Nacional ekskluzivno donosi fotografiju koja otkriva tajni bliski susret i produbljuje sumnju da je aktualno vodstvo Ministarstva na čelu s Marijom Vučković i njenim državnim tajnikom Zdravkom Tušekom pogodovalo bivšem ministru poljoprivrede
Nacional je u posjedu fotografije na kojoj su bivši potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić i aktualni državni tajnik u tom istom ministarstvu Zdravko Tušek, a snimljena je početkom prosinca prošle godine u zagrebačkom hotelu Double Tree by Hilton. Tomislav Tolušić trenutno je u pritvoru jer ga Ured europskog tužitelja sumnjiči za malverzacije novcem iz europskih fondova, dok je Zdravko Tušek najbliži suradnik aktualne ministrice Marije Vučković te zapravo i njen direktni zamjenik koji u trenucima kada ministrica nije u Hrvatskoj ili je na godišnjem odmoru, preuzima njene zadatke. Fotografija je još jedan dokaz da je Tomislav Tolušić održavao bliske kontakte s vodećim ljudima Ministarstva poljoprivrede i nakon što je otišao s ministarske funkcije te je otvorio vinariju zbog koje se sada i našao na udaru europskih pravosudnih organa.
Sastanak Tolušića i Tušeka posebno je problematičan za aktualnu garnituru u Ministarstvu poljoprivrede, pogotovo u svjetlu izjava koje je nakon uhićenja dala ministrica Marija Vučković. Naime, ona je priznala da se i sama nekoliko puta susrela s Tomislavom Tolušićem, ali je pred novinarima rekla i da bi se “neke stvari iz tih razgovora mogle doživjeti kao pritisci”. Kako fotografija pokazuje da se s Tolušićem sastao i njen najbliži suradnik, onda se može zaključiti da su sastanci čelnih osoba Ministarstva poljoprivrede i bivšeg ministra bili dosta česti, što je posebno čudno ako je ministrica dio tih razgovora shvatila kao pritisak nametnut od Tomislava Tolušića.
Pitanje je zašto su se ministrica i njen najbliži suradnik u više navrata susretali s Tolušićem ako je on vršio pritisak na njih i zašto nikome nisu prijavili da je Tomislav Tolušić na njih vršio pritisak. Sve to, kao i nove informacije koje je Nacional dobio iz samog Ministarstva poljoprivrede, pokazuje kako postoji opravdana sumnja da je Tolušić imao zaštitu čelnih ljudi Ministarstva poljoprivrede.
Takvu sumnju očito su imali i europski istražitelji koji su zaposlenicima Ministarstva poljoprivrede, a pogotovo zaposlenicima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, postavljali neugodna pitanja vezana uz slučaj Tomislava Tolušića. Naime, Nacional je od izvora iz Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanja saznao da su europski istražitelji istraživali baš one aspekte Tolušićeva slučaja koje je u prošlom broju u tekstu naznačio i Nacional. To se prije svega odnosi na kontrolu isplate druge polovice novca iz Vinske omotnice za gradnju vinarije Tomislava Tolušića. Naime, Nacional je u prošlom broju pisao da Tolušiću, prema pravilima Agencije za plaćanja, nikada nije trebala biti isplaćena druga polovica od ukupno 2,5 milijuna kuna, koliko je dobio iz Vinske omotnice, jer nije dobio kredit od banke koji je u natječajnoj dokumentaciji naveo kao izvor financiranja za preostali dio sredstava potrebnih da zatvori financijsku konstrukciju za gradnju vinarije.
