije otjerao Erwin Roth, uvjeren je da će “prodaja “Grand Hotela” Rothu i njegovoj poslodavki biti zadnji udarac za Lopud. Na Lopudu i u Dubrovniku smatraju da je baš sada objavljena prodaja “Grand Hotela” rezultat predizbornog pakta o nenapadanju bivšeg gradonačelnika Bogdanovića i prvog čovjeka Državne agencije za sanaciju banaka Marinka Filipovića.

Roth, 48-godišnji trgovac iz Salzburga, predstavlja se i kao mormonski biskup, ratar, ali i austrijski državni prvak u rukometu. Kad je u prosincu 2001. kupio lopudsku “Villu Slavicu” za 5 milijuna kuna i restoran ”Šunj” za milijun, Roth je odlučio razgovarati s nasljednicima “Grand Hotela” o njegovoj prodaji. “Znali smo da zastupa interese barunice koja nije imala novca da kupi 7Grand Hotel7. Investicije u ostale lopudske nekretnine plaćene su iz fondacije samostan, Monastery Fondation, osnovane u Lihtenštajnu radi obnove Gospe od Špilice”, ističe Scheers. “Roth nam je već tada crtao ‘tortu’ po kojoj bismo podijelili imovinu ‘Grand Hotela’. A stizale su informacije da barunica nakon kupnje želi srušiti ‘Grand Hotel7 i sagraditi 25 luksuznih vila za jet-set. Bogdanović je preko arhitekta Nenada Fabijanića od mene na prijevaru dobio originalne nacrte ‘Grand Hotela’ i predao ih barunici. Na sastanku baruničina stručnog tima, za razliku od časnog arhitekta Fabijanića, koji je bio protiv rušenja ‘Grand Hotela’ kao remek-djela hrvatske arhitekture. Miroslav Dragičević iz tvrtke ‘Horwath Consulting’ zagovarao je baruničin ‘svemirski plan’ i rušenje hotela. Na natječaju za kupnju hotela Roth se više javlja s tvrtkom ‘Otočka rustika’ s “Razvojnim projektom Lopud”. Očito, barunica se usredotočila na investicije u ‘Grand Hotel’ i ‘Villu Senkičevo’, bivše vlasništvo lopudske obitelji Krstelj, a zapostavila obnovu franjevačkog samostana.” Scheers dodaje da je barunica dosad bez novca pokušavala steći ‘Grand Hotel’. Desetak puta razgledavala je zatvoreni hotel s Lidijom Svetac, predstavnicom stečajnog upravitelja i agencije za nekretnine “Soldo”.

Lopudska obitelj Glavović prije II. svjetskog rata posjedovala je dva hotela. Hotel “Glavović”, sada “Dubrava”, koji je nacionaliziran i koji je nakon dugotrajne pravne borbe prije dvadesetak dana sama obitelj morala kupiti u stečajnom postupkuo. “Moja prabaka Luigia Glavović počela je turistički razvoj Lopuda. Ona je 1920. otvorila prvu gostionicu, pansion i restoran”, ističe Scheers. “Grand Hotel” je izgrađen 1936. kao reprezentativno turističko zdanje s tri kata i mansardom na kojem su izgrađena teniska igrališta, neposredno uz morsku obalu, u sjeni visokih palmi. Dvije trećine hotela bile su vlasništvo obitelji Glavović, jedna trećina njigova zeta kapetana Antona Sesana, koji je izgradnje luksuznog hotela sa 96 soba povjerio arhitektu Nikoli Dobroviću. Sa 7000 četvornih metara poslovnog prostora, praonicom, pekarnicom, restoranom, s električnom centralom na mazut, bogati poduzetnici Glavovići osvjetljavali su cijeli Lopud. Bilo je to mjesto elitnog turizma. ‘Grand Hotel’ je u NDH bio sabirni logor za Židove, a komunisti su zbog toga obitelj Glavović optužili kao kolaboracioniste i konficirali ga. Hotel je 1993. po četvornom metru zgrade vrijedio 500 DEM a po četvornom metru zemlje 550 DEM. Danas vrijedi pet puta više pa zakonski nasljednici ne žele jeftino prepustit toliku imovinu.

