Zaštitar sjedi za svojim radnim stolom zagledan u šest monitora, uspravan kao svijeća. Na zidu pored njega pločice su s imenima 13 tvrtki. Jedna od njih mora biti dobrotvorna zaklada koju je utemeljio Lionel Messi, jer to je, uostalom, adresa koju upisuju u svoje ugovore. Svejedno, na popisu tvrtki nedostaje ime Zaklade. Samo dobro informirani mogu znati u kojem smjeru krenuti: prema tvrtki Limecu koja pripada Messijevu ocu Jorgeu.

Lift se uz škripu uspinje do 11. kata, gdje je smještena tvrtka. Tek tu, u sjedištu Limecua, srebrnim slovima u drvenom zidu upisano je “Fundación Leo Messi – elegí creer”, odnosno “Zaklada Lea Messija odabrao sam vjerovati”.

To je, dakle, trebao biti nervni centar Messijevih dobrotvornih impulsa, u brzorastućem poslovnom središtu Rosarija, u argentinskoj provinciji Santa Fe. Nogometni mađioničar odrastao je u skromnim uvjetima nedaleko od te poslovne zgrade. Danas je on najskuplji igrač na svijetu koji zarađuje više od 100 milijuna eura godišnje i predstavlja se kao netko tko dijeli svoje bogatstvo s onima koji su imali manje sreće u životu: bolesnima, siromašnima i pogotovo potrebitom djecom.

Argentinska zaklada nešto je poput Messijeve banke dobre savjesti. Sponzori plaćaju milijune dolara kako bi superstar mogao njihovim novcem popravljati svijet. Lijepa je to misao.

Ali je li pretočena u stvarnost?

Nitko ne odgovara na zvonce Zaklade. Pukotina uz vrata pruža pogled na potpuno prazne stolove: nema papira, šalica s kavom, obiteljskih fotografija… Jedina naznaka čovjeka po kojem se zaklada zove je plastični model Messija u prirodnoj veličini i dresu nacionalne vrste, na ulazu.

Messijeve zaklade nisu nepoznate poreznim vlastima. Prošloga tjedna Der Spiegel i partneri iz skupine Europske istraživačke suradnje (European Investigative Collaborations) otkrili su da je nogometni profesionalac 2016. platio 12 milijuna eura poreza. Jedan od razloga tih uplata je oko 7,5 milijuna eura koje je Messijev poslodavac FC Barcelona platio njegovoj španjolskoj zakladi. Porezne vlasti smatrale su da igrač treba platiti porez na taj novac kao da je dio njegove plaće.

Na zvuk dizala zaštitar se diže od stola, ne izgleda baš zadovoljno. Dubokim glasom objašnjava da je zabranjeno tumarati ovim katom. “To je privatno”, govori i naređuje nam da pođemo s njim. Kada smo se vratili do njegova stola u prizemlju, postao je razgovorljiv: “Ponekad netko dođe na nekoliko sati, ali to je vrlo rijetko.” Zaštitar kvrcne po monitoru koji prikazuje garažu: “To je parkirno mjesto Messijeva oca Jorgea. On se rijetko pojavljuje i još rjeđe posjećuje urede Zaklade. Obično samo parkira svoj veliki BMW tamnih stakala i hoda do grada.”

Je li i Lionel Messi bio ovdje? “O, da! Ali to je bilo prije puno godina. Nije imao pojma na kojem je katu Zaklada pa se liftom odvezao na deseti umjesto jedanaesti kat. Kada je izišao, žene u uredima su poludjele i svi su ga okružili tražeći autograme i fotografiranje. Od tada se nije vratio”, smije se zaštitar.

Dobrotvorne institucije prikupljaju novac donatora i distribuiraju ga potrebitima. To je uzvišena zadaća, a uspjeh modela ovisi o transparentnosti. Donatori, naposljetku, dobivaju izdašne porezne olakšice, dok su same zaklade ovisne o povjerenju koje im ukazuju njihovi dobročinitelji.

