Između 70 milijuna dokumenata koje je dobio Der Spiegel te ih podijelio sa svojim partnerima mreže EIC, Nacional je pronašao i analizirao ekskluzivne dokumente koji pružaju dosad nepoznati uvid u tajnovito poslovanje tvrtke Rasport Management AG koja se nalazi u središtu druge iznimno ozbiljne optužnice protiv Zdravka Mamića i njegovih suradnika, koji su optuženi da su se udružili u kriminalnu organizaciju i oštetili GNK Dinamo Zagreb za 19,6 milijuna eura.

Ti dokumenti bude ozbiljnu sumnju da su Mamić i suradnici uvukli najmanje dvojicu hrvatskih nogometnih reprezentativaca u poreznu utaju, pokazuju koliko su njihovi odnosi kompleksni te utoliko pomažu i objasniti zašto su neki od njih u svojstvu svjedoka mijenjali svoje iskaze kako bi Zdravku Mamiću pokušali pomoći na prvom suđenju nakon kojeg je Mamić zbog nepravomoćne 6,5 godina duge zatvorske kazne pobjegao u BiH.

Ti dokumenti unutar afere Football Leaks otkrivaju da su poznati hrvatski nogometni reprezentativci, obrambeni igrač Liverpoola Dejan Lovren, vezni igrač Chelseaja Mateo Kovačić i srpski nogometaš, napadač Ajaxa Dušan Tadić prebacili milijune eura od njihovih komercijalnih prava (image rights) u švicarsku tvrtku Rasport Management AG. Radi se o najmanje 4,5 milijuna eura koje su po toj osnovi u tu tvrtku uplatili razni nogometni klubovi.

Komercijalna prava su vrsta ekonomskih prava koja pokrivaju sva komercijalna i javna pojavljivanja imena igrača na dresovima, reklamama i videoigricama, a mnogo europskih klubova dopušta igračima da primaju isplate na ime tih prava na računima u offshore oazama, gdje mogu izbjeći plaćanje poreza. Jedan od primjera je i Luka Modrić koji je u siječnju ove godine prihvatio uvjetnu zatvorsku kaznu od osam mjeseci te plaćanje neplaćenog poreza i kazne od 1,4 milijuna eura zbog izbjegavanja plaćanja poreza nakon dogovora sa španjolskim tužiteljima. Priču o Modrićevu izbjegavanju plaćanja poreza preko tvrtke u Luksemburgu prvi je objavio Nacional u prosincu 2016. Isplata komercijalnih prava putem offshore tvrtki jedna je od najuobičajenijih metoda izbjegavanja plaćanja poreza koju je otkrio EIC u prvoj seriji projekta Football Leaks, a slična otkrića ponavljaju se i ovih dana u drugoj seriji, kada se u jednoj od takvih epizoda pojavljuje i tvrtka Rasport Management AG.

Dejan Lovren, Mateo Kovačić i srpski nogometaš Dušan Tadić prebacili su najmanje 4,5 milijuna eura u švicarsku tvrtku povezanu sa Zdravkom Mamićem

U prvoj seriji Football Leaksa Nacional je objavio priče o transferima Matea Kovačića, Marcela Brozovića, Duje Čopa i Tina Jedvaja, u kojim su veliki dijelovi transfera završili u sumnjivim mrežama offshore tvrtki pod kontrolom Zdravka Mamića. U središtu te mreže bila je tvrtka Rasport Management AG, registrirana u kantonu Obwalden, koji ima jednu od najnižih stopa poreza na dobit u Švicarskoj.

Ta je tvrtka povezana i s drugim postupkom koji se vodi protiv Zdravka Mamića i njegovih suradnika. U tom postupku tužiteljstvo Mamićevu skupinu sumnjiči za kriminalno udruživanje, što je termin koji se obično koristi za kriminalne organizacije poput mafije. U srpnju prošle godine USKOK je podigao optužnicu na Županijskom sudu u Osijeku protiv Zdravka Mamića, njegova sina Marija Mamića, brata Zorana Mamića, Damira Vrbanovića, Sandra Stipančića, Igora Krote i registriranog posrednika FIFA-e Nikkyja Arthura Vuksana. Oni su optuženi za kriminalno udruživanje i zloupotrebu povjerenja u poslovanju. Optuženi se sumnjiče da su otuđili dodatnih 19,6 milijuna eura iz Nogometnog kluba Dinamo preko niza offshore kompanija, i to u seriji transfera između 2004. i 2015. Ova optužnica još nije pravomoćna jer se čeka odluka Vrhovnog suda koji odlučuje o žalbama obrane. Po tvrdnjama hrvatskog tužiteljstva, osumnjičena skupina koristila je niz tvrtki u Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Sv. Vincentu i Grenadinima, Belizeu, Hong Kongu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima kako bi izvukli novac iz Dinama.

