Objavljeno u Nacionalu br. 481, 2005-02-01

Krasnodar Peršun, fotograf Nacionala, nakon putovanja na brojne svjetske filmske festivale i premijere, objavio je fotomonografiju hollywodskih filmskih zvijezda ‘Red Carpet’: autor je u knjizi predstavio više od 500 fotografija najpoznatijih svjetskih filmskih glumaca, glumica i redatelja nastalih u protekle četiri godine

Nakon četiri godine “pokrivanja” najvažnijih svjetskih filmskih festivala kao što su oni u Veneciji, Cannesu i Berlinu, nakon poziva na brojne europske filmske premijere i posjeta manjim festivalima kao što je onaj u francuskom Deauvilleu, fotograf tjednika Nacional Krasnodar Peršun objavio je knjigu fotografija nazvanu “Red Carpet”. Više od 150 najpoznatijih svjetskih glumaca i glumica koje je Peršun fotografirao hrvatskoj su javnosti prvo predstavljeni prije godinu i pol dana na zagrebačkoj izložbi, a sada su uz novije radove okupljeni u knjizi koja će se ovog tjedna pojaviti u prodaji. Peršunova knjiga pravi je raritet u hrvatskim uvjetima jer osim njega ne postoji ni jedan hrvatski fotograf koji već godinama konstantno prati filmske zvijezde na najvećim filmskim događajima. Iako se knjiga zove “Red Carpet”, to ne znači da je Peršun samo jedan od fotografa koji stoji na crvenom tepihu i fotografira zvijezde na premijerama jer je već dvije godine on jedan od rijetkih svjetskih fotografa kojem filmski agenti omogućuju fotografiranje glumaca mimo svih protokola, odnosno “jedan na jedan”.

‘Stavljaju vas na rubne dijelove skupine, glumce vidite gotovo sleđa; Očajavate, prigovarate i tek tada vas počnu shvaćati ozbiljno’ ‘Nakon što smo završili slikanje, sjeo je sa mnom i razgovarao o fotoaparatima zanimajući se kakve su performanse mog aparata’ U Velikoj Britaniji uskoro će biti objavljena biografija Scarlett Johansson, a na omotu knjige bit će Peršunova fotografijaDa bi došao do takvog statusa, Peršun se, kako sam kaže, godinama morao truditi. “U filmskom svijetu sve se mjeri veličinom države iz koje dolazite. Filmskim agentima Hrvatska nije osobito zanimljiva, s 4,5 milijuna stanovnika i padom broja gledatelja u kinima fotografije nemaju posebno jak marketinški efekt. Zato je u početku bilo teško dobiti akreditaciju za crveni tepih u Cannesu, morao sam dolaziti svaki dan u ured za odnose s javnošću da bi mi odobrili dnevnu akreditaciju. Kada su vidjeli koliko sam uporan, već drugog dana odobrili su mi akreditaciju za cijeli festival”, opisuje Peršun svoje prve dolaske na festivale.

Filmskim agentima Peršun je postao “sumnjiv” kada se počeo pojavljivati na svim festivalima i u početku su se čudili što fotograf iz male Hrvatske radi na svim festivalima ako se zna da na sve festivale ne dolaze fotografi iz istočne Europe nego samo oni koji snimaju za najjače fotoagencije i najjače svjetske magazine, a tih je fotografa oko 40. Međutim, upravo je dolazak iz egzotične Hrvatske Peršunu pomogao. “Kada ste početnik na festivalima, tada dobivate vrlo loša mjesta na crvenim tepihu ili na službenom tzv. photo-callu, kada glumci poziraju fotografima u ležernijoj atmosferi. Stavljaju vas na rubne dijelove skupine fotografa, glumce možete fotografirati gotovo sleđa. Očajavate, prigovarate i tek tada vas počnu shvaćati ozbiljno”, kaže Peršun te dodaje kako se filmske zvijezde pojave na photo-callu na pet minuta, a na crvenom se tepihu zadrže dvije-tri minute, što znači da postoji jako malo vremena za dobru fotografiju. U međuvremenu, filmski agenti su shvatili da su fotografije bitne u Nacionalu, osobito kada im je Peršun počeo slati primjerke Nacionala s njegovim objavljenim fotografima.