Ali pobliži pogled na zakladu i tvrtke povezane s Messijima, otkriva mrežu organizacija i tvrtki u Španjolskoj, Argentini i Velikoj Britaniji i novčane tokove koji vode u porezne oaze. Gustim velom skriveno je zapleteno carstvo kojim upravljaju Lionelov brat Rodrigo i otac Jorge.

Der Spiegel je mjesecima izvještavao o toj priči i proučio tisuće dokumenata koji se tiču Messijevih zaklada, od kojih je golemi broj priskrbila zviždačka platforma Football Leaks.

Priča o Messiju kao navodnom filantropu započela je u travnju 2007., kada je u Barceloni osnovao i kod javnog bilježnika ovjerio Zakladu Leo Messi. Lionel je bio naveden kao predsjednik, njegov otac Jorge i brat Rodrigo bili su registrirani kao njegovi pomoćnici, a odvjetnik Iñigo Juárez zauzeo je mjesto direktora.

U to vrijeme Juárez je bio jedan od rijetkih članova Messijeva bliskog kruga koji s njime nisu bili u rodu. Kroz svoju odvjetničku tvrtku pomogao je Lionelu i Jorgeu Messiju da 2006. uspostave ilegalnu mrežu front kompanija u poreznim oazama koje su služile za skrivanje marketinških prihoda igrača od poreznih vlasti. To je navedeno u presudi najvišeg španjolskog suda, koji je Lionela Messija proglasio krivim za utaju više od četiri milijuna eura poreza, a Jorgea Messija krivim za pomaganje i poticanje svog sina. Kada je Zaklada osnovana, javni bilježnik obavijestio je prisutne o njihovim pravnim obvezama, uključujući registraciju Zaklade kod Protectorada, agencije odgovorne za dobrotvorne ustanove u Kataloniji. Ali Zaklada Leo Messi nije se zapravo registrirala sve do 6. lipnja 2013., što znači da je šest godina prolazila ispod radara. Kako je to moguće?

U odgovoru na Der Spiegelov upit, Protectorado je naveo da su Messijima nedostajali nužni dokumenti kada su 2007. prvi put htjeli registrirati Zakladu. Nakon toga jednostavno su ignorirali rokove. Prema španjolskom zakonu, neuspjela registracija zaklade nije nužno ilegalna. Zaklade ne moraju poštovati zakone o dobrotvornim organizacijama sve dok se ne registriraju. Neregistrirane zaklade, na primjer, ne moraju potrošiti 70 posto svojih prihoda na dobrotvorne projekte, kako španjolski zakon inače propisuje. Neuspjela registracija postaje pravno relevantna tek ako zaklada iskorištava porezne olakšice ili ih osigurava drugima, na primjer izdavanjem donatorskih potvrda. “Španjolska zaklada koja nije registrirana ne može izdavati donatorske potvrde”, objasnio je Javier Martín Cavanna, stručnjak za španjolsko pravo koje se odnosi na dobrotvorne zaklade. “U takvim slučajevima donatori ne mogu imati koristi od poreznih olakšica”, rekao je Martin. “Izdavanje donatorskih potvrda bez autorizacije moglo bi predstavljati zločin krivotvorenja dokumenata”, dodao je. Albert Sánchez-Graells, stručnjak za ekonomsko pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Bristolu, došao je do sličnog zaključka: “Ako je izdavala potvrde o odbitku poreza prije 2013., Messijeva zaklada kršila je španjolski porezni zakon.”

