Malo koji hrvatski glazbenik može se pohvaliti takvim brojkama slušanosti svojih pjesama kakve je u svega godinu dana dosegnuo mladi hrvatski pjevač i glazbenik s otoka Krka Fran Vasilić. Na TikToku ima preko tri milijuna pratitelja, a njegova pjesma “Eyes Blue X Heather” na toj platformi poslušana je preko 30 milijuna puta. Pjesme mu se najviše streamaju u SAD-u, odakle ga prati oko 30.000 slušatelja. S Filipina ih je oko 6000, a vole ga i u Maleziji. Štoviše, u Aziji je njegov debi album „Retrovizor“ dospio na Appleovu ljestvicu Top 100 alternativnih albuma. Po statistici streaming servisa Hrvatska je tek na 34. mjestu zemalja u kojima se slušaju njegove pjesme.

A tko je zapravo mladi 21-godišnji Fran Vasilić, u Hrvatskoj uglavnom još uvijek nepoznat, i zašto su ga toliko zavoljeli širom svijeta? Ovoga ljeta diplomirao je politologiju u Amsterdamu, gdje je proveo posljednjih nekoliko godina. Lockdown ga je „natjerao“ da se zatvori u stan i tada se posvetio stvaranju glazbe, čime se inače nije bavio. Zahvaljujući internetu pronašao je sve što mu je bilo potrebno da snimi album s osam pjesama i sam ga producira te objavi kao vlastito online izdanje na svim dostupnim internetskim platformama za distribuciju i streaming glazbe. S obzirom na to da je nastala u njegovoj sobi, svoju glazbu naziva bedroom pop. Zapravo su to jazzy i neo soul i pop pjesme na engleskom jeziku, koje su slušatelje osvojile ljepotom, jednostavnošću i prekrasnim emotivnim glasom Frana Vasilića. O svojoj iznenadnoj glazbenoj karijeri, preseljenju u Zagreb i planovima za novi album, mladi krčki glazbenik govorio je u razgovoru za Nacional.

NACIONAL: Imate tri milijuna pratitelja na TikToku, preko 30 milijuna slušatelja pjesme „Eyes Blue X Heather“ i još milijune onih koji vas slušaju na ostalim društvenim mrežama. Kako se dolazi do takvih brojki?

Mislim da je za uspješan rast na društvenim mrežama najbitnije objavljivati konzistentno i ne „overthinkati“ svaku objavu. Već jako puno puta desilo mi se da objavim nešto za što na prvu mislim da neće proći najbolje, a kad tamo, dođe do nekoliko milijuna pregleda. A desilo mi se i da u neke videe uložim jako puno vremena i truda i mislim da će proći dobro, ali na kraju ipak ne prođu. Tako da sad na društvene mreže stavljam uglavnom kratke obrade, isječke pjesama na kojima radim i koje su još u početnim fazama te generalno bilo što što mi padne na pamet tijekom dana, dok s druge strane na streaming platforme stavljam samo profiltrirane i gotove projekte koje ipak više promišljam i u koje ulažem mjesece rada.

NACIONAL: Imate li kakvo glazbeno obrazovanje ili ste ga stekli putem društvenih mreža i slušanjem glazbe po vlastitom izboru?

Pisao sam još od vrtića, a u osnovnoj školi naučio sam svirati gitaru na privatnim tečajevima u Krku, ali se uglavnom radilo o klasičnoj glazbi. Sjećam se da sam putem nekog tutoriala na YouTubeu učio akorde te kao i 90 posto gitarista na našim prostorima, prva pjesma koju sam odsvirao na gitari bila je „Balkan“ od Azre. Od tada sam uglavnom svirao samo za sebe, u svojoj sobi, obrade tuđih pjesama dok ne bih izludio roditelje. A onda kada bi mi rekli da moram biti tiho, vrijeme bih provodio na internetu, koji me je definitivno naučio puno o stilu glazbe kakvu pišem danas.

NACIONAL: Nema sumnje da su publiku prvenstveno privukli vaše pjesme i vaš glas. Kako se nosite s iznenadnom popularnošću?

Pa dosad je uglavnom sve bilo jako pozitivno. Trenutno mi se dani sastoje od pisanja, produciranja i snimanja pjesama doma i jako sam sretan i zahvalan što mogu živjeti od takve vrste posla.

NACIONAL: Postali ste popularni, osjećate li pritisak iako je sve to još uvijek samo virtualno?

