Uoči utakmica Lige prvaka između engleskih i njemačkih klubova, stručnjaci oduševljeno govore o fantastičnim talentima i marketinškom potencijalu klubova Premier lige. Ali zašto? Bundesliga može ponuditi puno više od puke zabave.

Postoji nogomet koji, figurativno govoreći, vrijedi 59 milijuna eura. Proteklih nekoliko godina marketinški stručnjaci Premier lige prodavali su proizvođačima sportske opreme prava na “službenu loptu” za utakmice engleske lige. Već neko vrijeme taj ugovor pripada Nikeu. U rujnu prošle godine ta tvrtka je ponudila 59 milijuna eura (da, riječ je o točnoj cifri!) kako bi kupila prava da Manchester, Liverpool, Chelsea i ostali do 2025. godine koriste Nikeovu loptu.

Ako tome pridodamo vrijednost nekih nogu koje će šutati službenu loptu Premier lige, dobivamo okvirnu ideju o ogromnom novcu koji se vrti u gornjim ešalonima engleskog nogometa. Uzmimo samo veznjaka Manchester Uniteda Paula Pogbu, čija je naknada za transfer 105 milijuna eura, a godišnja plaća 9,8 milijuna. Ili Kevina De Bruynea iz Manchester Cityja koji je za transfer primio naknadu od 78,8 milijuna, uz godišnju plaću od 19 milijuna eura…

Da ne nabrajamo dalje.

Tijekom sljedećih nekoliko tjedana momčadi njemačke Bundeslige natjecat će se protiv najboljih klubova Premier lige u Ligi prvaka. FC Bayern igrat će protiv FC Liverpoola, a Schalke 04 protiv Manchester Cityja. Tottenham je već porazio Dortmund 3:0 u prvoj međusobnoj utakmici. Jesu li te utakmice još uvijek bitke među jednakima?

Premier liga je najsjajniji proizvod međunarodnog nogometa – savršeno plasiran i prodavan diljem svijeta. Manchester United u SAD-u igra prijateljske utakmice pred 100.000 gledatelja, dok Arsenal na rukavima svojih dresova promovira turizam u Ruandi. Četiri kluba Premier lige na svojim majicama imaju reklame s kineskim znakovima.

Nigdje se ne troši toliko novca na sport niti je veća koncentracija vrhunskih igrača i trenera. “Nijedna druga liga ne igra toliko ‘intenzivno’”, oduševljen je njemački reprezentativac Antonio Rudiger, koji je od 2017. branič Chelseaja. “Gotovo svaka utakmica je spektakl”, dodao je. Što se Rudigera tiče, njemačka Bundesliga nije joj nikakva konkurencija.

Ako engleske momčadi eliminiraju Dortmund, Schalke i FC Bayern, što je svakako moguće, stručnjaci će još jednom zahtijevati da se profesionalni nogomet u Njemačkoj ugleda u Premier ligu kako bi ostao konkurentan na međunarodnoj sceni.

No je li to smjer kojim treba krenuti? Trebaju li klubove voditi investitori čije su tvrtke registrirane na Kajmanskim otocima? Timovi koji su skuplji od novih bolnica? Direktori koji ne prezaju čak ni od uzimanja novca od djece koja žele otpratiti profesionalne igrače na teren?

Da, 11 klubova Premier lige upravo to i radi, kako je BBC izvijestio u siječnju. Everton naplaćuje do 799 eura po djetetu, West Ham United 779, a Leicester City 668. Je li to uistinu ono što Njemačka želi ili treba?

Petak je, početkom veljače, a ulice istočnog Manchestera prekrivene su mrazom. Na ulazu u centar za obuku Manchester Cityja lovci na autograme već u rano jutro dočekuju igrače. Brazilski igrač Fernandinho dolazi u tamnom Mercedesu, Kevin de Bruyne u Range Roveru, a njemački reprezentativac Leroy Sané u bijelom Bentleyju s njemačkim tablicama. Igrači se zaustavljaju pred sivim vratima. Vrata se otvaraju, oni prolaze i opet se zatvaraju. Nema se više što vidjeti.

Tereni velikih klubova Premier lige zabranjene su zone za navijače i medije. Treninzi engleskih profesionalnih klubova nisu otvoreni za javnost. Ako želite vidjeti svoje heroje, morat ćete kupiti ulaznicu za utakmicu.

