Na inicijativu hrvatske zastupnice iz redova HDZ-a Sunčane Glavak i irske eurozastupnice Frances Fitzgerald, inače članice vladajuće irske stranke desnog centra Fine Gael, koja pripada grupaciji Europske pučke stranke, na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu prošloga tjedna raspravljalo se o rastućem problemu internetskog zlostavljanja, poznatijem kao cyberbullying. U uvodnom obraćanju organizatorice su istaknule: “Zlobne riječi ubadaju. Prijetnje stižu. Nagomilavaju se izravne poruke koje nestaju, pune zlobe. Dodaje se ulje na vatru postova i lajkova, trolanja, frapanja, catfishinga i podizanja suknje – da, svako mučenje ima svoje ime – nasilnici su vas doveli upravo tamo gdje žele. Oni su u vašem telefonu, u vašem džepu, u vašoj glavi, a u našem online svijetu izlaza nema. Sav taj brutalni progon nazivamo cyberbullyingom. No time griješimo. To nije samo maltretiranje, to je potpuno nasilje, a doživjelo ga je oko polovina mladih u EU-u.”

Potaknuta tragičnom sudbinom irske djevojke Nicole Fox, koja je zbog takvog zlostavljanja svojih vršnjaka i navodnih prijatelja počinila samoubojstvo, i zahvaljujući upornosti i kampanji koju je neumorno vodila njena majka Jackie Fox, irska vlada je 2021. godine donijela zakon nazvan „Coco’s Law“. Njime se zabranjuje distribucija seksualno eksplicitnog sadržaja koji uključuje osobe mlađe od 18 godina i kažnjava internetsko zlostavljanje. Otkad je stupio na snagu, irska policija pokrenula je više od 70 kaznenih progona samo za zlouporabu intimnih slika, u što su bile uključene i ostale članice EU-a.

Cilj rasprave o cyberbullyingu u Europskom parlamentu bio je da se takav zakon donese i na europskoj razini. Jackie Fox, majka nesretne djevojke, dobila je priliku iznijeti priču o tragičnoj smrti svoje kćeri pred eurozastupnicima.

Frances Fitzgerald iskusna je političarka koja je u Irskoj obnašala više ministarskih dužnosti, između ostalog i onu ministrice pravosuđa. Zastupnica u Europskom parlamentu postala je 2019. godine. Članica je Odbora za ekonomska i monetarna pitanja, kao i Odbora FEMM za prava žena i ravnopravnost spolova. Uoči rasprave u Europskom parlamentu dala je intervju tjedniku Nacional.

NACIONAL: Pokrenuli ste inicijativu za donošenje europske direktive o cyberbullyngu. Takav zakon već postoji u Irskoj, a potaknut je slučajem Nicole Fox, djevojke koja je počinila samoubojstvo zbog maltretiranja putem društvenih mreža. Kako ste saznali za taj slučaj?

Njezina majka Jackie Fox započela je vrlo snažnu kampanju kako bi potaknula promjene zakona u Irskoj. Naša bivša vlada i sadašnja vlada na čelu s mojom strankom Fine Gael prepoznale su važnost te teme i na kraju donijele taj zakon. Bila sam ministrica pravosuđa i znam koji se posao mora odraditi da bi se Zakon za koji je Jackie vodila kampanju, a što je na kraju postalo široko prepoznato u irskoj javnosti, konačno i donio. Smatram da bi se u ovoj fazi isti takav zakon trebao donijeti i u svim zemljama članicama EU-a jer je doista važan. Trenutačno postoji ono što bih nazvala zakonskim vakuumom u odnosu na razvoj tehnologije. Vidimo da taj razvoj napreduje brže od zakonodavstva, koje pokušava dostići tehnologiju. U EU-u zato trebamo adekvatan zakon kojim ćemo osigurati borbu protiv internetskog zlostavljanja.

