Vrijeme karnevala najveseliji je dio godine i upravo zbog svoje posebnosti zove se ‘peto godišnje doba’.
Iza nas je karneval u Riu, u Veneciji ali i onaj najveći hrvatski u Gradu Rijeci. Ostaje još samo zapaliti veliku masku, popularnog fašnika ili pusta i okriviti ga za sve nedaće koje su nas snašle protekle godine. Nekima je karneval poslužio kao ideja za snimanje kampanje.
Poznati lanac frizerskih salona Studio Marcela u karnevalsko je šarenilo uklopio neke od svojih ambasadorica.
Direktorica Jadranka Pezo odabrala je krinke za glumice Eciju Ojdanić, Kristinu Krepelu, Anu Vilenicu, kantautoricu Alku Vuicu te najljepše Hrvatice, nekadašnje missice Antoniju Gogić Bračulj, Ivanu Delač Đolo i Ninu Slamić Gudeljević.
Na setu s modnim fotografom Danijelom Galićem naše poznate dame utjelovile su senzualne dive s mističnim maskama ispod kojih se krije nježno lice i savršeno oblikovana frizura.
Otkrivamo vam kako su sudionice kampanje birale svoje maske kao djevojčice, što im znači karneval i koliko u njemu uživaju.
Ecija Ojdanić se kao mala jako voljela presvlačiti i preobražavati u druge likove.
“Doba karnevala je bilo jedno od veselijih perioda godine. Maske i likovi su se smišljali mjesecima unaprijed. A, sad, kad mi je profesija ulazak u razno razne likove, doživljavam maskenbal kroz oči i veselje moje djece”, ističe glumica.
Kristina Krepela je jako voljela gledati karnevalske povorke i san joj je bio jednog dana vidjeti i onu najveću na svijetu u Riu. ‘
“Maškare su uvijek bile nešto čemu su se svi klinci u mojem razredu veselili pa tako i ja. Maske i kostimi su uvijek bili kućne izrade, od duhova pod plahtama, do Minney Mouse…”, priča Kristina. Mama i baka su joj uvijek pomagale složiti neki kostim, često je nosila bakine stare haljine, torbice, rukavice, perle i lepeze. “Baka je u tom periodu obavezno iz dana u dan pekla krafne koje mi danas jako nedostaju”, s nostalgijom se priseća.
Ana Vilenica voli maškare radi Riječkog karnevala kao i Ivana Delač Đolo. Obje Riječanke uživaju voditi svoje dječake i gledati veliku maškaranu povorku.
“Odrastali smo s tim karnevalom. Bojala sam se krampusa, ali sam s uzbuđenjem smišljala najoriginalniju masku. Nisam nikad bila član maškarane skupine koje su na Kvarneru tradicija, no voljela sam se kostimirati”, govori lijepa glumica.
Posljednji dan karnevala je za bivšu Miss Hrvatske, Antoniju Gogić bio draži čak i od Božića.
“Kuća bi mirisala po domaćim krafnama koje bi radila sa mamom i bakom. Sestra i ja bi se zajedno maskirale i zatim bi išle po kućama. Nisam voljela strašne maske, uvijek sam ih se bojala i bježala bi od onih koji su strašno maskirani, pogotovo ako bi ih putem srela na ulici”, priča Antonija koja je i dalje vjeran posjetitelj Samoborskog fašnika.
Još jedna ljepotica, Nina Slamić Gudeljević, je kao djevojčica jako voljela maskenbal.
“Svake godine smo imali posebne pripreme. Svi smo sudjelovali u izradi kostima, šivanju i bojanju lica. Bili smo prava mala vesela tvornica! Uvijek je bilo osmišljeno tematski i nekoliko smo puta dobili nagrade za najbolje maske. Jedna vesela i predivna uspomena”, prepričava.
Pjevačica Alka Vuica pamti to mladenačko doba kao jako veselo, uz puno pjesme i plesa. Obožavala je vrijeme i uvijek je s mamom isla u maškare. U Istri je običaj da se maskiraju i odrasli, koji obilaze kuće po selima.
“Kući bi se uvijek vraćali sa punom košarom istarskih kobasica, svježih jaja, s pršutom i fritulama. Mama je obožavala maskare i uvijek me vodila sa sobom. Imam puno slika iz djetinjtva u raznim kostimima”, s radošću se sjeća Alka. Najdraži joj je bio odlazak u Trst prije karnevala i promatranje izloga koji su vrištali od predivnih i šarenih kostima, do najluđih perika.
“Na žalost nikada nismo imali toliko novaca da kupimo kostime princeza za kojima sam svake godine ludovala, ali uz malo mašte, ja sam se na svoj način pretvarala u princeze, indijanke, Karmen, Anu 4pištolja i svašta nešto”, otkriva poznata kantautorica.
Foto: Danijel Galić za Studio Marcela
Hair: Studio Marcela
Dress i styling: Sherri Hill
Komentari