Nakon dvije godine putovanja po festivalima i europskim premijerama, te upoznavanja s brojnim agentima, Peršun je ušao u mali krug fotografa kojima se odobrava posebno fotografiranje glumaca i glumica, pri čemu oni poziraju ekskluzivno za Peršuna, odnosno za Nacional. U počecima je na taj način fotografirao manje poznate glumce, ali prijelomni trenutak dogodio se na venecijanskom festivalu 2002.

“Na festivalu u Veneciji 2002. premijerno je prikazan film ‘Izgubljeni u prijevodu’ i odmah je postao najveći hit festivala kojem su predviđali Oscara, što se i dogodilo. U Veneciju su tada došli redateljica Sofia Coppola te glumci Bill Murray i tada manje poznata Scarlett Johansson. Agenti iz agencije McDonalds & Rutter uključili su me među pet fotografa koji su imali ekskluzivno pravo na posebno fotografiranje ekipe filma, osim fotografa agencija Wire Image i Getty Images te američkog magazina Premiere i britanskog Empire”, prisjeća se Peršun ključnog trenutka svoje karijere.

Taj ulaz u elitu na dvojaki je način pomogao Peršunu. S jedne strane, učvrstio je svoj dobar položaj kod filmskih agenata, a s druge, njegove su fotografije zapazili i predstavnici inozemnih fotografskih agencija specijaliziranih za prodaju fotografija slavnih osoba svim svjetskim magazinima. Peršun se odlučio za suradnju s londonskom agencijom Capitol Pictures koja distribuira njegove fotografije, a najviše ih je plasirano u britanske i njemačke magazine. Uvjerljivo najobjavljivanija fotografija je ona Scarlett Johansson koja ne samo da se pojavila na naslovnicama britanskih i njemačkih filmskih magazina, nego ju je nedavno otkupio i jedan britanski izdavač knjiga. Naime, u Velikoj Britaniji uskoro će biti objavljena biografija Scarlett Johansson, a na omotu knjige naći će se upravo Peršunova fotografija.

Naravno, nisu svi glumci isti, nisu svi najsretniji kada čuju da bi trebali pozirati fotografima te smatraju to nepotrebnim naporom. Zato se Peršun sa zadovoljstvom prisjeća snimanja Antonija Banderasa. “Popeo se na omanji zid i glumio matadora, svi su se smijali, čak se i njegova supruga Melanie Griffith pojavila na snimanju i umirala od smijeha”, kaže Peršun te dodaje kako su španjolski glumci na snimanjima vrlo otkačeni, što potvrđuje i slično ponašanje Javiera Bardema na prošlogodišnjem venecijanskom festivalu. “Zakasnio sam na dogovoreno snimanje Javiera Bardema koji me u početku zbog toga potpuno ignorirao, misleći da sam ja neki fotograf koji slučajno nastoji ugrabiti priliku za dobrom fotografijom. No nakon što ga je agent upozorio da sam ja fotograf kojem je posebno odobreno fotografiranje, Bardem se potpuno promijenio i počeo se ludirati.” Slično se na snimanju ponašao Jack Nicholson koji je čučnuo kako bi mu na koljena sjele Amanda Peet i Diane Keaton, njegove partnerice iz filma “Ljubav nema pravila”. Brojni glumci svoj su imidž otkačenjaka potvrđivali pred fotoaparatom pa je tako Robin Williams na berlinskom festivalu prošle godine izvodio mali šou na crvenom tepihu a pritom se pojavio u neobičnom crnom odijelu s kojeg su na sve strane visjeli bijeli konci. Za razliku od muškaraca, žene su mnogo suzdržanije i ne dopuštaju da poneka grimasa na licu skrivi njihov loš izgled. Pomno paze na svaki izraz lica, bilo da je riječ o Nicole Kidman ili Angelini Jolie. Kod Angeline Jolie iznimka se dogodila na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu, kada su se ona, Will Smith i Jack Black vozili morem jašući ogromnog napuhanog morskog psa radi predstavljanja filma “Riba ribi grize rep”. Ima i glumaca koji mrze fotografe, poput Seana Penna koji nije želio skinuti sunčane naočale tijekom cijelog snimanja. Za razliku od glumaca, redatelji su mnogo zahvalniji modeli. “Sjećam se kada sam u Deauvilleu susreo Roba Cohena, redatelja filmova ‘Brzi i žestoki’ i ‘XXX’. Bez obzira na slavu i popularnost, odmah je pristao pozirati, a kada smo se uvečer susreli na glamuroznom partyju, osobno je došao do mene i pitao me kako sam zadovoljan fotografijama. Slično je bilo i s Davidom Cronenbergom za kojeg nisam ni znao da je veliki ljubitelj fotografije te da zna jako mnogo o digitalnim fotoaparatima. Nakon što smo završili fotosession sjeo je sa mnom i razgovarao o fotoaparatima zanimajući se kakve su performanse mog aparata”, priča Peršun. Neobično zahvalna bila je i engleska glumica Emma Thompson koja je u Veneciji prošle godine, kada je u prolazu ugledala Peršuna, ustala od stola za kojim je ručala i došla mu zahvaliti na ugodnu druženju tijekom fotografiranja.