Dobra mjesta na Arsenalovu stadionu stoje 111 eura, 109 na Tottenhamovu, 99 na Chelseajevu i 66 na stadionu Manchester Cityja. Za utakmicu Lige prvaka protiv Schalkea, Manchester City naplaćuje između 80 i 300 eura za ulaznice.

Dietmar Hamann sjedi u baru preko puta münchenske operne kuće i uživa u slasnim kobasicama sa žara i kiselom kupusu. Bivši njemački reprezentativac prešao je iz FC Bayerna u Premier ligu 1998., osvojivši 2005. Ligu prvaka s Liverpoolom prije nego što je 2006. zaigrao za Manchester City, gdje je ostao do 2009. Po završetku karijere nastavio je živjeti u Velikoj Britaniji, gdje mu, kako je rekao, odgovaraju ljudi i britanski humor. Događaji oko Brexita potaknuli su njegovu odluku da se prije godinu dana vrati u München.

Hamann obožava nogomet Premier lige i divi se razvoju Manchester Cityja, kluba koji je još 1998. igrao u trećoj ligi, a sada je momčad s realnim težnjama za osvajanjem Lige prvaka. Hamann to opisuje kao “priču o uspjehu”. Također je zadivljen milijardama funti koje su potaknule takav razvoj događaja.

Engleski profesionalni klubovi crpe svoju snagu iz gomile novca koji im stoji na raspolaganju. Premier liga zaradi 6,9 milijardi eura od televizijskih prava u tri godine. Za usporedbu, Bundesliga dobiva 4,6 milijardi za razdoblje od četiri godine. Čak je i mali klub kao što je Bournemouth, koji je trenutno na 11. mjestu, u ovoj sezoni uspio uložiti 90 milijuna eura u svoju momčad, tri puta više od FSV Mainza koji je 11. u Bundesligi.

Profesionalni igrači u Engleskoj zarađuju u prosjeku 65.000 eura tjedno. Razine plaća u Manchester Cityju još su veće. Prošle sezone klub je zaradio 171 milijun eura od prodaje TV prava, a ako čak ni to nije dovoljno da pokrije transfere i plaće, City može računati na dodatna sredstva svojih ulagača. U 2018. šeik iz Abu Dhabija kupio je klub iz sjeverne Engleske i nastavio tijekom nekoliko godina redovito kršiti pravila UEFA-e kojima je cilj ograničiti svote koje investitori mogu upumpati u svoje klubove. U konačnici, on je u svoj projekt uložio više od dvije milijarde eura.

Manchester City sada ima ekipu koju gotovo isključivo čine igrači svjetske klase, pod vodstvom Pepa Guardiole kojeg se smatra najboljim nogometnim trenerom. Njegova akademija vrvi vrhunskim mladim talentima iz cijeloga svijeta.

Klub se sada zapravo više bavi zabavom nego nogometom. Ima franšize na pet kontinenata i menadžere koji razvijaju ideje o tome kako klub može zaraditi još više s brandom Manchester Cityja. Otvoren je i restoran unutar stadiona Etihad, koji se ne razlikuje puno od zoološkog vrta jer gosti kroz stakleni zid mogu gledati u tunel u kojem se igrači okupljaju neposredno prije istrčavanja na teren. Mjesto je krcato.

Manchester City je – uz Manchester United, Arsenal, Tottenham Hotspur, Chelsea i Liverpool – među šest financijski najjačih klubova u Premier ligi. Dokumenti koje je, među ostalima, Der Spiegel dobio od zviždačke platforme Football Leaks, pokazuju kako šest najboljih klubova međusobno razmjenjuju informacije i koordiniraju svoje stavove o pitanjima koja se tiču Premier lige. “Samo da se uvjerimo da smo na istoj strani”, napisao je, na primjer, izvršni direktor Manchester Uniteda Ed Woodward u studenome 2015. u poruci svojim partnerima. “Plan A – glasati za… plan B – glasati protiv i blokirati”, uputio ih je.

Prva šestorka djeluje poput kartela. “Bilo bi pogrešno tvrditi da je najatraktivnija stvar u Premier ligi zdrava konkurencija”, citirana je izjava direktora Ferrana Soriana u zapisniku sa sastanka iz 2017. godine. “Zapravo, moglo bi biti da je najatraktivniji aspekt svake lige njezina sposobnost privlačenja istinske elite, igrača svjetske klase.”

Takvi igrači su skupi, ali prva šestorka ima novca. Dio ukupne zarade od televizijskih prava raspodjeljuje se s obzirom na plasman kluba i njegovu prisutnost na televiziji. Prvih šest klubova uglavnom dobiva najviše.