Između 70 milijuna dokumenata koje je dobio Der Spiegel te ih podijelio sa svojim partnerima iz mreže EIC, Nacional je pronašao i dokumente koji precizno pokazuju koji je novac završavao u Rasport Managementu i zašto to može stvoriti dodatne probleme Lovrenu, Kovačiću i Tadiću.

KORISNIK BR. 1 – DEJAN LOVREN

U lipnju 2013. Dejan Lovren je prešao iz francuske Ligue 1 u englesku Premier ligu, kada je Lovren ostvario transfer vrijedan osam milijuna eura iz Lyona u Southampton FC. Osnovna Lovrenova bruto plaća do kraja lipnja 2017. u tom engleskom klubu iznosila je dva milijuna funti ili 2,26 milijuna eura godišnje, bez bonusa. Međutim, 14. lipnja 2013. Southampton FC Limited potpisao je dodatni, tajni dogovor oko komercijalnih prava Dejana Lovrena sa švicarskom tvrtkom Rasport Management AG. Taj ugovor osigurao je Lovrenu dodatnih 350.000 funti ili 395.500 eura godišnje na ime komercijalnih prava, a ta je svota trebala biti isplaćena na račun švicarske tvrtke koju predstavlja glavni izvršni direktor Marco De Cia. Ta Lovrenova komercijalna prava predstavljaju točno 15 posto njegove osnovne godišnje plaće. Istoga dana Lovren je potpisao i “Jamstvo igrača za komercijalna prava”, kojim je klubu jamčio da tvrtka Rasport Management AG potpuno kontrolira njegova komercijalna prava i da će u slučaju da porezni organi Velike Britanije imaju bilo kakve porezne zahtjeve, te zahtjeve rješavati švicarska tvrtka ili će svota koju isplaćuje klub biti umanjena za iznos poreza. Dakle, odgovornost za plaćanje poreza u Velikoj Britaniji u potpunosti je prebačena na Lovrena, kako pokazuje jamstvo koje je osobno potpisao. Nakon uspješne prve sezone u Southamptonu, Lovren je u srpnju 2014. prešao u veći klub – Liverpool. Vrijednost transfera bila je 20 milijuna funti, a Lovren je u novom klubu dobio i značajno veću plaću. U idućih pet sezona, do kraja srpnja 2019., Lovren ima fiksnu godišnju plaću, bez bonusa, od 3,4 milijuna funti, odnosno 3,84 milijuna eura. Povećani su i iznosi komercijalnih prava, i to na 510.114 funti godišnje, što je određeno u klauzuli 13.2 dodatka broj 2. u njegovu ugovoru o radu. Ali ime tvrtke koja prikuplja uplate od komercijalnih prava i pruža Lovrenu usluge “odnosa s javnošću i marketinga”, nije spomenuto u ugovoru. Ime tvrtke pojavljuje se u drugom dokumentu, Lovrenovu osobnom jamstvu potpisanom istoga dana, 26. srpnja 2014. Ime tvrtke je Rasport Management AG.

Nije poznato je li Lovren sumu od 2,7 milijuna eura, koju je primio u Švicarskoj, prijavio kao osobni dohodak poreznim vlastima u Velikoj Britaniji i platio porez

Ukupno je Lovren preko te švicarske tvrtke na ime komercijalnih prava trebao dobiti 350.000 funti od Southamptona za sezonu 2013./14. i dodatnih dva milijuna funti od Liverpoola za posljednje četiri sezone. Kada se to zbroji, dolazi se do svote od 2,4 milijuna funti ili otprilike 2,7 milijuna eura, ako se računa po trenutnom tečaju funte i eura. Po našoj računici, ako bi Lovren sumu od 2,7 milijuna eura, koju je primio u Švicarskoj, prijavio kao osobni dohodak poreznim vlastima u Velikoj Britaniji, trebao bi platiti oko 1,38 milijuna eura poreza koji uključuju i socijalno osiguranje. Je li Lovren platio porez na te iznose? Ili barem na komercijalna prava koja su ostvarena u Velikoj Britaniji pa bi tamo i trebao platiti porez? Lovren je na ta i mnoga druga pitanja odbio dati odgovor.

