Hrvatska vlada treba ukinuti rezervu na Istanbulsku konvenciju, odnosno na članke koji reguliraju građanske tužbe i pravna sredstva te naknadu štete žrtvama, da ona ne ostane “mrtvo slovo na papiru”, upozorile su u subotu članice Socijaldemokratskoga foruma žena SDP-a na konferenciji za novinare u središnjici stranke.

Predsjednica Socijaldemokratskoga foruma žena SDP-a Maja Sporiš, članica Predsjedništva stranke Ivana Posavec Krivec i predsjednica Foruma žena Zadra Danijela Vukoša postavile su pitanje koje smataju ključnim: postoji li politička volja da Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznata kao Istanbulska konvencija, ne ostane “mrtvo slovo na papiru”, iako je ratificirana.

Počinitelj nije jedini odgovoran za nasilje, odgovorna je i država

Predsjednica Foruma žena SDP-a tako je ocijenila da počinitelj nije jedini odgovoran za nasilje, već je odgovorna i država. Ocjenu je argumentirala podatkom da je Vlada Republike Hrvatske iskoristila postojeću mogućnost i stavila rezervu na dva članka Istanbulske konvencije – 29. i 30. članak koji reguliraju građanske tužbe i pravna sredstva te naknadu štete žrtvama. Podsjetila je je kako, primjerice, 30. članak Konvencije određuje da država dodjeljuje odgovarajuću nakanadu žrtvama koje su pretrpjele teške tjelesne ozljede ili oštećenje zdravlja, u mjeri u kojoj ta šteta nije pokrivena iz drugih izvora kao što su počinitelj, osiguranje ili državna sredstva za zdravstvo ili socijalnu skrb. Napomenula je kako u tome članku stoji i da to ne sprečava stranke da zatraže povrat dodijeljene naknade od počinitelja, sve dok se pridaje dužna pažnja sigurnosti žrtve.

S tim u vezi, podsjetila je i na Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela, koji je stupio na snagu 2013. po ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju (EU), a koji u 5. članku navodi kako neposredna žrtva ima pravo na naknadu u obliku bazne interventne pomoći za zdravstvenu zaštitu i zbog nesposobnosti za rad.

Istaknuvši da ne postoje podatci koliko je novca isplaćeno žrtvama na osnovu toga zakona, napomenula je kako postoji samo podatak da je do kraja 2015. za to isplaćeno 44 tisuće kuna, ali bez specifikacije komu je isplaćeno.

To pak, rekla je Sporiš, nameće pitanje jesu li žrtve uopće upoznate s tim zakonskim mogućnostima i jesu li ih mjerodavni uopće o tome informirali.

Ne uzimaju se otegotne okonosti, samo je sedam posto nasilnika kažnjeno zatvorom

Danijela Vukoša, inicijatorica prosvjeda u Zadru nakon puštanja iz pritvora Darka Kovačevića – Daruvarca, koji je prošloga ljeta teško premlatio 18-godišnju Zadranku, licemjernim smatra to što se sada ističe činjenica da je naslilnik kažnjen, nakon što je ipak priznao krivnju, te nepravomoćno osuđen na pet godina bezuvjetnoga zatvora.

Licemjerno je što se sada ističe ta činjenica i što se pri izricanju kazni nasilnicima u obzir ne uzimaju otegotne okolnosti da se radi o onima koji su već bili nasilnici. Podsjetila je na statističke podatke koji govore da je kažnjen samo svaki peti počinitelj, a zatvorom je kažnjeno samo sedam posto počinitelja.

U razdoblju od 2010. do 2017. u Hrvatskoj je ubijeno 156 žena, od koji su njih 114 bile žrtve muževa i partnera, bivših muževa i partnera ili bliskih osoba. Istaknuvši kako je samo prošle godine u našoj zemlji ubijeno 18 žena, Vukoša je upozorila da femicid čini 25 posto do 30 posto svih ubojstva u Hrvatskoj, te da je 47 posto počinitelja imalo povijest naslilničkoga ponašanja.

Ivana Posavec Krivec upozorila je na nedostatna novčana sredstva za sigurne kuće za žene žrtve nasilja koje su tako, ocijenila je izložene na milost i nemilost jedinicima lokalne samouprave koje za to izdavaju od 0,01 posto do 0,16 posto proračunskoga novca.

Ustvrdila je kako je prioritetno osigurati novac za normalno funkcioniranje postojećih sigurnih kuća, te za otvaranje novih jer je u postojećima premalo mjesta za sve žrtve kojima su one potrebne. S tim u vezi, istaknula je i odgovornost županija koje, kako je rekla, nisu bile u stanju preuzeti europski novac.

Situacija vezana za sigurne kuće je alarmantna, kao i okolnosti u koje se vraćaju žene koje odlaze iz sigurnih kuća, a pitanje je i je li država osigurala normalne uvjete za život, zaključila je Posavec Krivec.