Čini se da je bilo upravo tako. U dokumentima Football Leaksa postoje brojne naznake da je Zaklada poslovala puno prije nego što je službeno registrirana – i pokazala se poprilično uspješnom u prikupljanju novca. Paralelno s ugovorima koje je Messi potpisao s FC Barcelonom, klub je pristao uplaćivati milijune eura njegovoj španjolskoj zakladi. Agencija Tributaria, porezna uprava u Barceloni, izračunala je da je ukupni iznos nešto veći od 7,5 milijuna eura samo za godine od 2010. do 2013. Zaklada je konačno podnijela svoje godišnje izvještaje za godine od 2010. do 2012. u ljeto 2016. – tek nakon što su revizori zatražili da FC Barcelona dostavi dokumente koji se odnose na oporezivanje milijuna eura isplaćenih Messijevoj zakladi. U svom ugovoru s FC Barcelonom, Zaklada se obvezala svake godine dostavljati izvješća klubu. Neobično je što osim FC Barcelone, Messijeva zaklada jedva da je imala još kojeg donatora vrijednog spomena. Od 2013. zaprimila je gotovo sedam milijuna eura u donacijama, od čega nešto manje od šest milijuna dolazi od katalonskog kluba. U 2016. FC Barcelona bio je jedini donator. Da je bio zainteresiran za dobrotvorne donacije, klub je to jednostavno mogao učiniti putem vlastite zaklade.

U travnju 2016. revizori su imali zakazan još jedan sastanak s predstavnicima FC Barcelone. Tražili su detaljne informacije o isplatama kluba prema Messijevoj zakladi u godinama prije nego što je službeno registrirana. Kako bi procijenili što bi im točno javni dužnosnici mogli prišiti, klupski šefovi angažirali su odvjetnika izvana na procjeni rizika. On je svoju procjenu predstavio sredinom lipnja, a Der Spiegel posjeduje nacrt tog dokumenta. U njemu stoji da je u poreznoj prijavi FC Barcelona naveo milijune eura plaćenih Messijevoj zakladi u obliku donacija – i iskoristio porezne olakšice dostupne za takve donacije. U izvještaju stoji da je Zaklada zauzvrat klubu izdala potvrde o donaciji. Prema španjolskom zakonu, Zakladi nije bilo dopušteno izdavati takve potvrde prije 2013. Protectorado, katalonska agencija za nadzor, istaknuo je za Der Spiegel da neregistrirana zaklada “nema pravo koristiti prednosti posebnih poreznih odredbi”.

Interni klupski dokument baca svjetlo na ulogu FC Barcelone u toj aferi. Riječ je o izvješću o usklađenosti za mjesece od srpnja do rujna 2016. U njemu stoji: “Istraga Zaklade dovela bi do saznanja da Zaklada Leo Messi … nije propisno registrirana.” Zbog revizije koja je u tijeku, zabilježeno je u izvješću, klub se suočava sa “stvarnim poreznim rizikom”. Ako je FC Barcelona otpisao milijune koje je donirao Messijevoj zakladi prije 2013., na što upućuju dokumenti Football Leaksa, to bi značilo da je klub prekršio španjolski porezni zakon.

Porezna revizija FC Barcelone još uvijek traje. Zakašnjeli godišnji izvještaji, potencijalno nezakonite potvrde o donacijama koje donose porezne olakšice donatorima… samo su neke od upitnih metoda Messijeve španjolske zaklade prije 2013. Usmjerimo li pogled prema Južnoj Americi, otkrit ćemo još jednu zakladu nogometnog superstara – koja je, kako se čini, otvorena kako bi zamela tragove. Zove se Fundación Leo Messi Argentina i osnovana je kao neovisna organizacija u Rosariju u ljeto 2011. Zaklada u Barceloni, koju Messiji u to vrijeme još uvijek nisu bili službeno registrirali, osigurala je početni kapital od 560.000 eura. Ali zašto su Leu Messiju potrebne dvije zaklade gotovo istoga imena?

U sedam sati otvaraju se vrata Trgovačkog registra u Rosariju. Hodnici su dugi, a rupe u stropovima zakrpane plavim plastičnim vrećama. Osoblje sjedi iza debelih staklenih prozora za stolovima pretrpanim registratorima. Jednostavan zahtjev za informacijama o bilancama i odgovornim osobama Messijeve zaklade, pretvara se u kafkijansko iskustvo. Prebacuju vas s jednog šaltera na drugi, dok vam šutljivi birokrati pružaju formulare uz upute da nakon što ih ispunite, ponovo stanete u red. Za svaki obrazac naplaćuje se naknada. To je procedura koju je bilo potrebno pet puta ponoviti prije nego što se naposljetku iza stakla pojavio visoki brko. Bacio je pogled na formular: “Ah, Messi”, kimnuo i nestao. Petnaestak minuta kasnije vratio se s dvjema karticama koje sadrže nebitne informacije o ostalim tvrtkama u kojima Messiji imaju udjela: “Nemamo informacija o Zakladi, morat ćete to potražiti putem naše internetske stranice.”