Vrlo vjerojatno to nije jedini problem koji Lovren ima s britanskim poreznim vlastima. Njegov agent tijekom transfera iz Lyona u Southampton i Southamptona u Liverpool, bio je službeni posrednik FIFA-e Nikky Arthur Vuksan, jedan od optuženika za teška kriminalna dijela u slučaju Zdravka Mamića. U oba slučaja Southampton i Liverpool koristili su se “dvostrukim zastupanjem”, što znači da je Vuksan predstavljao dvije strane, i klub i igrača. Vuksanova naknada u transferu Lovrena u Southampton 2013. godine iznosila je 525.000 funti, a u transferu Lovrena u Liverpool 2014. godine klub i igrač isplatili su Vuksanu dva milijuna funti. Međutim, dokumenti poslani Engleskom nogometnom savezu (FA) otkrivaju da su Southampton i Liverpool, osim svoje polovice naknade, platili i polovicu naknade koju je Vuksanu trebao platiti Lovren. Ukupno je Lovrenov dio iznosio 1262 milijuna funti ili 1,43 milijuna eura. Kao što je slučaj i u većini europskih država, britanske porezne vlasti to tretiraju kao “nenovčane dohotke”, što spada u kategoriju oporezivih prihoda. U dokumentima Football Leaksa ne postoje podaci jesu li britanske porezne vlasti kontaktirale Lovrena, Southampton ili Liverpool oko plaćanja poreza na proviziju koju su u Lovrenovo ime njegovu agentu isplatili klubovi. Iz Porezne i carinske uprave Velike Britanije (HMRC) odgovorili su na detaljna pitanja koja im je poslao jedan od partnera mreže EIC oko transfera velikog broja nogometaša: “Ne možemo komentirati slučajeve pojedinačnih poreznih obveznika. HMRC blisko surađuje s nogometnim klubovima kako bi se osiguralo da isplate agentima nogometaša budu točno oporezovane. Isto tako, HMRC aktivno istražuje sve isplate za koje smatramo da nisu realne i tražimo dokaze njihove legitimnosti. HMRC strogo primjenjuje pravila te je prikupio 332 milijuna dodatnog poreza nakon otkrivenih nepravilnosti u nogometnoj industriji. Kontroliramo svaki klub u Premier ligi i većinu klubova u nižim ligama, s njihovim igračima. Trenutno istražujemo 171 igrača, 44 kluba i 31 agenta zbog raznih problema, među kojima je i zloupotreba komercijalnih prava.”

KORISNIK BR. 2 – MATEO KOVAČIĆ

Za Matea Kovačića 18. kolovoz 2015. bio je vrlo značajan dan. Kao 21-godišnji talentirani mladi igrač, koji je tek završio svoju drugu sezonu u milanskom Interu, nalazio se u privatnom mlažnjaku koji su iznajmili čelni ljudi madridskog Reala. Kovačić je letio na potpis ugovora s novim klubom koji će mu donijeti milijunsku zaradu. Kovačić nije bio sam u zrakoplovu, s njim su bili službeni i neslužbeni agenti – Mario Mamić, Nikky Arthur Vuksan i Daniel Kuraja. Ugovor između milanskog Intera i madridskog Reala o transferu Matea Kovačića, vrijedan 35 milijuna eura, potpisan je istoga dana. Sljedećeg dana Kovačić je potpisao ugovor o zaposlenju koji mu je u idućih šest sezona, do kraja kolovoza 2021., trebao osigurati godišnju zaradu od 5,5 milijuna eura, bez bonusa. Međutim, kao i mnogi od njegovih novih suigrača u Madridu, Kovačić je uživao i u dodatnih 15 posto zarade od komercijalnih prava, koja su u njegovu slučaju iznosila 983.600 eura godišnje. To znači da je njegova plaća godišnje iznosila 6,5 milijuna eura. Otkrića Nacionala i ostalih partnera iz mreže EIC u prvoj seriji Football Leaksa 2016. godine, u velike probleme dovela su igrače i trenere madridskog Reala. Luka Modrić, Cristiano Ronaldo, Xabi Alonso i José Mourinho samo su neki od onih koje su španjolske vlasti procesirale zbog izbjegavanja plaćanja poreza na komercijalna prava, koja su prikupljana u drugim državama s malim ili nultim poreznim stopama. Dakle, gdje je Mateo Kovačić prikupljao sredstva od komercijalnih prava? U švicarskoj tvrtki Rasport Management. Treba napomenuti da je Real u kolovozu 2016. promijenio politiku oko ugovora o zaposlenju svojih igrača. Prije tog datuma klub je plaću isplaćivao tako što je 85 posto iznosa plaćao kao fiksnu plaću, a 15 posto putem komercijalnih prava. Taj sistem klub je odlučio napustiti zbog čestih istraga koje su španjolske porezne vlasti pokretale protiv igrača Reala. Baš zato je za moguće porezne probleme Matea Kovačića upitna samo prva sezona koju je proveo u Madridu, sezona 2015./2016. Prva polovica od 983.600 eura godišnje naknade za komercijalna prava, koju je Kovačić trebao dobiti za tu sezonu, prebačena je na račun Rasport Managementa u banci BCP Banque de Commerce et de Placements u Ženevi. Faktura koju je 15. siječnja 2016. potpisao Marco De Cia, direktor Rasport Managementa, pokazuje da je prva rata od 491.800 eura isplaćena na račun u toj švicarskoj banci. Po dogovoru zapisanom u Ugovoru o uplati komercijalnih prava profesionalnog nogometaša Matea Kovačića, druga rata trebala je biti uplaćena 10. srpnja 2016.