Tolušić je, naime, od Agencije za plaćanja dobio 2,5 milijuna kuna dok je u natječajnoj dokumentaciji naveo da će preostali iznos dobiti od banke. Međutim, procedura je takva da Agencija za plaćanja avansno isplati 50 posto odobrenih sredstava, a drugih 50 posto isplaćuje tek po realizaciji projekta, kada se i provjerava je li poštovana procedura i odgovara li sve natječajnoj dokumentaciji. Zanimljivo je da je Ministarstvo poljoprivrede, nakon prošlotjednog teksta u Nacionalu, na svojim stranicama objavilo demanti u kojem oštro odbacuje sve navode iz Nacionalova teksta. Za problem isplate novca Tomislavu Tolušiću tako su naveli sljedeće:
“U pisanju o natječaju iz Vinske omotnice putem kojeg je Tomislavu Tolušiću odobreno i isplaćeno 2,9 milijuna kuna, problematizira se postupanje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju koja po izlasku u kontrolu na teren nije zaustavila isplatu druge rate i zatražila povrat novca na temelju nepoštivanja dokumentacije kojom je najavio korištenje kredita banke za financiranje svog udjela u projektu. Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju nije dužna tražiti potvrdu o porijeklu imovine niti kontrolirati porijeklo novca kojim se financiraju projekti. Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju traži podatke o izvorima financiranja prilikom zaprimanja zahtjeva za potporu kako bi osigurala održivost projekata i osigurala izbor korisnika koji će u zadanom roku izvršiti planirane investicije.”
Dakle, iz Ministarstva poljoprivrede navode da Agencija za plaćanja nije dužna kontrolirati porijeklo novca kojim se financira neki projekt, ali pitanje je zašto se onda u natječajnoj dokumentaciji, što je vidljivo iz fotografija koje objavljujemo uz tekst, izričito traži od korisnika da navede izvor financiranja projekta. To znači da prilikom prijave na natječaj korisnik mora navesti otkud planira financirati projekt, a u Tolušićevu slučaju on je naveo da će projekt financirati od bankovnog kredita. Nakon što je prošao na natječaju, Agencija za plaćanja isplatila mu je prvu polovicu od 1,25 milijuna kuna, a prije isplate druge polovice na teren su morali izaći kontrolori iz Agencije za plaćanja koji provjeravaju je li sve napravljeno onako kako je navedeno u dokumentaciji.
Nacional je od nekoliko potpuno neovisnih izvora koji su dobro upućeni u rad s europskim fondovima dobio potvrdu da su kontrolori morali primijetiti da Tolušić nema potvrdu banke o realiziranom kreditu te su od njega morali tu potvrdu i zatražiti, s obzirom na to da je u natječajnoj dokumentaciji kao način vlastitog financiranja dostavio potvrdu banke da će 50 posto ukupne investicije od 4,8 milijuna kuna realizirati kreditom te banke.
Europski istražitelji od zaposlenika Agencije za plaćanja su pokušali doznati kako je moguće da u kontroli Tolušićeva projekta nisu primijetili da nema potvrde banke o kreditu kojim bi se pokrio dio troškova za vinariju
Procedura je takva da je Tolušić nakon što mu je Agencija odobrila projekt i iznos potpore od 2,5 milijuna kuna te isplatila avans od 1,25 milijuna kuna, po završetku ukupnog projekta od 4,8 milijuna kuna morao poslati kompletnu dokumentaciju o realizaciji projekta gradnje vinarije te zahtjev za isplatu preostalih 50 posto, odnosno 1,25 milijuna kuna, ukupno odobrene potpore. U tom je trenutku netko u Agenciji za plaćanja morao vidjeti da među dokumentacijom nema potvrde banke o realiziranom kreditu te mu je, tvrde Nacionalovi izvori, Agencija morala poslati tzv. zahtjev za nadopunu dokumentacije uz rok za odgovor od sedam dana da dostavi potvrdu banke o realiziranom kreditu. Budući da Tolušić potvrdu nikada nije ni dostavio, po proceduri mu je Agencija nakon roka od sedam dana morala poslati zahtjev za povratom 1,25 milijuna kuna koje je dobio kao avans, a umjesto toga Agencija mu je još isplatila preostali dio potpore od 1,25 milijuna kuna.