I to s pravom, kako je zaključio jedan od pregovarača Liverpoola u jednom od zapisnika. Budući da stvaraju tako visoke vrijednosti za Premier ligu, vrhunske momčadi trebale bi dobiti i veći dio novca, smatra on. Predstavnik FC Southamptona odgovorio mu je: “Je li prva šestorka ‘sretna’ što se u Ligi natječe s ostalih 14 klubova ili je ostalih 14 klubova ‘sretno’ što igra u ligi sa šest vrhunskih klubova?”

Jako je teško zamisliti da bi Manchester City mogao biti izbačen u osmini finala od Schalkea. Prije nekoliko dana menadžer Schalkea Christian Heidel gledao je televizijski prijenos pobjede Manchestera nad Chelseajem od 6:0 i kaže da mu se od toga zavrtjelo u glavi.

Kroz prozor svojeg ureda Heidel ima pogled na veliko gradilište na kojem klub trenutačno obnavlja svoje kampove za obuku. Imat će devet parcela, uz nove urede i novi centar za obuku igrača.

Prihodi Schalkea među najvećima su koje ostvaruje neki nogometni klub. A zahvaljujući svom sudjelovanju u Ligi prvaka, klub je ove godine ostvario rekordne prihode. “Unatoč tome, nismo ni blizu razine Manchester Cityja”, ustvrdio je Heidel.

U ljeto 2016. engleska momčad kupila je Leroya Sanéa, koji je izrastao u profesionalnog igrača u Schalkeu, za oko 50 milijuna eura. Zauzvrat, klub Bundeslige dobio je pravo na igrača iz akademije Manchester Cityja, a Heidel je u siječnju doveo 18-godišnjeg napadača Rabbija Matondoa, koji se nikada nije uspio probiti u Guardiolin sistem. Ako se mladi igrač u Schalkeu bude dobro razvijao, Manchester ga ima mogućnost otkupiti i vratiti u svoju momčad.

Situacija je takva. Iz perspektive Manchester Cityja Schalke je samo malo više od rasadnika talenata. Klub naplaćuje premiju za utakmice Lige prvaka, čini sve što može kako bi plasirao svoj imidž rudarskoga grada, a glavni sponzor mu je kontroverzna ruska energetska tvrtka Gazprom.

Međutim, to nije sve.

Važnost nogometa u Njemačkoj ne mjeri se samo time koliko utakmica europskog kupa profesionalni klubovi dobiju ili koliko visoke rezultate postižu u Aziji. Bitno je i što i koliko visoko profesionalizirani sport može ponuditi društvu.

Igrači nogometne korporacije poznate kao FC Bayern, koja ostvaruje više prihoda od Manchester Cityja, moraju jednom godišnje posjetiti svoje fan klubove. Gledateljima u invalidskim kolicima omogućeno je prisustvovati javnim treninzima Bayerna iz prvih redova. Tijekom praznika se oko 2000 gledatelja pojavi na treninzima Schalkeove profesionalne momčadi. Igračima ponekad treba i do pola sata da se probiju kroz gomilu sakupljača autograma na putu do svlačionice.

Navijači su temelj nogometa u Njemačkoj. Svake godine 10.000 ljudi slije se na stadion u povodu godišnjeg sastanka članova Schalkea. Heidel je objasnio da su navijači odani klubu zato što im nudi neku vrstu doma i dodao da im zato ne mogu samo tako povisiti cijene ulaznica do astronomskih iznosa jer bi nezadovoljnici okupirali sjedište kluba: “Ljudi ovaj klub vide kao zajednicu. On pripada svima.”

Nogomet je i u Engleskoj ostao nacionalni sport, ali navijača koji na stadionu prate igru svojeg kluba sve je manje. Radije navijaju u udobnosti svoga lokalnog puba, a i to pod pretpostavkom da si vlasnik može priuštiti skupu pretplatu za Pay TV.

Posljednjih godina živa publika potiho nestaje s utakmica Premier lige. Na stadionima više nema prostora za stajanje, a tribine su pune dobrostojećih obožavatelja koji si mogu priuštiti skupe karte, uz turiste iz Azije, SAD-a i Bliskog istoka kojima je Arsenalova domaća utakmica nezaobilazna turistička atrakcija, poput posjeta Buckinghamskoj palači.