Postojao je period ranije ove godine u kojem sam imao dosta veliki kreativni blok jer sam osjećao kao da sve što radim nije dovoljno dobro za glazbenika s toliko puno pratitelja. U tom periodu često bih znao brisati pjesme kada bih bio frustriran ako ne bi zvučale onako kako sam ih zamislio. To je jedna od lošijih strana samostalnog stvaralaštva – nemaš nikoga da te urazumi kada sumnjaš u svoj projekt. Ipak, nakon nekoliko mjeseci usavršavanja, napokon sam odlučio izdati „A Lovesong for Whoever“ koja je dobila odličnu reakciju i nakon toga više nisam imao problema s pisanjem. Čak naprotiv, trenutno mislim da mi je veći problem što previše toga napišem, a premalo snimim.

NACIONAL: Kako ste uspjeli prihvatiti dostignuti glazbeni status i koliko vas uspjeh tjera i zove da nastavite skladati i stvarati glazbu?

Mislim da se svatko ponekad ulovi u razmišljanju o tome je li vrijedan svega onog što ima, ali takve sumnje potpuno su suvišne jer brojke koje ja imam ne znače ništa više od samih brojki. To što me prati tri milijuna ljudi znači da je tri milijuna ljudi vidjelo moje videe i odlučilo da ih želi vidjeti još, tako da odluka o tome zaslužujem li svoj glazbeni status nije ni na meni ni na bilo kome tko ga komentira, nego na svakoj osobi koja me prati i odlučila je da zaslužujem još jednog pratitelja. Taj uspjeh je definitivno poticaj da nastavim stvarati – iako sam siguran da bih se i bez toga bavio glazbom.

NACIONAL: Kako komentirate podatak da vas znatno više slušaju u SAD-u, Maleziji i ostatku svijeta, nego u Hrvatskoj gdje ste još uvijek nepoznati većini slušatelja?

U Hrvatskoj je glazbena industrija jako orijentirana na live nastupe pa nemamo baš toliko streaming kulture. To se najviše vidi po tome što neki od naših najvećih izvođača, koji su prodali ogroman broj albuma i napunili stadione, nemaju ni približno proporcionalne brojeve online. Iako uskoro planiram krenuti nastupati uživo, uvijek će mi na prvom mjestu biti pisanje i skladanje te mi je drago što imam publiku diljem svijeta koja želi slušati sve što stavim online.

NACIONAL: Kako ste osvojili publiku u Maleziji, državi s preko 30 milijuna stanovnika?

Prije nego što sam objavio svoj rewrite pjesme „Heather x Eyes Blue“, videa na TikToku prikazivala su mi se samo u Europi – uglavnom u Nizozemskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Sjećam se da sam se probudio jutro nakon te objave i prvi put imao 99 posto pregleda iz SAD-a. Tada sam odlučio napraviti dulju verziju pjesme i nakon toga sam počeo dobivati preglede i iz Meksika, Brazila, Indonezije, Singapura, a u Maleziji sam čak i dospio na Apple Musicovu ljestvicu Top 100 alternativnih albuma.

NACIONAL: Javljaju li vam se obožavateljice i obožavatelji i što najčešće pišu?

Ima svega! Ima jako lijepih poruka u kojima mi ljudi pišu koliko im moje pjesme pomažu u suočavanju sa životnim problemima i mentalnim zdravljem i to je uvijek lijepo pročitati jer si je teško predočiti koliko nekome može pomoći nešto što sam napišeš i otpjevaš u svojoj sobi. S druge strane, bilo je i jako čudnih poruka u kojima mi, primjerice, bračni par nudi velike svote da odletim u Dubai i oženim njihovu kćer. Još im nisam odgovorio tako da ako idući album ne prođe dobro…

Fran Vasilić uskoro će se iz Amsterdama preseliti u Zagreb. FOTO: privatna arhiva

NACIONAL: Je li vas kontaktirala koja diskografska kuća i ponudila vam ugovor?

Trenutno sam u pregovorima s njih nekoliko, ali dosta me teško nagovoriti na potpisivanje bilo čega jer mi zasad samom ide dosta dobro.

NACIONAL: Zašto prvi album niste ponudili nekoj kući, već ste ga sami objavili na internetu?

Iskreno, nisam previše ni razmišljao. Retrovizor sam radio za sebe i dok sam ga radio nisam mislio da će ga čuti itko osim par prijatelja i obitelji. Nije mi ni palo na pamet da bih se mogao javljati diskografskim kućama jer nikad nisam vidio „Retrovizor“ kao nešto od čega ću moći zarađivati, već kao nešto što radim jer to želim raditi.

NACIONAL: Kompletan prvi album snimili ste u sobi, na laptopu, sami ga producirali i sami stvorili sve zvukove uz pomoć interneta, jer ako se ne varam, svirate samo gitaru? Zašto sam? Zašto ne s bendom?