Koliko god se iz Ministarstva poljoprivrede pravdali da oni ne moraju istraživati porijeklo novca, činjenica je da Agencija za plaćanja u vlastitoj dokumentaciji traži da se navedu izvori financiranja projekta i da se zatim prije konačne isplate provjerava jesu li ti podaci bili ispravni. Po informacijama koje je dobio Nacional, ta pitanja su i u fokusu europskih istražitelja koje zanima kako je moguće da nitko nije primijetio da Tolušić nije priložio potvrdu banke da mu je isplaćen kredit kojim je trebao realizirati projekt vrijedan 4,8 milijuna kuna. Ono što je teško povjerovati jest da je Tolušiću pomagao samo jedan čovjek, u ovom slučaju uz njega uhićeni Željko Ferenc iz virovitičkog ureda Agencije za plaćanja. Nakon što je objavljena i fotografija sastanka sa Zdravkom Tušekom, sve je očitije da je bivši ministar poljoprivrede imao zaštitu čelnih ljudi ministarstva, od kojih je većina tamo upravo zahvaljujući njemu jer ih je Tolušić sam doveo u Ministarstvo poljoprivrede tijekom svog mandata.
Toga su očito svjesni i u Ministarstvu poljoprivrede pa su nakon prošlotjednog teksta u Nacionalu na vlastitim internetskim stranicama objavili demanti koji ni u jednom trenutku nije upućen redakciji Nacionala, kako je to uobičajeno. Kako doznaje Nacional, reakcija iz kabineta Marije Vučković stigla je nakon sastanka njezinih najbližih suradnika, a zadatak da sastavi demanti dobio je Saša Bukovac, pomoćnik ravnatelja Agencije za plaćanja u poljoprivredi.
U tom se tekstu tvrdi i kako nije bilo razloga da se Tomislava Tolušića stavi na Listu isključenja jer je pokušao manipulirati zemljištem kada se prijavio na natječaj za mjeru 4.1.1. te se tvrdi da “prema očitovanju Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, u trenutku obrade natječaja i donošenja Odluke o odbijanju nije postojao razlog stavljanja Tomislava Tolušića na Listu isključenja za daljnje prijave na natječaje Programa ruralnog razvoja”.
Budući da Tolušić potvrdu o kreditu nikada nije dostavio, po proceduri mu je Agencija nakon roka od sedam dana morala poslati zahtjev za povratom 1,25 milijuna kuna koje je dobio kao avans
Međutim, i u toj tvrdnji postoji jedan problem jer je dosadašnja praksa u Agenciji za plaćanja bila da se one koji umjetno stvaraju uvjete ili predaju lažnu dokumentaciju, automatski stavi na Listu isključenja bez obzira na to jesu li se prijavili na neki novi natječaj. Po svemu što se do sada zna o Tolušićevu slučaju, on je prijavom na mjeru 4.1.1. i umjetno stvarao uvjete, a predao je lažnu dokumentaciju tako da nije bilo ni jednog opravdanog razloga da ga se ne stavi na listu.
Postavlja se pitanje funkcionira li uopće sustav internih kontrola Agencije i krši li se pravilnik sustavno, jer u demantiju koji je sastavio pomoćnik ravnatelja Agencije za plaćanja tvrdi se da se Tolušić nije javljao na nove natječaje pa nije nastala šteta. No postavlja se pitanje: kako bi Agencija postupila da se Tolušić javi na nove natječaje? Očito bi prošao jer se na Listi isključenja ne nalazi, a ta je lista jedan od uvjeta pristupanja svakom natječaju iz Ruralnog programa koji provodi Agencija za plaćanja. Iz svega navedenog vidljivo je da slučaj Tomislava Tolušića još ni približno nije zaključen i da bi se lako moglo dogoditi da istragom budu obuhvaćeni još neki ljudi iz samog sustava koji kontrolira isplatu europskih sredstava.
Komentari