NACIONAL: Jesu li žrtve cyberbullynga češće žene ili muškarci, odnosno, djevojke ili dječaci?

Smatram da ta vrsta nasilja puno više pogađa djevojke i žene, osobito mlađe žene, pa i mlade političarke. Naravno, i tinejdžerke, u njihovim razredima ili po klubovima u koje zalaze. A za tu vrstu nasilja postoji veliki potencijal na internetu. Znamo da je internet donio veliki napredak i da je to fantastično otkriće, no u tom prostoru i dalje vlada „Divlji zapad“. Mi ne smijemo dopustiti da tako i ostane. Cyberbullying je rezultat takvog divljeg i neuređenog stanja i jedan od najnovijih oblika nasilja. Mi moramo spriječiti takvo nasilje, bilo ono offline ili online, i uvesti za njega kaznene sankcije.

NACIONAL: Jesu li taj zakon u Irskoj i sankcije koje su uvedene donijeli rezultate i spriječili zlostavljače?

Da, apsolutno. Ono što je zanimljivo jest da je od donošenja zakona puno više ljudi optuženo, mnogi su završili u zatvoru i ima puno više slučajeva prijavljenih u sustav. Čim imate takav specifičan zakon koji definira cyberbullying kao kazneno djelo, onda i policija ima zakonski okvir i može reagirati na takve pojave. Nažalost, zakoni se obično donose kada se takvo zlo kao što je internetsko zlostavljanje dulje događa. A što se tiče prevencije – mislim da djeluje i u tom pravcu, naročito ako je široj javnosti poznato da je to postalo kazneno djelo. Mnoge su zemlje članice EU-a potpisnice tzv. Budimpeštanske konvencije o kibernetičkom kriminalu. U nekim zemljama, poput Italije, Njemačke ili Francuske, postoje neki opći zakoni o napadima na privatnost ili zastrašivanju, koji bi možda mogli obuhvatiti i cyberbullying. Ali dosad nijedna zemlja, osim Irske, nije donijela specifičan zakon koji se na to odnosi. A to je doista potrebno jer vidjeli smo neke vrlo specifične primjere cyberbullyinga.

NACIONAL: Nažalost, čak i kada zakoni postoje i čak i kada policija odradi svoj posao, problem je najčešće u pravosuđu. Hrvatska ima takvo iskustvo kada je, naprimjer, u pitanju nasilje nad ženama.

Svaki zakon treba određeno vrijeme za implementaciju. Ne samo što se tiče policije već i pravosuđa. Ali ja vidim i dodatni problem. A to je da ljudi do sada nisu prijavljivali takve slučajeve. Mnogo mladih djevojaka, a možda i dječaka, pati u tišini i često o tome ne govore ni svojim roditeljima. I zato je i roditeljima teško intervenirati jer se često radi o zatvorenim grupama na društvenim mrežama, o čemu oni ništa ne znaju. Djeca se često boje da će se to internetsko zlostavljanje pogoršati ako nešto poduzmu.

NACIONAL: Iz slučaja nesretne Nicole vidjeli smo kako takve pojave fatalno utječu na mentalno zdravlje mladih. Kako osnažiti mlade koji vode dvostruke živote – onaj online i onaj stvarni, da ne podliježu takvom nasilju?

Doista, mentalno zdravlje je ogromna tema. Zato moramo psihički osnažiti te mlade ljude, osvijestiti ih da ne trebaju biti žrtve i da takvo što nisu zaslužili. To znači da treba dodatno ulagati u obrazovanje i rad s učenicima, pa i uvesti nove predmete. Nekada učitelji kažu – pa i sada od njih tražimo da rade previše, ali mislim da je tu dodatan napor potreban. Osobito ako se takvo zlostavljanje događa unutar škola. Nasilnici moraju biti prokazani i izloženi javnoj osudi. Moramo im se suprotstaviti. Obično kada profesori interveniraju i suprotstave se nasilnicima u školi, oni vrlo brzo prestanu. Dakle, svuda se radi o tome da moramo biti informirani o svojim pravima na privatnost i zaštiti na koju imamo pravo. A kad imate takav zakon, mislim da je lakše o tome obrazovati mlade.

