Prije dvadesetak dana pripadnici Uskoka ponovo su uhitili osobe iz kruga Zdravka Mamića. Zbog sumnji u pranje novca uhićeni su istarski poduzetnik Sandro Stipančić i njegovi suradnici. Stipančić je prema Uskoku tajni vlasnik londonske tvrtke Barnes& Bel Limited koja je primila 50 posto od transfera nogometaša Tina Jedvaja iz Dinama u talijanski klub Romu. Međutim, po dokumentima Football Leaksa koje je na uvid dobio njemački magazin Der Spiegel te ih proslijedio Europskoj istraživačkoj suradnji (EIC) i do kojih je pristup dobio i Nacional, obitelj Mamić još uvijek ima velik utjecaj na sportsku sudbinu jednog od najboljih hrvatskih obrambenih igrača. Ugovor između Bayer 04 Leverkusena i tvrtke Sport Servis MM iz Ljubuškog koji su 20. siječnja 2015. potpisali direktori Bayera Michael Schade i Jonas Boldt te direktor bosanske tvrtke Danijel Kuraja, donosi tvrtki iz Ljubuškog 725 tisuća eura i dodatnih 10 posto od bruto bonusa koji će Jedvaj zaraditi u sljedećim sezonama do 2020. Plaćanje provizije dogovoreno je u devet rata, u iznosima od 125 i 75 tisuća eura, do 15. lipnja 2020., što dokazuje da je Sport Servis MM zapravo bio agent pri transfera Jedvaja iz Rome u Bayer te da je na tome i znatno zaradio.

Na isti dan, 20. siječnja 2015., po informacijama internetske stranice Transfermarkt.com koja pruža brojne podatke o nogometnom biznisu, došlo je do transfera Jedvaja iz Rome u Bayer 04 Leverkusen. Ali ugovor prema kojem je taj transfer bio službeno dogovoren datiran je 15. siječnja 2015., a odšteta koju je Bayer trebao platiti Romi iznosi 7 milijuna eura. Ali ni to još nije sve. U ugovoru je i klauzula, u kojoj je navedeno da ako Jedvaj igra u više od polovice utakmica u jednoj sezoni, a Bayer se plasira u Ligu Prvaka, Roma dobiva dodatnih pola milijuna svake sezone, ali ta klauzula prestaje važiti kada Bayer Romi isplati ukupno milijun eura. Do danas se taj bonus ispunio samo u sezoni 2014./15., što znači da vrijednost Jedvajeva transfera s ovim varijabilnim dijelom trenutačno iznosi 7,5 milijuna eura.

Plaćanje provizije agentima vrijedne 725 tisuća eura u devet rata s manjim iznosima do 2020. smišljeno je vrlo vješto tako da, osim onih rijetkih pojedinaca koji imaju pristup do dvaju primjerka originala strogo povjerljivog ugovora između Bayer 04 Leverkusena i Sport Servis MM-a, zapravo nitko ne može shvatiti da su bankovne transakcije ovih manjih rata zapravo dijelovi velike provizije od Jedvajeva transfera .

Prije nego što je potpisan ovaj ugovor, Jedvaj je već pola sezone bio na posudbi iz Rome u Leverkusenu, a Bayer je za tu posudbu trebao platiti po pola milijuna eura za sezone 2014./15. i 2015./16. Međutim, cijena njegova transfera bila je dogovorena već 10. lipnja 2014 – kada su u Rimu direktor Rome Mauro Baldissoni i Rudi Voeller te Michael Schade i Jedvaj potpisali ugovor o posudbi za te dvije sezone, u kojem je bila i klauzula za transfer u iznosu od sedam milijuna eura. Taj transfer se dogodio, kako je rečeno, samo pola godina poslije dogovora o posudbi, u siječnju 2015.

To znači da je mala i nepoznata tvrtka iz Ljubuškoga od Bayer 04 Leverkusena primila agentsku proviziju koja je viša od 10 posto nominalnog iznosa posljednjeg Jedvajeva transfera. Sudski registar Bosne i Hercegovine pokazuje da je jedni vlasnik tvrtke, s 2000 konvertibilnih maraka osnovnog kapitala, Mario Mamić, sin Zdravka Mamića. Izvršni direktor je Kuraja, a direktor Marko Kravić, brat bivše supruge Marija Mamića Monike Kravić. U siječnju 2016. na zamolbu Uskoka bosanska SIPA, elitna policijska jedinica za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, izvršila je kućne pretrese na području Tomislavgrada i Ljubuškog.