Neke pjesme producirao sam potpuno sam, dok sam za druge miksao instrumentale sa SoundClouda i YouTubea. Tijekom studija u Amsterdamu organizirao sam bend s par prijatelja, ali se nikad nismo uspijevali naći jer smo imali različite i neuskladive rasporede. Tako da sam, kada je krenuo lockdown, odlučio preuzeti stvari u svoje ruke. Između ostalog, muzika je oduvijek bila nešto što sam radio sam u svoje slobodno vrijeme pa su mi samim time i tekstovi postali usko vezani uz moja iskustva, misli i osjećaje.

NACIONAL: Završili ste studij politologije u Amsterdamu. Koliko je na odluku da studirate politologiju utjecala činjenica da vam je otac višegodišnji gradonačelnik Krka?

Pa ne bih rekao da je utjecala previše. Definitivno volim s tatom komentirati politiku i ideološki se većinski slažemo, ali on je više za politiku u struci, onu koju gledamo na vijestima, dok se meni najviše dopadaju filozofske grane politologije.

NACIONAL: Razmišljate li o tome da jednoga dana nastavite njegovim stopama i angažirate se u političkom i društvenom životu Krka, možda i Hrvatske, ili je trenutno u vašem životu važna isključivo glazba?

Politika i umjetnost su uvijek išle jedna uz drugu, ali moj je tata puno bolji u svom poslu nego što bih ja ikada bio. Razlika između nas dvojice je u tome što on zna kako slušati desničarske gluposti i ostati staložen, dok ja nemam ni jedan posto tolerancije za većinu stvari s kojima se on mora nositi.

NACIONAL: Planirate li ponovo negdje u svijet ili ćete ostati u Hrvatskoj?

Plan je ići u neki veći grad kada si to budem mogao priuštiti. Volio bih osnovati obitelj u Hrvatskoj, ali prije toga želim još malo živjeti po svijetu.

NACIONAL: Uskoro se selite u Zagreb, što će vam iz Amsterdama najviše nedostajati?

Na prvom mjestu prijatelji, na drugom mjestu biciklistička infrastruktura. Amsterdam me jako razmazio svojim stazama tako da ako me vidite na biciklu u Zagrebu – pazite.

NACIONAL: Pripremate novo, drugo izdanje. Princip ostaje isti – sami u sobi s laptopom – ili ste se ipak odlučili za bend i snimanje u studiju?

I dalje se ne mičem iz sobe! Ipak, ovoga puta imam puno bolju opremu, a i pripremam EP u kolaboraciji s grupom producenata iz New Yorka s kojima svakoga tjedna imam session preko Zooma. Tako da nastavljam u indie / bedroom pop smjeru, ali definitivno očekujte puno razrađenije pjesme.

NACIONAL: Mnogi iščekuju vaše prve nastupe uživo. Jeste li već uspjeli okupiti bend i uvježbati pjesme?

Javilo mi se već nekoliko ljudi iz Zagreba pa planiram okupiti bend i krenuti svirati. Imam velika očekivanja od sebe i svog budućeg benda za prvi nastup, tako da dok nam live set ne bude usavršen i svi vizuali spremni, ne želim planirati datume.

NACIONAL: Zapravo, vaš prvi i zasad jedini živi nastup dogodio se u sklopu projekta „Moonlight Session“ koji je prezentiran putem YouTubea. Kako je bilo nastupati uz prateći bend i u sjajnoj atmosferi, što se na snimci vidi?

To mi je bio prvi ikad nastup s bendom. Nisam imao vremena ići do Koprivnice ranije na probe pa smo u jednom danu sve isprobali, dogovorili i izveli, a ispalo je fenomenalno! Ekipa s Moonlighta je odlična i uspjeli su skinuti cijeli instrumental obiju pjesama bez da sam im morao išta slati. To iskustvo definitivno mi je dalo dodatnu motivaciju da što prije nađem bend i krenem nastupati!

NACIONAL: Vrlo ste emotivno izveli svoju pjesmu „Twenty Twenties“, koja je o gubitku vama bliske osobe?

To je prva pjesma koju sam počeo pisati za album „Retrovizor“, a zadnja koju sam završio. Radi se o gubitku moje bake, koja je preminula prije Božića 2019., te o periodu koji je uslijedio. Kako sam pisao i mijenjao pjesmu više puta u osam mjeseci, mijenjao se i način na koji sam se nosio s tom smrti. U pjesmi je zabilježen cijeli taj proces.

NACIONAL: Kako će se zvati novo izdanje i kada ćete ga i kako predstaviti publici?

U pitanju je EP, zvat će se „The Very Last Thoughts on Earth“ i izaći će 2022. na svim streaming platformama. Prije toga očekujte singl „Maybe“.