U transferu Matea Kovačića iz Intera u Real, u dokumentima FIFA-e spominje se agent Danijel Kuraja, direktor tvrtke Sport Servis MM, vlasnika Marija Mamića

U tom razdoblju Kovačić je živio u Madridu te je bio španjolski porezni rezident. Za stanovnike Madrida stopa poreza na osobni dohodak 2016. godine iznosila je 43,5 posto, što znači da je Kovačić od iznosa uplaćenog na račun u Švicarskoj trebao platiti 428.000 eura poreza. Je li Kovačić uplatio taj porez u španjolski državni proračun ili je slijedio suigrače koji su završili pod kriminalnim progonom zbog izbjegavanja plaćanja poreza? Mateo Kovačić odbio je odgovoriti na ta pitanja.

Na pitanja nisu odgovorili ni iz madridskog Reala. Jedino su iz španjolskog Ministarstva financija, koje je odgovorno za prikupljanje poreza, dali sljedeći odgovor: “Ministarstvo financija ne može komentirati informacije o pojedinačnim poreznim obveznicima, ali možemo potvrditi da Porezna agencija predano radi na borbi protiv poreznih prevara. To potvrđuje i zakon koji je španjolska vlada uputila na glasovanje u parlament, a kojim se pojačava borba protiv tih negativnih postupaka.”

Koliko su Kovačićevi posrednici zaradili od njegova mega-transfera vrijednog 35 milijuna eura? Po proračunskoj tablici madridskog Reala, naknada za agente u iznosu od tri milijuna eura isplaćena je tvrtki Sport Servis MM d.o.o. registriranoj u Bosni i Hercegovini, u regiji u kojoj je Zdravko Mamić našao utočište u bijegu od hrvatskih vlasti. Direktor tvrtke je Danijel Kuraja, a jedini vlasnik Mario Mamić, sin Zdravka Mamića. U ovoj siromašnoj balkanskoj državi porez na dobit iznosi deset posto, što je upola manje od europskog prosjeka. Takva porezna stopa može donijeti velike pogodnosti tvrtkama u potrazi za poreznim oazama. Tvrtka Sport Servis MM također je imala problema s vlastima. U siječnju 2016. godine bila je meta racije elitne bosanskohercegovačke policijske postrojbe Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) koja je tu tvrtku istraživala zbog sumnje da je korištena za pranje novca.

Međutim, ni tu nije kraj toj priči jer Kovačićev transfer iz Intera u Real postaje još zanimljiviji. U FIFA-inu Izvještaju o transferu br. 122947, koji se odnosi na Kovačićev transfer zaključen 18. kolovoza 2015., spominje se samo jedan agent – Danijel Kuraja. Za njega se navodi da je “posrednik koji zastupa FC Inter Milan”. Istovremeno, u dokumentima Reala koje je analizirao Nacional, tvrtka koju je Kuraja u to vrijeme zastupao Sport Servis MM, navodi se kao primatelj triju milijuna eura naknade za agente. Čini se da tu nije riječ o dvostrukom, već o trostrukom zastupanju, odnosno da su Mamićeva skupina i njezini suradnici zastupali oba kluba uključena u transfer, kao i igrača. Mateo Kovačić trenutno igra kao posuđeni igrač u londonskom klubu Chelsea i odbio je odgovoriti na postavljena pitanja. Na pitanja nisu odgovorile ni ostale strane uključene u ovaj slučaj.

KORISNIK BR. 3 – DUŠAN TADIĆ

Mamićeva skupina i njezini suradnici ne surađuju samo s hrvatskim igračima. U švicarskoj tvrtki Rasport Management primale su se i uplate od komercijalnih prava srpskog reprezentativca Dušana Tadića. Ovaj napadač je u srpnju 2018. postao igrač nizozemskog Ajaxa, a prethodne četiri sezone igrao je u engleskom Premiershipu za Southampton u koji je za 13 milijuna eura stigao 8. srpnja 2014. iz nizozemskog kluba FC Twente. Od tog iznosa FC Twente je 1,8 milijuna eura platio klupskom agentu Dejanu Joksimoviću, a 1,1 milijun eura uplaćen je tvrtki Doyen Sports Investments Limited koja je imala deset-postotni udio u komercijalnim pravima srpskog napadača. Službeni posrednik FIFA-e Tim Bailey bio je “dvostruki predstavnik” Tadića i Southamptona u ovom transferu te mu je pripalo 2,5 posto od Tadićeve godišnje plaće koja je iznosila 1,8 milijuna funti bez bonusa. Ukupno je naknada za Tima Baileyja iznosila 218.400 funti, što je puno manje od milijunskih naknada koje su dobivali neki drugi agenti.