Internetski registar otkriva ime potpredsjednice: to je Celia Maria Cuccittini, majka Lionela Messija. Inače, nema popisa članova uprave, nema informacija o prihodima i rashodima ni o mogućim donatorima. Nema nikakvog uvida. S druge strane, internetska stranica Messijeve zaklade prikazuje mnoge fotografije ponizne superzvijezde koja zahtijeva bolji život za potrebite diljem svijeta. Jedan od projekata koje je Messi koristio kako bi si pribavio pozitivan publicitet, vodi do stare osnovne škole u Rosariju. Zgrada se obnavlja godinama. “Messi? Da, ovdje je dao naslikati svoju sliku”, rekla je jedna od učiteljica. Otvorila je vrata prema školskom igralištu i otkrila zidnu sliku, portret Lionela Messija veličine oko 40 četvornih metara. Ideja je pokazati djeci da svatko može doći do vrha, bez obzira na svoje porijeklo. “Tvrtka je osigurala boju, a umjetnik je došao na Messijev zahtjev”, rekla je učiteljica. Pogledavši prema slici, tiho je dodala: “Ovo je siromašna četvrt i škola ima mnoge potrebe. Ta slika svakako nije bila visoko na našoj listi prioriteta.”

Nedaleko od škole je bolnica. Na web stranici Zaklade ukazuje se na činjenicu da je Messi s partnerima sudjelovao u renovaciji jednog odjela vrijednoj 1,6 milijuna dolara, iako nije jasno koliki je točno udio Messijevih donacija. Bolničko osoblje oštro je odbacilo naš zahtjev da posjetimo obnovljeni odjel. U Rosariju gotovo nitko ne želi razgovarati o Messijevu humanitarnom radu.

Dokumenti u posjedu Der Spiegela pokazuju da je Messijeva argentinska zaklada preuzela znatan dio novca. U ožujku 2011., na primjer, Banco de la Nación Argentina potpisao je ugovor s Messijevim ocem Jorgeom o tri milijuna dolara donacija namijenjenih “isključivo društvenim projektima koje Zaklada poduzima u Argentini”. Grupo Maori, izdavačka kuća u Buenos Airesu, posvetila se izdavanju biografije Lionela Messija koja će se prodavati diljem svijeta. Izdavač je procijenio prihode na oko 50 milijuna dolara samo u Aziji, Africi i Australiji. Messijeva argentinska zaklada dobiva oko 10 posto tog novca, kao i zajamčenu isplatu 6,2 milijuna argentinskih pesosa, što je u to vrijeme vrijedilo oko milijun dolara. Dva ugovora sklopljena s pružateljem putnih usluga Universal Assistance bila su jednako unosna. Umotani u dobre namjere (“U potrazi za pravednom zemljom jednakih mogućnosti za sve”), ti poslovi trebali su donijeti ukupno tri milijuna dolara. Osim toga, nije bilo jasno propisano koliko će novca ići Zakladi, a koliko tvrtki Limecu Messijeva oca. Messijeva zaklada dala je podatke o bankovnom računu na samo nekoliko ugovora i nacrta ugovora koje je Der Spiegel imao priliku proučiti. U nekim prigodama zabilježeno je da će Zaklada naknadno osigurati bankovne podatke za prijenos novca. U drugim prigodama to pitanje nije ni spomenuto. U trećima je, pak, bilo specificirano da će se plaćanje izvršiti čekovima.

U smislu prihoda, Fundación Leo Messi Argentina uspješna je tvrtka srednje razine. Ali kamo novac odlazi? I u koje svrhe?

