Ford Transit, odgovor na uspješni Volkswagen T1, funkcionalan i robustan transporter po klasičnoj kamionskoj koncepciji, koristio je pogonski mehanizam limuzine Taunus 

6. kolovoza 1965., u engleskom Berkshireu, u Fordovom pogonu Langley, gdje se tijekom II. svjetskog rata proizvodio slavni lovački zrakoplov Hawker Hurricane (važniji i od legendarnog Supermarine Spitfirea), počela je proizvodnja kultnog transportera Ford Transit.

Bio je to odgovor na rastuću popularnost njemačkog transportera Volkswagen T1, kojom više nije mogao parirati Ford Taunus Transit, Napravljena je ‘ozbiljnija’ robusnija gospodarska izvedba, pa je Ford Transit, koji je izgubio prefiks Taunus. Napravljen je na temeljima uspješnog komercijalnog vozila Thames 400E, moji se proizvodio od 1957. do 1965.

Jednostavna i robusna izvedba, sandučasta, ali s ‘nosom’, koji je donijela psihološku, ali i funkcionalnu prednost pred glavnim konkurentom (Volkswagen T1), u koju je uglavljena  visokoserijska mehanika limuzinskog  modela Taunus.

Druga prednost pred glavnim konkurentom, koji se temeljio na jednom, žilavom, ali razmjerno slabašnom motoru modela Volkswagen Buba, Transit se opremao V4 motorima  njemačkl limuzine Taunus 1.3, 1.5 i 1.7 te britanski motor serije Essex 1.7 V4, 2.0 V4 i 3.0 V6.

Korištenje V4 motora omogućilo je bolje iskorištenje prostora u klasičnoj koncepciji s motorom uzdužno ispred sprijeda te mjenjača i kardanskim vratilom, preko stražnjeg krutog mosta na lisnatim oprugama. Čvrstoći i robusnosti pomogla je izvedba krutog prednjeg mosta. Uspjeh Transita bila je i u brojnim verzijama.

Proizvodio se u standardnoj 443 cm i dugoj 5-metarskoj izvedbi, kao kombi s devet sjedala, furgon, minibus s 15 sjedala, pickup i kamion, nosivosti od 610 do čak 1782 kg. Najčešći je bio u verziji 1.7 V4 sa 74 KS, a nudio se i s osnovnim 1.2 V6 s 45 KS, a od 1968, bio je dostupan s dizelašem Perkins 1.8 s 43 KS.

Bio je razmjerno jeftin, izdržljiv i pouzdan, osnovni je model koštao samo 543 funte,  bio je vrlo popularan među poduzetnicima, posebno muzičarima, jer se u njemu lako mogao smjestiti cijeli bend.Model prve generacije proizvodio se do 1985., a 1977. je redizajniran.

Proizvedeno ih je više od dva milijuna, koliko je to uspješna transporterska priča pokazuje što je do sada u šest generacija proizvedeno blizu devre milijuna primjeraka.