Svjetski magazini posebno su zainteresirani za neobične fotografije glumaca i glumica, bilo da je riječ o neobičnim izrazima lica, o dubokim dekolteima ili skandaloznim fotografijama s razuzdanih partyja. Iako ga takve fotografije nikada nisu zanimale, jednom se našao u prilici da napravi fotografiju koju je mogao prodati svim svjetskim magazinima i tabloidima. “Pretprošlog ljeta prisustvovao sam europskoj premijeri filma ‘Terminator 3’ u Berlinu, nakon čega je organiziran veliki party. Dok su se svi zabavljali, ja sam, za svaki slučaj, ponio fotoaparat sa sobom i u jednom trenutku ugledao kako se glavna glumica Kristanna Loken ljubi u usta sa svojom prijateljicom, nakon čega su se njih dvije ljubile s dečkom Kristanne Loken. Automatski sam počeo fotografirati, ali su tjelohranitelji odmah skočili na mene i zabranili mi fotografiranje. Na žalost, ni u jednom trenutku nisam ‘uhvatio’ poljubac, a kolege su mi poslije rekli da sam za takvu fotografiju mogao tražiti između dvije i pol i tri tisuće eura”, kaže Peršun.

Party za film “Terminator 3” ipak je bio iznimka jer Peršun na takva mjesta ne nosi sa sobom fotografsku opremu. Posebno ističe partyje u Cannesu za koje smatra da su najrazuzdaniji. “U povodu jednog španjolskog filma u vili u brdima iznad Cannesa bila je organizirana korida u izgrađenoj areni, doveli su četiri bika i profesionalne matadore, a nakon toga ponudili su gostima partyja da se suoče s bikovima. Party za film ‘Tko je ovdje lud’ s Georgeom Clooneyjem bio je organiziran u vili arapskog princa i stajao je dva milijuna dolara, na njemu se pojavila krema svjetskog jet-seta. Naravno, i Clooney je bio tamo, to je možda najluđi party na kojem sam ikada bio. Onaj tko nikada nije bio u Cannesu ne može ni zamisliti kakve su to zabave. Piju se najskuplja vina, a glazbu puštaju najbolji svjetski DJ-i. Prošle je godine na otvorenju festivala glazbu na partyju puštao DJ Dimitry iz Pariza, jedan od najpoznatijih svjetskih DJ-a”, kaže Peršun.

Na sreću, ovakvu karijeru Peršun će nastaviti i u sljedećim godinama. Kako i ne bi kada su mu neki filmski agenti priznali da u njihovim uredima u Los Angelesu i Londonu na zidovima vise fotografije koje im je upravo on darovao.