Ako se prouči ugovor koji je zaklada sklopila s urugvajskom tvrtkom Lafmur u studenome 2012., dolazi se do zapanjujućih uvida. Prema tom ugovoru Lamfur će proizvoditi artikle za Zakladu i distribuirati ih po svijetu. Jorge Messi ispregovarao je 10 posto prihoda za Zakladu, kao i jednokratnu isplatu 300.000 dolara. Prema uvjetima ugovora, međutim, takav paušalni iznos trebao je biti isplaćen tvrtki Limecu, privatnoj tvrtki Jorgea Messija koja je, koje li slučajnosti, prigodno locirana neposredno uz Messijevu zakladu u Rosariju.

Lamfur je isplatio 300.000 dolara direktno u poreznu oazu. Zaposlenik Zaklade dobio je instrukcije Messijevih odvjetnika u Barceloni prema kojima bi Lamfur trebao uplatiti novac u privatnu andorsku banku u Luksemburgu. Vlasnik računa bila je tvrtka Hanns Enterprises sa sjedištem u Velikoj Britaniji. Znači, Engleska, Andora, Luksemburg… Inače tvrtki koja posluje s dobrotvornom zakladom nije potrebno takvo komplicirano i tajnovito novčano poslovanje koje završava u poreznim oazama. Dvoje novine – argentinski La Nacion i španjolski ABC – već su tada pratile trag sumnjivih plaćanja Zaklade. U to vrijeme je odvjetnik Messijevih rekao da je 300.000 dolara koje je Lamfur uplatio na luksemburški račun britanske tvrtke Hanns Enterprises, kasnije bilo propisno uknjiženo u Zakladu, ali navodno nije za to pružio dokaze. Zaklada također nije odgovorila na Der Spiegelove upite o ulozi koju je u svemu imao Hanns Enterprises.

Trag koji vodi u Englesku mogao bi imati neugodne posljedice za Messijeve, recimo ako bi španjolski porezni istražitelji razmotrili postoje li veze između bivših struktura porezne utaje, za koje su Messiji već pravomoćno osuđeni, i struktura Zaklade. Hans Enterprises je klasična “shell tvrtka”, fiktivna tvrtka za prikrivanje pranja novca, koja je usko isprepletena s mrežom kompanija koje je Juárez počeo osnivati 2006. kako bi prikrio milijune Messijevih marketinških prihoda. Po staroj “messijevskoj” formuli utaje poreza, sponzorski novac odlazio je londonskoj kompaniji Sidefloor Limited, koja je također imala račun u privatnoj andorskoj banci u Luksemburgu. Potraga za sjedištem tvrtke Hanns Enterprises vodi u londonsku četvrt Camden, manje glamurozan dio Londona. S jedne strane ulaznih vrata je pub, s druge fotokopiraonica. Žena na recepciji, u ranim dvadesetima, gricka roze nalakirane nokte. Hanns Enterprises? Kaže da joj to nije poznato. Poseže ispod pulta, vadi debeli uvez i prolazi kroz popis stotina tvrtki. “Evo, tu je”, pokazuje, ali dodaje da joj nije dopušteno davati informacije.

Samo nekoliko dana nakon posjeta reportera Der Spiegela, započela je likvidacija tvrtke Hanns Enterprise. Imala je samo jednog zaposlenog, koji je također izlistan kao direktor još 12 shell tvrtki, od kojih su sve na istoj adresi. A jedna od njih slučajno je bila Messijeva stara front tvrtka Sidedoor Limited.

Bivši poslovni partner argentinske Messijeve zaklade razišao se 2014. s Jorgeom i Lionelom. Budući da je godinama radio za obitelj, bio je insajder. Optužio je Messijeve za pronevjeru novca namijenjenog u dobrotvorne svrhe. Podignuta je tužba, a Messijevi su zanijekali optužbe. Istražni dosjei završili su na stolu dr. Ricarda Luisa Fariasa. Ured suca Fariasa smješten je na petom katu Palače pravde u Buenos Airesu. Farias sjedi u masivnom kožnom naslonjaču, kraj njega se vijori argentinska zastava. Ima sitne oči i govori tiho: “Morali smo zatvoriti postupak. Čovjek koji je podnio tužbu nije dostavio dokumente koji bi potkrijepili sumnje u kriminalne aktivnosti Zaklade, iako su javni tužitelji više puta to od njega zatražili.”