Državno odvjetništvo BiH tada je izdalo priopćenje u kojem je navedeno da su se aktivnosti provodile u sklopu istrage koja se u Hrvatskoj i BiH vodi protiv više osoba zbog kaznenih djela zločinačkog udruživanja, zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i pranja novca. Pojašnjeno je da je riječ o složenoj istrazi i transakcijama u višemilijunskim iznosima, zbog čega se provjeravaju financijske transakcije i poslovanje osumnjičenih u BiH. Iz Državnog odvjetništva zbog zaštite istrage nisu željeli objaviti druge pojedinosti, ali mediji su u trenutku istrage pisali da su provjerena tri bankovna računa, privatni račun Marija Mamića, poslovni račun njegove tvrtke Sport Servis MM iz Ljubuškog i račun 32-godišnjeg Marka Kravića koji je odgovorna osoba u toj tvrtki.

Po medijskim navodima, Mario Mamić na računu u jednoj banci u BiH ima nešto više od 300.000 eura koje mu je uplatila njegova tvrtka Sport Servis MM, a ona je uplate primala i od off-shore tvrtke Rasport Management AG iz Švicarske, preko koje se, prema Uskokovim optužbama, izvlačio novac iz Dinama. Mamićeva tvrtka iz Ljubuškog 2015. bila je vrlo profitabilna jer je po godišnjem izvještaju imala 7.165.582 konvertibilnih maraka ukupnih prihoda, a od toga 6.817.023 konvertibilnih maraka profita. To znači da je 95 posto svih prihoda u toj godini bio profit, a tvrtka je te godine imala i 6.829.410 konvertibilnih maraka ukupne imovine. Dva mjeseca nakon transfera Jedvaja u Bayer 04 Leverkusen, potpisan je novi ugovor. Veliki njemački igrač i trener Rudi Völler i Jonas Boldt 30. ožujka 2015. angažirali su Kuraju i tvrtku Sport Servis MM kao agenta za prodaju Jedvaja sve do 2020., a dogovorene provizije za transfer tog nogometaša u novi klub dodatno i znatno će obogatiti bosansku tvrtku i njezina jedinog vlasnika Marija Mamića, odnosno obitelj Mamić. Po tom dodatnom ugovoru između Bayera i Mamićeve bosanske tvrtke, za minimalni iznos odštete za budući transfer koji će treći klub platiti Bayeru u iznosu od 5 milijuna eura, Sport Servis MM zaradit će 250.000 eura, a u slučaju da odšteta za transfer Jedvaja bude viša od 30 milijuna eura, bosanska tvrtka obitelji Mamić imat će prava na proviziju od čak 7,5 milijuna eura. Po podacima stranice Transfermarkt, trenutačna Jedvajeva tržišna vrijednost iznosi 6,5 milijuna eura, što bi Mariju Mamiću donijelo proviziju od 325.000 eura.

Nije iznenađenje da je Mario Mamić za financijske operacije odabrao tvrtku iz Bosne i Hercegovine jer se ta država nalazi na listi najriskantnijih zemalja za pranje novca koju je sastavio FATF (The Financial Action Task Force), najvažnija međunarodna organizacija za donošenje standarda o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma. BiH je među najriskantnijim državama na svijetu zbog toga što vlast ne surađuje s međunarodnim financijskim organima, a zato se ta država nalazi u neuglednom društvu zemalja poput Afganistana, Iraka, Irana, Jemena, Laosa, Sirije, Sjeverne Koreje, Ugande i Vanuatua.

Kuraja, suradnik Marija Mamića u bosanskoj tvrtki Sport Servis MM, i prije ovog posla surađivao je s Marijom Mamićem i Nikkyjem Vuksanom koji rade za agenciju ASA International. Kuraja je, na primjer, bio u Madridu kada je dogovoren veliki transfer Matea Kovačića iz Intera u Real Madrid, u kolovozu 2015. koji je iznosio najmanje 31 milijuna eura, a velike zarade preko te bosanske tvrtke samo su manji dio novca koji je obitelj Mamić zaradila na dosadašnjim Jedvajevim transferima. Mnogo više uspjeli su zaraditi preko britanske tvrtke. Po ugovoru između Dinama i tvrtke Barnes&Bell Limited iz Londona koji su 2013. potpisali izvršni direktor kluba Zdravko Mamić i nepoznati direktor tvrtke Danny Lee D. Carter, u drugom paragrafu stoji da u slučaju “da je igrač transferiran u treći klub uz određenu odštetu, prihod od te odštete će biti raspoređen ravnomjerno između kluba i tvrtke na dva dijela od 50 posto”.

