Fran Poštenjak, arborist – stručnjak za njegu stabala, objašnjava zašto je briga o drveću nužna kako ono ne bi predstavljalo ugrozu za građane kao što se to desilo tijekom nedavnog nevremena u Zagrebu

Oluja koja je pogodila Zagreb u drugoj polovici srpnja izazvala je veliku štetu po cijelom gradu. Osim što su nastradali krovovi kuća i automobili, nastradao je i veliki broj stabala kojima su polomljene grane, a neka su se i srušila. Mnogi arboristi, tj. stručnjaci za njegu stabala, među kojima je i Fran Poštenjak, upozoravaju već niz godina da se u Hrvatskoj, ali i šire, mora više raditi na adekvatnoj njezi stabala kako ona ne bi predstavljala ugrozu za građane. Poštenjak kaže da je potrebno pravilnije uređivati krošnju stabala kako bi se smanjio broj lomova tijekom ekstremnim vremenskih uvjeta. „Oštećenja stabala zbog olujnih nevremena ovisit će i o prethodnoj njezi stabala koja se izvodi na stablima. S pravilnom njegom stabla postaju otpornija, no nepravilnom njegom se može predisponirati stabla da budu podložnija lomovima. Kada njegovanje stabla odrade arboristi koji su za to dobro izučeni, tada laik ne bi smio vidjeti da je stablo orezano. Svi invazivni zahvati na stablima, poput micanja velikih grana, otvaraju rane. Taj invazivni način orezivanja stabala zahvaća sve širi prostor, ne samo u Hrvatskoj, nego i u ostalim zemljama Europe. Dokazan je štetan učinak ovršavanja stabala i mi stručnjaci stalno govorimo da ga je potrebno izbjegavati. Kada radite kontrole i dođete u situaciju da trebate reducirati određenu količinu krošnje, nije dobro da se njezin volumen reducira više od 20 posto u jednom zahvatu. Ako je potrebno napraviti veće redukcije na krošnji stabla, onda se to treba raditi u više navrata s razmakom od nekoliko godina.“

Poštenjak napominje da zahvati uklanjanja velikih grana mogu uvelike oslabiti drvo izazivajući trulež. „Prevelikim rezanjem krošnje otvaraju se velike rane pa dolazi do isušivanja drva koje se nalazi unutar same grane. Na taj način drvno tkivo postaje podložnije truljenju, tj. aktivnostima gljiva truležnica. U tanjim granama koje su ispunjene vodom najčešće nema truležnica koje se razvijaju u srži. No kada grana odeblja i kada se orezivanjem isuši, u nju uđu truležnice koje brzo napreduju. Naravno, truljenje je prirodan proces koji je dobro da se događa, no on nije adekvatan za urbane prostore jer se njime stvaraju kritična mjesta na kojima dolazi do pucanja grane.“

Osim što smatra da je potrebno spriječiti trulež, Poštenjak kaže kako je poželjno da se krošnja formira na način koji će smanjiti utjecaj vjetra na stablo. „Kada dođe nalet vjetra, bolje je da se cijela krošnja skupi pod njegovim udarom jer će on prijeći preko nje i prenijeti većinu energije udara. Inače će biti veće mehaničko opterećenje na granu koja raste i korijenov vrat koji je veza između korijenja i nadzemnih dijelova stabla.“

U Zagrebu se vidi da su stradala stabla svih vrsta, od topola i breza pa sve do jablanova. Poštenjak misli da se ne može generalizirati koja su stabla najviše stradala. „Na Prisavlju je izvaljena velika topola. Oštećena su i mlada stabla platane. Radi se o živim biljkama koje se prilagođavaju na životne uvjete, ali i čitava oluja nije u cijelom gradu bila jednakog intenziteta. Trebali bismo razlučiti o kojem specifičnom stablu pričamo. Svako stablo, s obzirom na svoj okoliš i kohabitaciju organizama koji žive uz njega, ima vlastite problematične točke koje se moraju identificirati te temeljem toga napraviti prilagođeno orezivanje ili druge zahvate.“

Oluja je i iščupala iz tla mnoga stabla u Zagrebu, i to ne samo manja, nego i velika poput hrasta. Na nekima se vidjelo da njihov korijen nije išao duboko u zemlju. Poštenjak objašnjava kako je neadekvatno tlo puno doprinijelo rušenju stabla. „Kontaminacija tla je glavni uzrok pada stabala. Tlo u gradu je vrlo heterogeno. Najčešće je kontaminirano raznim inertnim tvarima kao što su šuta i cigla koje ostaju nepromijenjene te stvaraju neprobojne barijere kroz koje korijen ne može rasti. Kada korijen dođe do takve barijere, on se dalje razvija u prostoru gdje to moguće. Tu dolazi do velikih odstupanja od prirodnih tipova korijena specifičnih za pojedino stablo i njegovu razvojnu fazu. Taj problem je potenciran zahvatima u održavanju podzemne infrastrukture. Kad se u blizini korijena polažu ili popravljaju kablovi, najčešće dolazi do oštećenja mehaničkog korijena. Kada se on prekine, dolazi do drugačijih raspodjela sila unutar samih stabala i samim time se povećava mogućnost izvale usred mehaničkih opterećenja. Prilikom planiranja i sadnje stabala mora se voditi računa i o dimenzioniranju stabala s obzirom na dostupan volumen tla. Potrebno je uspostaviti adekvatan omjer apsorpcijskog korijena koji povlači vodu i lista koji će tu vodu ispariti. Ako to nije u redu, dolazi do sušenja stabala. Cilj naše struke je da se odredi koje se stablo može saditi na nekoj lokaciji da zajednički s drugim stručnjacima u planiranju urbanog prostora postignemo da stabla dugo žive i budu otporna na negativne čimbenike.“

Iako su jaki udari vjetra na moru česti, rjeđe se čuje da se zbog oluje na tom području sruši stablo. Poštenjak kaže da su se tamošnja stabla prilagodila jer se razvijaju u takvim uvjetima, za razliku od zagrebačkih stabala koja nisu adaptirana na jake udare vjetra koji se počinju javljati tijekom oluja. „Stabla se konstantno prilagođavaju vlastitoj lokaciji. Ako imate stanje kada je normalno da se više puta godišnje pojavljuju vjetrovi koji pušu više od 120 kilometara na sat, kao što je na moru, onda imate situaciju da su se stabla sama adaptirala na dodatna opterećenja koja nastaju. No prilikom ekstrema i na moru dolazi do šteta. Upravo su ti ekstremi uzroci lomova.“