A što je sa sumnjivim novčanim tokovima od poslovnih partnera Zaklade prema tvrtki s računom u Luksemburgu? I shell tvrtkom u Londonu koja je bila toliko bliska strukturama utaje poreza za koje su Lionel i njegov otac Jorge Messi bili optuženi? “To još uvijek ne pruža dostatne razloge za sumnju”, odvratio je Farias.

A što je s milijunima u rukama Zaklade koja nije podložna javnom nadzoru? “To je posao policije Santa Fea, a ne naš”, zaključio je Farias.

Tijekom ljeta 2013., kako su kazneni postupci za utaju poreza postali ozbiljni i opasni za Lionela i Jorgea, Messijevi su registrirali svoju zakladu u Barceloni. Danas troše milijune na dobrotvorne projekte, ali još uvijek ne otkrivaju imena svojih donatora, a neke od dostupnih informacija o argentinskoj zakladi stvaraju pogrešan dojam.

Der Spiegel je poslao Jorgeu i Rodrigu Messiju poduži popis pitanja koja se tiču svih osobitosti Zaklade. Messiji su odgovorili da je uvijek “propisno ispunjavala svoje zakonske obveze”, da “nikada nisu silovali zakon” i uvijek su ispunjavali zahtjeve vlasti za informacijama. Lionelov brat Rodrigo, koji je odgovoran za španjolsku zakladu, nije odgovorio na pitanja koja se tiču eventualnih bespravnih potvrda o donacijama koje su bile dostavljane FC Barceloni prije 2013. godine. Odgovarajući na upite zašto španjolska zaklada godinama nije bila registrirana i zašto nije podnosila godišnja izvješća, Rodrigo Messi napisao je da su “bivši savjetnici zanemarili to učiniti”. Jedan od tih “bivših” vjerojatno je Iñigo Juárez. Odvjetnik Juárez, kojeg je Der Spiegel također kontaktirao s pitanjima, odbio je odgovoriti, pozivajući se na privilegiju odnosa odvjetnik-klijent.

Ni Jorge Messi ni odvjetnik Juárez nisu komentirali dokaze da je novac kojim je upravljala shell tvrtka prebačen na račune u poreznim oazama. U svojoj izjavi FC Barcelona je ustvrdio da je sav novac koji je klub uplatio Messijevoj zakladi služio kao donacija. Klub nije imao komentara o vjerojatno nezakonitim potvrdama o donacijama koje je Barça primila od Messijeve zaklade ili poreznim olakšicama na koje je klub slijedom toga polagao pravo.

Možda postoje razumna objašnjenja za sve nepravilnosti i sumnjive tokove novca. I možda su optužbe bivšeg poslovnog partnera Zaklade u Rosariju također lažne. Ali u tom slučaju Messiju ne bi trebao biti problem odgovoriti na pitanja i pojasniti nedosljednosti. FC Barcelona također je promijenio neke stvari nakon neprilika s poreznim vlastima. Kada je klub zaključio produžetak ugovora s Lionelom Messijem krajem lipnja 2017., ugovorni paket uključivao je i novi sporazum sa španjolskom zakladom. Donator je sada zaklada FC Barcelone, koja će do lipnja 2022. uplatiti točno 3,5 milijuna eura Zakladi Leo Messi. Zahtjevi prema Messijima zauzimaju čitave paragrafe ugovora, sa striktnim zahtjevima oko podnošenja godišnjih izvješća kojima moraju biti priložene sve izjave o računima za prethodnu godinu, a dospijeće je najkasnije do sredine srpnja. Za veće i složenije inicijative klupska zaklada ima čak pravo imenovati “lokalnog koordinatora” da štiti njene interese. Drugim riječima, ako je potrebno, FC Barcelona može dodijeliti nadzornika na licu mjesta. To puno govori o povjerenju koje je Lionel Messi prokockao kroz svoju zakladu.