“Pristup nogometu u Engleskoj romantiziran je do te mjere da sve više gubi vezu sa stvarnošću. Legendarna atmosfera sa stadiona u Liverpoolu ili Manchesteru može se osjetiti jedino tijekom vrhunskih utakmica. Inače je to prilično ‘neuravnoteženo’”, smatra Dieter Hamann.

Stadion Liverpoola na Anfield Roadu okružuje nekoliko pubova. Uoči susreta s Crystal Palaceom prozori The Alberta potpuno su zamagljeni, a s ulica dopiru zvukovi himne “Oh, when the Reds go marching in!” Ali na stadionu je tijekom meča ponekad toliko tiho da s tribina možete čuti igrače kako viču i Liverpoolova trenera Jürgena Kloppa kako izvikuje upute s aut-linije.

Nakon svog prvog poraza s Liverpoolom, Klopp se žalio da su mnogi navijači napustili stadion 10 minuta prije završnog zvižduka. “Okrenuo sam se i u tom trenutku osjetio sam se prilično usamljeno”, rekao je nakon utakmice. Od tada se njegovi navijači trude ostati do kraja.

Jay McKenna, voditelj fan kluba Spirit of Shankly, sjedi u dvorani na prvom katu hotela Tia. U danima kada se igraju utakmice to je mjesto popularno okupljalište navijača i samo je pet minuta hoda do stadiona. “Kao navijači Liverpoola, vjerujemo da smo tako malo bliže svom klubu, koji odražava kulturu i vrijednosti našega grada. Baš kao i naš grad, morao je proći kroz teška vremena. Klub i ljudi iz Liverpoola drže se zajedno”, rekao je McKenna.

Ali slaže se sa stajalištem da se najbolji engleski nogometni klubovi sve više otuđuju od “zajednice”. “Liverpool bi također mogao učiniti više”, smatra McKenna. Njihove sezonske ulaznice stoje oko 800 funti, što je puno novca.

Prije tri godine navijači Liverpoola čak su održali prosvjed protiv visokih cijena karata. Tijekom utakmice protiv AFC Sunderlanda navijači su napustili stadion vičući: “Pohlepni gadovi, sad ste pretjerali!”

Tadašnji čelni čovjek Premier lige Richard Scudamore nastojao je ispregovarati s predstavnicima kluba da se postavi maksimalna cijena od 30 funti za kartu, što se pokazalo teško ostvarivim pothvatom. U jednom od e-mailova među materijalima Football Leaksa, Scudamore je apelirao na moralnost: “Nikakve svote koje odlaze u dobrotvorne svrhe ili uglađeni PR ne mogu nadoknaditi ugled koji smo, s pravom ili bez, izgubili, kao pohlepni gadovi koji ne mare za navijače.”

Scudamore je upozorio klubove da mnogi političari podržavaju želju navijača za pristupačnijim ulaznicama. Parlamentarci su mu, kako je rekao, jasno dali do znanja da od njega očekuju da napravi nešto “smisleno”.

Britanska regulatorna agencija Ofcom je 2016. godine analizirala televizijski marketinški model Premier lige. Scudamore je očito bio zabrinut da bi revizija mogla dovesti do nepovoljnih rezultata ako klubovi ne učine određene ustupke svojim obožavateljima. Osvrnuvši se na pitanje ograničenja cijena ulaznica, napisao je da mu “sigurno može poslužiti u pregovorima s vladinim ministrima koji mogu izravno utjecati na mišljenje Ofcoma”.

Ograničenje je uvedeno i pet mjeseci kasnije Ofcom je zatvorio istragu. U odgovoru na upit Der Spiegela iz Ofcoma su rekli da istraga nije bila fokusirana na cijene karata i da su neovisna agencija, nepristrana i slobodna od političkog utjecaja.

U strategijama klubova Premier lige navijači zaista igraju neku ulogu samo ako na neki način pridonose komercijalnom uspjehu. Prije dvije godine Manchester City je proveo analizu kako bi utvrdio kako se Liga može uspješnije plasirati na tržište, a rezultat je izvještaj nakrcan idejama od kakvih tradicionalni navijači Bundeslige imaju noćne more: zakazivanje utakmica u vrijeme koje više odgovara simpatizerima u Aziji, igranje utakmica u stranim zemljama, oslobađanje od ispadanja…

Ali dokument je također sadržavao jedno iznenađenje: uvođenje prostora za stajanje, što bi riješilo nedostatak atmosfere na utakmicama. Bilo je to priznanje da utakmice odigrane na tihim stadionima nisu dobre za proizvod. Kako bi ilustrirali učinak tog prostora na atmosferu na stadionu, autori su uključili fotografiju južnog dijela stadiona Borussije Dortmunda.