“Ovaj iznos će biti plaćen unutar pet dana od dana uplate iznosa transfera, a u slučaju da je transferom dogovoreno obročno plaćanje, pet dana nakon uplate svake rate. Klub neće iz bilo kojeg razloga smanjivati iznose koji su dogovoreni s tvrtkom”, stoji u ugovoru između Dinama i tvrtke Barnes&Bell Limited. Koliko je taj ugovor nepogodan za Dinamo, pokazao je sljedeći paragraf.

“Ako klub ne želi prodati igrača u treći klub, tvrtka može zatražiti od kluba da odmah otkupi 50 posto prava na igrača za pola cijene koja je bila ponuđena od strane trećeg kluba, a uplata te sume mora se napraviti u jednoj rati i to deset dana nakon što tvrtka to zatraži”, stoji u tom paragrafu ugovora. Ta klauzula zapravo donosi londonskoj tvrtki 100-postotno osiguranje visokog profita od više milijuna eura na račun Dinama.

Pretpostavlja se da iza te londonske tvrtke stoji uhićeni istarski poduzetnik Sandro Stipančić, a stranica Transfermarkt.com navodi da je Jedvajev transfer iz srpnja 2013. vrijedio pet milijuna eura. Po godišnjem izvještaju kluba AS Roma za sezonu 2014./15., talijanski prvoligaš do 30. lipnja 2014.

Dinamu je platio 3 milijuna eura za Jedvaja, a do 30. srpnja 2015. dodatnih dva milijuna eura. Interesantno je to da je u godišnjem izvještaju spomenut i dodatan milijun eura kao varijabilni dio odštete namijenjene Dinamu za Jedvaja. To znači da je londonska off-shore tvrtka prema navedenom ugovoru koji je potpisao Zdravko Mamić od transfera dobila najmanje 2,5 milijuna eura. Po navodima Jutarnjeg lista Uskok je otkrio da je, kada je u srpnju 2013. realiziran Jedvajev transfer u Romu od kojeg je Dinamo dobio pet milijuna eura, Barnes&Bell ispostavio Dinamu račun upravo za 2,5 milijuna eura. Prve tri rate u iznosu od 1,5 milijuna Dinamo je platio, a za preostalih milijun eura proknjižena je obveza plaćanja toj off-shore tvrtki koju Uskok, osim sa Stipančićem, povezuje i s Marijom Mamićem.

Tvrtka Barnes&Bell Limited osnovana je tek 25. rujna 2012. s temeljnim kapitalom u minimalnom iznosu od jedne funte, a u registrima su kao njezini direktori i vlasnici spomenuti samo profesionalni nominalni direktori čiji je posao da prikrivaju identitet pravih vlasnika. Carter, osoba koja je potpisala ugovor sa Zdravkom Mamićem, bio je imenovan za direktora tek 14. lipnja 2013., mjesec dana prije odlaska Jedvaja iz Dinama u talijanski klub Romu. Na toj poziciji ostao je do 1. travnja 2014., kada ga je zamijenila Rosella Marie-Paule Stravens sa Sejšela, još jedne poznate porezne oaze. Bilance tvrtke pokazuju da je ukupni kapital s jedne funte u 2013. narastao na 8188 funti 30. rujna 2014., ali godinu kasnije ponovo je pao na 2583 funte. Indikativno je i to da je na taj dan, 30. rujna 2015., tvrtka Barnes&Bell Limited imala 397.281 funtu na bankovnom računu ili u gotovini i 63.781 funtu pozajmica, ali ukupno i 458.469 funti potraživanja od strane trećih osoba. Identitet tih osoba sada vjerojatno istražuje Uskok.

Zdravko Mamić do zaključenja ovog teksta nije odgovorio na novinarsko pitanje poznaje li Dannyja Lee D. Cartera i zašto je s njim 2013. kao izvršni direktor potpisao ugovor o Jedvajevu transferu, po kojem toj tvrtki pripada pola iznosa transfera. Do Kuraje i Marija Mamića nismo uspjeli doći, a pitanja smo poslali i odvjetniku Sandra Stipančića koji se još uvijek nalazi u pritvoru, ali i njegovi odgovori do zaključenja teksta za novi broj Nacionala nisu stigli.

Stipančić je uhićen sredinom prosinca kada je temeljem nove kaznene prijave Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara u Zagrebu uhićeno pet osoba zbog sumnje na zloupotrebe u gospodarskom poslovanju “teške” oko tri milijuna kuna te utaje poreza od oko 620.000 kuna. Stipančić je obuhvaćen i istragama protiv Mamića kao osoba koja je sa suokrivljenima Igorom Krotom i Marijom Mamićem po cijelom svijetu osnivala i vodila off-shore tvrtke koje su služile za izvlačenje novca, bilo od odšteta pri transferima igrača, bilo za navodne posredničke usluge. Upravo zbog poslova preko jedne od njih koja se spominje i u istrazi vezanoj uz Dinamo, londonskom Barnes&Bell Limitedu, Stipančić je sada ponovno uhićen.

