Nike i Puma prošlog su tjedna završili na Visokom sudu u Londonu. Predstavnici ova dva sportska brenda sudjelovali su na žalbenom ročištu u ‘pravnoj bitci’ kojom Nike traži da se riječ ‘footware’ registrira kao zaštitni znak za sve elektroničke uređaje i računalne softvere koji korisnicima omogućuju interakciju s obućom.

Nakon što su predstavili brojne modele ‘pametnih tenisica’, poput onih koje se vežu putem pametnog telefona, Nike je izvijestio da rade na novom brendiranju, a njihovi budući proizvodi ne bi se odnosili na ponudu ‘footwear’ (eng. obuća), već ‘footware’ (kombinacija s riječi software ili hardware).

Nike tako želi brendirati svoju namjeru da svjetski poznatu odjeću i obuću ‘oženi’ s tehnološkim komponentama. Puma je, nakon ove najave, ustvrdila da je ‘footware’ zapravo samo opisni pojam za tehnološki dizajniranu obuću, kao što je, primjerice, Pumina RS-Computer tenisica.

Britanski ured za intelektualno vlasništvo (UKIPO) odbacio je prigovor Pume objašnjavajući da ‘footware’ nije nužno ‘kombinacija dvaju nekarakterističnih elemenata, što automatski rezultira nekarakterističnim pojmom’. Puma je uložila novu žalbu prošlog tjedna poručujući da je odluka ovog ‘sportskog diva’ iz Oregona da pogrešno napiše riječ (footwear/footware) malo više od strateškog pokušaja posvajanja univerzalnog pojma i ističu da je fonteski istovjetan. A to ga, kažu, čini generičkim pojmom za proizvode koji se prodaju u trgovinama obućom. Također, navode da sprečava druge brendove da ga koriste za prodaju pametne obuće.

Iz Pume su ustvrdili da riječ ‘footware’ ne bi trebala registrirati nijedna tvrtka, a posebno ne ‘div kao Nike vrijedan 214 milijarde dolara’.

Ovo nije prvi put da se ova dva brenda nalaze na sudu. Prije tri godine Nike je podnio tužbu protiv Pume, navodeći da su povrijedili patentni dizajn te se koriste Nikeovom tehnologijom bez odobrenja. A sličnu bitku na sudu o zaštiti ‘footwarea’ vode i ‘preko bare’, u SAD-u.

Iako sudski postupci nisu rijetkost u modnoj industriji, parnice na tržištu sportske odjeće i obuće posebno su ‘obilne’. Jedan od razloga jest taj da divovi poput Nikea i Adidasa svake godine ulažu ogromne svote novca za istraživanje i razvoj koji ulaze u vlasničke tehnologije. Ta količina ulaganja robnim markama daje poticaj da ‘brane svoja ulaganja u inovacije’, ali ih i ‘motivira da zaštite svoje tehnologije’. Tu su i prijepori oko patenata – patenti za dizajn, primjerice, štite ukrasni dizajn funkcionalnog predmeta (poput obuće), dok funkcionalni patent pruža zaštitu za stvaranje novog ili poboljšanog proizvoda, postupka ili stroja, uključujući postupak za sastavljanje elemenata tehnički naprednih tenisica.

Spomenimo da je Nike u 2018. godini osigurao čak 867 patenata, a godinu ranije njih 1212. Ti patenti brendovima poput Nikea i Adidasa daju osnovu za pravne postupke kada se njihovi proizvodi, ili samo njihovi elementi, kopiraju. Ovaj aspekt razlikuje se od prosječnog dizajna odjeće u modnoj industriji, gdje nedostaje zaštita autorskih prava. A kako su modne linije sezonskog karaktera, troškovi i trajnost povezani s patentima za dizajn ne čine isplativim ulaganja u takvu zaštitu.

S druge strane, obuća sportskih brendova prodaje se dulje i u puno većim količinama pa to dovodi do toga da marke skupljaju pravu ‘kolekciju’ zaštite oko dizajna i drugih elemenata. Obično, zaštita za tenisice puno je veća od zaštite ‘prosječne it torbe’ ili nekih od najprodavanijih sezonskih odjevnih predmeta u modnoj industriji.

Nike je, dodajmo, 2019. godine generirao gotovo 40 milijardi dolara prihoda te održao tržišnu granicu na više od 110 milijardi dolara. Imaju stoga znatan proračun za sudske parnice i vojsku odvjetnika.