Francesca von Hasburg svojim je doprinosom restauraciji dubrovačke spomeničke baštine nakon srpsko-crnogorskog razaranja zaslužila poštovanje Dubrovčana. Nabavila je opremu za restauratorsku radionicu u franjevačkom samostanu Male braće, a izložbama dubrovačkog umjetničkog blaga u Salzburgu, Luganu i Grazu zadužila Hrvatsku. U znak zahvalnosti franjevci su joj ustupili Samostan Gospe od Špilice sljedećih 99 godina. Njoj se zapušteni franjevački samostan jako svidio. Ali ugovorom između Provinicije sv. Jeronima i Francesce von Habsburg predviđena je obnova samostanskog kompleksa na 12500 četvornih metara, što ga je barunica namjeravala preurediti u svoju rezidenciju, a franjevci su trebali dobiti apartmane. Obnova kompleksa koji se sastoji od crkve, klaustra, velikog vrta i tvrđave, precizirano je ugovorom iz 1997., trebala je početi u roku od pet godina. Prošle je godine istekao taj rok, a od obnove ništa. Franjevci imaju pravo raskinuti ugovor. Ona u obnovu nije uložila ništa, ali jest u kupnju nekretnina na Lopudu. Je li obnova bila samo fasada za druge poslovne transakcije? Lani je Ministarstvu kulture dostavljena podrobna snimka stanja, s prijedlogom žurnih zaštitnih mjera. Projekt je u ime Arhitektonskog fakulteta iz Zagreba potpisao arhitekt Nenad Fabijanić. Na Lopudu su čekali vrhunske stručnjake za obnovu pod vodstvom njemačkog profesora Wenzela. Ali nitko nije došao. Suradnja sa Fabijanićem je prekinuta jer, navodno, barunica nije bila zadovoljna njegovim izvještajem. Barunici se nije svidio Fabijanićev koncept obnove, jer je svoj rezidencijalni dio htjela smjestiti što bliže moru. Danas je franjevački samostan na Lopudu zatvoren za javnost i na njemu se ništa ne radi, iako pločaa upozorava da je samostan zatvoren jer su u tijeku obnoviteljski radovi.

Umjesto franjevačkog samostana za barunicu se obnavlja apartman u “Villi Slavica”, koji je Roth u stečajnom postupku kupio 2001. Dvojica istih majstora iz tvrtke “Zlatna plava” iz Vukovara, koji su postavili skele i daske po samostanu, sada montiraju jacuzzi za barunicu u vili. Ulazak i fotografiranje nisu dopustili.

Roth je na Braču je, u uvali Tiha Mala, ostavio nedovršenu investiciju. Čovjek za kojeg na Braču misle da je zbog prijevare pobjegao u Južnu Ameriku, pojavit će se na dubrovačkoj dražbi “Grand Hotela” 29. prosinca. Austrijski poslovni čovjek stigao je u Hrvatsku sredinom 90-ih, pozivajući se na mormonstvo i pokojnog košarkaša Krešimira Ćosića. Roth je, nakon turističke investicije na Ugljanu s tvrtkom “Villa Rustica Dalmatia”, sa sjedištem u Splitu, 1996. na Braču kupio zemlju u uvali Tiha mala i preuzeo izgradnju naselja obiteljskih vila od splitskog trgovca Anđelka Skalića. Nakon tri godine uspio je nagovoriti Općinsko vijeće Sutivana da prihvati ideju izgradnje takvog naselja za bogatu europsku klijentelu. Sam Roth financirao je Detaljni urbanistički plan za Tihu malui na prijevaru taj trošak naplatio od općine Sutivan. Roth je uspio naselje priključiti na komunalnu infrastrukturu pa je 2000. počela izgradnja naselja. Planom je bilo predviđeno tipsko naselje, 28 obiteljskih dvokatnica, površine 150 četvornih metara, s velikim terasama, bazenima, kamenim prilaznim putovima do mora, uz primjenu jeftinih i ekološki prihvatljivih materijala, poput bračkog kamena i drva. Od 28 kuća do danas je završeno 16. Brački majstori i tvrtka “Livel”, vlasništvo Bogdana Pelagića, napravili su izniman posao. Vlasnici koji su već Rothu uplatili dio novca sigurno bi bili zadovoljni. Ali ne i vlasnik “Livela” kojem duguje oko 1,5 milijun eura. Neke od kuća u Tihoj maloj su useljene, ali 12, koliko ih je još trebalo izgraditi, nisu ni započete. S Brača je Roth nestao s nekoliko milijuna eura. Vrijednost četvornog metra svake kuće procjenjuje se na 750 eura. Roth je oštećenim Austrijancima četvorni metar, bez plaćenih komunalija i spojene infrastrukture, naplaćivao astronomskih 1600 eura. Ili je prevario kupce nerealno visokom cijenom, ili je to bilo “pranje novca”. “Villa Rustica Dalmatia” završila je u stečaju. Kupci, poput umirovljenog generala Gerharda Weisa, Karla Klementa iz Salzburga, tvrtke BA-CA Imobilien Service, potražuju od Rotha novčanu odštetu. Prevareni kupci vila koje nisu uvedene u katastar osnovali su tvrtku “Tiha mala Belneba”, koja će rasprodati “Villu Rusticu” i eliminirati Rotha iz tog posla. Roth je u austrijskim novinama izjavio da je Tiha mala hrpa ruševina. Ali majstori iz “Livela” rade na kamenim detaljima uređenja okoliša. Roth je izjavio kako on ni za što nije kriv, nego “hrvatski komplot ortaka i privatnika, koji su mu prijetili paljenjem vila i ubojstvom”, što na Braču svi poriču. “Hrvati me žele uvesti u stečaj i vile prodati po dvostruko višoj cijeni”, veli Roth. Upravo takvom poslovnom čovjeku, koji zastupa interese barunice von Hasburg, hrvatska država 29. prosinca kani prodati najvrjedniji spomenik hotelske arhitekture na Jadranu.