Stipančića i Krotu hrvatski mediji već ranije su povezivali sa sumnjivim poslovanjima raznih tvrtki pa se tako prošle godine pisalo da je Stipančić već duže vrijeme pod istragom raznih međunarodnih institucija zbog sumnjiva poslovanja i mogućih financijskih malverzacija.

Tvrdilo se da su upravo Stipančić i Krota razlog zbog čega su se u istragu uključile i strane institucije, prije svega američki IRS. Obojica su navodno vlasnici brojnih tvrtki koje se nalaze u Ukrajini, Češkoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i Kanarskim otocima, a sumnja se da su te tvrtke služile da bi se transakcijama s jednog računa na drugi izgubio trag nelegalnog novca. Slične i iste kanale za pranje novca koriste, prema saznanjima stranih obavještajnih agencija, i svjetski poznati trgovci oružjem, što je dodatno dovelo do angažmana stranih sigurnosnih službi.

Stipančića je izgleda još 2010. istraživalo ukrajinsko ministarstvo financija. Oni su te godine provjeravali sumnjive poslove Julije Timošenko pa su došli do Stipančića i Krote kao ključnih ljudi za koje sumnjaju da stoje iza kupnje 60 specijaliziranih vozila za Ministarstvo izvanrednih situacija Ukrajine. Nakon toga, Stipančić se našao na udaru hrvatskih vlasti zbog poslovnih veza s obitelji Mamić, a vrhunac istrage dogodio se prije dvadesetak dana kada je ponovno uhićen. Novi udarac za Mamića i njegove suradnike dogodio se prošloga četvrtka, kada je Uskok na temelju rezultata istrage pribavljenih putem međunarodne pravne pomoći i kaznene prijave tzv. poreznog Uskoka proširio istragu protiv Zdravka i Marija Mamića, Damira Vrbanovića, Sandra Stipančića i Igora Krote koje sada tereti da su iz Dinama izvukli još 1,7 milijuna eura. Mamić i njegovi suosumnjičenici i u ovom su slučaju, prema tvrdnjama Uskoka, postupali slično kao u ranijima, u kojima je iz Dinama navodno izvučeno više od 270 milijuna kuna. Tužiteljstvo ponovno tvrdi da su se Mamić i ostali organizirali u zločinačko udruženje kako bi preko poduzeća u inozemstvu izvukli novac od transfera Dinamovih igrača.

Uskok je u priopćenju, ne navodeći imena, istaknuo da je Mamić kao izvršni dopredsjednik i član uprave Dinama 2007. i 2008. u dogovoru s glavnim direktorom Vrbanovićem, sinom Marijom te Stipančićem i Krotom koji su vodili poslovanje njegove inozemne tvrtke poduzeo “niz radnji” kako bi zaradio na štetu Dinama. Vrbanović je u dogovoru s Mamićem u ime Dinama s tvrtkom Marija Mamića 12. srpnja 2007. zaključio ugovor kojim se utvrđuje da je njegova tvrtka “vlasnik svih igračkih prava jednog nogometaša, a GNK Dinamo prihvaća i preuzima ta prava te se za njih obvezuje u dvije rate platiti 500.000 eura”. Iako su znali da zapravo nisu vlasnici igračkih prava, Mario Mamić, Stipančić i Krota potom su Dinamu ispostavili dva fiktivna računa od po 250.000 eura, čije je plaćanje navodno odobrio Zdravko Mamić.

Osim toga Mamić je, po tvrdnjama tužiteljstva, nakon što je Dinamo krajem lipnja 2007. s jednim engleskim klubom zaključio ugovor o transferu nogometaša, sa sinom dogovorio da će Dinamo zaključiti fiktivni ugovor s inozemnom tvrtkom koja će potom novac prebaciti na račun Marija Mamića. Na temelju fiktivnog sporazuma Mamić je 13. veljače 2008. naložio neosnovano plaćanje 1,2 milijuna eura s Dinamova računa na račun strane tvrtke, nakon čega je na u računu Marija Mamića završilo najmanje 400.000 eura. Uskok tvrdi i da su “neosnovano isplaćeni iznos” od 1,2 milijuna eura otac i sin Mamić “podijeli i koristili za svoje potrebe”. Po navodima u nekim hrvatskim medijima, cijela ova optužnica vezana je uz transfer hrvatskog reprezentativca Vedrana Ćorluke u Manchester City.