Međutim, Tadić bi mogao imati problema jer je pola te naknade, odnosno 109.200 funti, platio Southampton, a britanske porezne vlasti to smatraju “nenovčanim dohotkom” na koji bi se trebao platiti porez. Još su zanimljivija Tadićeva komercijalna prava jer u klauzuli 13,1 dodatka broj 2. ugovora o radu koji je srpski reprezentativac potpisao 14. srpnja 2014., stoji da će mu Southampton godišnje isplaćivati 180.000 funti na račun švicarske tvrtke Rasport Management. Budući da je Tadić u Southamptonu proveo četiri godine, minimalna suma za prava na imidž koja bi trebala biti isplaćena švicarskoj tvrtki iznosi 720.000 funti ili 813.600 eura. Ako bi Tadić tih 813.600 eura prijavio britanskim poreznim vlastima kao osobni dohodak, trebao bi platiti otprilike 415.000 eura poreza na osobni dohodak koji uključuje i socijalno osiguranje. Dušana Tadića kontaktirali smo preko nogometnog kluba Ajax i Fudbalskog saveza Srbije, ali nije odgovorio na naša pitanja. Odgovore na pitanja o ovom slučaju nismo dobili ni iz Southamptona.

GLAVNI KORISNIK – MARIO MAMIĆ

Kanton Obwalden, sa svojih 490 četvornih kilometara površine i 37.500 stanovnika, jedan je od manjih kantona Švicarske konfederacije. Selo Apnach, u kojem je registrirana tvrtka Rasport Management AG, ima samo 6000 stanovnika, ali lokalne vlasti privlače strane investitore sljedećim sloganom: “Sa stopom od 12,74 posto za pravne osobe, kanton Obwalden ima jednu od najnižih stopa poreza na dobit u Europi.”

To je vjerojatno bio jedan od glavnih razloga što je Mario Mamić, sin Zdravka Mamića, odlučio smjestiti svoju tvrtku u tom dijelu Švicarske. U službenom registru ne postoje tragovi da je Mario Mamić povezan s tom tvrtkom. Tamedia, švicarski partner unutar mreže EIC, provjerila je i podijelila s Nacionalom sve javne podatke i dokumente iz švicarskog registra oko moguće povezanosti Marija Mamića s tvrtkom Rasport Management te je bilo nemoguće pronaći bilo kakve tragove. To bi mogao biti primjer funkcioniranja tajnosti podataka u švicarskom bankovnom i korporativnom sustavu u praksi.

Mario Mamić, koji od 2014. ima stalnu adresu u Bosni i Hercegovini, nije odgovorio ni na pitanje u kojoj državi plaća poreze, kao i na mnoga druga pitanja

Prema tim dokumentima, Rasport Management osnovali su 28. srpnja 2007. s početnim kapitalom od 100.000 švicarskih franaka švicarski državljani koji nemaju vidljive poveznice sa skupinom okupljenom oko Zdravka Mamića. Više od godinu dana nakon osnivanja, 9. prosinca 2009., u registru je zabilježena vrlo važna promjena. Poštanski paketi koji su bili namijenjeni Rasport Managementu poslani su na adresu druge švicarske tvrtke, Vogler InterTrust AG sa sjedištem u Zurichu. Predstavnik te tvrtke bio je Marco De Cia, koji je tog istog dana postao i jedini pravni predstavnik Rasport Managementa. De Cia je osoba koja je potpisala ugovore u ime Rasport Managementa s nogometnim klubovima preko kojih je prikupljeno 4,5 milijuna eura na ime komercijalnih prava Dejana Lovrena, Matea Kovačića i Dušana Tadića. No De Cia nije sam u tom poslu. Rasport Management je 20. srpnja 2012., uz De Ciu, dodao još jednog predstavnika. Riječ je o ciriškom odvjetniku Gianpaolu Monteneriju, bivšem šefu Odjela za status igrača FIFA-e u razdoblju od 1997. do 2005. Čovjek koji je držao jednu od najviših pozicija u administraciji FIFA-e bio je predstavnik Rasport Managementa do svibnja 2017.

Nakon što je napustio FIFA-u, taj odvjetnik u Zürichu je osnovao pravnu tvrtku Monteneri Sports Law, koja se promovirala kao tvrtka “specijalizirana za sportsko pravo i nogometne sporove”. Nacional je u prvoj seriji Football Leaksa otkrio da su pošiljke slane iz kanadske “shell” tvrtke PSM Pro Soccer Management Inc. na adresu Monteneri Sports Lawa u Zürichu, istovremeno kada su slane i na adresu Zdravka Mamića u zagrebačkom Dinamu. Radilo se o kompleksnoj priči u središtu koje je bila pozajmica od 25 milijuna eura koju je Dinamo dobio preko malteške tvrtke Gettysburg Limited u vlasništvu ruskog partnera Zdravka Mamića, a koja se vraćala pedeset postotnim udjelom u budućim transferima Dinama. Bila je riječ o još jednom zaobilaženju pravila FIFA-e koje zabranjuje vlasničke udjele trećih strana u ekonomskim pravima igrača, koje je na snazi od siječnja 2015. godine. U najmanje dva slučaja, u transferima Marcela Brozovića u Inter i Duje Čopa u Cagliari, novac iz Dinama je kao povratak pozajmice prebacivan na račun malteške tvrtke, a potom na račun kanadske tvrtke PSM Pro Soccer Management Inc. čije pošiljke su slane na adresu Monteneri Sports Lawa. Već i sama činjenica da je Monteneri dobivao sve pravne dokumente iz kanadske tvrtke, otkriva vrlo veliku vjerojatnost da se upravo iz Züricha tajno upravljalo tvrtkom PSM Pro Soccer Management Inc.