Njemačka liga postala je popularna destinacija među navijačima iz Velike Britanije. Dolaze vikendom na utakmice u Dortmund, Köln i drugdje kako bi osjetili malo autentične nogometne atmosfere začinjene pivom i kobasicama.

Ali isto vrijedi i obrnuto: njemački navijači vole Premier ligu zbog njenih bezbrojnih zvijezda, visokog stila i energičnih driblinga.

Nogomet koji se igra u Bundesligi inferioran je onome Premier lige, smatra švicarski odvjetnik Mario Weber, šef agencije koja zastupa igrača Xherdana Shaqirija. Bivši igrač Bayerna od 2015. igra u Premier ligi. “U Bundesligi je mišićavi veznjak bio poznat po svojoj energiji i brzini, ali u Engleskoj je prvo morao ojačati kako bi održao korak s grubljim stilom igre”, rekao je Weber i dodao: “Nogomet u Premier ligi privlačniji je i brži.”

Međutim, Schalkeov menadžer Heidel osporava tu ocjenu. “Kada bogati klubovi kao što su Liverpool i Manchester igraju jedni protiv drugih, rezultat može biti izvrsna utakmica”, priznao je. “No kada se sastanu timovi nižeg ranga kao što su Fulham i West Ham, lopta leti naprijed-natrag, samo stari dobri engleski nogomet.”

U konačnici, to je vjerojatno stvar ukusa. Podaci o utakmicama pokazuju da su vrhunske engleske momčadi stvorile nešto više prilika za udarac prema golu i duže posjeduju loptu. Međutim, u Bundesligi je postignuto više golova po utakmici.

Bivši njemački profesionalni igrač i trener Dietmar Hamann radi kao nogometni komentator televizije Sky, a prije dvije godine zamjerio se mnogim Englezima izjavom da je Premier liga Škoda koja se prodaje kao Lamborghini. Time je mislio reći da je kvaliteta engleskih klubova daleko niža od “hypea” koji se stvorio oko Premier lige.

Tijekom ručka u restoranu u Münchenu, Hamann je malo ublažio svoju procjenu: “Premier liga više nije Škoda, ali nije ni Lamborghini.” Napomenuo je da mnogi vodeći igrači vrhunskih engleskih klubova dolaze iz inozemstva. Razlog je, smatra on, taj što igrači iz kontinentalne Europe dobivaju bolju taktičku obuku. Hamann smatra da je pozicija obrambenog veznjaka ključna: “Engleska već desetljećima nije imala vrhunskog igrača.”

Hamanna igra u Premier ligi trenutačno podsjeća na “rat iscrpljivanja”. Vrhunski klubovi usvajaju takav stil igre, tvrdi on, koji reflektira očekivanja navijača, s puno trke i akcija ispred gola. Bitna je fizična snaga. Braniči imaju fizionomiju igrača američkog nogometa i nastupaju agresivno. Suci također više oklijevaju sa svojim zviždaljkama, što potiče grublji stil igre.

Činjenica da se nogomet u Premier ligi poboljšao posljednjih godina također je povezana s boljim prijenosom znanja i vještina: šesnaest od dvadeset vrhunskih momčadi ima trenera koji ne dolazi iz Engleske. Dok u Bundesligi nešto više od polovice igrača dolazi iz inozemstva, u Premier ligi ih je dvije trećine.

Christian Heidel, menadžer Schalkea, stoji uz prozor svoga ureda i priprema se za oluju. U utorak Liverpool igra protiv Bayerna Münchena, a sljedećeg dana njegov klub borit će se protiv zvjezdane postave Manchester Cityja. Schalke ove sezone ne igra osobito dobro i prijeti mu fijasko. Heidel smatra da će jaz između manjih klubova i bogatih europskih momčadi koje redovito igraju u Ligi prvaka, vjerojatno nastaviti rasti u nadolazećim godinama. Čini se pomalo malodušnim pred takvim razvojem događaja. Jedna od mogućnosti, smatra on, bila bi angažirati investitore. Ali onda bi, pretpostavio je, fanovi naposljetku bili potpuno isključeni s treninga momčadi. “Da nismo registrirana udruga”, zaključio je Heidel referirajući se na činjenicu da je klub udruga članova, bez značajnijih vanjskih ulagača, “svijet bi izgledao sasvim drugačije”.