‘Istanbulska konvencija nema veze s rodnom ideologijom, nego se radi o borbi protiv nasilja nad ženama’, kaže Frances Fitzgerald, snimljena s Ursulom von der Leyen, predsjednicom Europske komisije. FOTO: Alexis HAULOT/Europski parlament

NACIONAL: A što kada su nasilnici maloljetni? Poput trinaestogodišnjeg masovnog ubojice u Beogradu? Po mnogima, na njegovu psihu utjecale su upravo društvene mreže i videoigrice, ali i mediji. Kako se njih može kažnjavati ako nisu kazneno odgovorni?

To je škakljivo i teško pitanje. Što raditi s djecom mlađom od 18? Postoje, naravno, neki mehanizmi, a ovisno od zemlje do zemlje, uspostavljeni su sustavi uvjetnih kazni. Osim toga, postoje i, kako ih mi zovemo, policijski službenici za mladež. Policija puno radi s mladim ljudima, osobito na prevenciji. I to bi trebao biti neki okvir – ne određivati im stroge kaznene sankcije, naravno, ovisno o dobi nasilnika, već ih nastojati preodgojiti i osvijestiti. Tu se, naravno, radi i o pitanju postavljanja granica. Gdje su granice, gdje prestaje prostor slobodnog izražavanja, a počinje ugrožavanje tuđih sloboda i prava? Gdje je granica? Mi moramo osigurati da djeca postanu otporna na različite utjecaje i da prepoznaju gdje su granice koje ne smiju prijeći, jer je to protiv zakona. Ovim zakonom u Irskoj jasno smo pokazali da je cyberbullying kažnjiv, kao što je kažnjivo i dijeljenje intimnih i privatnih fotografija, osobito maloljetnika. No kada je nasilje u pitanju – nisu li ga prepuni mediji? Zar nacionalne mainstream televizije ne emitiraju vijesti u kojima se prikazuju snimke pucnjava i ubojstava? Dok u SAD-u postoje ogromne lobističke grupacije koje se zalažu za pravo da svatko bude naoružan u svrhu samoobrane i žele o tome govoriti po medijima. A to, naravno, ne možete zabraniti ili kažnjavati. I zato je potrebno da i obrazovni sustav i roditelji odrade svoj dio posla. A mladi ljudi koji su tako artikulirani i tako spretni s tehnologijom, moraju biti svjesni svega toga.

NACIONAL: Problem je i u tome što roditelji puno manje znaju o tehnologiji od svoje djece…

Polako prevladavamo taj generacijski jaz. Sada je nastupila generacija roditelja u ranim četrdesetima, kojima internet i tehnologija više ne predstavljaju problem i sve se bolje s time nose. Iako će djeca na tom planu uvijek biti naprednija od starijih.

NACIONAL: Ima li smisla i može li se za takvo internetsko nasilje kažnjavati velike kompanije kao što su Facebook, Google ili Twitter ili je to isključivo individualna odgovornost onih koji u tome sudjeluju?

Apsolutno je to i odgovornost tehnoloških divova. Sve te velike tehnološke tvrtke moraju preuzeti svoj dio odgovornosti. Naravno da je njihova dužnost intervenirati i onemogućiti dijeljenje opasnih sadržaja. Puno sam kao ministrica radila s tim tvrtkama i oni su već do sada i usvojili takve prakse, osobito kada je riječ o sadržajima koji prikazuju zlostavljanje djece ili pedofiliju. U tome su već sada postali vrlo napredni i izuzetno brzo i strogo reagiraju kada su te stvari u pitanju. Mislim da postaju i sve sofisticiraniji u odlučivanju gdje se podvlači crta i gdje su granice. I same te tvrtke uspostavile su svoje kriterije, a mi imamo dva europska zakona koja se na njih odnose. A to su Akt o digitalnim tržištima i Akt o digitalnim uslugama, koji se odnose na bolje upravljanje internetskim tvrtkama. Naravno, uvijek imajući na umu dvije stvari – slobodu govora i pravo na privatnost. A to je tek početak te rasprave ovdje u Europskom parlamentu.