Tko je onda pravi vlasnik tvrtke Rasport Management? Kao što smo već napisali, tu informaciju nije moguće dobiti iz javno dostupnih korporativnih i sudskih registara. Ali opsežna i duga istraga koju je proveo USKOK oko izvlačenja 19,6 milijuna eura iz Dinama, rezultirala je zahtjevom za međunarodnu pravnu pomoć švicarskim vlastima. U listopadu 2016. švicarski Luzernerzeitung objavio je da je pri kraju istraga o gospodarskom kriminalu u kantonu Obwalden. Glavna tužiteljica kantona Obwalden Esther Omlin u izjavi za Luzernerzeitung sumirala je nalaze istrage: “Suočeni smo s gospodarskim kriminalom i vrlo grubim kršenjem zakona. U središtu istrage tužiteljstva bila je tvrtka Rasport Management AG, registrirana na adresi Brünigstrasse 25 u Alpnachu. Ta tvrtka vodila je neke ilegalne financijske transakcije povezane s nogometnim klubom Dinamo Zagreb. Riječ je o neosnovanim posredničkim uslugama i nepostojećim transferima igrača.”

Iz Alpnacha su izvršavane dubiozne isplate na račune širom svijeta – od Londona, Belizea, Kingstowna, Hong Konga, Dubaija, Paname, Gibraltara pa sve do Züricha. “Riječ je o isplatama od ukupno nekoliko desetaka milijuna eura, u kompliciranoj i zbunjujućoj mreži financijskih transakcija”, zaključila je švicarska tužiteljica, dok su novinari švicarskog Luzernerzeitunga izravno naveli obitelj Mamić kao odgovorne osobe koje stoje iza te mreže: “Iza tvrtke Rasport Management AG stoji Mario Mamić, sin Zdravka Mamića. Braća Zdravko i Zoran Mamić smatraju se najmoćnijim osobama u hrvatskom nogometu. Klan se sumnjiči za izbjegavanje plaćanja poreza, korupciju i pranje novca.”

Istraga u kantonu Obwalden nije bila jedina istraga protiv Mamićeve skupine u Švicarskoj. U suradnji s EIC-om, švicarski partner Nacionala Tamedia poslao je pitanja tužiteljima kantona Ženeva, gdje su u lokalnim bankama otvoreni računi tvrtke Rasport Management. Na pitanje je li tužiteljstvo istraživalo potencijalno pranje novca od strane obitelji Mamić na području njihove jurisdikcije, tužiteljstvo kantona Ženeva je odgovorilo: “S obzirom na ime koje spominjete u pitanju, možemo potvrditi da smo surađivali u istrazi na zahtjev hrvatskih vlasti. Ta je istraga završena i ne mislimo davati nikakve komentare.” Nakon što su tužiteljstva Obwaldena i Ženeve proslijedila nalaze istrage USKOK-u, oni su uspješno završili kriminalnu istragu te je u srpnju prošle godine sudu predana optužnica protiv Mamića i njegove skupine za kriminalno udruživanje i zloupotrebu povjerenja u poslovanju.

Po navodima u prvostupanjskoj presudi, braća Mamić i Damir Vrbanović izvukli su 15,6 milijuna eura iz Dinama, a Zdravko Mamić mora vratiti i 7 milijuna eura u proračun

Stvarni vlasnik tvrtki Rasport Management i Sport Servis MM Mario Mamić nije odgovorio na pitanja jesu li naplate od komercijalnih prava Lovrena, Kovačića i Tadića proslijeđene na privatne račune igrača ili su u njihovo ime uložene – ili su pak ostale upisane u bilanci tvrtke. Mario Mamić, koji od 2014. ima stalnu adresu u Bosni i Hercegovini, nije odgovorio ni na pitanje u kojoj državi plaća poreze, kao i na mnoga druga pitanja.

Zdravko Mamić nije odgovorio je li na bilo kakav način bio umješan u pregovore oko Lovrenova i Kovačićeva transfera, uključujući njihova komercijalna prava, i je li na bilo kakav način utjecao na poslove svog sin Marija. Službeni posrednici FIFA-e Nikky Arthur Vuksan i Danijel Kuraja nisu odgovorili na pitanja. Odgovorili nisu ni nogometni klubovi Southampton, Liverpool i Real Madrid, kao ni Gianpaolo Monteneri, Marco De Cia i Rasport Management.

Gdje su završila ta sredstva od komercijalnih prava trojice igrača, ostaje pitanje za 4,5 milijuna eura.

Ali u dokumentima Football Leaksa postoji jedan trag koji povezuje Rasport Management s Marijem Mamićem. Po jednoj dostavnici za poštanske usluge Vogler InterTrusta, tvrtke koja je primala poštu i za Rasport Management, jedna poštanska pošiljka je 18. lipnja 2014. poslana u Zagreb. Dostavnica otkriva da je poštanski paket DHL Expressa poslan u ime Rasport Managementa, a kao primatelj je naveden Mislav Mamić, blizak rođak Marija i Zdravka Mamića. Međutim, kao adresa navedena je Fijanova ulica 4A u Zagrebu. Zagrebački telefonski imenik otkriva da je na toj adresi registriran telefon na Marija Mamića, ali na njoj nema imena njegovog rođaka Mislava. Fijanova 4A također je adresa na kojoj je bila registrirana Mamić Sport Agencija d.o.o., tvrtka osnovana 2000. čiji je jedini vlasnik do likvidacije 2014. godine bio Zdravko Mamić. Njegov sin Mario je 2002. postao direktor te agencije čiji je glavni posao bila prodaja najvećih Dinamovih talenata, kako je poznato danas, s velikim, ilegalnim osobnim prihodima.

Na istoj adresi, Fijanova 4A, danas je registrirana i tvrtka Marija Mamića Aqua MM. U lipnju je direktorica te tvrtke bila tadašnja supruga Marija Mamića, Monika Kravić Mamić. Danas su direktori Mislav Mamić i Danijel Kuraja. Profil Mislava Mamića na LinkedInu pokazuje da je on “nogometni savjetnik” u istoj tvrtki od rujna 2013. i da je zainteresiran za tvrtku ASA International, još jednu tvrtku koju je Mamićeva skupina koristila u sumnjivim transferima nogometaša Dinama Zagreb.

Mislav Mamić nije odgovorio na pitanje koju je ulogu imao u tvrtki Rasport Management. Mario Mamić također nije odgovorio je li dobio dozvolu svog rođaka da koristi njegovo ime za pošiljke od švicarske tvrtke koja je tajno pohranila 4,5 milijuna eura od komercijalnih prava ponajboljih hrvatskih i srpskih nogometaša.

To je otprilike poslovni milje koji je nezakonito profitirao od nekih ključnih hrvatskih nogometnih reprezentativaca te ih uvukao u brojne prilično neugodne situacije. Na suđenju Zdravku Mamiću na Županijskom sudu u Osijeku svjedočili su i Dejan Lovren i Luka Modrić. Obojica su iznenadili hrvatsku javnost kada su na sudu promijenili iskaze iz preliminarne policijske istrage u korist Zdravka Mamića. Nakon toga USKOK je protiv njih pokrenuo postupak zbog lažnog svjedočenja, koji za sobom poteže maksimalnu kaznu od pet godina zatvora. Međutim, prošloga mjeseca sud je donio odluku o suspenziji postupka protiv Luke Modrića do trenutka kada presuda protiv Zdravka Mamića i njegovih suradnika postane pravomoćna.

Dejan Lovren je proteklog ljeta ostvario sličan vrhunac karijere kao i Luka Modrić, koji je proglašen za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva u Rusiji. Lovren i Modrić zajedno su igrali u finalu u Moskvi, a nekoliko tjedana ranije igrali su, ovoga puta na suprotnim stranama, u finalu Lige prvaka. Modrić je u tom susretu bio ključan igrač madridskog Reala, a Lovren stup obrane Liverpoola.

Uhićenog falsifikatora Vargu s Mamićem je upoznao tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, a Vargine usluge koristili su Milijan Brkić i Vlado Galić

Njihove karijere počele su u zagrebačkom Dinamu, a njihov agent bio je tadašnji izvršni direktor kluba Zdravko Mamić. U srpnju 2008. Luka Modrić prešao je iz Dinama u Tottenham, u transferu vrijednom 21 milijun eura, a Lovren je za osam milijuna eura u siječnju 2010. godine prešao u francuski Olympique Lyon. Tih 29 milijuna eura predstavljalo je veliku financijsku injekciju za zagrebački klub. No polovica tog iznosa završila je na privatnim bankovnim računima Zdravka Mamića i njegovih suradnika pa su hrvatske pravosudne vlasti pokrenule istragu zbog zloupotrebe povjerenja u poslovanju i porezne prijevare. U lipnju ove godine Županijski sud u Osijeku osudio je Zdravka Mamića na šest godina i šest mjeseci zatvora jer je izvukao 50 posto Modrićeva i Lovrenova transfera iz zagrebačkog Dinama. Osim Zdravka Mamića, višegodišnju zatvorsku kaznu zbog zloupotrebe povjerenja u poslovanju dobili su i njegov brat Zoran Mamić i bivši direktor kluba Damir Vrbanović, koji trenutno obnaša dužnost izvršnog direktora Hrvatskog nogometnog saveza.