NACIONAL: Mislite li da ćete za tu direktivu imati podršku u Europskom parlamentu?

Direktiva o cyberbullyingu, nasilju nad ženama i internetskom nasilju predstavlja i veliki dio prijedloga Europske komisije i za to postoji široka potpora unutar Europskog parlamenta među svim političkim grupama. Ta direktiva trebala bi doći na glasanje krajem svibnja na Odboru i vjerojatno krajem lipnja na Plenarnoj. I onda bismo mogli dobiti poseban zakon koji bi došao preko odbora LIBE za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o cyberbullyingu. Zakon bi mogao biti izglasan negdje u srpnju. To je posljednji mogući datum s obzirom na europske izbore sljedeće godine.

NACIONAL: Koliko je ta tema trenutačno bitna europskim institucijama, uslijed ruske agresije na Ukrajinu, energetske krize, inflacije, recesije?

To je zanimljivo pitanje. Mislim da ta tema zadire u samu srž ključne europske vrijednosti, a to je rodna ravnopravnost. Mi o tome možda ne razmišljamo uvijek, kada se bavimo agresijom na Ukrajinu ili svim ostalim problemima s kojima se suočavamo, no ne treba zaboraviti da je upravo rodna ravnopravnost jedna od temeljnih vrijednosti Europske unije. A jedna od najvećih prijetnji koje ugrožavaju europske vrijednosti, osim rata u Ukrajini, inflacije i energetske krize, upravo je visoka razina nasilja protiv žena i djevojaka. Doista je nevjerojatno da kao društvo koje se smatra sofisticiranim i civiliziranim, u 21. stoljeću svjedočimo takvoj razini nasilja zbog kojeg svakih deset godina izgubimo jedan grad veličine Zagreba ili Marseillesa. Otprilike 800.000 žena svakih deset godina žrtve su femicida. Dakle, to je razina destrukcije života kojoj svjedočimo kada govorimo o nasilju nad ženama.

NACIONAL: Kad smo već kod nasilja nad ženama, Europski parlament tek je prošloga tjedna ratificirao Istanbulsku konvenciju o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama. Kako to komentirate?

Da, konačno, nakon gotovo deset godina čekanja. Nevjerojatno, a da nije tragično, bilo bi smiješno da nam je trebalo toliko dugo. Zahvaljujući mišljenju Suda EU-a od 6. listopada 2021. potvrđeno je da Europska unija može ratificirati Istanbulsku konvenciju čak i ako nisu suglasne sve države članice. Vijeće je sada zatražilo suglasnost Parlamenta za zaključenje postupka i mi smo to izglasali. A onda će to izglasati Vijeće, za što neće biti potrebna jednoglasna odluka, već kvalificirana većina. Toliko se dugo čekalo zbog protivljenja Bugarske, Češke, Mađarske, Latvije, Litve i Slovačke, koje su tvrdile da imaju problem s rodnom terminologijom. A Istanbulska konvencija nema veze s rodnom ideologijom, nego se radi o borbi protiv nasilja nad ženama. I točka. Sada kada EU pristupi Istanbulskoj konvenciji, te države morat će je ratificirati u svojim parlamentima bez odgode. To, naravno, ovisi i o političkoj motivaciji svake te države, ali na kraju će to morati učiniti. Osim gubitka ženskih života, to je i veliki gubitak za ekonomiju i za BDB, kao i cijelo društvo, pa će ih možda to motivirati da shvate problem ozbiljnije. Naravno, morat će i obučiti sudstvo da postane rodno osjetljivije.