Po navodima u prvostupanjskoj presudi, oni su izvukli 15,6 milijuna eura iz Dinama, a Zdravko Mamić, osim zatvorske kazne, mora u državni proračun vratiti i sedam milijuna eura nezakonito stečenog novca. Presuda još uvijek nije pravomoćna jer o žalbama treba odlučivati Vrhovni sud. Međutim, Mamić, koji je u prošlosti bio povezan s HDZ-om te je financijski i organizacijski pomagao predsjedničkoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović, nekoliko dana uoči izricanja presude pobjegao je u Bosnu i Hercegovinu.

Hrvatska predsjednica izazvala je veliku pažnju svjetskih medija i na društvenim mrežama, kada je u društvu ruskog predsjednika Vladimira Putina, francuskog Emmanuela Macrona i predsjednika FIFA-e Giannija Infantina, nakon završetka finalne utakmice Svjetskog prvenstva u Moskvi, pokušala skrenuti na sebe što je više moguće pozornosti tijekom kišnog proglašenja pobjednika. No njene pozadinske veze imaju jednu potpuno drugu dimenziju. Osobne veze sa Zdravkom Mamićem bile su jedan od glavnih razloga zbog kojih je smijenjen bivši šef glavne hrvatske obavještajne službe SOA-e Dragan Lozančić. To se dogodilo jer je SOA imala ključnu ulogu u prikupljanju najosjetljivijih saznanja o kriminalnim aktivnostima Zdravka Mamića te se pokazalo da su u sklopu tih aktivnosti mogli biti rekonstruirani i njihovi kontakti. Kada su se počeli otkrivati obrisi te istražne operacije, predsjednica je u veljači 2016. smijenila prvog hrvatskog obavještajca.

Zdravko Mamić nije običan nogometni agent, on je imao i još uvijek ima stvarnu moć, utjecaj i dobru povezanost s političarima, ali i s najosjetljivijim dijelom hrvatskog obavještajnog i sigurnosnog aparata.

Nekoliko dana prije izricanja nepravomoćne presude Mamić je organizirao dramatičnu press konferenciju na kojoj je mahao SMS prepiskom između vodećih ljudi iz USKOK-a s nekim ključnim sudskim dužnosnicima. Njom je pokušao prikazati da se protiv njega kuje zavjera da ga se nevinog osudi. Međutim, mediji su bili skeptični prema toj dokumentaciji jer je bila naočigled površna i izgledala je amaterski. Nekoliko mjeseci kasnije zbog sumnje da je falsificirao tu i druge slične prepiske, kojima se trebalo kompromitirati čak i hrvatskog premijera, uhićen je bivši djelatnik policije Franjo Varga. Ubrzo se taj slučaj prometnuo u jednu od najkompleksnijih afera u modernoj Hrvatskoj. Dijelovi Vargina iskaza počeli su otkrivati pokušaj potkopavanja pravosuđa i ključnih elemenata Vlade. Počelo se tako nazirati da je Zdravko Mamić, što osobno, što preko zagrebačkog Dinama, plaćao Vargi za njegove “usluge”. Varga je, kako se počinje pokazivati, od 2014. bio čovjek od velikog povjerenja tadašnjeg vodstva HDZ-a. Istražitelji su dijelom i zahvaljujući njegovu iskazu počeli rekonstruirati da je Vargu s Mamićem spojio tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko te da su njegove usluge koristili tadašnji glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić i analitičar stranke Vlado Galić. Brkić je danas zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Sabora, a Galić savjetnik predsjednice za obranu i nacionalnu sigurnost. HDZ je demantirao da je službeno plaćao Vargu pa ispada da su Vargine usluge koristili tadašnji čelnici HDZ-a, ali koji su ga angažirali i da radi za HDZ. Bilo je to vrijeme kada je Mamić organizirao i financirao večere, pa čak i jednu neslužbenu rođendansku zabavu hrvatske predsjednice u svibnju 2015., nekoliko mjeseci nakon što je preuzela tu dužnost.

U srpnju 2016. tadašnji glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan bio je pod najvećim zaštitnim mjerama hrvatske policije jer je postojala opravdana sumnja da se sprema njegovo ubojstvo. Cvitan je sumnjao da ga želi likvidirati upravo Zdravko Mamić i za to je imao više indicija. Mamić je to demantirao na jednoj također dramatičnoj press konferenciji. Učinio je to jer se prepoznao u pisanju Nacionala o toj temi, iako on nije bio izravno spomenut kao osoba koja planira likvidirati Cvitana. Cvitan i danas još uvijek živi pod policijskom zaštitom. Sve su to znakoviti tragovi javnog angažmana Mamićeve mreže, koja je poznate hrvatske nogometne reprezentativce vrlo vjerojatno uvukla i u dosad nepoznate porezne probleme na području EU-a.